Ako ste ikada razmišljali o samoubistvu...

Zar nije torta hladna

Aktivan član
Poruka
1.199
Molim te da prvo pročitaš sledeće.

Ako te trenutno muče misli o samoubistvu, daj sebi malo vremena da pročitaš ovaj tekst. Trebaće ti samo pet minuta. Ne želim da te odgovaram od tvojih neprijatnih osećanja. Nisam ni psihoterapeut niti bilo kakav drugi stručnjak za mentalno zdravlje, već samo neko ko zna kako je kada se osećaš loše.

Ne znam ko si ti ni zašto čitaš ovaj tekst. Jedino što znam to je da ga čitaš i to je dobro. Mogu da pretpostavim da si ovde zato što si u nevolji i razmišljaš o prekidu svog života. Ako je tako, voleo bih da budem sa tobom u tim trenucima, da sedimo i pričamo, licem u lice i iz srca iskreno, ali pošto je to neizvodljivo, biće dovoljno i ovako.

Znam mnogo ljudi koji su želeli da sebi oduzmu život, pa imam nekakvu sliku o tome kako se osećaš. Znam i da ti se sigurno ne čita nekakva dugačka knjiga o tome, pa ću se truditi da budem kratak. Dok smo zajedno narednih pet minuta, postoji pet jednostavnih, praktičnih stvari koje bih voleo sa tobom da podelim. Ne želim da se prepirem oko toga da li bi trebalo da sebi oduzmeš život, ali pretpostavljajući da već o tome razmišljaš, mora da ti je prilično teško.

Pa pošto si još uvek tu, što je veoma dobro, želeo bih da te zamolim da ostaneš sa mnom do kraja teksta. Nadam se da to znači da si barem malkice nesiguran, negde duboko iznutra, oko toga da li stvarno nameravaš da okončaš svoj život. Često se ljudi tako osećaju, čak i u trenucima najveće tame i očajanja. Takva vrsta nesigurnosti je normalna i sasvim OK. Činjenica da si u ovom trenutku još uvek živ znači da si ipak pomalo neodlučan, da iako želiš da umreš, jedan deo tebe ipak želi da živi dalje. Dobro, zadržimo se na tome za narednih nekoliko minuta.

Pogledajmo sledeću rečenicu:

"Samoubistvo se ne bira;
ono se događa kada bol nadjača mehanizme
koji inače služe da ga ublaže."

To je sve. Ti nisi loša osoba, ludak, slabić niti ti bilo šta fali zato što razmišljaš o samoubistvu. To čak ni ne znači da ti zaista želiš da umreš - to jedino znači da trenutno pokušavaš da istrpiš više bola nego što možeš da podneseš. Ako ti neko stalno dodaje teret na pleća, u jednom trenutku ćeš neminovno da poklekneš kada tereta bude previše... bezobzira na to koliko ti želeo da stojiš. (Eto zašto je besmisleno da ti neko kaže "razvedri se!" --pa, naravno da bi uradio to kada bi mogao!)

Ne prihvataj ako ti neko kaže "nije to ništa, nije toliko strašno da bi te nateralo na samoubistvo". Ima mnogo vrsta bola koje mogu dovesti do razmišljanja o samoubistvu. Koliko je neki bol nepodnošljiv, i šta će izazvati taj osećaj da ne možemo više zavisi od osobe od osobe. Ono što je nekome podnošljivo, ne mora da bude i tebi i obrnuto. Trenutak kada bol postaje nepodnošljiv zavisi od toga kako si inače naučio da se sa njim nosiš.

Kada bol postane suviše snažan da bismo mogli da ga prevaziđemo, tada se javlja misao o samoubistvu. Samoubistvo nije ni dobro ni pogrešno; nije nedostatak karaktera; ono je moralno neutralno. To je prosto nesrazmera između bola i načina da se on ublaži.

Postoje dva načina da se otrgneš od razmišljanja o samoubistvu:

  • da pronađeš način da umanjiš bol
  • da unaprediš metode kojima se bol može prevazići.
Obe mogućnosti dolaze u obzir.

Sada bih želeo da ti skrenem pažnju na nekoliko stvari o kojima bi trebalo da porazmisliš:
Treba da znaš da ima ljudi koji zaista uspevaju da prebrode sva svoja razmišljanja o samoubistvu -- čak i ljudi koji se osećaju isto tako loše kao i ti sada. Statistički, šanse da i ti to ostvariš su sasvim dobre. Nadam se da ti ova informacija pruža barem nekakvu nadu.

