Kakav je stav imala Ellen White o Trojstvu najbolje pokazuje slučaj sa Loughborough-om. Naime, Loughborough, kao istaknuti i visokopozicionirani službenik u crkvi ASD bio je zadužen da odgovara na razna teološka pitanja čitatelja u časopisu Advent Review. To je bio časopis koji je uređivao James White i u kojem je pisala (i čitala ga) Ellen White. Jedan čitatelj postavio je slijedeće pitanje: Koji je ozbiljan prigovor nauku o Trojstvu? A Loughborough mu odgovara:
Postoji mnoštvo primjedbi koje bismo mogli iznijeti, ali s obzirom
na ograničenost našeg prostora, svest ćemo ih na slijedeće tri:
1. U suprotnosti je sa zdravim razumom.
2. U suprotnosti je sa Svetim Pismom.
3. Izvor mu je u poganstvu i legendama.
Ellen White, koja piše "Svjedočanstva" za crkvu, razmatra teološka pitanja, pojašnjava naučavanja ASD, poučava, opominje, ispravlja kriva učenja,... , u ovom slučaju nije imala potrebu niti jednu riječ napisati ili izreći vezano uz Loughborough-ovo "objašnjenje Trojstva". Dakle, nije gornje "objašnjenje Trojstva" napisala Ellen White, ali očito nije imala ništa protiv njega.
ASD jedino su u pravu kada tvrde da se stav Ellen White o Isusu i njegovoj prirodi vremenom mijenjao. Točno, mijenjao se, ali se mjenjao jer je ona o svemu pa tako i o ovom pitanju naprosto "šarala". Koliko god i kako god da se mijenjao, ostaje činjenica da Ellen White Trojstvo nikada nije prihvatila, a koliko joj se Trojstvo čak gadilo najbolje pokazuje činjenica da nikada, baš nikada, u svojim spisima nije ni upotrijebila riječ Trojstvo (Trinity). I još jednom, crkva ASD današnje vjerovanje o Trojstvu službeno je među svoja vjerovanja uvrstila tek 1980. godine - 65 godina nakon smrti Ellen White. Također, sami ASD kažu i deklariraju:
Većina osnivača Adventizma Sedmog Dana, danas se ne bi mogla pridružiti Crkvi, ako bi se morali slagati s temeljnim vjerovanjima Crkve. Konkretnije, većina ne bi mogla prihvatiti vjerovanje broj 2, koje se bavi naukom o Trojstvu. (George R. Knight, Ministry Magazine, Oct 1993, p. 10)
Kaze kajav srav je inaka EGW o trojstvu?
A onda nema njen stav o trojstvu?
Pa Wgw se nije bavila izdavanjem casopisa.
A njen stav je uvek bio u kobtekstu trojstva.
Samo sto su u to vreme bili razni stavovi o trojstvu, pa su neki pisali o trojstvu ali su imali pogresno verovanje o tome.
Pa je ona pisala o trojici.
Postavljali smo vam ovde X puta njene citate i trojstvu.
Ali vi jao bezboznici 12 puta u godini postavljate uvek ponovo isto pitanje jer ste pljuvaci.
Evo ponovo:
EGW O BOGU - BOŽANSTVU
''MORAĆEMO DA SE SUOČIMO SA LAŽNOM NAUKOM – Često ćemo biti pozvani da se suočimo sa uticajem ljudi koji izučavaju nauke sotonskog porekla, preko kojih sotona radi da bi ljude uverio da Bog i Hristos ne postoje.
I Otac i Sin su ličnosti. Hristos je izjavio: ''Ja i Otac jedno smo''. (Jovan 10,30) Ipak Božji Sin je došao na svet u ljudskom obliku; odlažući svoju carsku odoru i carsku krunu; svoju božansku ličnost odenuo je u ljudsku prirodu kako bi njegovom beskonačnom žrtvom čovečanstvo moglo postati sudeonik božanske prirode i izbeglo pokvarenost izazvanu željama i strastima.'' (Testimonies, vol. 9, p. 68, 1909)
''...Sin je otkrivena sva punina Božanstva. Božja reč kaže za Njega da je ''obličje bića Njegova''. Jevrejima1,3) ''Jer Bogu tako omilje svijet da je i Sina svojega Jedinorodnog dao, da nijedan koji Ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni.’’ (Jovan 3,16) Tu je otrivena Očeva ličnost.
