Na livadi
davno nekošenoj,
na stazi odavno negaženoj
suncu se smeši jedan cvet,
kao da ne mari
što ga možda niko
i nije pripremao za ovaj svet.
A ipak se nada,
možda neka pčela zaluta
pa isisa iz njega slast
ili više ni nju ne zanima
poljskog cveta strast.
Ili je možda već kasno
zasenile ga sasušene travke
Ionako,
u strnjištima tužno šušti,
to polja slute snijeg i čavke "
davno nekošenoj,
na stazi odavno negaženoj
suncu se smeši jedan cvet,
kao da ne mari
što ga možda niko
i nije pripremao za ovaj svet.
A ipak se nada,
možda neka pčela zaluta
pa isisa iz njega slast
ili više ni nju ne zanima
poljskog cveta strast.
Ili je možda već kasno
zasenile ga sasušene travke
Ionako,
u strnjištima tužno šušti,
to polja slute snijeg i čavke "