Petar I Petrović Njegoš
Govori Crnogorcima pre bojeva na Martinićima i Krusima
Bitka na Martinićima zbila se 11. jula 1796, a bitka na Krusima 22. septembra 1796.
Izvor: Povjesnica Crne Gore, Zemun, 1850, str. 92-93, 98-99.
Govor Petra I Petrovića juna mjeseca 1796. održan Crnogorcima prije polasaka u boj protiv Mahmud-paše Bušatlije na Martinićima
Ljubezni vitezi i mila braćo!
Naš zakleti neprijatelj ne šćede na moje molbe od predstojećeg krvoprolića odustati i da se prođe naše nevoljne braće Brđana, no nadanje imam u svevišnjega Boga, da ćete vi danas svirjepog vraga stidno sa svoje međe proćerati. On je okupio silnu vojsku, ali mu je vojska jadna i čemerna, a više svega nama će sila božja biti u pomoći. Evo smo došli, mili moji vitezi i čestiti junaci, došli smo da s neprijateljem našu krv prolijemo; došli smo da osvjetlamo obraz pred svijetom; došli smo da pokažemo neprijatelju naše vjere, našeg imena i naše predrage slobode da smo Crnogorci, da smo narod, narod voljan, narod, koji dragovoljno za svoju slobodu bori se do posljednje kaplje krvi i sami najmiliji život na međi svojih besmrtnih prađedova ostavlja: ali prokletog vraga hristjanstva preko sebe živa ne pušta u slobodne nama drage gore, koje su naši prađedovi, naši djedi, naši otci i mi sami pravedno krvcom oblili!
Ima li koji među vama, dražajši sinovi i izabrani cvijetu moje Bogom spasajeme i svakom nama srećno slobodne države, koji ne bi dragovoljno ovo svoje dobro, ovu svoju slavu, ovo svoje viteštvo milovao, ljubio i na obštem svjetskom vidiku krvlju i životom izbavio?! Ima li koji, dični vitezi, da se usteže na krvavom ovom junačkom polju, megdan dijeliti? Ja sam, mili sinovi i predraga braćo moja, uvjeren da nema, jer vi sami strašivice ne trpite, jer vi strašivice za posljednje ljude držite, jer slobodne gore ne rađaju strašivice, već dične vitezove, koji znadu cijenu junaštva, koji znadu cijenu narodnog ponosa i slave, koja je vaš i s vama rođeni vijenac!
Vi ste, dragi sinovi, slobodan narod, vi nemate druge nagrade za vašu svetu borbu do obrane svoje voljnosti; ali znate da je nagrada slobodnog junaka: obrana slobode i milog otečestva, jer ko se za drugu nagradu bori, ono nije plemeniti junak, već najmjeni rob, kog viteštvo nema cijene, koji junačkoga ponosa i svoje slobode nema.
Za to su se, mili sinovi i ljubezna vraćo moja, naši prađedovi borili, za to se i mi borimo, za to će se i naše potomstvo boriti.
Zato na oružje i na krvavo polje, mili vitezi - da pokažemo neprijatelju što su kadre junačke gore! Da pokažemo da u nama neugašeno srbsko srce kuca, srbska krvca vrije, da pokažemo kako gorskije junaka mišica junaštvom nadmašuje na bojnom polju svakog dušmanina!
Arhipastirskij blagoslov predajem vama i preporučujem vas i sebe premilostivom Bogu, da nam bude u pomoći, koji sve vidi i pravedno rukovodi!
Cetinje, juna 1796.
Govor Petra I Petrovića septembra mjeseca 1796. održan Crnogorcima prije polasaka u boj protiv Mahmud-paše Bušatlije na Krusima
Blagosobrani vojnici i hrabri vitezi,
Evo opet dođe vrijeme, da ponovimo naše snažne mišice nad krvožednim agarjanskim rodom! Evo, velim, opet dođe vrijeme, da pokažemo osvjedočenu slavu i hrabrost i dostojnu obranu naše slobode, koju su nam naši blaženopočivši predci vjerno dohranili. Mene vaša osvjedočena hrabrost kod Martinića uvjerava, da ćete još silniji i mužestveniji u ovom drugom sraženiju biti. Vaše su mišice već ogrezle u tekućoj krvavoj neprijateljskoj rijeki. Vas su neprijatelji kao ljute risove razjarili i u vama silni duh hrabrosti, duh vitežtva diše. Ustremite se na neprijatelja naše vjere, našeg predragog imena srbskog i naše dražajše voljnosti, učinite, slavni vitezi! da današnjim danom pokažemo to što će vi vječni spomen među rodom i potomstvom ostaviti. Danas sa radostnim čuvstvom očekuje naš mili rod vaše vitežke podvige vijencem pobjede uvjenčane čuti, a potom da vi dostojne pjesme spjevaju i vijence slave pletu. Ne uztežite u žestokoj bitki vaše krijepke mišice, koje su se navikle junački megdan dijeliti. Budite složni sad više no igda protiv našeg obšteg neprijatelja i učinite ono, što vi dostojno vašem imenu odgovara.
Vi i sami znate da su se Turci od vazda bojali, a i sad se boje Crnogoraca, boje se srbskijeh vitezova, koji nijesu vični svoju postojbinu ostavljati, a još manje crnim obrazom na svoj se dom povraćati.
Pomolimo se milostnome Bogu, koji je svoju blagodat nad nama ne jednom pokazao u krvavim sraženijama, pak će isti velikij i pravedni Bog opet svoju milost nad svojim vjernim i njega ljubećim sinovima pokazati. Spomenite Boga sa mnom zajedno, koji vi je vazda pomagao, pak će i sad.
9. septembar 1796.
Govori Crnogorcima pre bojeva na Martinićima i Krusima
Bitka na Martinićima zbila se 11. jula 1796, a bitka na Krusima 22. septembra 1796.
Izvor: Povjesnica Crne Gore, Zemun, 1850, str. 92-93, 98-99.
Govor Petra I Petrovića juna mjeseca 1796. održan Crnogorcima prije polasaka u boj protiv Mahmud-paše Bušatlije na Martinićima
Ljubezni vitezi i mila braćo!
Naš zakleti neprijatelj ne šćede na moje molbe od predstojećeg krvoprolića odustati i da se prođe naše nevoljne braće Brđana, no nadanje imam u svevišnjega Boga, da ćete vi danas svirjepog vraga stidno sa svoje međe proćerati. On je okupio silnu vojsku, ali mu je vojska jadna i čemerna, a više svega nama će sila božja biti u pomoći. Evo smo došli, mili moji vitezi i čestiti junaci, došli smo da s neprijateljem našu krv prolijemo; došli smo da osvjetlamo obraz pred svijetom; došli smo da pokažemo neprijatelju naše vjere, našeg imena i naše predrage slobode da smo Crnogorci, da smo narod, narod voljan, narod, koji dragovoljno za svoju slobodu bori se do posljednje kaplje krvi i sami najmiliji život na međi svojih besmrtnih prađedova ostavlja: ali prokletog vraga hristjanstva preko sebe živa ne pušta u slobodne nama drage gore, koje su naši prađedovi, naši djedi, naši otci i mi sami pravedno krvcom oblili!
Ima li koji među vama, dražajši sinovi i izabrani cvijetu moje Bogom spasajeme i svakom nama srećno slobodne države, koji ne bi dragovoljno ovo svoje dobro, ovu svoju slavu, ovo svoje viteštvo milovao, ljubio i na obštem svjetskom vidiku krvlju i životom izbavio?! Ima li koji, dični vitezi, da se usteže na krvavom ovom junačkom polju, megdan dijeliti? Ja sam, mili sinovi i predraga braćo moja, uvjeren da nema, jer vi sami strašivice ne trpite, jer vi strašivice za posljednje ljude držite, jer slobodne gore ne rađaju strašivice, već dične vitezove, koji znadu cijenu junaštva, koji znadu cijenu narodnog ponosa i slave, koja je vaš i s vama rođeni vijenac!
