Samopoštovanje i gordost

Tuzni_patak

Elita
Poruka
18.247
U vezi teme , sa dualnošću ličnosti i unutrašnjim sukobima.

Mislim da je samopoštovanje u srbiji mnogo deformisano shvaćeno....

Recimo ovako:
Samopoštovanje , ako se uči iz praktičnog primera (a deca i omladina ga tako uče) se svodi na gordost i prezir, totalnu netolerantnost i kao ocenu konfromnog , ili društveno "vrednog" ili "nevrednog".

Sličnost izmedju tema......
-šta je uspešan muškarac
-kad je čovek uspešan

Samopoštovanje NEMA VEZE ili ne bi trebalo da ima veze sa ocenama šta je društveno in tj. vredno , a šta nije....
Samopoštovanje je pre svega odgovoran odnos prema svojim resursima i mogućnostima , kao i prema potencijalima koje posedujete....

------------------------------------------------
Medjutim u Srbiji je mera samopoštovanja PREZIR prema ostalom.Jer se tako uspostavlja društvena hijararhija....

Ovakvo stanje je oduvek tinjalo u ovim krajevima , jer česti ratovi (retko koja generacija je izbegla rat, ili nijedna) uvek uvode hijararhiju , i po običaju za svesno nerazvijene , i zloupotrebu iste kroz BAHATOST.

Tako je i posle zadnjih ratova ponovo buknulo (neko kaže smeće).
Tako je mera kojom se lakše otvaraju vrata upravo DRSKOST.Kao blaži naslednik bahatosti (koja uvek "IMA LEDJA") ovakav društveni blef , bez obzira da li je ofiran ili ne skoro uvek prolazi....
---------------------------------------------------------
Prenešeno je ovo i na muško - ženske odnose...

PREZIR je mnogo lošeg učinio , jer je grubo odbijanje i nekulturno ponašanje dovelo DO FAVORIZIRANJA DRSKIH , PLITKIH, BAHATIH dok su se umereno drski, i svi ostali morali evakuisati zbog jako grubih odnosa .....Tu su sponzoruše odigrale jako destruktivnu ulogu....jer ipak žene uvek biraju....od onoga šta imaju da izaberu....(ovde se meni čini da su same žene izneverile sebe)
-----------------------------------------------------------
Gledam mlade osobe , tek ulazeće u pubertet, kako sebe stavljaju na probu:
Ili će uspeti da prihvate PREZIR alat za samoPOŠTOVANJE, ili imaju problem sa poštovanjem i samopoštovanjem....

Uspešnost u životu DEFINIŠU, opštedruštvenim merilima, na taj način srozavajući nivo na trenutno aktuelan u Srbiji. Suprotni pol definišu po uspešnosti, kao da se unapred spremaju na kompromis "neću biti srećan/na , bar da budem uspešna/an".

A uspešnost je samo jedan pojam koji je društveno tumačen, a treba da bude pojedinačno tumačen....i direktna je posledica samopoštovanja.
Inače će oni koji su "društveno uspešni" biti neuspešni (jer nisu ispunili svoje definicije i svoje samopoštovanje već jurili za maglom nekog društvenog poštovanja), a nasuprot njima mnogi "mali" "neambiciozni" "neuspešni pojedinci" će biti itekako uspešni i ispunjeni....

Tako i kod partnera, uspešniji je onaj koji je vaš saborac, pa makar krenuli iz goreg, nego onaj koji je krenuo iz boljeg i onda ste uvideli da svako bije svoju bitku.....
---------------------------------------------------
Gde je ovde dualizam, sukob delova ličnosti kad je pritisak ili neka vrsta samokažnjavanja zbog neuspešnosti (ali ovog puta svojih želja).
Pa vrlo brzo nestaje, jer sukob želja (nema rascepa ličnosti , kad imate poštovanje prema svom telu, svom umu , svojim potencijalima, "svojoj okolini " nemojte zaboraviti , jer ne samo da će okolina biti zaslužna za uspehe i neuspehe već će se i njima radovati ili pakostiti, teret ili balon , ali i oni su vaše delo ) je nešto što izaziva samo promenu taktike, angažovanja i možda ponovni pokušaj.....

Neko će ovo samopoštovanje tretirati kao ljubav prema sebi, svom telu , svojim talentima.
Neko će samopoštovanje tretirati kao odgovornost prema "blagu" koje imate, snazi, umu (kakav takav) , zdravlje (kakvo takvo) , talentima (kakvim takvim), okolini , roditeljima, drugima......
Neko će dodati i boga, kao nekog prema kome treba biti odgovoran za dato blago....
Ali NIKAD SAMOPOŠTOVANJE NE TRETIRAJTE KAO društvenu valorizaciju, vrednovanje.Jer će onda granice društvenog biti i vaše granice....ili nahranjena sujeta kao nepremostiva granica.

