АУ ................ШТО ЈЕ ОВО ДОБРО .
БАШ СЈАЈНО ДА НЕКО ПИШЕ ОВАКО ЛЕПО И ИСТТИНИТО О НАШОЈ СРПСКОЈ ИСТОРИЈИ.
A, vidi ovo:
Zamislite zemlju Srbiju, u Srbiji selo Slovac,
u Slovcu živi Vukola, najveći lovac.
Kad Vukola krene da lovi, povede i svoje kerove,
ljuta panika hvata velike i male zverove,
sasvim opuste pećine, i šuma osiromaši,
jer Vukola samo puca, a nikako da promaši.
Kad Vukola ide da lovi, on je zaista divljačan,
inače je dosta zabavan, čak i privlačan.
I ovde ima izuzetaka...
Kada god se puške mašim, ja promašim,
niti drhtim, nit se plašim, al promašim,
nit se bunim, dok je punim, al promašim,
nit se branim, dok nišanim, al promašim,
nit se svađam, kada gađam, al promašim,
niti štucam, kada pucam, al promašim,
među tuđim, mađu našim, ja promašim.
Javljaju iz Osla da tu nisu čista posla!
Javljaju iz Brisla da to nema smisla.
Osramotim karabina kao strina,
upropastim svakog metka kao tetka,
zečevi i druge zveri, u zaveri,
pronose mi svoje njuške ispred puške,
i govore sve što misle u kapisle,
izvlače mi dušicu na mušicu!
Javljaju iz Osla da tu nisu čista posla!
Javljaju iz Brisla, da to nema smisla.
I ovo:
Nema više onog doba, kraljevske su krune pale,
ne prolazi naša roba, nema leba za budale.
Dok sam bio dvorska luda, sadio sam plave lale,
sada čuda ima svuda, nema posla za budale.
Ljudi znaju novo znanje: ni sa decom nema šale,
a dvorova sve je manje, nema mesta za budale.
Ovo je vreme čuda, ujaci padaju s duda!
Jedna ovca siva u bazenu pliva.
Jedan hrabri slon trči maraton.
Jedno ptiče golo voli vaterpolo.
Jedan ljuti ris obožava klis.
Tu oko Gore Fruške, stričevi padaju s kruške.
Jedan poljski cvet igra rukomet.
Jedan žuti nar pao u bunar.
Ih, što je život jedna farsa, tetke padaju s Marsa.
Svi znanci i svi stranci - možda su padobranci.
Gde su oni ljudi prosti, što im neke daske fale,
sad svi pate od mudrosti, nema leba za budale.
(Ršum: Ma šta mi reče)
Eto tako, ako je ono onako, onda je ovo ovako...