- Poruka
- 10.010
35 godina od Devetog marta: Antiratni protesti i prvi tenkovi u Beogradu
autorska tema
Danas, kada je Srbija ponovo u pobuni protiv bestijalnog diktatorskog režima oličenog u trećeligašima iz devedesetih sada ogrezlih u kriminalu i korupciju, valja da se podsetimo da su Demonstracije koje su 9. marta 1991. godine održane u Beogradu bile od ključnog značaja za istoriju bivše SFRJ koja je tada tek bila ušla u višestranačje i liberalnu ekonomiju zahvaljući sjajnoj reformskoj politici saveznog premijera Ante Markovića kome su se bili suprostavili Slobodan Milošević i kriptostaljnistički generali JNA, označivši tako početak sve dublje političke i društvene polarizacije, koja će ubrzo dovede do krvavog raspada savezne države. Iako su protesti zvanično organizovani kao antiratne demonstracije protiv agresije na Hrvatsku, njihova simbolika i poruke bile su dalekosežne i dosežu i do danas, pa je ova tema i danas aktuelna i zato je postavljam na pdf Politici a ne na Istoriji.
Tog dana, Beograd je bio preplavljen građanima koji su iskazivali svoj otpor prema sve žešćem etničkom i političkom sukobu u Hrvatskoj, a ujedno i protiv politike Slobodana Miloševića, koji je sve više potpirivao nacionalističke strasti, a štampa pod njegovom kontrolom pisala da se "Srbija brani u Kninu" i da SRBIJANCI moraju "oružjem da odbrane Srbe van Srbije". To je izazivalo bes građana i oni su zahtevali mir i prestanak oružanih sukoba, odbacujući velikosrpsku ideju da politička kriza u Jugoslaviji treba biti rešena silom da bi se ostvarila "Jugoslavija sa onima koji u njoj žele da ostanu" o kojoj je takođe verglala režimska propaganda, i u kojoj bi diktator Slobodan Milošević bio "srpski Tito." Iako se zvanično govorilo o tome da se demonstracije odnose na podršku jugoslovenskoj vojsci, u stvarnosti su mnogi učesnici došli kako bi izrazili neslaganje sa agresijom koja je počela u Hrvatskoj.
Međutim, ono što je bio ključni trenutak u ovim protestima desilo se u večernjim satima, kada je Slobodan Milošević odlučio da upotrebi vojnu silu kako bi smirio situaciju. Tenkovi su izašli na beogradske ulice, što je bio prvi put da su tenkovi ušli u neki grad u bivšoj Jugoslaviji u kontekstu političkih protesta. Ovaj čin nije samo bio odgovor na demonstracije, već i snažna poruka građanima da će bilo kakav pokušaj protivljenja režimu biti brutalno ugušen.
Iako je Milošević tvrdio da je ovo bilo neophodno za održavanje reda, prisustvo tenkova na ulicama Beograda simbolizovalo je početak vojne represije koja će ubrzo postati normativna u sve većem broju jugoslovenskih gradova.
Beograd je bio prvi grad na čije ulice su izvedeni tenkovi i ovaj događaj nije samo označio početak vojnog nasilja u Jugoslaviji, već je ujedno bio i alarm za međunarodnu zajednicu da Slobodan Milošević i kriptostaljinistički vrh JNA ne žele rešenje jugoslovenske krize mirnim putem.
Demonstracije 9. marta 1991. godine, osim veličanstvenog antiratnog protesta predstavljaju i prvi ozbiljan pokazatelj da će politički otpor protiv Miloševićevog režima biti razbijen silom, a sam raspad Jugoslavije ući u krvavu fazu koja će trajati čitavu deceniju.
U jesen te godine, demokratski svet biće zgrožen na dva strašna zločina: granatiranja Dubrovnika, jednog od najlepših dragulja Jadrana, te varvarskog razaranja Vukovara, kada će ovaj barokni hrvatski grad da bude gotovo potpuno uništen i koji će postane simbol brutalnosti agresora oličenog u "posrbljenoj" JNA i četničkim formacijama Srpske radikalne stranke, ubijanja i etničkog čišćenja, ali i herojskog otpora Hrvata.
Ovi događaji će samo potvrde da će se u narednim godinama Jugoslavija raspasti kroz krv, uništenje kulturnih dobara i ogromne ljudske tragedije, a Jugoslavije je mogla da se transformiše u konfederaciju i tako u EU i NATO, a mogli smo i da se raziđemo u miru poštujući granice između republika koje su po odlukama Drugog zasedanja AVNOJ-a bile državne, šta je ustanovila i Badinterova komisija.
