Jedna Ozbiljna Tema

@svejeveczauzeto
Nije to baš problem pola. I žene i muškarci podjednako dobro mogu da zeznu stvar ili naprotiv da te potpuno shvate (ili se barem potrude). Ni od muškaraca ne znaš šta da očekuješ, vjeruj... Bitno je procijeniti dobro.
@Betty
Stvar je u tome da ću ja ipak radije dijeliti sve sa onim sa kim živim (i btw neću ni živjeti sa onim od koga želim kriti sebe). Valjda je sama činjenica da nekome dovoljno vjerujem da živim s njim dovoljna da tu osobu stavim ispred ostalih. Bliskija sam sa onim koga svakodnevno viđam i živim sa njim (bez obzira da li je to žensko ili muško).
Uostalom, niko i nije spreman da te uvijek razumije, tu nema ništa čudno. A oni koje dovoljno rijetko viđaš da su u svakim trenutku puni razumijevanja i ljubaznosti - pa valjda oni ipak nisu dovoljno bliski?
 
Velika sam alapaca.Volim da pricam cak i sa nepoznatim osobama.Nisam uvek bila takava.
Desavalo mi se da kazem dobar dan i da pocrvenim.Radom sa ljudima to sam prevazisla.Ali niko me ne poznaje.Ne poznaje ono moje ja.Moje zelje,planove mastanja..
Pokusavala sam sa mojim partnerom ali s vremenom mozda sam mu i dosadila jer sam ocekivala da neke snove zajedno ostvarimo.Mislim da me jedino malo vise poznaje moja starija cera jer ima taj urodjeni instikt da procita ljude a i vrlo je osecajna. :oops:

Mislim da svako ima neke svoje misli ili tajne duboko u sebi .Da svako ko kaze da je rekao sve o sebi laze sebe.Ne bojim se nicega ali uvek se nesto preispitujem pa tako moje ambicije cesto odu u vetar.Mislim da sam osoba koju treba gurnuti da bi nesto pocela ili promenila.

8.gif
 
ne znam...kod mene je obrnuto od ovog sto citam ovde...ja stvarno hocu da me i partner i prijatelji upoznaju skroz jer mislim da je jedinno tako moguce imati blizak odnos...
ako se sakrivam, krijem, trudim se da me niko ne upozna, sa kim se onda ti ljudi druze? i sa kim je taj covek koji me kao voli?
meni se ne svidja ideja da me neko ne poznaje a zivimo zajedno ili mi je prijatelj...
sto se tice sakrivanja, tu bas nisam dobra...kratak mi je fitilj i nemam zivaca da krijem...na to se prosto gubi ogromna energija a ja ne znam cemu to...
osim toga, i kad pokusam nesto da muljam, grize me savest i osecam se lose...
hm...meni je daleko gora ideja da je neko sa mnom a da me ne poznaje nego da me upozna pa mu se ne svidim...
jer yebiga, ljudi se ne bi krili da misle da je to sto jesu vredno ljubavi a to je mnogo tuzno...zasto mislite da morate da krijete to sto jeste?
 
sve je vec zauzeto:
jel zivis sa drugaricom?

Ako je ovo bilo za mene, trenutno živim sama.

anakin:
meni je daleko gora ideja da je neko sa mnom a da me ne poznaje nego da me upozna pa mu se ne svidim... jer yebiga, ljudi se ne bi krili da misle da je to sto jesu vredno ljubavi a to je mnogo tuzno...zasto mislite da morate da krijete to sto jeste?

Sa ovim se potpuno slažem, ali sam ja više razmišljala i govorila o sakrivanju iz straha od nekih drugih stvari, ne iz straha da se nekome neću svidjeti ili šta god. To bi bilo glupo.
Ljudi se plaše da se pokažu i otvore u potpunosti, jer to znači da nekome sasvim vjeruju, a kad se to desi tada su najosjetljiviji, pa zato ipak zadrže onu polupodignutu zavjesu o kojoj je Betty govorila. Tako imaju plan B i odstupnicu.
Hoću reći da ja to ne znam, davati ili uzimati na pola. Kad odlučim da mogu da vjerujem, ja vjerujem. I ne kažem da je lako stići dotle.
 
bas se mislim u cemu je kvaka s poverenjem...sto mislimo da smo najranjiviji ako se nekom otvorimo? mislim, sta taj neko uopste moze da nam uradi nazao osim da mu se ne svidimo? taj strah je po meni iracionalan...
jer stvarno, sta je najgore sto moze da nam se desi ako nas neko skroz upozna? da nas ostavi i kaze nam da ne valjamo?
a jel onda shvatate koji procenat nesigurnosti je u pitanju?
i onda se ljudi cuvaju da nikad ne dodju u situaciju da im se to desi...jer, ovakvim cuvanjem i zatvaranjem uvek moze da se napravi alibi "on me nije upoznao, zato me ne voli"...a ne das nekom da te voli...
i tako se zivot pretvori u neuroticni krug...
 