Dozvoli sebi da zauzmeš distancu. Reci "Sačekaću 24 sata pre nego što bilo šta učinim." Ili nedelju dana. Nemoj zaboraviti da su osećanja i postupci dve različite stvari-- to što bi eventualno želeo da se ubiješ ne znači da treba to i da uradiš istog trenutka. Ostavi sebi malo vremena između tvoje želje za samoubistvom i onoga što konkretno planiraš da preduzmeš. Možeš to da učiniš kroz 5 minuta kada završiš čitanje ovog teksta. Nastavi da radiš bilo šta što si prethodno radio i primeti da iako još uvek želiš da sebi oduzmeš život, to do ovog trenutka još nisi učinio. Meni to zvuči veoma ohrabrujuće, a nadam se i tebi.

Neki ljudi će loše reagovati na tvoja osećanja o samoubistvu, obično ako su uplašeni ili ljuti; oni zapravo mogu da nanesu još veći bol umesto da ti pomognu, uprkos namerama, govoreći ili postupajući nepromišljeno. Moraš razumeti da se njihove negativne reakcije ne odnose na tebe, već na njihove sopstvene strahove. Ali ima i ljudi koji mogu da budu sa tobom u ovim teškim trenucima, koji te neće osuđivati, prepirati se sa tobom, slati u bolnicu ili pokušavati da te odgovore od toga što se tako loše osećaš. Njima je prosto stalo do tebe. Pronađi nekoga od njih. Sada, iskoristi svoja 24 sata ili nedelju dana i reci mu/joj/im šta ti se događa i kroz šta prolaziš. Nije sramota ni potražiti pomoć, na primer....pozovi psihoterapeuta, pažljivo pronađi prijatelja kome ćeš se obratiti ili bilo koga ko želi da sasluša. Bitno je da ne izlažeš sebe nepotrebnom teretu pokušavajući da samostalno prebrodiš ono kroz šta prolaziš. Jedan razgovor o tome kako si dospeo u situaciju da o tome razmišljaš oslobodiće te ogromnog pritiska, a može biti i dodatno sredstvo protiv bola koje ti je potrebno da bi povratio ravnotežu.

Razmišljanja o samoubistvu su sama po sebi traumatična. Nakon što ona izblede, moraš nastaviti da brineš o sebi. Terapija je zaista dobra ideja.


Pa, kao što vidiš, prošlo je već nekoliko minuta i ti si još sa mnom. To mi je zaista drago.

Pošto si stigao dovde, zaslužuješ nagradu. Mislim da bi mogao sebe da nagradiš jednim poklonom-- neka to bude, recimo, jedan novi način za prevazilaženje bola. Seti se, gore na početku teksta, rekao sam da je glavna ideja da imaš više sredstava i načina da prevaziđeš bol od same količine bola. Pa, zašto ne bi sebi pronašao još jedan takav način, ili dva, ili deset...! sve dok ih ne bude više od onih stvari koje ti nanose bol.

Iako je ova stranica možda uspela da ti pruži neku malu utehu i olakšanje, najbolji način da savladaš bol jeste drugo ljudsko biće i razgovor. Ako pronađeš nekoga ko želi da sluša i kažeš mu/joj kako se osećaš i kako si dospeo do razmišljanja o samoubistvu, tada si već uvećao broj svojih sredstava za odbranu od bola za jedan. Uz malo sreće, prva osoba na koju naiđeš neće biti i poslednja. Ima zaista puno ljudi oko tebe koji bi želeli da te saslušaju. Vreme je da počneš da tragaš za nekim/nekom od njih.
 
Kome se možete obratiti za pomoć?

Pored toga što slušanjem i podrškom možete mnogo da pomognete osobi, dobro je znati koje organizacije mogu takođe da pruže pomoć - kako osobi koja je suicidalna, tako i vama samima. Za pomoć se možete obratiti:
  • Centru Srce
  • svom lekaru
  • nastavniku
  • školskom psihologu
  • psihoterapeutu
  • specijalističkoj ustanovi kao što je Institut za psihijatriju u Novom Sadu
 
Šta možete da uradite?

Ukoliko ste primetili da osoba koju poznajete pati, ako posumnjate da gubi volju za životom, ponudite joj razgovor. Potrebno je da joj pokažete da nije sama.

Stavite se u poziciju te osobe i to će vam pomoći da bolje razumete kroz šta prolazi, a i pomoći će vama da reagujete na prirodan način.

Budite pažljiv i nepristrasan slušalac. Ne kritikujte je, ne morališite, ne sažaljevajte i nemojte da joj govorite šta je najbolje za nju da uradi. To može da je zatvori i udalji od dalje komunikacije.

Važno je da pokažete da osobu prihvatate takvu kakva jeste.

Pokažite da saosećate sa njom, budite topli i strpljivi. Nemojte se ustručavati da postavite pitanje o samoubistvu. Ne možete joj “usaditi tu ideju u glavu”, a ukoliko zaista razmišlja o samoubistvu, osetiće olakšanje što sa nekim može da podeli teško breme.

