Intervju sa Comskim

Planeta majmuna.
 

Prilozi

  • tim_roth_mark_wahlberg_planet_of_the_apes_001.jpg
    tim_roth_mark_wahlberg_planet_of_the_apes_001.jpg
    29,3 KB · Pregleda: 3
Moram da priznam da sam prijatno iznenadjen ovim intervjuom. I pored toga shto se mozda necemo sloziti sa nekim njegovim recima ili idejama, ipak se mora priznati da je covek obrazovan, informisan i potpuno svestan svega shto se desava u svetu. Potpuno normalan covek. Josh malo pa Srbin.
 
Evo i neke vrste dokaza:

On November 1, the Guardian published two letters intended to support Chomsky. Chomsky comments:

"I have to say that these letters disturb me as much or more than the original deceit -- which worked, as the letters show. Both writers assume that there is a 'debate,' as the editors falsely claimed, in which I question the massacre (or as they pretend, 'massacre') in Srebrenica. That is all fabrication, as the editors know well. They labored mightily to create the impression of a debate in which I take the position they assigned to me, and have succeeded. Now I'm stuck with that, even though it is a deceitful invention of theirs." (Email copied to Media Lens, November 3, 2005)

http://www.zmag.org/content/showarticle.cfm?ItemID=9045
 
Coke:
Nije bas tako, ima cak negde i tekst iz 96' mislim.
Probacu da nadjem.
Chomski je bio kriticar miloseviceve osvajacke politike koliko i americke.

Preterao je, ne može se politika Crnog Slobe i Busha trpati u istu vreću: Sloba se zalagao za jedinstvo teritorija GDE SU SRBI BILI VEĆINA, prema tome, to nije školski primer osvajačke politike...
 
fosilvaso:
Preterao je, ne može se politika Crnog Slobe i Busha trpati u istu vreću: Sloba se zalagao za jedinstvo teritorija GDE SU SRBI BILI VEĆINA, prema tome, to nije školski primer osvajačke politike...

Па зар не схваташ да је за те дебилце злочин сам по себи када су Срби негде ВЕЋИНА...хехехе.......
 
eremita:
Па зар не схваташ да је за те дебилце злочин сам по себи када су Срби негде ВЕЋИНА...хехехе.......

Da setio sam se! To su isti oni koji su pijančili sa Tiletom na Galebu, a taj je poduzeo sve i svašta da od Subotice do Đevđelije iscepka srpsku jezgru :D
 
Naravno, za B92 je nebitno sta najveci svjetski intelektualac kaze o Srbiji, Hagu, bombardovanju... pa ni ovo nikad nece biti na B92.


http://www.nspm.org.yu/prenosimo2006/2006_pol_comski22.htm


NAJPOZNATIJI SVETSKI INTELEKTUALAC NOAM ČOMSKI
ZA „POLITIKU” 8 5 2006

Danilo Mandić

Inetrvju sa Noamom Čomskim

Kosovo treba podeliti

Ono što su bile srpske oblasti treba da bude deo Srbije, a ostalo neka bude nezavisno kako oni to zovu, što znači da će se pridružiti Albaniji

BOSTON, aprila – Noam Čomski je svetski poznati lingvista, politički analitičar, filozof i aktivista za koga je „Njujork tajms” naveo da je verovatno „vodeći živi intelektualac”. Nedavno, u anketi jednog britanskog časopisa, ogromnom većinom izabran je za prvog intelektualca u današnjem svetu. Profesor je na univerzitetu MIT (Masačusetski institut tehnologije), autor više od 80 knjiga, uključujući i „Novi vojni humanizam: Lekcije Kosova”. Njegova najnovija knjiga je „Promašene države: zloupotreba moći i nasrtaj na demokratiju”, a ovaj intervju dao je specijalno za RTS i „Politiku”. Razgovor s Noamom Čomskim objavljujemo u dva nastavka, danas i sutra.

Upravo se održavaju pregovori o konačnom statusu Kosova, SAD podržavaju Agima Čekua koji je bio umešan u etničko čišćenje ne samo u...