Uvererna sam da SVAKO ima NEŠTO ima što čuva za sebe, makar to i ne bila prava pravcata teFka tajna :D Neki mali delić...nečega - što nas čini ranjivim.
To ne znači da nismo otvorene osobe za komunikaciju (e a ovde veliki pozdrav svim forumašicama kkžoje su potpuno ekstrovertne i komunikativne, a na ovoj temi su priznale da ih, IPAK, suštinski poznaje veoma mali broj ljudi ! :P ).
To samo znači da smo normalne - zato je INTIMA upravo to - intima :idea:
Normalno je (i psihološki ispravno!) ne deliti sve svoje sa baš svakim!
Hehehe....kaže Neda Todorović da će i tome uskoro doći kraj, jer sve nekako postaje javno i transparentno...mene to asocira na foto slikarstvo. Ono - slika kičicim koja imitra fotografiju. Na njoj je najčešće staklo ili nešto tako teško sa stanovišta prelamanja svetlosti i mazanja boje :D

Lično, ja sam svoj delić ispričala ljudima oko sebe.: P Samo što ga se i dalje malo...pa...valjda stidim. :)
Padalo mi je na pamet, kada sam tek "izlazila u svet" sa tom "straFnom tajnom" ( a u stvari, tegoba je nastala od ĆUTANJA o sebi!) da ljudi kojima bih rekla (a ja jednostavno MORAM da izbrbljam oono što me tišti, pravo sam žensko, i hvala Bogu na tome! :P To je ooodličan način da se prevaziđe stres - razgovorom :D ); dakle mislila sam da je najpametnije da se svi ti moji "tajnici" - nikad ne upoznaju međusobno :lol: Pravi ninja, a? :P :P :P Pa ko mi vidi lice da umre u najstrašnijim mukama ...i tako to :lol:
Verujem da kada bi se sastali svi koji me znaju - znali bi o meni sve, možda i više nego ja sama o sebi! :idea:
Uvek neko sa strane stvari vidi jasnije (sigurno ste imale iskustva sa preporukama za CV - ja se nacrvenim dok čitam....:lol: Mislim, uvek je realnost BOLJA od onoga što ja, kao noj neki s glavom u pesku, očekujem.
eto.
Treba se boriti protiv impulsa da se zabije glava u pesak :)
Potpis: Joja :D
 
....a što se tiče moje opaske da više verujem drugaricama: mislim, znam ja ko mi je prijatelj, bez obzira šta mi je možda nesmotreno rekao.
Pošto sam ostavila cigarete, a dragi me podržao u otme pa ostavio i on ( :D ), malo smo bili namćorasti ovih dana te me je juče nešto malo uvredio, a ja zlopamtilo orižinale.
Nekome bi možda bio kompliment da ga uporede sa Tijanićem, ali ja sam se rastužila...to meni moja drugarica nikad ne bi rekla :D
Pa dobro, da umem da sahranim sagovornika ako hoću - umem. A da Tijanić liči na Breda Pita verovatno se ne bih bunila što me dovodi u vezu s njim :lol: Eto, znači, bila sam malo razočarana.
 
anakin:
bas se mislim u cemu je kvaka s poverenjem...sto mislimo da smo najranjiviji ako se nekom otvorimo? mislim, sta taj neko uopste moze da nam uradi nazao osim da mu se ne svidimo? taj strah je po meni iracionalan...
jer stvarno, sta je najgore sto moze da nam se desi ako nas neko skroz upozna? da nas ostavi i kaze nam da ne valjamo?
a jel onda shvatate koji procenat nesigurnosti je u pitanju?
i onda se ljudi cuvaju da nikad ne dodju u situaciju da im se to desi...jer, ovakvim cuvanjem i zatvaranjem uvek moze da se napravi alibi "on me nije upoznao, zato me ne voli"...a ne das nekom da te voli...
i tako se zivot pretvori u neuroticni krug...