Ako vam osoba kaže da razmišlja o samoubistvu shvatite je ozbiljno. Nemojte pokušavati da je “razveselite”, ni utešite tako što ćete omalovažiti problem (“ma proćiće ti to”, “nije to tako strašno”). Nemojte se usredsrediti na rešavanje problema (saveti, primeri drugih u sličnim situacijama i dr.) ili držati slovo o vrednosti života i pravu na samoubistvo.

Budite strpljivi; tolerišite tišinu. Osobi koja se bori sa suicidnim osećanjima ponekad je vrlo teško da o njima priča, pa joj treba dati vremena da objasni kako se oseća.

Ako sumnjate (i ako utvrdite) da je osoba suicidna, vrlo je važno da utvrdite da li ima plan samoubistva i da li ima sredstva da taj plan ostvari, jer to govori o visini suicidnog rizika. Ne ostavljajte je samu. Sklonite sve predmete kojima bi mogla sebe da povredi.

Pomozite joj da shvati da su problemi REŠIVI i da postoje druge alternative osim samoubistva. Pomozite joj da shvati da nepodnošljivi unutrašnji doživljaj koji ima neće trajati večno, i da samoubistvo ne mora biti rešenje.

Nažalost, većini ljudi je vrlo neprijatno da razgovaraju o samoubistvu. U našoj kulturi je to tabu tema i društvo uglavnom ignoriše postojanje problema. Ali činjenica je da na zemlji gotovo milion ljudi godišnje izvrši samoubistvo. Zato se nemojte ustručavati i ponudite pomoć onome kome je potrebna!

Za kraj, evo nekih rečenica koje vam mogu pomoći u razgovoru sa osobom za koju brinete da razmišlja o samoubistvu:
  • “Čini mi se da si u poslednje vreme tužan i nesrećan.”
  • “Kako se osećaš?”
  • “Da li ti se nekada čini da ti je toliko teško da ti nikad neće biti bolje?”
  • “Da li razmišljaš o smrti?”
  • “Da li razmišljaš o samoubistvu?”
  • “Kako bi to uradio?”
  • ”Kada si planirao da to uradiš?”
  • ”Da li bi želeo da ti neko pomogne da nađeš drugi način da izađeš iz te teške situacije?”
 
Znaci upozorenja
Već je bilo reči o tome da je samoubistvo vrlo kompleksna pojava koja zavisi od velikog broja faktora. Samim tim je i teško dati precizna određenja o pokazateljima suicidalnih namera.

U literaturi se često navodi impulsivnost kao jedna od karakteristika osoba koje su izvršile ili pokušale samoubistvo. Međutim, veliki broj pojedinaca koji su izvršili ili pokušali samoubistvo, prethodno su intenzivno razmišljali o tome, odlučujući se da li da to učine i planirajući kako, kada i gde. Zato je jako važno znati da se znaci ovog procesa često mogu prepoznati – i da se može ponuditi ili potražiti pomoć. Istraživanja su pokazala da oko 80% ljudi koji izvrše samoubistvo neko vreme pre smrti pokazuju neke od sledećih znakova:

  • promene ličnosti – tužni su, povučeni, osetljivi, nervozni, umorni, neodlučni, bezvoljni, nekad uznemireni i hiperaktivni
  • promene ponašanja – ne mogu da se skoncentrišu na posao, školu, redovne obaveze, nezainteresovani su za svoj izgled
  • promene u spavanju – preterano dugo spavaju ili imaju nesanicu, bude se jako rano ujutru, imaju noćne more
  • promene u navikama ishrane – nemaju apetita i slabe, ili previše jedu
  • gube interesovanje za prijatelje, seks, hobije, uopšte aktivnosti u kojima su ranije uživali
  • mnogo brinu – o novcu, bolesti (pravoj ili umišljenoj)
  • plaše se gubitka kontrole, da će ‘poludeti’, da će povrediti sebe ili druge
  • opterećeni su osećanjem krivice, stida, samomržnje
  • nemaju nade za budućnost – ‘nikad mi neće biti bolje, uvek ću se ovako osećati’
  • zloupotrebljavaju droge ili alkohol
  • nedavno su izgubili voljenu osobu (smrt, razvod, raskid…) ili nešto drugo što im je važno (posao, novac, status, samopouzdanje, samopoštovanje, veru…)
  • sređuju svoje poslove, dugove, pozdravljaju se sa prijateljima i rodbinom, poklanjaju vredne lične stvari
  • imaju suicidalne impulse, ideje, izjave, planove, ranije pokušaje samoubistva
  • ponašaju se na način koji može biti opasan (neoprezni su u saobraćaju, voze pod dejstvom alkohola…)
  • bili su ili jesu žrtve zlostavljanja (fizičkog ili seksualnog)
  • učestvuju u krivičnoj istrazi / odlaze u zatvor ili izlaze iz zatvora.
Naravno, svaka od ovih karakteristika sama po sebi ne mora ništa da znači, ali kombinacija nekoliko njih često upućuje na to da postoji rizik da će osoba izvršiti samoubistvo. Ako ste zabrinuti za nekog i želite da mu pomognete, pročitajte poruku 'kako pomoći'.
 