Ako to već činite, onda imajte na umu da "svetu čovek ne može ugoditi" i da je stoga gordost i prezir neophodan alat da struja kojoj pripadate nadjača protivničku struju....

--------------------------------------------------------------------------------------------
Ponos bez gordosti je bila jedna tema.....
Samovrednovanje i prezir je nastavak, očekujem komentare....Da li se bahatost lakše prima ovde zato što su srbi lakomi, zato što je selo prepuno bahatosti , zato što su ljudi u većini glupi , pa im bahatost predstavlja kompenzaciju (u kojoj misle da imaju više šanse od tih istih pametnijih , koji ubrzo postanu još bahatiji)

Nije li cela naša društvena stvarnost, politička naročito , upravo primer za uspešnost bahatih i gordih, upravo loš primer za samopoštovanje , ako se ne shvati da je bahatost posledica mutnih i nekorektnih poslova i ponašanja ("u srbiji se ne može živeti od poštenog rada" , "biti pošten i obogatiti se od svog rada je nemoguće u srbiji").
 
Mislim da moralni principi jedne osobe ovde imaju presudan značaj u odnosu na samopoštovanje. Stoga, ako je ono steknuto bahatošću, prezirom, gordošću itd, samopoštovanje može biti nahranjeno jedino sujetom. Šta znači da smo priznati u društvu ako je sve to lažno, pa opet ako smo svesni toga .. jedino vlast svake vrste..
 
5*****

Ovo što si ti rekla je od ogromnog značaja!!!!!!!
To bi značilo upravo podelu ljudi bar na dve grupe, što je mnogo dublje nego kategorizacija....
Ili je u pitanju samo mešanje i iluzija samopoštovanja i poštovanja drugih....o pitanjima koja mi se postavljaju ću na kraju.......
Uglavnom ovo ima ogroman značaj za društveno uredjenje i društvene odnose (ono što zovemo neuredjene d.o.)

Da bih malo lakše analizirao sve ovo, sebi sam formirao "samo" grupu.
U tu grupu spadaju :
-samopoštovanje
-samovrednovanje
-samokritika
-samopouzdanje

Pre ostalog da pretpostavim neke veze izmedju gore navedenih činilaca, kategorija....
Ove kategorije u grupi "samo" su samo preslikane iz socio sfere.
Samopoštovanje bi bio neki odnos prema sebi i svojim resursima, ekvivalent poštovanju u socio sferi, koje bi trebalo da bude zavisno od moralnih , a ne od ekonomskih činilaca ili možda i od njih , ne znam , tek ćemo videti....
Samovrednovanje je postavljanje sebe u sistemu vrednosti i svojih i društvenih , hijararhijsko postavljanje kao i ustanovljavanje svih kriterijuma koji utiču na funkcionisanje , pa samim tim i na vrednovanje osobe kao procenjenog objekta....(namerno objekat, za subjekat i eventualno iracionalno mešanje ima vremena kasnije dodati nešto ako treba)
Samokritika je neobično bitna stvar da sputa EGO i egocentrični antagonizam(suprostavljeno dejstvo) koji se zna javiti kod samopoštovanja i približi ga realnom kao ciljnom, da bi samovrednovanje bilo efektno i svrsishodno, a ne "nebesko" i mitsko...
Samopouzdanje je direktno zavisno od samovrednovanja i od procene društvene stvarnosti , tj. od svrsishodnosti i potencijalne uspešnosti radnji i postupaka....

Prvo sumnje::::::
-Čini mi se da mnogi mešaju samopoštovanje sa poštovanjem u društvu (koje verovatno utiče na samovrednovanje, ali ne bi trebalo /bar po mojim moralnim stavovima, to moram da sada kažem jer još nisam ni prihvatio ni odbacio tezu da moral utiče na samopoštovanje/)
-Ne prihvatanje društvenog morala izdvaja jedinku iz društvenog sistema vrednosti , koji je uvek licemeran i lažan , jer ljudi su različiti ma kakav društveni "dogovor" bio, a postoji i dodatni uticaj hijararhijskog na potiranje društvene vrednosti drugog, pa makar ona i bila u skladu sa društvenim "dogovorom".
-Izdvojena jedinka je vrlo lako podložna ličnim projekcijama, jer već odbija društvenu korekciju i što je najgore tudje poglede na istu stvar (što jeste loše , jer istina je uvek tačnija ako je sagledana iz više uglova)
-Javlja se opasnost EGO nekontrole, tj nerealnih stavova i projekcija (što mi se čini kao generalno globalno u Srbiji, u kojoj su pojedinci odbili društvene vrednosti , umesto da ih promene)
........

