Da, inace mi je inspiracija jedna situacija koju sam odlucio da upamtim iz nekog razloga. Trebao sam da zavrsim dokumenta i naravno, kako ide jel, cekanje ispred kancelarije, sve uredno, nisam od onih sto puhcu i kao ono oce li ovi i td, vec smireno, moj je red da cekam, strpljenje i udjem, kucanje, dobar dan, ja se izvinjavam, dosao sam da to i to i ona me prostrelja pogledom kao da sam kriminalac. I u glavnom bude jako jako neprijatna cak je i galamila na mene. I kako jedva zavrsih sve to, setih se, pa jbte danas je dan zaljubljenih. I tako sledeci put joj odnesem cokoladu i ona odjednom se snezila. Ljudi moji, kao gremlin. Samo u nazad, polijes vodom i od onog zelenog ludila nastade umiljano krzneno nasmejano bice. Vtf..
Palo mi je jos na pamet, to "Ja se izvinjavam." Mozda nisam trebao da se izvinjavam jer kod nekih ljudi koji su najcesce ne preterano osvesceni,

to podsvesno ubacuje ideju da je neko krivac a ne da je stvar kulture. I onda reaguju po automatizmu, poput ankilosaurisa.