Zaljubljen covek ne vidi realnost.On ne voli konkretno zenu pored sebe takvu kakva je.Ima idealizovanu sliku o njoj,dakle voli svoju predstavu o njoj a ne konkretno nju.On pravi idola od svoje zene,mislim na idealizovanje iste,dakle,zaljubljenost je idolopoklonstvo.Takav covek stalno o njoj misli,ima potrebu da bude neprestano sa njom,kao da je drogiran.I sta biva kad malo po malo covek uvidja da negova draga nije onakva kakvu ju je on zamisljao.Tada se sve rusi,veze pucaju,brakovi se razvode.
Ljubav nije takva.Kazu:ljubav je slepa-to nije tacno:slepa je zaljubljenost.Ljubav vidi realni osobu pored sebe,i voli je takvu kakva je,sa svim njenim vliname i manama.I uprkos njenih mana on je voli.Logicno sledi da takva ljubav ne moze prestati.
Sto se tice pitanja koliko puta u zivotu mozemo da volimo,odgovor logicno sledi.Ako zavolimo nekog,i taj neko voli nas,NEMA RAZLOGA da ta ljubav prestane,pa da onda volimo vise puta u zivotu.Ljubav,istinita ljubav,zahteva NEGU,ona je nezna ali i mocna.Ljubav PRASTA.Posto nismo savrseni,pogresicemo,uvidecemo svoju gresku,traziti oprostaj i dobicemo ga.
Ako neko ostane bez svoje zene/muza,idealno bi bilo da neguje ljubav prema njoj tako sto se vise nece zeniti.Ali,ne moze to svako,samoca je teska.Dozvoljeno je...stupiti u drugi brak.I sad pitanje:Ko to tu ima sta da dozvoli?Odgovor je jasan

osto smo na forumu filosofija a ne na forumu religija,pitanje ce ostati bez odgovora.
Zamolio bih sve na forumu da mi ukazu na moje propuste ili greske,da to ovde napisu,ili ako je nesto nedoreceno ili nejasno,neka to napisu ovde,i u skladu sa mojim vise nego skromnim mocima,pokusacu da odgovorim.