MOZETE LI SE OSLONITI NA FRAJERA..?

Ajd prvo da odgovorim pa da pročitam odgovore :wink:
Ne, nemam osećaj da mogu da se oslonim na njega - nemam osećaj da na bilo koga mogu da se oslonim... Nisam paranoična, nije to baš tako tragično - nego volim da sam na svojim nogama.
On je srce... stvarno nije u redu da kažem da ne mogu - pre će biti da mogu ali da ne želim ja sam još uvek u fazonu da sve mogu sama :lol:
 
Ja cesto razmisljam na ovu temu...nije da razmisljam nego nekad se stvarno iznerviram kad vidim da ako ja ne uradim neke stvari i ako ja ne spomenemen neke stvari da se nikad ne bi uradile ili organizovale....
A opet znam da ako bi mi se nesto desilo da bi svi moji muski stvarno sve od sebe dali da mi pomognu i da ne bih morala razmisljati ni o cemu....

Znaci-
za sitnice se ne mogu bas osloniti
za krupnice-da!
 
Meni se često dešava da me ljudi iznenade... Na primer, desilo mi se u Grčkoj da mi ukradu novčanik posle dva dana, i ja šta da radim... znam, moji mi dali sve što su imali tada; pozajmim od drugarice nekih tipa, dvesta evra - mi na ulici, gladne... a imaju ono dvojno radno vreme, pa ni jedna menjačnica ne radi...
Ja prišla na par trafika da probam da zamenim (navikla jbg :lol: ) al' neće... Trebala mi kartica za telefon da se javim njemu i da mu kažem da mi spremi keš kako zna i ume i eventualno neka hrana.
I opet po navici, prišla čoveku na ulici i pitala ga na smotano-engleskom da li može da mi zameni keš. Pitao čovek odakle sam, rekla sam mu da sam iz Srbije, iz Beograda... Tu se on oduševio, raspitivao se kako je kod nas, kako živimo... I na kraju mi čovek dao u drahmama oko 300 evrića pritom ove moje (drugaricine) pare nije hteo da uzme - kaže:,,Samo ti prenesi pozdrave grka svakom koga vidiš i smatraj da si mi vratila.'' I eto... bilo to pre par godina al' ne smeta da postujem pozdrave i ovde :lol:
Posle sam otišla do hotela gde sam ranije bila (i upoznala onog mog grka) rekla mu šta se desilo... odmah je bilo ono ,,kolko ti treba?''
Na kraju je ispalo da imam više keša nego što sam imala na početku.
Karticu za telefon tada nisam ni kupila :wink:

On je drugačiji, ne bi se obratio nekome za nešto što izlazi iz opisa njegovog radnog mesta pa to ti je... Večito igra po pravilima i zna da ja uvek znam kako se ona obilaze i kako se s ljudima razgovara.

I tako stalno... Kad god je neki problem, kad god mi je potreban oslonac, ova priča je glup primer kojeg sam se sad setila, bilo je svakakvih situacija - stekla sam naviku da se uz smešak obratim prvoj osobi koja se u tom trenutku nalazi kraj mene i za koju imam osećaj da će hteti i moći da pomogne a da me pritom ne obaveže na neki nepristojan način.

Kapiram da ne možeš od jedne osobe da očekuješ da može i ume sve i da se osloniš na nju ma šta god da je u pitanju... Ja sam njega zavolela još davno zbog onoga što jeste. Znam mu granice - kapiram dokle može da ide i koliko može da izdrži. U izvesnim situacijama mogu da se oslonim na njega - kroz neke moram da prođem sama ma koliko to glupo i nebulozno zvučalo.

On ne živi moj život, ja ne živim njegov - nismo zajedno u svemu, niti bih želela da je tako..
 
majcheki ovo je recimo najduzi post koji sam procitala.sa zadovoljstvom.hvala tamo nekom grku,na pozdravima.
sve ono pred kraj sto si napisala je fantasticno tacno.ona poslednja dva pasusa.napisana su s ljubavlju.
ne volim da se oslanjam ni na koga.teska sam nekada i sebi,da bih mogla da ocekujem da ce neko da me podnese.medjutim, umem da budem jak oslonac.ali,kada pokleknem pod sopstvenim teretom rusim sve pred sobom.furiozna sam.
 