– Nije bio umešan. On je lično bio ratni zločinac, učestvovao u proterivanju iz Krajine.

Šta Vi vidite kao odgovarajuće realistično rešenje za konačni status Kosova i koliko se to razlikuje od onoga što zagovaraju SAD sada?

– Već duže vreme ja osećam da je jedino realistično rešenje za konačni status Kosova u stvari ono što je ponudio predsednik Srbije * , mislim, negde oko 1993, to jest neka vrsta podele sa Srbima. Sada je ostalo vrlo malo Srba, ali ono što su bile srpske oblasti treba da budu deo Srbije, a ostalo neka bude nezavisno kako oni to zovu, što znači da će se pridružiti Albaniji. Ja prosto ne vidim, ja nisam video nikakvo drugo moguće rešenje ni pre deset godina.

Nedavno je obeležena sedma godišnjica od početka bombardovanja SR Jugoslavije. Zašto je NATO započeo taj rat ili, da bolje kažem, zašto su SAD započele taj rat?

– Zapravo, mi tu imamo prvi put veoma autoritativan komentar sa vrha Klintonove administracije, nešto što smo ranije pretpostavljali, sada je potvrđeno. To dolazi od Strouba Talbota, koji je vodio zajednički obaveštajni komitet za diplomatiju Pentagona i Stejt departmenta i to tokom čitavog tog procesa, uključujući i bombardovanje – što je dakle, sam vrh Klintonove administracije. On je upravo napisao predgovor za knjigu svog direktora za vezu Džona Norisa i u tom pregovoru on kaže da, ako zaista želite da shvatite kakvo je bilo razmišljanje u vrhu Klintonove administracije, treba pročitati Norisovu knjigu i ono što on kaže: da stvarni cilj tog rata nije imao nikakve veze sa brigom za kosovske Albance. Stvarni uzrok bilo je to što Srbija nije sprovodila tražene socijalne i ekonomske reforme, što znači da je to bio poslednji ugao Evrope koji se nije povinovao neoliberalnim programima pod upravom SAD, pa je to moralo da bude uklonjeno. To je stanovište samog vrha. Opet, mogli smo to pogoditi, ali ja nisam nikada video da je to ranije rečeno.

Hoću da Vas pitam o mišljenju intelektualne elite, kako se to uopšteno naziva u SAD i na Zapadu uopšte, jer čitajući stičete utisak da će vam biti oprošteno ako zamislite da je svaki kritičar intervencije NATO bio ili „simpatizer Miloševića” ili neko koga nije briga za genocid. Šta to znači?

– Pre svega, to je uobičajena pojava intelektualne kulture. Jedan dobar američki kritičar, Harold Rozenberg, jednom je intelektualce opisao kao „čopor nezavisnih umova”. Oni misle da su vrlo nezavisni ali oni jurišaju kao krdo, što i jeste istina; ako postoji partijska linija, morate je se držati, a partijska linija je sistematična. Partijska linija je povinovanje moćima države i državnom nasilju. Dopušteno vam je da kritikujete, ali samo na vrlo uskoj osnovi. Možete ih kritikovati ako to što rade nije delotvorno, zbog neke greške ili nekih dobrih namera koje su pošle krivim putem, ili nešto tako; kao što baš sada vidite u slučaju rata u Iraku, taj ton debate o iračkom ratu. Ali pogledajte – to je vrlo slično raspravi u „Pravdi” povodom invazije Avganistana. Zapravo, ja sam to nedavno rekao jednom poljskom reporteru i pitao sam ga da li je čitao „Pravdu”. On se samo nasmejao i rekao: „Jeste, isto je”. Dakle, ako čitate „Pravdu” osamdesetih godina prošlog veka onda znate da je to „napor ruskih vojnika koji rizikuju smrt” i onda su tu ti „teroristi koji nas sprečavaju da Avganistancima donesemo pravdu i mir” jer, naravno, „nismo mi njih napali, već smo intervenisali i pomogli im na zahtev legitimne vlade, a teroristi nas sprečavaju da učinimo sve dobre stvari koje smo naumili itd”. Ja sam nedavno čitao japanske dokumente iz Drugog svetskog rata protiv ustanika u Kini iz tridesetih godina. Isto to, znate: „... mi smo nastojali da im donesemo raj na zemlji, ali kineski banditi nas u tome sprečavaju...” Zapravo, ne znam ni za jedan izuzetak u istoriji. Isti je i britanski imperijalizam, mislim da su čak i ljudi najvišeg moralnog integriteta, kao što je bio Džon Stjuart Mil, govorili da treba da intervenišemo u Indiji i da osvojimo Indiju, jer ti varvari ne mogu sebe da kontrolišu. Postoje zverstva, ali mi moramo da im donesemo dobrobit britanske uprave, civilizacije i tako to.