Eh sad... Ima mnogo načina da ljudi jedni drugima urade nešto nažao, ali jako može da te povrijedi samo neko ko te dobro poznaje i tačno zna gdje si slaba, i to na mnogo gori način nego da ti kaže: "Ej, grozna si osoba, bre..." Može da te iskoristi (ili to što zna o tebi) u malom milionu scenarija, a ti si mu vjerovala. I koliko se god činilo da nemaš šta da izgubiš u tom trenutku, uvijek imaš, a dovoljno je samo reći Murphy...
Ali treba naći mjeru i čuvenu zlatnu sredinu. Važna je dobra procjena. Polako odlučiš kome smiješ vjerovati, a kome ni po cijenu života i onda se držiš toga i vjeruješ sebi da si odlučila dobro. Bar ja tako...
Ne treba se zatvoriti u puževu kućicu do kraja života, pa i kad izađeš iz nje nosiš je sa sobom i niko ne zna šta još ima unutra.
 
upoznaj samoga sebe. :D
bez sale...mislim i da je to velika stvar...cesto nismo svesni sebe i ne dozivljavamo sebe objektivno...

ali ipak da ne kvarim temu...ja bas ceznem da me neko upozna bas dobro...i dusu i telo ;)
al' nazalost na tom polju ne igra samo dobra volja...nego svasta jos nesto...
jer to upoznavanje je prvo, rezultet interakcije dvoje ljudi, koja ne ide glatko...
uvek se na pocetku nekog odnosa trudimo da se pokazemo u najboljem svetlu, a onda dolaze na scenu nase mane i nedostaci koje ljudi ne prihvataju bas uvek...
osim toga, nase ponasanje predstavlja sifru onoga sto smo, sto osecamo i zelimo...ali ta sifra isuvise cesto ne biva ni artikulisana, ni protumacena na pravi nacin, cak i onda kada zelimo da budemo jasni i eksplicitni...
jave se strahovi,disbalans izmedju unutrasnjeg sveta i spoljne manifestacije sebe, nerazumevanje...i ode mast u propast...nista od upoznavanja...
drugo, mislim da je upoznavanje proces koji traje i traje...po mom misljenju decenije nisu dovoljne i kad dobra volja postoji...
 
@Betty
Kad bi čovjek govorio šta mu sve prolazi kroz glavu (te misli jesu "mali djelić nečega" i nisu "teška tajna", a čine nas ranjivim), svi bi uskoro mislili da je psihički bolesnik. Svima, ali svima je neophodna ta minimalna intima i možda još poneka :wink: , ali mi pričamo o povjerenju i otvaranju na mnogo višem nivou.
 
pa da :D Logoreja se zove to, imam ja jednog na poslu takvog - sve što na um to na drum. :lol: Mnogo naporno...ali kad krene o seksu :shock: :lol: Pa kako ga je šamarala devojka, pa voli grubo...:lol: Ma da ne veruješ šta je u stanju da izbrblja. :?


Samo sam htela da povučem razilku - nije tajna nego eto...nije da nećemo da nas partner zna, nego postoje stvari koje odlažemo da kažemo, na koje smo osetljivi. Intima je to, DD :D Znači normalno da to nećemo prvo, što kažu političari "rknuti na sto" :lol:
 
Betty:
Samo sam htela da povučem razilku - nije tajna nego eto...nije da nećemo da nas partner zna, nego postoje stvari koje odlažemo da kažemo, na koje smo osetljivi. Intima je to, DD :D Znači normalno da to nećemo prvo, što kažu političari "rknuti na sto" :lol:
:lol: :lol:
Nećemo o'ma. Naravno. Nek se malo potrudi... Treba valjda i sam nešto da spozna a do mene je kako ću ga na to navesti. ;)
 
anakin:
ne znam...kod mene je obrnuto od ovog sto citam ovde...ja stvarno hocu da me i partner i prijatelji upoznaju skroz jer mislim da je jedinno tako moguce imati blizak odnos...
ako se sakrivam, krijem, trudim se da me niko ne upozna, sa kim se onda ti ljudi druze? i sa kim je taj covek koji me kao voli?
meni se ne svidja ideja da me neko ne poznaje a zivimo zajedno ili mi je prijatelj...
sto se tice sakrivanja, tu bas nisam dobra...kratak mi je fitilj i nemam zivaca da krijem...na to se prosto gubi ogromna energija a ja ne znam cemu to...
osim toga, i kad pokusam nesto da muljam, grize me savest i osecam se lose...
hm...meni je daleko gora ideja da je neko sa mnom a da me ne poznaje nego da me upozna pa mu se ne svidim...
jer yebiga, ljudi se ne bi krili da misle da je to sto jesu vredno ljubavi a to je mnogo tuzno...zasto mislite da morate da krijete to sto jeste?