Zajedno smo 4 meseca, ali od pocetka imam osecaj da 100% mogu da se oslonim na njega jer je jednostavno takav covek. Samo sto sam ja suvise nezavisna i samostalna, nekad cak i kada nije to bas adekvatan izbor ali,... u svakom slucju lepo je znati da bi on sve za mene ucinio i uvek bio tu!
 
Mozda danas ne mozesninakoga da se oslonis potpuno ali onaj koji hoce da bude sa mnom ima da mi pokaze da na njega uvek mogu da se oslonimm i tu je i tacka i kraj. Znaci, to nije nikakva hirovitost ili velika ocekivanja, ja polazim od sebe, i ako mu trebam sugurno sam tu za njega i zato sto znam da imam takvih kao sto sam i ja, ne bih se zadovoljila sa necim slabijim.
S druge strane, onaj koji nije spreman da bude uz nekoga kada mu je potreban ne moze da to ocekuje niodkoga.
 
mogu da računam na njega u životno bitnim stvarim i volim što je tako. pre muža, imala sam momka koje je bio potpuno neodlučan u velikim životnim pitanjima i podrazumevalo se da ja odlučim o nečemu bitnom, a to vremenom postane veliko opterećenje.
 
I ja da odgovorim na moju temu i svojim razmisljanjima.
Oslonac trazim po principu..Pridrzi me da sama mogu lakse..... Vrlo sam samostalna. Za sada nisamo bili u takvoj situaciji.Sve je jos u pocetku,ali mislim da bih se u krupnim i ozbiljnim stvarima mogla osloniti na njega.Osecam da me ne bi ostavio “na cistini samu”..Isto tako imam prijateljicu u koju se u sitnicama definitivno ne mogu pouzdati ali kada je bila frka bila je uz mene i pomogla mi je i znam da bi opet. Meni samo saznanje da se mogu osloniti na nekoga, ali zaista, znaci. Licno sam veoma pozdana osoba i na mene se moze racunati u svim zivotnim situacijama i onome sto je u mojoj moci..Bitno je i to da verujemo jedno drugom..:-D
 
hanibaI77:
mislim da ni na rodjenu majku ne mozemo da se oslonimo
ja sam bila u ovecem sra nju kad sam videla da njoj ne pada na pamet da pokusa da mi pomogne
ne oslanjam se ni na koga,tj ne ocekujem
sto se tice sitnica to da,ali krupne stvari (tu zamisljam ja npr ostanem teski invalid i uopste ne ocekujem da ostane sa mnom i menja mi pelene,ili me osude na 10 god zatvora,ne ocekujem da ce me cekati)
Ovo je tako realno...

Covek ako ne moze na sebe da se osloni, ne moze ni na koga. I ja sam to naucila na malcice grub nacin.
Sve u svemu, stvarno bih bila iznenadjena kad bih naisla na osobu za koju 100% znam da ce biti uz mene, i u dobro i u zlu.
Al zato ,kad si sposoban na sebe da se oslonis, mozes i drugima da pomognesh
 
...razmisljam...neznam da li mogu da se oslonim na njega..u sitnicama mogu...u krupnim stvarima ...nisam sigurna...da bih mogla...
...imam strah od prepustanja situacije drugima...cak i kad se oslonis ....taj oslonac ti u nekom momentu onako neprimetno izmakne...tako da se sve u svemu trudim da funkcionisem koliko god mogu sama...i ne verujem ljudima...ne verujem da postoji covek koji ce biti toliko posten i koji ce toliko voleti nekog da ce zeleti da bude oslonac u svakom momentu mog ili necijeg zivota...
...naravno na pocetku su oni svi divni...skinuli bi ti zvezde sa neba...ali vremenom...kada prodju godine...retki su oni koji to stvarno cine...zato zene...sve koje imate takve pored sebe smatrajte se iskreno srecnim... :)
...a ovo moje je valjda problem koji moram sama sa sobom da resim...
 

Back
Top