Sada je u Sjedinjenim Državama isto to. Uzmite bombardovanje Kosova, što je bio neverovatno važan događaj za američke intelektualce. Razlog zbog koga je to moralo da se desi jeste ono što se zbivalo tokom devedesetih. A devedesete su za Zapad, ne samo za SAD već i za Francusku i Englesku, bile najgore – možda najniže tačke u intelektualnoj istoriji Zapada. Mislim da je to bilo kao komični strip, predstava satirične imitacije staljinizma i to bukvalno. Pogledajte „Njujork tajms” ili čitajte francusku štampu, britansku štampu, sve je puno priče o tome kako postoji „normativna revolucija” koja preplavljuje Zapad. Prvi put u istoriji, jedna država, konkretno Sjedinjene Države, „vođa slobodnog sveta”, deluje „iz čistog altruizma”, ... Klintonova politika je ušla u „plemenitu fazu” sa „oreolom sveca” i sve tako. Ja citiram liberale.

Pa, baš ta humanitarna šarada je...

– To je pre Kosova.

Dopustite da vam pročitam nešto što ste rekli u jednom intervjuu u vreme oko bombardovanja. Rekli ste da „termin `genocid`, ako se primeni na Kosovo, predstavlja vređanje Hitlerovih žrtava. Zapravo to je ekstremni revizionizam”. Šta ste time mislili?

– Prvo da fokusiramo period. Stvari koje sam citirao su iz poznih devedesetih.

Pre Kosova?

– Da! Njima je bio potreban događaj da opravdaju ovo masovno samolaskanje. Srećom za njih došlo je Kosovo i sad je trebalo da ONI spreče genocid. Kakav je bio taj genocid na Kosovu? Znamo iz zapadne dokumentacije šta je to bilo. U godini pred bombardovanje, prema zapadnim izvorima, ubijeno je oko dve hiljade ljudi, žrtve su raspoređene. Prema britanskoj vladi, koja je bila najjači jastreb u Alijansi – sve do januara 1999, najveći deo ubistava počinili su gerilci OVK koji su nadirali, kako sami kažu, pokušavajući da izazovu oštru reakciju Srba, u čemu su i uspeli, kako bi naveli zapadne humanitarce da bombarduju. Znamo iz zapadnih podataka da se ništa nije izmenilo između januara i marta. Zapravo do 20. marta oni ne ukazuju ni na šta, a 20. marta ukazuju na pojačanje napada OVK. Bilo je gadno, ali po međunarodnim standardima bilo je nažalost nevidljivo i bilo je raspoređeno na obe strane. Ako je verovati Britancima, najveći deo je dolazio od strane gerilaca OVK.

A kako se docnije ispostavilo, OVK je dobijala i finansijsku podršku i oružje.