Vi ste, dragi sinovi, slobodan narod, vi nemate druge nagrade za vašu svetu borbu do obrane svoje voljnosti; ali znate da je nagrada slobodnog junaka: obrana slobode i milog otečestva, jer ko se za drugu nagradu bori, ono nije plemeniti junak, već najmjeni rob, kog viteštvo nema cijene, koji junačkoga ponosa i svoje slobode nema.
Za to su se, mili sinovi i ljubezna vraćo moja, naši prađedovi borili, za to se i mi borimo, za to će se i naše potomstvo boriti.
Zato na oružje i na krvavo polje, mili vitezi - da pokažemo neprijatelju što su kadre junačke gore! Da pokažemo da u nama neugašeno srbsko srce kuca, srbska krvca vrije, da pokažemo kako gorskije junaka mišica junaštvom nadmašuje na bojnom polju svakog dušmanina!
Arhipastirskij blagoslov predajem vama i preporučujem vas i sebe premilostivom Bogu, da nam bude u pomoći, koji sve vidi i pravedno rukovodi!
Cetinje, juna 1796.
Govor Petra I Petrovića septembra mjeseca 1796. održan Crnogorcima prije polasaka u boj protiv Mahmud-paše Bušatlije na Krusima
Blagosobrani vojnici i hrabri vitezi,
Evo opet dođe vrijeme, da ponovimo naše snažne mišice nad krvožednim agarjanskim rodom! Evo, velim, opet dođe vrijeme, da pokažemo osvjedočenu slavu i hrabrost i dostojnu obranu naše slobode, koju su nam naši blaženopočivši predci vjerno dohranili. Mene vaša osvjedočena hrabrost kod Martinića uvjerava, da ćete još silniji i mužestveniji u ovom drugom sraženiju biti. Vaše su mišice već ogrezle u tekućoj krvavoj neprijateljskoj rijeki. Vas su neprijatelji kao ljute risove razjarili i u vama silni duh hrabrosti, duh vitežtva diše. Ustremite se na neprijatelja naše vjere, našeg predragog imena srbskog i naše dražajše voljnosti, učinite, slavni vitezi! da današnjim danom pokažemo to što će vi vječni spomen među rodom i potomstvom ostaviti. Danas sa radostnim čuvstvom očekuje naš mili rod vaše vitežke podvige vijencem pobjede uvjenčane čuti, a potom da vi dostojne pjesme spjevaju i vijence slave pletu. Ne uztežite u žestokoj bitki vaše krijepke mišice, koje su se navikle junački megdan dijeliti. Budite složni sad više no igda protiv našeg obšteg neprijatelja i učinite ono, što vi dostojno vašem imenu odgovara.
Vi i sami znate da su se Turci od vazda bojali, a i sad se boje Crnogoraca, boje se srbskijeh vitezova, koji nijesu vični svoju postojbinu ostavljati, a još manje crnim obrazom na svoj se dom povraćati.
Pomolimo se milostnome Bogu, koji je svoju blagodat nad nama ne jednom pokazao u krvavim sraženijama, pak će isti velikij i pravedni Bog opet svoju milost nad svojim vjernim i njega ljubećim sinovima pokazati. Spomenite Boga sa mnom zajedno, koji vi je vazda pomagao, pak će i sad.
9. septembar 1796.
da da, sve sto ti ne odgovara je falsifikat, a svi izvori koji govore nesto sto ti ne ide u prilog su sarlatani, neozbiljni i nepouzdani. 
Samo mu je privremeno nestalo inspiracije...
(Joj osećam i miris te vruće pogače sa kajmakom i onim suvim mesom)
