Glasnik.
Buduća legenda
- Poruka
- 45.169
Znsci vi ne sledite Hristov primer da pomazete siromasnoma?PRIMJERI IZ SVETA
Afrika (Kongo, Uganda, Ruanda) – Adventističke misije
Adventistička crkva vodi bolnice, škole i centre za pomoć.
Tijekom građanskih ratova mnogi su ulazili u crkvu da bi dobili hranu, lijekove, sklonište i zaštitu.
Studija u Ruandi (B. Longman, 2001.) pokazala je da su neki ljudi pristupili crkvi samo zbog toga što su Adventisti imali međunarodnu podršku iz SAD-a.
Nakon rata i kada su se uvjeti stabilizirali, dio tih ljudi se povukao iz crkve.
Sirija i Irak (izbjegličke rute) – Protestantske misije i evangeličke crkve
U Turskoj, Grčkoj i Njemačkoj formirane su evangeličke i adventističke zajednice za izbjeglice.
Nekim izbjeglicama pomagalo se pri procesu azila.
Njemački sudovi u više slučajeva razmatrali su "konverziju radi azila" kao fenomen.
U nekim slučajevima utvrđeno je da su pojedinci "primili krštenje samo radi dobijanja statusa", nakon čega su napustili zajednicu.
Rumunjska i Moldavija – Jehovini svjedoci
Nakon pada komunizma, Jehovini svjedoci su pružali humanitarnu pomoć i lijekove.
Sociološke studije bilježe da je značajan broj ljudi pristupio zajednici zbog materijalnih beneficija.
U roku od nekoliko godina, došlo je do značajnog odliva članova koji nisu bili ideološki vezani.
Balkan (Srbija, BiH, Hrvatska – 1990-e ratne godine)
Protestantske misije (Adventisti, Baptisti, Pentekostalci, Jehovini svedoci) su dijelile hranu, lijekove, pakete.
Ljudi su pristupali zajednicama da bi dobili pomoć, a neki su stvarno ostali i postali vjernici.
Drugi su napustili zajednicu nakon završetka rata.
Primjer dokumentovan u BiH: neki izbjeglice su ulazile u protestantske zajednice jer su te crkve imale direktne veze s organizacijama u Njemačkoj i SAD-u, koje su pomagale pri iseljavanju.
Pakistan i Iran – Konverzija radi azila
Mnogi tražitelji azila tvrde da su postali kršćani (npr. Adventisti ili članovi evangeličkih crkava) kako bi izbjegli progon.
Njemačke, austrijske i švicarske vlasti službeno navode taj fenomen u presudama sudova (primjer: "BAMF Report 2017").
Nakon odbijenog azila neki su napustili zajednicu.
Je li to masovna pojava?
Ne može se reći da je “većina” takvih, ali dovoljno slučajeva je dokumentirano da se to smatra stvarnim sociološkim fenomenom.
U nekim područjima (ratne zone, siromaštvo), instrumentalne konverzije mogu činiti čak 30–50% novih članova, prema određenim procjenama.
Zaključak:
✔ Da, postoje dokumentirani slučajevi pristupanja crkvama iz materijalnog interesa ili nada u azil.
✔ Također postoje slučajevi napuštanja crkvi nakon što su beneficije izgubljene ili cilj ostvaren.
✔ Crkve to ne negiraju – neke to vide kao “priliku da čovjek unatoč početnom interesu pronađe iskrenu vjeru”.
Sve popovi u djep?
, gde si ti to pročito.