– U to vreme, tih meseci ih je pomagala CIA. I to nazivati genocidom je zaista uvreda žrtava holokausta, jer ako je to genocid onda je čitav svet prekriven genocidom. Zapravo, to deluje zaista frapantno; tačno u isto vreme kada se zapadni intelektualci hvale svojim veličanstvenim humanizmom, mnogo gora zverstva su se događala tu preko puta, u Turskoj. To je unutar NATO, a ne na granicama NATO... „kako mi to možemo dopustiti na granicama NATO”... ali šta se dešava unutar NATO gde je to sprovodila Turska, koja je proterala možda i nekoliko miliona Kurda iz njihovih domova, uništila oko 3.500 sela i opustošila celu oblast, koristila sve poznate metode mučenja i masakra koje možete zamisliti, ubila ko zna koliko ljudi. Mi ne brojimo naše žrtve, na desetine hiljada ljudi. Kako su samo u tome uspeli? Tako što su 80 odsto svog oružja dobili od Klintona i kada su se zverstva povećala, povećao se i dotok oružja. Zapravo, u jednoj jedinoj godini, 1997, Klinton je poslao više oružja Turskoj nego za vreme celog Hladnog rata! Sve do kontraustanka.

O tome nije izveštavano na Zapadu. Ne izveštava se o sopstvenim zločinima, to je ključno. I upravo usred svega toga, „kako možemo da tolerišemo dve hiljade ljudi ubijenih na Kosovu, sve zajedno gerilci i drugi...”
 
Licemerje „krda nezavisnih umova”

Pedeseta godišnjica NATO-a održana je usred bombardovanja Jugoslavije. I bilo je jadikovanja u vezi s tim što se zbivalo direktno na granicama NATO. Ni reči o mnogo gorim stvarima koje su se događale unutar granica NATO, zahvaljujući ogromnom dotoku oružja iz SAD. To je samo jedan slučaj. Slični slučajevi su se događali svuda gde su SAD podržavale mnogo gore stvari, ali vidite to, to je bila tema za „krdo nezavisnih umova”, to je igralo presudnu ulogu u njihovom autoportretu, jer su oni prolazili kroz period samohvalisanja za veličanstvenost u toj njihovoj „normativnoj revoluciji” i njihovoj „plemenitoj fazi”. Tako da je to bio Božji dar i zbog toga niste mogli da postavljate nikakva pitanja o tome. U stvari, isto se događalo i u ranijoj fazi balkanskih ratova – „To je bilo strašno”, i tako dalje...


Suđenje U Hagu bilo je farsa

BOSTON, maja – Postoje sličnosti između masakra u Srebrenici i američke akcije protiv iračkih pobunjenika u Faludži, kaže Noam Čomski, po mnogima najznačajniji svetski intelektualac. U oba slučaja žene i deca odvojeni su od muškaraca pre nego što je počinjen zločin, kaže on. Čomski je profesor na univerzitetu MIT u Bostonu (Masačusetski institut tehnologije), autor više od 80 knjiga, uključujući i „Novi vojni humanizam: Lekcije sa Kosova”. Ovaj intervju, u kojem je govorio i o bombardovanju SR Jugoslavije 1999. godine, dao je specijalno za RTS i „Politiku”.

Amnesti internešenel je, među ostalima, izvestio da je „NATO ozbiljno prekršio pravila rata u svojim operacijama”. Brojne grupe zaštitnika ljudskih prava slažu se i dokumentuju brojne ratne zločine. Godišnjica jednog od tih događaja obeležena je nedavno. U bombardovanju zgrade Radio-televizije Srbije stradalo je 16 ljudi. Zašto su ti zločini ostali nepokriveni izveštajima i ima li mogućnosti da neko snosi odgovornost za te zločine?

– Ja bih rekao da je o tim zločinima izveštavano, ali se u njima likovalo. Nije da je to bilo nepoznato, kao bombardovanje radio-stanice, da, izveštavano je i za TV stanicu, ali „to je u redu”. Jer je TV stanica opisivana kao propagandno uporište, pa je zato bilo ispravno bombardovati. To se stalno događa. To se upravo dogodilo novembra 2004. Jedan od najtežih ratnih zločina u Iraku bila je invazija Faludže. Invazija Faludže bila je nešto slično Srebrenici, ako tako gledate, ali... Oni su izvršili invaziju na Faludžu; to je bilo prvo što su učinile invazione trupe SAD, zauzeli su opštu bolnicu i bacili pacijente na pod, izbacivali su ih iz kreveta na pod, vezane su im ruke na leđima, lekari su bačeni na pod sa rukama na leđima. Na naslovnoj strani „Njujork tajmsa” bila je slika o tome, uz komentar da je to odlično.

