marco3dx
Zainteresovan član
- Poruka
- 496
eto mozda je malo glupo sto pisem ovde ovo, ali mozda je neko imao slicno iskustvo i mozda moze da mi pomogne...
dakle, sa devojkom sam vec 9 meseci, al ono - najlepsih 9 meseci u nasim zivotima! i slagali smo se, uvek smejali, imali strava odnos u krevetu, ma sve... veza kakva se samo pozeleti moze! i odjednom... preksinoc nas dvoje pricamo na fon, onako bezveze, ko i svaki drugi put. i ona meni odjednom, ko iz vedra neba kaze da je njoj puno 9 meseci i da nije sigurna da li je spremna za to!
i tada mi je rekla da zeli da odradimo neku pauzu da vidi da razmisli da vidi da li moze... ljudi ne znam sta da radim. nece da cimne, da nazove, ja posaljem poruku - ona nista... evo vec dva dana samo placem kad mi je neko spomene ili kad vidim na sebi narukvicu koju mi je poklonila za rodjendan. pricao sam sa njenom drugaricom, ona mi kaze da mi je devojka u frci, ni sama ne zna gde se nalazi, govori kako me voli i kako joj nedostajem, ali da se boji da veza nije postala vec ozbiljna stvar.
ne znam sta da radim... bojim se da ce me zaboraviti za vreme te njene pauze i da je vise nikad necu vratiti. saljem joj najlepse poruke na svetu, bas onakve kakve ona voli, ali nista.
ne zelim da je izgubim, jer sam siguran da je ona prava osoba za mene, ona osoba koja se nalazi jedna u milion. ne bih se pokajao da provedem ostatak zivota sa njom i da zajedno dozivimo starost...
eto moje price...i opet placem dok je pisem
molim vas recite mi sta da radim!
unapred hvala
marko
dakle, sa devojkom sam vec 9 meseci, al ono - najlepsih 9 meseci u nasim zivotima! i slagali smo se, uvek smejali, imali strava odnos u krevetu, ma sve... veza kakva se samo pozeleti moze! i odjednom... preksinoc nas dvoje pricamo na fon, onako bezveze, ko i svaki drugi put. i ona meni odjednom, ko iz vedra neba kaze da je njoj puno 9 meseci i da nije sigurna da li je spremna za to!
i tada mi je rekla da zeli da odradimo neku pauzu da vidi da razmisli da vidi da li moze... ljudi ne znam sta da radim. nece da cimne, da nazove, ja posaljem poruku - ona nista... evo vec dva dana samo placem kad mi je neko spomene ili kad vidim na sebi narukvicu koju mi je poklonila za rodjendan. pricao sam sa njenom drugaricom, ona mi kaze da mi je devojka u frci, ni sama ne zna gde se nalazi, govori kako me voli i kako joj nedostajem, ali da se boji da veza nije postala vec ozbiljna stvar.
ne znam sta da radim... bojim se da ce me zaboraviti za vreme te njene pauze i da je vise nikad necu vratiti. saljem joj najlepse poruke na svetu, bas onakve kakve ona voli, ali nista.
ne zelim da je izgubim, jer sam siguran da je ona prava osoba za mene, ona osoba koja se nalazi jedna u milion. ne bih se pokajao da provedem ostatak zivota sa njom i da zajedno dozivimo starost...
eto moje price...i opet placem dok je pisem
molim vas recite mi sta da radim!
unapred hvala
marko