Šta čitate?

Hvala na opsežnoj elaboraciji, nisam znao sve te detalje oko nabrajanja i ostalog.

Trenutno čitam od Dostojevskog "Zapisi iz mrtvog doma", stao na 70-oj strani.

Ja kad god vidim da neko nešto čita na suvo (bez upoznavanja sa kontekstom), dobijem želju da mu prebacim što gubi vreme i da pre nego što se dohvatio toga trebalo je da uradi jedno opsežno istraživanje, ali istog momenta shvatim koliko je to optimistično za očekivati od bilo koga na svetu osim onih koji se umetnošću bave studiozno

Ako ne znamo 1) istoriju pisca, 2) istoriju vremena u kojem pisac piše, 3) poetička načela kojima se vodi, 4) njegov položaj u širem književno-istorijskom kontekstu (intertekstualnost, uticaji, reakcija), čitanje ostaje jedna reduktivna praksa u kojem čitalac prolazi kroz tekst tražeći neke "večne istine" i mereći pisca prema tome
 
Ja kad god vidim da neko nešto čita na suvo (bez upoznavanja sa kontekstom), dobijem želju da mu prebacim što gubi vreme i da pre nego što se dohvatio toga trebalo je da uradi jedno opsežno istraživanje, ali istog momenta shvatim koliko je to optimistično za očekivati od bilo koga na svetu osim onih koji se umetnošću bave studiozno

Ako ne znamo 1) istoriju pisca, 2) istoriju vremena u kojem pisac piše, 3) poetička načela kojima se vodi, 4) njegov položaj u širem književno-istorijskom kontekstu (intertekstualnost, uticaji, reakcija), čitanje ostaje jedna reduktivna praksa u kojem čitalac prolazi kroz tekst tražeći neke "večne istine" i mereći pisca prema tome

Naprotiv, to mora kontra smerom da ide. Prvo čitanje "na suvo", da bi dobio značenje i tzv "večne istine" koje lično nalaziš u datom delu (mada ne znam odakle dolazi mišljenje da se knjige čitaju radi pouka), to jest, da bi iskusio umetničku vrednost tog dela na svoj način, jer ni knjiga ni slika ni muzičko delo nemaju vrednost same po sebi, već u interakciji sa publikom. Tek tada (i realno samo iz sporta) treba trošiti vreme i energiju na pozadinu svega, kao aj da vidim šta mi je promaklo, da li sam dobro razumeo (meni nebitnu) nameru pisca, šta je zapravo dovelo do toga da on priča o tome na taj način i slično, čisto iz radoznalosti. Ako je sama knjiga poslednje što čitaš, onda komotno možeš i da je ne pročitaš, mada je svakako lakše pročitati 6 članaka koji će da ti kažu šta da misliš pre nego što uopšte takneš knjigu, nego oformiti sopsteno mišljenje uz rizik da se ono razlikuje od akademski opšteprihvaćenog (jer pretpostavljam da je akademija na neki način uključena u tvoje poimanje ovoga, čak i ako ne studiraš književnost). :lol:
 
Šta uopšte znači razumeti nešto - ako čitam na suvo, bez konteksta, imam relaciju ja - tekst, gde sve nepoznate elemente teksta moram da razumem na način na koji je to meni lično moguće, povezujući sa meni poznatim elementima, ili uzimajući kontekst unutar teksta da bih pojmio o čemu se tu radi, jer nemam istorijsko razumevanje situacije u kojoj se pisac nalazi i u čijim kulturnim matricama on mora da prezentuje ideju

Ovo je manje uočljivo ako čitaš savremenog pisca, ali što više ideš u prošlost više se ovo vidi

Drugi problem je što ne možeš da napraviš hijerarhiju bitnog unutar teksta, jer ne znaš šta je konvencija, šta ne, da li je nešto bitno ili je tu jer tradicija itd. da li se vrši nekakva izmena tradicije, izmiče ti bar par slojeva značenja