Ženevska konvencija zabranjuje da se napadaju bolnice.

– To je ozbiljna povreda Ženevske konvencije i Džordž Buš bi trebalo zbog toga da bude osuđen na smrt, čak i po američkim zakonima. Ali, da i ne pominjem Ženevsku konvenciju, prikazano je to kao divna stvar, „jer je bolnica u Faludži bila propagandni centar”, navodno su davali podatke o gubicima, pa je zato bilo ispravno izvršiti veliki ratni zločin. Dakle, bombardovanje TV stanice prikazano je na isti način. Zapravo, sigurno se sećate da je NATO ponudio da neće bombardovati ako oni pristanu da emituju šest sati propagande NATO. I to je smatrano kao sasvim u redu. Kako se sa tim može izići na kraj? Grupa međunarodnih pravnika obratila se Međunarodnom sudu za Jugoslaviju. Podneli su rezime rekavši da bi sud trebalo da ispita ratne zločine NATO. Ono što su citirali bili su izveštaji Hjuman rajts voča, Amnesti internešenela i priznanja komande NATO. To je ono što su oni podneli. Zaboravio sam, ali mislim da je Karla del Ponte bila u to vreme; ona nije htela to ni da pogleda, kršeći zakone o Tribunalu, jer je ona „imala poverenje u NATO”. To je bio odgovor.

Zašto poredite masakr u Srebrenici sa invazijom na Faludžu?

– Zato što postoje sličnosti.

Na primer?

– U slučaju Srebrenice, žene i deca su odvedeni kamionima, a onda je, došlo do masakra. U slučaju Faludže, ženama i deci je naređeno da odu, nisu odvedeni, ali muškarcima to nije bilo dozvoljeno. I onda je došlo do napada. Pri tom, ispostavilo se da su putevi bili blokirani.

Sve u svemu, mislim da to nije ista priča, ali ovaj deo je sličan. Ja sam zaista to spomenuo nekoliko puta – bure protesta, histerija, znate već. Hoću da kažem da mi imamo sreće što nemamo cenzuru, ovo je slobodno društvo, preovlađuje samocenzura. U stvari, Orvel je pisao o tome nešto što niko nije čitao, svi su čitali „Životinjsku farmu”, ali skoro niko nije čitao uvod u „Životinjsku farmu”...

To nije objavljeno.

– Nije objavljeno, već je trideset godina kanije izašlo u okviru njegovih neobjavljenih radova. On tu kaže da je „Životinjska farma” satira totalitarne države, ali da se „slobodna Engleska ne razlikuje mnogo”. U slobodnoj Engleskoj nepopularne ideje mogu da budu ugašene bez primene sile i on je dao primere. I ovde je vrlo slično i uopšte nije važno koliko su ideje ekstremne. Invazija na Irak je savršen primer.

U središtu javnog mnjenja nigde nećete naći sugestiju da je loše napasti drugu državu. Ako ste napali drugu državu, morate da plaćate reparacije, morate da se povučete, a vođstvo mora da bude kažnjeno. Ne znam da li ste čitali Nirnberške presude, gde je sudija Džekson, šef tima tužilaca Ministarstva pravde SAD, dao veoma, veoma jasne izjave o tome da „moramo te ljude da osudimo na smrt za zločine koje su počinili. I kada bilo ko počini zločin, uključujući i nas, i mi moramo da to poštujemo”. On je rekao: „Mi optuženima pružamo `pehar sa otrovom` a ako i mi okusimo iz tog pehara, tada se i sa nama mora tako postupati”. Ne može biti jasnije! Oni su takođe definisali agresiju. Agresija je definisana tako da se odnosi apsolutno i bez izuzetka ne samo na invaziju na Irak, već na sve vrste drugih invazija, u Vijetnamu i mnoge druge, pa čak i teroristički rat protiv Nikaragve tehnički potpada pod zločin agresije, kako je definisano u Nirnbergu.