Da li ćemo na ulicama našeg grada, sada drugim povodom, opet da gledamo tenkove, a kojima će ovoga puta da upravljaju ćaci?
autorska tema
Danas, kada je Srbija ponovo u pobuni protiv bestijalnog diktatorskog režima oličenog u trećeligašima iz devedesetih sada ogrezlih u kriminalu i korupciju, valja da se podsetimo da su Demonstracije koje su 9. marta 1991. godine održane u Beogradu bile od ključnog značaja za istoriju bivše SFRJ koja je tada tek bila ušla u višestranačje i liberalnu ekonomiju zahvaljući sjajnoj reformskoj politici saveznog premijera Ante Markovića kome su se bili suprostavili Slobodan Milošević i kriptostaljnistički generali JNA, označivši tako početak sve dublje političke i društvene polarizacije, koja će ubrzo dovede do krvavog raspada savezne države. Iako su protesti zvanično organizovani kao antiratne demonstracije protiv agresije na Hrvatsku, njihova simbolika i poruke bile su dalekosežne i dosežu i do danas, pa je ova tema i danas aktuelna i zato je postavljam na pdf Politici a ne na Istoriji.
Tog dana, Beograd je bio preplavljen građanima koji su iskazivali svoj otpor prema sve žešćem etničkom i političkom sukobu u Hrvatskoj, a ujedno i protiv politike Slobodana Miloševića, koji je sve više potpirivao nacionalističke strasti, a štampa pod njegovom kontrolom pisala da se "Srbija brani u Kninu" i da SRBIJANCI moraju "oružjem da odbrane Srbe van Srbije". To je izazivalo bes građana i oni su zahtevali mir i prestanak oružanih sukoba, odbacujući velikosrpsku ideju da politička kriza u Jugoslaviji treba biti rešena silom da bi se ostvarila "Jugoslavija sa onima koji u njoj žele da ostanu" o kojoj je takođe verglala režimska propaganda, i u kojoj bi diktator Slobodan Milošević bio "srpski Tito." Iako se zvanično govorilo o tome da se demonstracije odnose na podršku jugoslovenskoj vojsci, u stvarnosti su mnogi učesnici došli kako bi izrazili neslaganje sa agresijom koja je počela u Hrvatskoj.
Međutim, ono što je bio ključni trenutak u ovim protestima desilo se u večernjim satima, kada je Slobodan Milošević odlučio da upotrebi vojnu silu kako bi smirio situaciju. Tenkovi su izašli na beogradske ulice, što je bio prvi put da su tenkovi ušli u neki grad u bivšoj Jugoslaviji u kontekstu političkih protesta. Ovaj čin nije samo bio odgovor na demonstracije, već i snažna poruka građanima da će bilo kakav pokušaj protivljenja režimu biti brutalno ugušen.
Iako je Milošević tvrdio da je ovo bilo neophodno za održavanje reda, prisustvo tenkova na ulicama Beograda simbolizovalo je početak vojne represije koja će ubrzo postati normativna u sve većem broju jugoslovenskih gradova.
Beograd je bio prvi grad na čije ulice su izvedeni tenkovi i ovaj događaj nije samo označio početak vojnog nasilja u Jugoslaviji, već je ujedno bio i alarm za međunarodnu zajednicu da Slobodan Milošević i kriptostaljinistički vrh JNA ne žele rešenje jugoslovenske krize mirnim putem.
Demonstracije 9. marta 1991. godine, osim veličanstvenog antiratnog protesta predstavljaju i prvi ozbiljan pokazatelj da će politički otpor protiv Miloševićevog režima biti razbijen silom, a sam raspad Jugoslavije ući u krvavu fazu koja će trajati čitavu deceniju.
U jesen te godine, demokratski svet biće zgrožen na dva strašna zločina: granatiranja Dubrovnika, jednog od najlepših dragulja Jadrana, te varvarskog razaranja Vukovara, kada će ovaj barokni hrvatski grad da bude gotovo potpuno uništen i koji će postane simbol brutalnosti agresora oličenog u "posrbljenoj" JNA i četničkim formacijama Srpske radikalne stranke, ubijanja i etničkog čišćenja, ali i herojskog otpora Hrvata.
Ovi događaji će samo potvrde da će se u narednim godinama Jugoslavija raspasti kroz krv, uništenje kulturnih dobara i ogromne ljudske tragedije, a Jugoslavije je mogla da se transformiše u konfederaciju i tako u EU i NATO, a mogli smo i da se raziđemo u miru poštujući granice između republika koje su po odlukama Drugog zasedanja AVNOJ-a bile državne, šta je ustanovila i Badinterova komisija.
Da li ćemo na ulicama našeg grada, sada drugim povodom, opet da gledamo tenkove, a kojima će ovoga puta da upravljaju ćaci?
Poslednja izmena:
