REFERENDUM U CRNOJ GORI

Ja se nadam , prijatelju, da hocemo , sto pre svako na svoju stranu...
Zelim vam uspesan referendum, i srecnu samostalnu CG.Ako bude srece, uvecacete se, spajanjem sa Albanijom, kako je naglasio prekjuce Adem Demaci. Niko onda nece moci da kaze da je CG mala.

p.s.
Malo ce mi nedostajati momci u belim "FILA" trenerkama u kompletu sa "GICCI" cipelama, zlatnim kajlama, i naravno tri mobilna...Beograd nece biti bez njih sta je bio... :wink:
 
KAKVE OVO VEZE IMA SA USTASAMA I SL.?
OVO IMA VEZE SA TIM STO JE SVIMA MUKA OD CRNOGORACA.
NAROCITO OVDE U BGD.NARAVNO AKO OVI VASI MAFIJASI OSTANU NA POLOZAJIMA NA KOJIMA SU I BILI POSLE TOG REFERENDUMA,ONDA JE SVE JEDNO DA LI CETE SE OTCEPITI ILI NE.
JEDINO CE BITI UTEHA STO BI BAR TREBALO DA SE ZAUSTAVI NAJEZDA U BEOGRAD SA CRNOGORSKIH PLANINA.
 
Da se malo podsetimo....



Danas je teško dokazati koliko ima istine u novinskim napisima da se u Crnoj Gori ne može povući jasna granica izmedju vlasti i mafije. Medjutim, ono sto se kod kuće govori šapatom, u Evropi se već govori javno: “Crnogorskom privredom i resursima sada upravlja nekoliko porodica, koje su do novca uglavnom došle od organizovanog kriminala. Crna Gora je postala vlasništvo nekoliko porodica. Sve te porodice nalaze se u i oko vlasti” (Deutsche Welle, Bon, 18. jul '05).

Bez obzira na to koliko ima istine u ovim tvrdnjama ostaje jedna opominjuća istina. Ukoliko Crna Gora, pod ovakvim uslovima, proglasi nezavisnost, u svoje temelje, poput tempirne bombe ugradjuje tri nova državna klizišta, nastala za vrijeme poludecenijskog predreferendumskog maratona: “Zapadno Kosovo” (čitaj - istočni dio Crne Gore), zatim dio Sandžaka, uz oživljavanje srednjevjekovne turske truleži sa kojom se svojevremeno obračunao prosvijećeni Kemal-paša Ataturk i još uvijek zapretano pitanje statusa Boke Kotorske. Prevlaka, kao strateška tačka, je uz aplauz crnogorskih zvaničnika predata susjedu, koji je na dan preuzimanja kamenjara, ostavio za kasnije razgraničenje mora. Očekivati je u vremenu koje dolazi primjena klauzule medjunarodnog pomorskog prava. (Pitanje će aktuelizirati ukoliko se održi referendum i bude povoljan za indenpendiste.) Zatvaranjem Boke Kotorske, “nevjesta Jadrana” bi postala jezero. Vaša kuća - moja ulazna vrata. A onda bi moglo uslijediti pitanje – čija je bila Boka do 1918. godine? Tek tada bi mogli shvatiti Montenegrini da su državnu politiku vodili nasumice. Već dvije godine u tam-tam ritmu podgrijava se teza (posredstvom HTV – “Korijeni”), da svaki kamen Boke govori hrvatski, a da je “Gospa od škrpjele” hrvatska Sikstinska kapela! Iskaze daju gradjani Tivta i Kotora.

Vratimo se Prevlaci. Svojevremeno, udicu su zagrizli naivni separatisti pričom da se državne granice brišu, jer će NDCG biti dio ujedinjene Evrope, naravno, nakon “razdruživanja” sa Srbijom. U pripremi predaje Prevlake crnogorski mediji iz vladinog medijskog kompleksa su euforično isticali da će se zajednički sa Hrvatskom graditi turističko naselje na poluostrvu, čime će se i praktično potvrditi brisanje državne granice, naravno uz finansijsku potporu Podgorice. Medjutim, odmah, nakon preuzimanja Prevlake javno je odbačena ideja o zajedničkoj gradnji. Vezana je za nakon neslužbene posjete predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića Boki Kotorskoj. Usred turističke sezone banuo je iz Dubrovnika u Kotor, zajedno sa ministrom turizma Hrvatske. Na pitanje novinara – kada bi mogla početi zajednička izgradnja turističkog kompleksa Prevlaka, gospodin Mesić je rekao da svako gradi na svojoj teritoriji. Crnogorci na Mamuli! Uslijedio je zvanični i medijski muk. Nakon tog hladnog tuša uslijedio je novi. Albanska zajednica u Crnoj Gori najavila je potpisivanje peticije o formiranju tri entiteta, gdje je većinsko albansko stanovnistvo: Ulcinj sa Krajinom, Tuzi sa Malesijom i područje koje gravitira Plavu i Gusinju, ( januar 2004).

Ovih dana zvanična vlast nanovo zahuktava referendumski maraton. " Ako je konju poginuo trk, nije prdnjava," pribilježio je Vuk Karadžić ovu poslovicu baš u Crnoj Gori.
 
Promjenom etno-karte Crna Gora je gubitnik, a Srbija dobitnik. Ne čudi sto se rizicima izmjene etno-karte (u slučaju secesije), ne bavi zvanična vlast, jer njih interesuje samo vlast, ali čudi, pored ostalog, što se tim pitanjem kao argumentom ne bavi crnogorska opozicija. Pokret prema nacionalno homogenim sredinama nije do sada zaobišao ni jednu novoformiranu državu na ruševinama prethodne Jugoslavije. Taj fenomen, zabilježen je za vrijeme trajanja zajedničke države, posebno nakon izmjene ustava 1974. godine, čime se vrh države tada nije bavio. Balkan je prepoznatljiv i prema tom specifikumu – veliku pokretljivost gradjana, ne prema radu, kao izvoru vrijednosti, nego prema nacionalno homogenim sredinama. Crnogorci su potvrdili da su najpokretljiviji, pa ih je više otišlo nego što je ostalo. (Treba napomenuti da je preko 80.000 Muslimana otišlo ka Sarajevu). Koliko će povući prema sebi, ka Srbiji, onih 263.000 gradjana sa dolaznom adresom iz Crne Gore, ne zna se. Ali se zna da su Crnogorci skloni seobi prema Srbiji još od zemana posljednja tri vladara iz kuće Petrovića.

Na Crnogorskom primorju već su srpske kuće (vikendice) na prodaji. Sada se postavlja pitanje – ko će kupovati te nekretnine, desetine hiljada stanova od Ulcinja do Tivta, Krašića i Herceg-Novog. A samo na potezu od Ulcinja do Bara ima oko 10.000 srpskih kuća. Koliko će kupovinom nekretnina biti izmijenjena etno-karta Crne Gore?

Odlaske će ubrzati i podsticanjem srbofobije u Crnoj Gori, sto će biti dodatni zamajac za odlazak onih što bi trebalo da opstanu kao državotvorni oslonac. Odriče se zaledja, a favorizuje saradnja u trouglu Podgorica-Pristina-Tirana. U učvrsćivanju novih prijateljstva, ovih dana je ministar spoljnih poslova Crne Gore, izvjesni Miodrag Vlahović, “utvrdio” novu liniju saradnju sa namjesničkom vladom u Prištini. Nekako u isto vrijeme p redstavnici Demokratskog saveza Albanaca iz Crne Gore “u Prištini su razgovarali sa predsjednikom kosovskog parlamenta Nedžatom Dacijem o položaju albanske zajednice u Crnoj Gori. Albanci u Crnoj Gori treba da imaju status autonomije, dok Kosovo, u okviru svojih mogućnosti, treba da pomogne poboljšanju političkog statusa Albanaca”, izjavio je predsjednik Demokratskog saveza Albanaca Mehmet Bardhi… Izgradnja puta Dečane- Plav ima veliki ekonomski i kulturni značaj za Albance u Crnoj Gori (“Pobjeda”, 17. jan. 2005, prema “Beti”). Radi podsjećanja, zvanična vlast u Podgorici je prije dvije godine najavila izgradnju puta Plav-Tuzi, preko Albanije(!?).

Počela je i getoizacija prigraničnih područja pod vidom otvaranja novih opština, po etno-kodu (Tuzi, Gusinje, Vusanje, Petnjica). U te političke igre već su uključeni lobirani američki zvaničnici: Tom Lantoš, kongresmen, Bob Dol, senator i Džozef Diogardi, bivši kongresmen i vodja albanskog lobija u Njujorku, čijom zaslugom, formirana je “Prekomorska brigada” Albanaca i poslata na Kosmet 1999. godine. Dol i Diogardi, s tim u vezi, direktno su se obratili crnogorskoj vlasti radi rješenja tih problema. Istina, na konferenciji za štampu u Ulcinju, polovinom jula (2005), Diogardi se požalio da to radi volonterski, uz tvrdnju da Bob Dol dobija od crnogorske vlade $20.000 radi lobiranja za NDCG.

U ovom političkom galimatijasu nezamenljiva je uloga Svetozara Marovića, predsjednika SCG. U Beogradu je za, u Crnoj Gori protiv SCG. Tako na primjer, uoči opštinskih izbora u Budvi, imali smo prilike da pročitamo sljedeću poruku ( Marović- Krivokapić-Djukanović, 25. april 2005) - da "državna zajednica nije stabilno tle sa koga se može kretati ka evropskim integracijama.”

Marović se ovdje pojavljuje kao aktivista DPS-a i promoter secesionističkog nauma, a ne prezentant SCG. Od Ustavne povelje napravio je demokratsku lakrdiju (“Ništa nije sveto da se ne može izmijeniti”, misleći na Ustavnu povelju, ili “Prvo referendum pa izbori”…). U Crnoj Gori nije bio od velike koristi Djukanoviću, a u Beogradu jeste. Marović sa maznom ugladjenošću, prvi je udario nogom u Ustavnu povelju. Počeo je da se smijesi, klanja, stiska ruke, da tapše po ramenima evropske državnike, danas kaže jedno, sjutra drugo. “Bršljan-politiku,” kako je započeo, završio je sa jeguljastom. Od kad se počeo baviti politikom, od Skalina na ušću Ribnice u Moraču, nije gledao, prema mom kontu, da nešto uradi, nego da dobije. Povjereno mu je da spasava državu, a vodi računa o spasavanja lične vlasti i klana kome pripada.
 
Kao posljedica takve politike umnozavaju se drzavne nevolje samoprojektovane NDCG. Tako na primjer, u ticajni profesor iz Tuzi (Senad Hadjaj), javno je meditirao: “Ovo je albansko područje, albanska zemlja… Želim da se ova teritorija oslobodi, jer je ona okupirana. Što neko ima da mi daje prava, ko mi ih je oduzeo, prava ću sebi dati… Prošlo je vrijeme kolonija i okupacija, a crnogorska država je okupirala albansku teritoriju.” (“Dan,” 9. jul 2005, str.33). U istoj anketi identičan stav ima i novi sagovornik, ističući potrebu oslobadjanja “okupiranih teritorija” uz opasku: “Nijesam za gradsku opštinu, (Tuzi, op. N.I.), nego za samostalnu. Moja matica je Albanija, nije Crna Gora. Onaj ko je potpisao za gradsku opštinu je Milov Albanac, a ja nijesam. Ja sam Albanac Sali Beriše,” bio je kategoričan Ćazim Hadzaj iz Tuzi.

Kao da su se novokomponovani serdari svojski potrudili da iskompromituju politiku pa se svijet, nešto pristojniji u Crnoj Gori, u posljednje vrijeme, nje klone. Značajan doprinos tome dali su i neki crnogorski opozicioni lideri. Javnost je sve brojnija u podršci zajedničkoj državi, a lideri nikako da uhvate korak sa narodom i vremenom. Ukoliko ih ne ujedine nevolje, ostaće loša liderska reprezentacija, kojima je do sada bilo važnije zadovoljavanje ličnih sujeta od opšteg interesa. Prisjetimo se opstrukcije najjače SNP partije, koja nije podržala kao predsjedničkog kandidata Miodraga Lekića, ambasadora u Italiji i izuzetno uglednog političara i intelektualca, koji bi, prema mnogim relevantnim procjenama “počistio” Filipa Vujanovića kao predsjedničkog kandidata, koji je pobijedio manjinskom podrskom. Umjesto prednosti što je crnogorska opozicija, za razliku od srpske, nije heterogena, od prednosti prave nedostatak – ispraznim svadjama ko je “glavni.” Najjača je SNP, a time i najodgovornija. Ukoliko njen lider, Pedja Bulatović ne shvati da zajednički opstaju, a podijeljeni padaju, preostaje dalje osipanje opozicije, a time i SNP-a, kojemu će, na kraju vjerujem, ostati samo pečat stranke za dugo sjećanje. Umjesto da ističu da je zvanična vlast iznevjerila sva obećanja (“Da živimo bolje, Za evropsku Crnu Goru, Ekološka država, Nova razvojna filozofija, Ekonomski turistički tigar, Za deset godina – medju najprosperitetnije države Evrope, a prošlo već pet) opozicija se nadgornjava. Zajedničko za vlast i opoziciju je što su opsjednuti sobom, ne vide cjelinu interesa.
 
coaaa:
zivis u srbiji pa si logicno srbijanac

Изгледа да је то логично само теби, иначе то је усташка реч, намерно кажем усташка а не хрватска, јер је потекла из тжтих редова као и реч православац (правилно православни верник, хришћанин)

ЦГ не треба да се одцепи, јел не знам од чега се то одцепљије, него да се само раскине државни уговор ове две земље.

Али више бесплатног жита нећете добити и србе да вам иду на море...

Мени се у ствари чини да ЦГ неће да постане самостална а не обратно...
 
Angelico.unplugged:
Изгледа да је то логично само теби, иначе то је усташка реч, намерно кажем усташка а не хрватска, јер је потекла из тжтих редова као и реч православац (правилно православни верник, хришћанин)

ЦГ не треба да се одцепи, јел не знам од чега се то одцепљије, него да се само раскине државни уговор ове две земље.

Али више бесплатног жита нећете добити и србе да вам иду на море...

Мени се у ствари чини да ЦГ неће да постане самостална а не обратно...

:twisted:
Zar je moguce da jos neko misli da je Srbija pomagala svima u bivsoj Jugosavij.

Poslije drugog svjetskog rata u Beugradu je vise izgradjeno stanov ai podjeljeno Srbima nego u cijeloj BiH i Makedoniji zajedno.

Da li je to mogao uciniti Beograd i uza Srbija?????????
 

Back
Top