A NATO bombardovanje Jugoslavije?

– Da, i tu se uopšte ne postavlja pitanje. U stvari, postojala je nezavisna istražna komisija o bombardovanju Kosova, koju je predvodio veoma poštovani južnoafrički pravnik, sudija Ričard Goldston, i oni su zaključili da je bombardovanje bilo, po njihovim rečima „nezakonito ali legitimno”. Ako je nezakonito, to je ratni zločin. Ali, oni kažu da je bilo legitimno, jer je bilo potrebno da se zaustavi genocid. A onda dolazi uobičajena inverzija istorije. U stvari, sudija Goldston, jedna časna osoba, kasnije je priznao da su zločini došli posle bombardovanja i da su, štaviše, bili očekivana posledica. On je to priznao pre jedno dve godine na jednom predavanju u Njujorku, rekavši: „Ipak, uprkos tome, možemo naći nekakvu utehu u činjenici da je Srbija to ionako planirala, a dokaz za to da su planirali jeste”, pogodite šta – „Operacija potkovica”, verovatno falsifikat obaveštajne službe. I više od toga, čak i da je to bila istina, to je nešto što je samo krizni plan. Evo, Izrael ima plan za svaki slučaj da, ako dođe do konflikta, istera sve Palestince sa Zapadne obale. Znači li to da Iran ima pravo da bombarduje Izrael?

Slobodan Milošević je umro u martu. Kakav je po Vama značaj njegove smrti?

– Milošević je počinio mnoge zločine, nije dobra ličnost, užasna osoba, ali optužbe protiv njega nikada ne bi mogle da se održe. On je prvo optužen zbog Kosova. Optužba je objavljena upravo usred bombardovanja, što je već potire. Navodno su korišćeni britanski i američki obaveštajni izvori usred bombardovanja. To ne može da se shvati ozbiljno. Međutim, ako pogledate optužnicu, ona se odnosila na zločine posle bombardovanja. Sa jednim izuzetkom: Račak. Ako čak i prihvatimo da su tvrdnje istinite, ostavimo to po strani. Dakle, uz jedan izuzetak, bez dokaza da je on u to bio umešan ili čak da se to uopšte dogodilo, skoro čitava optužnica je obuhvatila vreme posle bombardovanja. Kako može da se dokaže optužnica? Jedino ako Bila Klintona i Tonija Blera takođe smestite na optuženičku klupu. Oni su i tada shvatili da je to slaba optužnica. Onda su joj dodali prethodne balkanske ratove. Mnogo strašnih stvari se tamo dogodilo. Ali najgori zločin za koji su hteli da ga optuže bio je genocid u Srebrenci.

Međutim, tu postoji mali problem: naime, holandska vlada koja je bila odgovorna za to, jer su tamo bile holandske trupe, sprovela je iscrpnu, detaljnu istragu o tome. To je velika istraga od nekoliko stotina strana i oni su zaključili da Milošević ništa nije znao o tome i da su u Beogradu, kada se to otkrilo, bili užasnuti. Pa, zamislite da je to ušlo u svedočenje!
 
Znači li to da ste Vi „Miloševićev simpatizer”?

– Ne, on je bio strašan. U stvari, trebalo je da on bude svrgnut i on bi verovatno bio svrgnut početkom 90-ih, da su Albanci glasali, to je bilo vrlo blizu. On je uradio razne strašne stvari, ali to nije bila totalitarna država. Bili su izbori, bila je tu opozicija, mnogo mutnih radnji, ali toga ima svugde i ja svakako ne bih želeo da večeram s njim ili da razgovaram s njim. Jeste, on je zaslužio da mu se sudi za zločine, ali ovo suđenje nije nikada moglo da bude održivo, čak i da je bilo polupošteno. To je bila farsa; u stvari, oni su bili srećni što je umro.

U kom smislu?