Kome se možete obratiti za pomoć?

Pored toga što slušanjem i podrškom možete mnogo da pomognete osobi, dobro je znati koje organizacije mogu takođe da pruže pomoć - kako osobi koja je suicidalna, tako i vama samima. Za pomoć se možete obratiti:
  • Centru Srce
  • svom lekaru
  • nastavniku
  • školskom psihologu
  • psihoterapeutu
  • specijalističkoj ustanovi kao što je Institut za psihijatriju u Novom Sadu
Dodala bih-osobi kojoj verujete i koja vas poznaje i razume....
Ostali su stranci , a za njih si samo broj , još jedan u gomili....
 
Dodala bih-osobi kojoj verujete i koja vas poznaje i razume....
Ostali su stranci , a za njih si samo broj , još jedan u gomili....


nemoj tako..ima puno zdravstvenih radnika sa izrazenom empatijom.

ja bih zato naglasio lekara opste prakse, narocito ako te zna, zbog dolazaka u prethodnim godinama.
on ce odlicno umeti da te uputi gde i sta dalje.
(to je ono sta je u listi "svom lekaru")
 
Dodala bih-osobi kojoj verujete i koja vas poznaje i razume....
Ostali su stranci , a za njih si samo broj , još jedan u gomili....

Lekari ( psihoterapeuti, psihijatri) svakako da su stranci oduvek su
i bili, ali recimo ove institucije tipa Centar Srce bile bi pravo mesto
i adresa za razgovore jer je sve anonimno, nece nikome prepisivati
lekove, nece otkaciti sagovornika za 30 sekundi rekavsi mu da se
obrati svom lekaru.
 
Lekari ( psihoterapeuti, psihijatri) svakako da su stranci oduvek su
i bili, ali recimo ove institucije tipa Centar Srce bile bi pravo mesto
i adresa za razgovore jer je sve anonimno, nece nikome prepisivati
lekove, nece otkaciti sagovornika za 30 sekundi rekavsi mu da se
obrati svom lekaru.
Imam previše iskustva sa psihijatrima i tkz centrima...
Hvala lepo...Nezainteresovani stranci kojima si jedan u nizu....
 
Lekari ( psihoterapeuti, psihijatri) svakako da su stranci oduvek su
i bili, ali recimo ove institucije tipa Centar Srce bile bi pravo mesto
i adresa za razgovore jer je sve anonimno, nece nikome prepisivati
lekove, nece otkaciti sagovornika za 30 sekundi rekavsi mu da se
obrati svom lekaru.
Te institucije i sve druge takvog tipa, i njihova empatija i Iskrena briga o nama...ima samo u filmovima nažalost. Kod nas to su samo stranci, i kako je rekla Vlad, gledaju te kao jedan u nizu, ja bih dodala i da gledaju te kao "hiroviti čudak", što naravno nisi, al nema ko da shvati, zašto je tebi tako kako što je, i otkud kod tebe takve misli
 
I još nešto ...Ti centri , kao Centar Srce ...Ne vide te , ne vidiš ih...Nema kontakta očima , one prisne komunikacije...Glas preko telefona...I još je , ako se ne varam , u BG....A znate , ne vrti se ceo svet oko BG...Postoje i drugi gradovi i druga mestas...I ne ----Subotica ne pripada odavno Ausrto-Ugarskoj..Odavno Austrougarske nema....
 
Meni pomažu životinje , biljke i muzika...I neki sitni rituali bez kojih ne mogu.

Zivotinje ( macka, pas) svakome bi bile od velike pomoci. Za moje
pojmove narocito pas, ne zato sto sam pasionarana kuckarka nego
sto je izlazak s psom i ritual, ali i obaveza, verovatno bi bio dovoljan
i samo jedan pametan pogled psa pa da covek dodje na druge misli.
 
Da...i dugo sam radila u azilu , što mi je bila dobra terapija ...a sama imam 5 pasa , dva komšijska koja šetam , i dva kučeta u komšiluku o kojima brinem ...
Ali i pored svega toga , misli nisu potpuno mrtve ...jave se tako da podsete , opale šamarčinu , daju do znanja da su tu ....samo nisu toliko uporne i slabijeg su intenziteta....
 

Back
Top