Ja imam lud osećaj da ću pobediti bolest……………………………
Sasvim je sigurno da fizička bolest utiče na duševno stanje obolelog, ali je sasvim izvesno da i mentalno i duševno stanje može da izazove neke fizičke bolesti. Mnogo je obolelih koji imaju strah od bola i strah od bolesti, mnogo je onih koji ne znaju šta će sa sobom i potrebna im je pomoć. Pomoć lekara je da objektivno informiše obolelog o stanju njegove bolesti, ali tako i na taj način da mu to saznanje, bez obzira da li se radilo o najtežoj bolesti, pomogne da shvati svoju bolest i da ga stimuliše da dobije motiv da se leči. Kod mnogih obolelih, ako im se dijagnoza saopšti na grub način, to ih destimuliše i obeshrabri i oni se predaju. Većina bolesti, čak i one koje su ranije bile neizlečive, sada su izlečive.
Hrišćanska vera ima veoma veliki uticaj. Kod bolesnika omogućava suočavanje sa samim sobom, sa realnošću, sa Bogom, sa sopstvenim identitetom i tradicijom, to ga umiri i nalazi u sebi snage da može da prihvati bolest. Većinu bolesti organizam može sam da savlada. Lekari i medicinsko osoblje samo pomažu. Još uvek čovek predstavlja veliku zagonetku, bez obzira što je savremena medicina ušla u najmanje delove ćelije. i dalje je velika zagonetka funkcionisanje organizma kao celine, svest o svesti, uticaj nervnog sistema na endokrini i obrnuto. Zagonetka je i uticaj snažne motivacije, želje za životom i ozdravljenjem. Ali je jasno da pacijent koji ima snažnu i veliku volju za životom i veru ima mnogo veće šanse da se izleči i od najtežih bolesti. Ta volja i vera pomažu mu da u sebi proizvodi određene hemijske materije koje mu pomažu u borbi sa najtežim bobolenjima.To je sasvim sigurno
Brojni su podaci u istoriji hrišćanske vere da je vera spasila i da je došlo do ozdravljenja kod brojnih pacijenata. Ja sam siguran da je tako. Sasvim je sigurno da hrišćanska vera, hrišćanski pristup čoveku u bolesti doprinosi i omogućava da dolazi do boljeg lečenja.Morajamo da verujemo u sebe, da verujemo lekaru, dobro je ako imamo veru.
Pozitivan stav je blagoslov!!!