Kadijevicevo "priznanje"
General armije i savezni ministar za odbranu bivse SFRJ Veljko Kadijevic, u svojoj knjizi "Moje vidjenje raspada - vojska bez drzave", priznaje da se prakticno radilo o stvaranju Velike Srbije okupacijom dobrog dela hrvatske teritorije. Generalovu knjigu 1993. godine objavila je beogradska novinska kuca "Politika" i predstavlja dragocen argument u rukama haskih istrazitelja, ponajvise zbog cinjenice da je generalova ispovest zapanjujuce iskrena. Kadijevic je u knjizi do u detalje opisao zadatke i ciljeve mostarske i crnogorske grupacije JNA: "Osvajanje juga Hrvatske i doline Neretve kao pripremne osnove za dalja dejstva prema Splitu".
Kadijevic je time priznao da "oslobadjanje" Dubrovnika nije preduzeto zbog toga sto su "ustase" krenule na Crnu Goru (Kostic, Bulatovic, Strugar), jos manje iz "razloga humanosti" (Branko Kostic) zbog blokiranih kasarni JNA, ili "rata za mir" (Svetozar Marovic), "nepravednih granica" (Milo Djukanovic)...
Branko Kostic, Kadijevicev sef u to vreme i vrhovni komandant, zagovornik teze da se Crna Gora brani van svojih granica, koji je zajedno sa Momirom Bulatovicem (tadasnjim crnogorskim predsednikom) vrsio smotru jugo-vojske kod Dubrovnika, decidirano je u intervjuu "Monitoru" 1994, kazao:
"Moja opcija je bila, ne da se osvaja Dubrovnik, nego da se blokira i s kopna i s mora, ali da se ide do Neretve, pa ako dodje do povlacenja JNA, kao sto smo se povukli sa podrucja Republike Srpske Krajine, povucemo i sa Neretve do Debelog brijega. Tada bi to podrucje zaposjele mirovne snage UN bez jurisdikcije Hrvatske. To je bila koncepcija, pa tek da se onda pregovara o razgranicenju".
Kad je tako, kako tek danas zvuce reci crnogorskog ministra odbrane Bozidara Babica (tada je imao cin pukovnika, a dogurao je do general-pukovnika i komandanta Druge armije), izgovorene u crnogorskom parlamentu kad je napadnuta Hrvatska: "Zar treba postaviti pitanje zasto sada ici van Crne Gore? Hocemo li ostaviti pripadnike JNA i sve one koji zele da zive zajedno same na milost ustaskim zvijerima? Zar nije granica tamo gdje je nas vojnik, vojnik JNA, napadnut? Treba konacno na silu odgovoriti silom i primorati ustaske vrhovnike, poglavnike i stozernike da u svoju suverenost za kojom zude, mogu otici, ali malo drugacijim nacinom nego kako su zamislili".
Kako danas zvuci svedocenje ondasnjeg komandanta Teritorijalne odbrane Crne Gore, general-pukovnika Pavla Strugara, koji je postavljen na celo Druge operativne grupe JNA za dubrovacko-hercegovacko ratiste, da je "licno bio prisutan tog septembra u Herceg Novom kada je palo osam mina od 82 milimetara na prostor Crne Gore. Prije toga bilo je snajperske i druge vatre i morali smo odgovoriti".
Bulatovicevi tragovi
Otvaranje fronta prema Dubrovniku pravdao je Svetozar Marovic, tada clan drzavnog Predsednistva i generalni sekretar vladajuce stranke. "Nije bilo moguce drugacije obezbijediti mir, a moguce ga je bilo zastiti silom, jer je sila na mir napala i krenulo zlo", objasnjavao je Marovic.
Tadasnji crnogorski premijer Milo Djukanovic bio je odredjeniji u uverenju da ce Crna Gora "nametnuti rat" (kasnije ce govoriti o "nametnutim sankcijama" nicim zasluzenim) dobiti i da ce se razgraniciti sa Hrvatskom "za sva vremena", s tim sto ce nove granice biti povucene "mnogo pravednije i logicnije nego sto su to uradili priuceni boljsevicki kartografi".
Djukanovic ce kasnije, kao predsednik Crne Gore, napraviti drzavnicki gest i izviniti se svim zrtvama tog pohoda, a nedavno je izrazio uverenje da se on ni po kojem osnovu ne moze naci u Hagu. Ako bi ga Haski tribunal ipak sumnjicio ili pozvao u svojstvu svedoka, sam bi otisao pred taj sud, naveo je crnogorski predsednik.
Neki bi, vec, da zametnu tragove. Momir Bulatovic, koji je pozivao u pohod "zbog fasizma", svoju odgovornost pokusava da prebaci na generala Kadijevica. Prvo je u intervjuu "Splitskoj Dalmaciji" (1996.) kazao da je crnogorski napad na Dubrovnik rezultat Kadijeviceve "ratne zamke". To isto je ponovio u beogradskom magazinu "Profil" (1998.): "Kao predsjednik Predsjednistva Crne Gore bio sam obavijesten da Hrvatska ima 30.000 naoruzanih ljudi koji treba da zauzmu Prevlaku i Herceg Novi. Morao sam da reagujem... Tek kasnije sam saznao da nije bilo tih trideset hiljada ustasa, tamo nije bilo vise od sesto naoruzanih ljudi."
Cinjenica da je Bulatovic svojom naredbom na dubrovacko ratiste uputio jedinice Teritorijalne odbrane i specijalne jedinice policije "sa zadatkom izvrsenja borbenih zadataka oruzanih snaga u ratnom sukobu na granici izmedju Republike Crne Gore i Republike Hrvatske", verovatno ga direktno optuzuje. I ne samo njega. No, za sada tajnu znaju jedino - Karla Del Ponte i istrazitelji Tribunala.