Анакин, па није то СВЕСНО сакривање, то је једноставно нешто чиме не владаш, чега постанеш свестан тек у неким годинама када себе добро упознаш (неки никад!)
Значи није то одлука:''сад ћу ја мало да будем затворена и да прикривам каква сам заиста да ме неко не би повредио''....
Та ''маска'', како је ја зовем, то јесте већ део мене , јер је формирана од раног детињства, одрастањем....а постала сам је свесна тек негде..после двадесет и неке...
Да ли ћу бити онаква каква заиста јесам, да ли ћу се заиста отворити..то нема везе са тиме да ли некоме причам интимне и личне ствари...то могу причати и незнанцима...
Отварање умногоме зависи од особе са којом си, од врсте односа који се формира.
 
ma znam Helen, ali mi ovde sve imamo dovoljno godina pa da makar naslutimo sta radimo...a?
hocu da kazem da ljudi stalno pricaju o sakrivanju i poverenju ali sta se onda konkretno uradi po tom pitanju? ne mislim da je to jednostavno resiti, btw...ali kad vec znas, zasto onda radis to isto?
da mi ne zamere zene ovde...ja sam konkretni ovan :)
a i pisem ono sto sam shvatila iz svog iskustva..zato sam rekla Sta je najgore sto moze da ti se desi kad se otvoris?
mislim da je hrabrost kljucna rec...
i tuzan je nekako zivot kad se toliko cuvas (ne ti, onako uopste), jeste to neka vrsta prevencije mogucih povreda ali to nije zivot onda...
mene je licno mnogo vise zabolelo kad sam shvatila da se i ja cuvam i da namerno necu da verujem....hocu reci, osecaj sopstvene limitiranosti mnogo vise zaboli nego da me neko ostavi, prestane da me voli, izigra mi poverenje kad se otvorim...
to cuvanje uzasno limitira svaki aspekt zivota...to mene najvise zaboli kad shvatim a to stvarno nema veze sa bilo kojom drugom osobom na planeti...
 
Hellen:
Да ли ћу бити онаква каква заиста јесам, да ли ћу се заиста отворити..то нема везе са тиме да ли некоме причам интимне и личне ствари...то могу причати и незнанцима...
Отварање умногоме зависи од особе са којом си, од врсте односа који се формира.

Upravo tako.
Ja nisam ni znala šta sve ima u meni dok neko to nije otkrio.:lol:
On je to prosto izvukao, sasvim spontano, možda je on baš znao kako, a mene se nije ni pitalo :) ili sam ja nekako podsvjesno dozvolila jer sam mu vjerovala...
 
Хе, хе..па и ја сам један прави ован!

Анакин, не могу баш да верујем да баш тако не разумеш о чему причамо.
Не знам како да ти објасним, ако си потпуно другачија...ако си увек иста са сваким, ако те свако једако ''отвара'', ако се једнако емотивно дајеш свакој особи на свету, ако си увек једнако спонтана, ако са сваким можеш да разговараш једнако отворено, ако се једнако пријатно и опуштено осећаш у свачијем друштву, ако мислиш да је потребно да сви људи знају све твоје слабости и мане...онда ми је јасно зашто не разумеш.

Не знам како да ти објасним.

Мада ја ипак мислим да сви ми, додуше неки мање неки више, имамо своје неке ''маске'' које су нам камуфлажа пред светом....мислим да је у некој мери то нормални и чак пожељно.

Знаш, ја сам једна плачипичка, ужааасно лака на сузу...али на шта би личило кад бих на послу заплакала кад год ми се ћефне (а умем да плачем и због радости и од лепоте...не само од туге)? Да ли баш свима морам да демонстрирам ту своју особину да би ме знали у душу?

(Мало банализујем, само да би било изразитије.)
 

Back
Top