– Jer nisu morali da prođu kroz čitavo suđenje. Sada mogu da stvore sliku o tome kako bi on bio osuđen kao drugi Hitler.

Da je ostao živ.

– Ali sada ne moraju to da rade.

Iran kao Srbija 1999.

U Srbiji je bio jedan demokratski pokret koji obećava, pre i, naravno, tokom bombardovanja. Ljudi kao što je Vesli Klark tvrdili su da će to bombardovanje koristiti antimiloševićevskim snagama, ali se to, naravno, pretvorilo u katastrofu. Je li to bila ozbiljna procena od strane NATO?

– Ne mogu da čitam njihove misli. Kada počinite zločin, vrlo je lako da nađete opravdanje. Tako je i u ličnom životu; tako je i u međunarodnim odnosima. Dakle, da – možda su poverovali. Mislim da postoji uverljiv dokaz da su japanski fašisti verovali da čine dobro kada su krenuli u Drugi svetski rat. Džon Stjuart Mil je svakako verovao da je častan i plemenit kada je tražio osvajanje Indije. Posle nekih od najgroznijih stvari, o kojima sam govorio, ipak, možete lako poverovati da ste častan čovek. Meni je bilo jasno da će to naškoditi demokratskom pokretu, čuo sam za to i nisam mogao da dobijem dovoljno informacija, ali bilo je jasno da će se to dogoditi. To se upravo sada događa u Iranu. U Iranu postoji demokratski pokret, oni mole Sjedinjene Države da ne drže tako oštar embargo, naravno, da ne napadaju, jer im to škodi, a svakako daje snagu najreakcionarnijim nasilnim elementima u društvu
 
Jedna mala ispravka ........Avram Noam Chomsky
Nije najpoznatiji svetski intelektualac........................

On se veoma visoko kotira medju intelektualcima u US, i smatra se vodecim intelektualcem tzv. levice,
Odnosno, liberalnog socijalizma (ma sta to znacilo)

Ali, nije bas najpoznatiji intelektualac sveta...........To je malo nespretna interpretacija, kao npr...najbolji pevac na svetu, ili najbolji pisac na svetu.........ne postoje svetska prvenstva u tim kategorijama..

Autor je , zbog davanja vaznosti i tezine svom tekstu, malo unapredio Avrama u naj naj intelektualca na svetu.........ali zbog forumasa, ipak je vazno da se zna precizno mesto Chomskog u svetskoj intelektualnoj eliti.....koje je u svakom slucaju, zavidno
 
Buduci da se gospodin izuzetno cesto pojavljuje u medijima, potpuno je OK dati mu epitet iz naslova. Naravno da ne postoje takmicenja iz "intelektualizma" :lol: u svetu iz prostog razloga... tesko se meri. Isto tako je i sa lepotom, ali ova takmicenja postoje... u svakom slucaju, sasvim je bezbedno coveka nazvati najpoznatijim.
 
Kohen:
Jedna mala ispravka ........Avram Noam Chomsky
Nije najpoznatiji svetski intelektualac........................

On se veoma visoko kotira medju intelektualcima u US, i smatra se vodecim intelektualcem tzv. levice,
Odnosno, liberalnog socijalizma (ma sta to znacilo)

Ali, nije bas najpoznatiji intelektualac sveta...........To je malo nespretna interpretacija, kao npr...najbolji pevac na svetu, ili najbolji pisac na svetu.........ne postoje svetska prvenstva u tim kategorijama..

Autor je , zbog davanja vaznosti i tezine svom tekstu, malo unapredio Avrama u naj naj intelektualca na svetu.........ali zbog forumasa, ipak je vazno da se zna precizno mesto Chomskog u svetskoj intelektualnoj eliti.....koje je u svakom slucaju, zavidno

Po raznoraznim istrazivanjima, glasanjima...on vazi za najveceg svjetskog inteletkualca. A tebi su vjerovatno najveci svjetski intelektualci Natasa Kandic, Alija Izetbegoic, Hasim Taci...
 

Back
Top