Treće, bez bar okvirnog razumevanja šireg istorijskog konteksta, bukvalno je nekada nemoguće i protumačiti neke elemente književnog dela

Ja i ne govorim o tome da treba da čitaš interpretaciju, istorija je mnogo bitnija od bilo koje interpretacije, a kod knjige imaš makar 3 istorije prisutne, jedna je istorija sveta, druga pisca, treća književnosti - ne znaš ništa o tome i postaješ guska u mraku

Ti kažeš da treba da iskusiš vrednost umetničkog dela na suvo, ali prema mom iskustvu, dosta umetničkih dela je gotovo nemoguće iskusiti bez da razumemo njihove pozicije u širim strukturama iz kojih su iznikle - možda je uslovno rečeno poeziju moguće tako čitati i neku laganiju prozu, ali samo uslovno rečeno

Postoji razlog zašto se pre nego što se baciš na knjigu, u školi prvo objašnjava kontekst

da li sam dobro razumeo (meni nebitnu) nameru pisca

Nebitnu za proizvodnju značenja u čitanju, jer je značenje relacija teksta sa čitaocem, a ne autora sa čitaocem, ali bitnu za dobijanje i tog sloja značenja koji se skriva u intenciji autora, jer je tekst nemoguće (pošteno) kritikovati ako ne znamo koja mu je namena i funkcija

kao što kaže Gadamer, interpretacija je ništa drugo nego dijalog sa tekstom, postavljanje pitanja tekstu, a kvalitet odgovora koji dobijemo zavisi od toga kakva pitanja postavljamo
 
Metafizika prisustva zapadnog diskursa oblikuje način na koji prilaziš tekstu, otud ono moje o večnim istinama

Uhvatiš knjigu u ruke na suvo, čitaš knjigu, identifikuješ se sa likom ili situacijom, podsvesno kažeš sebi "ovo je istina"

ili vidiš nešto što prikaže pisac i kažeš jes ovako svet funkcioniše, ili ovako muško-ženski odnosi funkcionišu, ili ovi ljudi su loši i loši su pobedili i zlo je prisutno u svetu i pobeđuje dobro i mala deca umiru i svet je apsurd prepun besmisla

tvoji estetski sudovi su takođe obuhvaćeni, jer kažeš ova pesma je lepa, ova pesma nije lepa, ova pesma ispunjava pretpostavljeni kriterijum lepog, makar to bio moj kriterijum lični, ona mora to da ispunjava da bi za mene bila vredna

redukcija je neminovna, ali je najjača kad se dohvatiš u koštac sa predmetom na suvo, gde si osuđen na najtvrđu redukciju, zato moderni umetnički proizvod mora dobro proći na suvo (npr. pesma na TVu mora biti catchy i dovoljno prosta da ostane zanimljiva bez pravog angažovanja i usmerenosti, zato moderni film u bioskopu mora biti sveden na proste, veštačke odnose dobra i zla i poznate scenarijske modele i matrice), zato što hvatajući se sa umetnošću na suvo nisi sposoban za više od ovo je zanimljivo meni, lako se čita/gleda/sluša i interesantno je

Zato će knjiga kao što je Uliks završiti kao totalni brodolom kad je čitaš na suvo (što i dalje ne govori ništa o pretpostavljenom kvalitetu knjige)

Umetnost je kao i bilo šta drugo ne stvar u vakuumu, već istorijska situacija koju kao takvu treba i analizirati, uključujući i estetsko u njoj
 
Pročitao od Vladimira Kecmanovića roman "Top je bio vreo" i zbirku priča "Kao u sobi sa ogledalima". Dopalo mi se, jasno, svedeno. Priče su vrlo zanimljive i pitke, kao i sam roman.

Pročitah od Slobodana Tišme roman "Bernardijeva soba", nagradjen NIN-ovom nagradom svojevremeno. Pomalo konfuzan, ali mi se dopao. Kratak i jezgrovit roman.
 

Back
Top