- Poruka
- 2.034
Zamislite terapeuta koji bi mogao živeti u vašem džepu – uvek dostupan u trenucima krize, bez obzira na vreme i mesto. Terapija bi bila pristupačna i jeftina, bez potrebe za dugotrajnim čekanjem ili velikim troškovima.
Ovo je privlačnost AI terapije, koja koristi veštačku inteligenciju, poput četbotova i digitalnih platformi, za pružanje podrške, strategija suočavanja i vežbi koje oponašaju razgovornu terapiju. Njena popularnost raste, posebno među mladima, jer nudi brz i povoljan način za mentalnu podršku.
Ipak, uprkos koristima, poput dopune ljudske terapije, AI terapija ne može potpuno zameniti terapeute, a može čak predstavljati i rizik.
Psihoterapija, poznata kao „lek razgovorom“, koristi dijalog kako bi istražila misli i osećanja, pomažući klijentima da razumeju i rešavaju izazove mentalnog zdravlja. Psihoterapeuti sada koriste alate veštačke inteligencije (AI) za unapređenje svog rada. Na primer, softver poput ChatGPT-a pomaže terapeutima u proceni klijenata unosom podataka kao što su pol, godine i psihološki problemi klijenta. Na osnovu tih informacija, četbot generiše plan tretmana za terapeuta.
Međutim, iako AI može biti koristan za neke terapeute, oslanjanje na četbotove u kriznim situacijama može biti manje efikasno zbog nedostatka ljudske intervencije i nadzora.
Četbotovi mogu simulirati empatiju, ali ne razumeju emocije ni kulturne razlike, što ih čini neprikladnim za ozbiljne mentalne probleme poput suicidalnih misli. Ljudski terapeuti pružaju intuiciju, prilagođavanje i podršku kroz etičke standarde, što četbotovima nedostaje. I dok mogu biti korisni kao dopuna terapiji, četbotovi nisu adekvatna zamena za ljudske terapeute.
Neki ljudi bi mogli postati previše zavisni od terapeuta u obliku chatbotova, što bi ih potencijalno odvratilo od tradicionalne terapije s ljudskim profesionalcima. To može odložiti dobijanje sveobuhvatnije pomoći kada je to potrebno, čineći ranjive osobe izolovanijima umesto da im se olakša patnja.
Psihoterapija kroz razgovor podrazumeva razvijanje ljudskog potencijala za bolju samosvest i lični rast. Ove aplikacije nikada nece moći da zamene terapijski odnos koji se razvija u ljudskoj psihoterapiji. Umesto toga, postoji rizik da bi ove aplikacije mogle ograničiti povezanost korisnika s drugim ljudima, što bi moglo pogoršati patnju kod osoba s problemima mentalnog zdravlja – suprotno onome što psihoterapija ima za cilj.
—————-
Šta vi mislite? Da li će AI terapeuti zameniti ljudske terapeute, jer će biti praktičniji za upotrebu, ili terapija bez ljudi nema smisla?
Da li takođe mislite da će AI dodatno izolovati pacijente i povećati njihovu patnju i osećaj usamljenosti?
Ovo je privlačnost AI terapije, koja koristi veštačku inteligenciju, poput četbotova i digitalnih platformi, za pružanje podrške, strategija suočavanja i vežbi koje oponašaju razgovornu terapiju. Njena popularnost raste, posebno među mladima, jer nudi brz i povoljan način za mentalnu podršku.
Ipak, uprkos koristima, poput dopune ljudske terapije, AI terapija ne može potpuno zameniti terapeute, a može čak predstavljati i rizik.
Psihoterapija, poznata kao „lek razgovorom“, koristi dijalog kako bi istražila misli i osećanja, pomažući klijentima da razumeju i rešavaju izazove mentalnog zdravlja. Psihoterapeuti sada koriste alate veštačke inteligencije (AI) za unapređenje svog rada. Na primer, softver poput ChatGPT-a pomaže terapeutima u proceni klijenata unosom podataka kao što su pol, godine i psihološki problemi klijenta. Na osnovu tih informacija, četbot generiše plan tretmana za terapeuta.
Međutim, iako AI može biti koristan za neke terapeute, oslanjanje na četbotove u kriznim situacijama može biti manje efikasno zbog nedostatka ljudske intervencije i nadzora.
Četbotovi mogu simulirati empatiju, ali ne razumeju emocije ni kulturne razlike, što ih čini neprikladnim za ozbiljne mentalne probleme poput suicidalnih misli. Ljudski terapeuti pružaju intuiciju, prilagođavanje i podršku kroz etičke standarde, što četbotovima nedostaje. I dok mogu biti korisni kao dopuna terapiji, četbotovi nisu adekvatna zamena za ljudske terapeute.
Neki ljudi bi mogli postati previše zavisni od terapeuta u obliku chatbotova, što bi ih potencijalno odvratilo od tradicionalne terapije s ljudskim profesionalcima. To može odložiti dobijanje sveobuhvatnije pomoći kada je to potrebno, čineći ranjive osobe izolovanijima umesto da im se olakša patnja.
Psihoterapija kroz razgovor podrazumeva razvijanje ljudskog potencijala za bolju samosvest i lični rast. Ove aplikacije nikada nece moći da zamene terapijski odnos koji se razvija u ljudskoj psihoterapiji. Umesto toga, postoji rizik da bi ove aplikacije mogle ograničiti povezanost korisnika s drugim ljudima, što bi moglo pogoršati patnju kod osoba s problemima mentalnog zdravlja – suprotno onome što psihoterapija ima za cilj.
—————-
Šta vi mislite? Da li će AI terapeuti zameniti ljudske terapeute, jer će biti praktičniji za upotrebu, ili terapija bez ljudi nema smisla?
Da li takođe mislite da će AI dodatno izolovati pacijente i povećati njihovu patnju i osećaj usamljenosti?