Utešitelj, koga je Hristos obećao da pošalje posle svog vaznesenja na Nebo, jeste Duh u svojoj ’’punini Božanstva’’, koji otkriva silu Božanske milosti onima koji primaju Hrista i veruju njega kao svog ličnog Spasitelja.
POSTOJE TRI ŽIVE LIČNOSTI NABESKOG TRIA; u ime te Tri velike Sile - Oca, Sina i Svetoga Duha – krštavaju se oni koji primaju Hrista živom verom; a te sile će sa poslušnim podanicima Neba sarađivati u njihovim naporima da žive novim životom u Hristu.’’ (Special Testimonies, Series B, No. 7, pp. 62. 63, 1905)
’’PRAPOSTOJEĆI, SAMOPOSTOJEĆI BOŽJI SIN – Hristos je prapostojeći samo postojeći Božji Sin… Kada govori o svojoj preegzistenciji (pre postojanja u telu), Hristos vraća naše misli unazad kroz beskrajna razdoblja… (Signs of The Times, 29.8.1900)
On je jedno sa Bogom, neograničen i svemoćan…’’ (Manuscript 101, 1897)
’’OD VEČNIH VREMENA – Govoreći o ljudskoj prirodi Hrista dok je bio na ovoj Zemlji, Božja Reč sasvim određeno govori i o njegovoj preegzistenciji. Reč je postojala kao božansko biće…’’ (Review and Herald, 5. 4. 1906)
’’SA OCEM NA SINAJU – Hristos i Otac su stojeći jedan pored drugog na gori, u svečanoj veličanstvenoj atmosferi, objavili dset zapovesti.’’ (Historical Sketches, p. 231, 1866)
’’VEČNE LIČNOSTI TROJSTVA – Večni nebeski ’dostojanstvenici’, Bog (Otac), Hristos i Sveti Duh – ispunivši ih (učenike) snagom većom od snage smrtnika… Pošli su s njima na rad da osvedoče svet o grehu.’’ (Manuscript 145, 1901)
’’LIČNOST SVETOGA DUHA – Potrebno je da shvatimo da Sveti Duh, koji je ličnost kao što je Bog (Otac) ličnost, hoda po ovom tlu.’’ (Manuscript 66, 1899 – Iz govora učenicima škole Avondejl)
’’Sveti Duh je ličnost, jer On ’svedoči našem duhu da smo deca Božja’. (Rimljanima 8, 16) Kada se pokazuje to svedočanstvo, ono sa sobom nosi svoj vlastiti dokaz. U takvim trenucima mi verujemo i sigurni smo da smo deca Božja…
Sveti Duh ima svoju ličnost; u protivnom, On ne bi mogao da svedoči našem duhu da smo deca Božja, On mora da bude božanska ličnost, jer inače ne bi mogao da ispituje tajne koje su skrivene u Božjem srcu. ’Jer ko od ljudi zna šta je u čoveku osim duha čovečijega koji živi u njemu? Tako i u Bogu što je, niko ne zna osim Duha Božjega.’’’ (1. Korinćanima 2,11) (Manuscript 20, 1906)
’’BOŽA SILA U TREĆOJ LIČNOSTI – Knez sile zla može da bude obuzdan jedino Božjom silom koja je u Trećem licu Božanstva, Svetome Duhu.’’ (Special Testimonies, Series A, No. 10, p. 37, 1897)
’’U SARADNJI SA TRIMA NAJVIŠIM SILAMA – Potrebno je da sarađujemo sa Trima najvišim Silama na Nebu – Ocem, Sinom, i Svetim Duhom – I te Sile će raditi kroz nas, čineći nas Božjim saradnicima.’’ (Special Testimonies, Series B, No. 7, p. 51, 1905)
''Evangelism'' p. 613-617)
