macka vracarka
Veoma poznat
- Poruka
- 13.093
Podstaknuta temom o prikupljanju garderobe za decu u Zvecanskoj ili gde god vec pala mi je na pamet jedna stvar...
Naime..
Imam prijateljicu sa kojim sam nerazdvojna od prvog razreda srednje skole.Gomilu svega smo prosle zajedno...Recimo da i sada delimo i dobro i lose,s tim sto nam ritam zivota ne dozvoljava da kao nekada 24h budemo skupa..
Ona ima dvoje dece,udata je,muz joj dobro(jako dobro!)zaradjuje,zive u svom stanu,kupili su i drugi koji rentaju,ona se skoro zaposlila,ima bebisiterku,zenu koja dolazi da odrzava kucu..itd..itd...letovanja,zimovanja i to sve u inostranstvu.Recju,jedan lep i sredjen zivot!
Njeno jedno dete je starije od moje devojcice 2.5 godine koliko je moja starija od njene druge devojcice
Moje jedno dete(jedino unuce u porodici i najmladje i omiljeno u familiji!)ima hvala Bogu i vise krpica nego sto joj treba.Vecinu ne stigne da iznosi,pa ja onda to tako skoro novo prosledjujem njoj za mladju devojcicu.I to je maltene praksa.
Ona mi od svoje starije devojcice nikada nije ponudila nista i sve je davala deci nekih prijatelja svoga muza..
Nikada mi nista od stvari nije vratila(nisam joj ni trazila!)jer kad dam-dam..i ne racunam vise na to!
Zimus me je povredila strasno,odnosno sokirala...Stolicu za hranjanje koja je bila kod nje na koriscenju htela je da prosledi svojim kumovima jer "ti i onako neces da radjas vise dece..sta ce ti!" :shock::?To aludira na to sto sam razvedena!
I tako ja oblacim njeno mladje dete(od bodija,preko pidzama do skafandera!)a ona kupuje montone,zlato i menja automobile...
Nije mi krivo i nisam zavidna,i sama da hocu mogla bih sebi to da priustim ako bih ustinula na detetu(ali navikla sam da joj kupujem Ianu,Okaidi,Beneton,)ali sam malo bolesna po tom pitanju..priznajem!:-?
Takodje kada ide na neki vazan prijem ona dodje kod mene da pozajmi neki komad garderobe...(nemam mnogo ali kupujem dobre,firmirane stvari)ne razumem zasto kada znam da imaju i da moze to sebi da kupi....
Ponekad imam utisak da me pravi budalom...nekad opet mislim..pa dobro,prijateljice smo...
Ko je tu sad lood po vasem misljenju!?
Naime..
Imam prijateljicu sa kojim sam nerazdvojna od prvog razreda srednje skole.Gomilu svega smo prosle zajedno...Recimo da i sada delimo i dobro i lose,s tim sto nam ritam zivota ne dozvoljava da kao nekada 24h budemo skupa..
Ona ima dvoje dece,udata je,muz joj dobro(jako dobro!)zaradjuje,zive u svom stanu,kupili su i drugi koji rentaju,ona se skoro zaposlila,ima bebisiterku,zenu koja dolazi da odrzava kucu..itd..itd...letovanja,zimovanja i to sve u inostranstvu.Recju,jedan lep i sredjen zivot!
Njeno jedno dete je starije od moje devojcice 2.5 godine koliko je moja starija od njene druge devojcice

Moje jedno dete(jedino unuce u porodici i najmladje i omiljeno u familiji!)ima hvala Bogu i vise krpica nego sto joj treba.Vecinu ne stigne da iznosi,pa ja onda to tako skoro novo prosledjujem njoj za mladju devojcicu.I to je maltene praksa.
Ona mi od svoje starije devojcice nikada nije ponudila nista i sve je davala deci nekih prijatelja svoga muza..
Nikada mi nista od stvari nije vratila(nisam joj ni trazila!)jer kad dam-dam..i ne racunam vise na to!
Zimus me je povredila strasno,odnosno sokirala...Stolicu za hranjanje koja je bila kod nje na koriscenju htela je da prosledi svojim kumovima jer "ti i onako neces da radjas vise dece..sta ce ti!" :shock::?To aludira na to sto sam razvedena!
I tako ja oblacim njeno mladje dete(od bodija,preko pidzama do skafandera!)a ona kupuje montone,zlato i menja automobile...
Nije mi krivo i nisam zavidna,i sama da hocu mogla bih sebi to da priustim ako bih ustinula na detetu(ali navikla sam da joj kupujem Ianu,Okaidi,Beneton,)ali sam malo bolesna po tom pitanju..priznajem!:-?
Takodje kada ide na neki vazan prijem ona dodje kod mene da pozajmi neki komad garderobe...(nemam mnogo ali kupujem dobre,firmirane stvari)ne razumem zasto kada znam da imaju i da moze to sebi da kupi....
Ponekad imam utisak da me pravi budalom...nekad opet mislim..pa dobro,prijateljice smo...
Ko je tu sad lood po vasem misljenju!?


na stare stvari daje onom kome su zaista potrebne,a ti dajes njoj koja opet svom detetu moze da kupi sve sto mu je potrebno.Zna da imas,pa ti i ne nudi.Da nemas(ne daj Boze!)verovatno bi ti pomogla.Ja recimo stare decije stvari dajem cerki prijateljice koja je samohrana mama,i jako tesko zivi.Dobro i ja sam,ali srecom nemam problem sa novcem.Svoje stvari stare dajem jednoj klinki iz komisiluka,ciji roditelji opet nemaju para,a njoj u tim godinama dobro dodje nesto lepo i firmnirano.Inace ja sam sa tim ''poklonima''dozivela jednu jako neprijatnu situaciju.Naime dok mi je bivsi muz bio u zatvoru i dok smo bas bili u problemima,njegova sestra od tetke je dosla sa nekim starim,iznosenim stvarima,bukvalno krpama,ali bukvalno......i kao da mi pomogne.Zbog deteta pre svega,zna da ja imam svoje stvari.Jeste da se poklonu u zube ne gleda,i da svaciju dobrotu treba ceniti,ali ovo je stvarno bilo uzasno......imala sam bukvalno osecaj da nam se ruga i da uziva u tome.Uz najlepsi osmeh sve sam odbila.Mislim ja kad nekom pomazem i dajem mu nesto gledam da to bude normalno ljudski,da taj neko ima na cemu da mi se zahvali,a ne ovako.........