MOZETE LI SE OSLONITI NA FRAJERA..?

ja jos nikad nisam imala takav osecaj.....(ooops ustavri imala sam takav osecaj s jednim deckom odavno, ali nam nije bilo pogodno vreme da ostanemo zajedno, pa se sve rasturilo, i sad uvek nesto trazim slicno njemu takvu sigurnost, a valjda to znaci da taj pravi mora da mi ulije sigurnost....)
 
mislim da ni na rodjenu majku ne mozemo da se oslonimo
ja sam bila u ovecem sra nju kad sam videla da njoj ne pada na pamet da pokusa da mi pomogne
ne oslanjam se ni na koga,tj ne ocekujem
sto se tice sitnica to da,ali krupne stvari (tu zamisljam ja npr ostanem teski invalid i uopste ne ocekujem da ostane sa mnom i menja mi pelene,ili me osude na 10 god zatvora,ne ocekujem da ce me cekati)
 
blah...:roll:

i opet...:roll:

ali pazi, ja ne zelim ni na koga da se oslonim..to je taj poslerazvodni trip..hocu reci, ako sam se jednom zahebala, sta mi je garant da necu opet?:-? a ne, ni slucajno ne zelim kroz to ponovo da prolazim...:roll:

zaljubljivanje, sex, prica, druzenje, neznost..sve moze..ali , stvarni problemi, zivot...boze sacuvaj...ni u loodilu:-?
ma i to sto ipak ponekad ispricam nesto sto me muci, vise je nego sto sam ocekivala:)
 
e ljudi...ja imala saobracajku sinoc, evo kucam iz kreveta...udario me dzip, bacio me na ulicu a onda me jos udario branikom u glavu...
epilog - 11 sati u bolnici ali nista slomljeno...
i tamo mi dali onako kontuzovanoj da potpisem da moj decko ima punu odgovornost za odlucivanje ako mi se nesto desi...mislim da sam u momentu shvatila sta zapravo znaci poverenje...i nisam se mislila ni sekundu (mozes i da ne potpises a i da napises nekog drugog)..
i evo lezim, ne mogu da se pomerim ni dva cm a da ne pocnem da urlam od bola...i on je svih 11 sati sedeo pored mene, dovukao unisteni skuter, uzeo zapisnik iz policije i sad mi jos i trazi advokata...i supu mi je skuvao i nosi me da piskim :)

valjda u ovakvim situacijama skontas da li stvarno mozes da se oslonis na nekog...
 
@anakin-brz oporavak.
nikada nisam mogla da se oslonim ni na jednog jedinog momka.
uvek sam bila superiornija u svakom pogledu.
i apsolutno nezavisna.
prvi koji je naleteo a da je bio drugačiji me spetljao i za njega sam se o'ma i udala:p
no, u tome je i poenta, kud da se udaš za nekoga za koga sumnjaš da bi ti bio oslonac:shock:
 
Da mogu, zaista, i to bas za najkrupnije stvari dok za neke sitnice vrlo cesto omane.
I to mi se bas dopada. On uglavnom nema vremena da se bakce nekim sitnim dnevnim problemima i racuna da sve to ja mogu i sama ali kad su krupne i bitne stvari u pitanju znam da uvek mogu na njega da racunam.
Divan je osecaj kad znas da imas osobu pored koje ne postoje neresivi problemi.
 
kučka:
Imate li osecaj ili znate da se na svog muskarca mozete "osloniti".Znaci..racunati na njega u zivotno bitnim stvarima ili samo u sitnicama ili u jednom i drugom..?:-D

Хмммм...имала сам једног таквог, прва озбиљна веза, 3,5 године. Био је баш заштитнички тип, о свему је водио рачуна, све организовао, о свему бринуо, увек био при руци.... Док и ја нисам решила да одрастем!:lol:
Онда сам прекинула ту везу јер сам схватила да хоћу мало сама!:)

Са бившим мужем сам се много година надопуњавала, некад сам ја била ослонац њему, некад он мени.....ал после је то све више постајало једносмерно...:-(

Тренутно сама водим рачуна о свему и понекад ми то баш тешко пада, понекад тако зажелим да имам уточиште и сигурност у неком....:-(
(...Шта ми је данас?:roll: )
 
u sitnicama ne uvek, normalno (npr. javiće se kad krene odnekud, pa samo bane na vrata i ne nazvavši)
u važnim, naravno, zar bi smelo drugačije? :)
moj dragi mi je potpuno razbio, ne iluziju nego bogami - čvrst STAV koji sam ranije imala, da se muškarcima prosto..pa...ne može verovati. Mislim, muškarci su služili za zabavu! :lol:
dakle, nisam ranije, al sad da...ali ovo je ipak ozbiljno i sve po redu.
 

Back
Top