Neka je samopoštovanje zavisno od ličnog morala , moram da dodam ličnog, jer u protivnom u slučaju društvenog morala , negiram postojanje pojedinca , a samim tim i samopoštovanje....
Odavde mi sledi da društvenim "dogovorom" i društvenim moralom mogu uništiti samopoštovanje celog društva.
Koliko je ovo značajno , mogu ovog trenutka samo da pretpostavim , jer iz samopoštovanja sledi i elan , i poštovanje i tolerantnost, i nivo kulture, i kreativnost, i težnja ka samousavršavanju, angažovanje, kolegijalnost, korporativni (timski) rad.....

Nastaviće se......

Molim sve koji imaju bilo šta da dodaju , naročito "tinu" da pomognu u sagledavanju ovog jako kompleksnog , ali izuzetno značajnog pitanja.....

P.S. Neka su i čitavi eseji , dajte prostora svojim mislima i naročito primerima i argumentima, ovo je previše značajna stvar da bi se ustezali.....
 
Tuzni_patak:
-Ne prihvatanje društvenog morala izdvaja jedinku iz društvenog sistema vrednosti , koji je uvek licemeran i lažan , jer ljudi su različiti ma kakav društveni "dogovor" bio, a postoji i dodatni uticaj hijararhijskog na potiranje društvene vrednosti drugog, pa makar ona i bila u skladu sa društvenim "dogovorom".
-Izdvojena jedinka je vrlo lako podložna ličnim projekcijama, jer već odbija društvenu korekciju i što je najgore tudje poglede na istu stvar (što jeste loše , jer istina je uvek tačnija ako je sagledana iz više uglova)
-Javlja se opasnost EGO nekontrole, tj nerealnih stavova i projekcija (što mi se čini kao generalno globalno u Srbiji, u kojoj su pojedinci odbili društvene vrednosti , umesto da ih promene)

U preseku ličnog i društvenog morala nalazi se subjekat razapet svojom fleksibilnošću između relacija poštovanje-samopoštovanje, vrednovanje-samovrednovanje, kritika-samokritika, pouzdanost-samopouzdanost.
Poštovanje subjekta prema društvu, delom uslovljeno poštovanjem objekta(društva) prema subjektu, usled projekcija i sujetnosti figurativno je ekvivalentno ličnom moralu u sprezi sa univrzalnim, prihvaćenim, društvenim moralom. Te uslovno ograničene oprečnosti predstavljaju pitanje individue, koja prema sopstvenom sistemu vrednovanja stavlja kao prioritet i posebno ističe jednu od te dve stavke, dakle pitanje društva ili pitanje sopstvene moralnosti i savesnosti.

Prema tome, samopoštovanje proisteklo prenagljivanjem društvenog univerzalnog morala i normi, menje-više nepromenljivim u nekom kraćem vremenskom periodu, kao rezultat daje stabilniju sliku o sopstvenom samopoštovanju.


Samopoštovanje proisteklo prihvatanjem ličnog morala daje sliku koja zbog nerealnih stavova i projekcije proisteklih sagledavanjem samo subjekta, daje vrlo nepovoljan teren za kasnije samovrednovanje i samokritičnost. Problem kritike koji se javlja da bi izbalansirao sliku o sebi, tj. samovrednovanje, je upravo tu posebno istaknut. Kritikuje se iz više perspektiva, kao generalno kritika predstvalja društvo, a svaka pojedina kritika pojedinca. Kao takva, kritika može da, mesto da izbalansita samovrednovanje,
sabotira pojedinca sve dok ne stekne određenu pouzdanost, dakle i samopouzdanost, steknuto makar jednim spoljnim faktorom. Dakle manje grupe osoba, ili značajnih osoba čije je mišljenje približno ekvivalentno našem.

Samo- poštovanje, vrednovanje, pouzdanost, kritičnost se međusobno uslovljavaju tako da zavise od morala koji je trenutno više značajan, odnosno onaj kojem je subjekat fleksibilniji.
 
Zar ovo nije odlika nezrelih ličnosti.....

Baš sve što si gore navela mi se čini kao odlika ličnosti koje su nesvesne , nezrele...svog smisla života, i svog stava prema životu.....svom životu...
Liči mi da bi prihvatanjem gornjeg modela prihvatili društvenu uslovljenost mišljenja i stavova , što jeste slučaj ali samo u slučaju mediokritetskih ličnosti....
Tu je osnovno što mislim da se krije, greška izmedju konformnog i mediokritetskog.
Banalizovano svodi se na ili manipuliši ili budi manipulisan....Znači svesno koristi mediokritetske uslovljenosti da bi ih zaobišao ili prihvati zakonitosti i onda postani deo te celine....
Po meni postoje razlike izmedju ova dva....koja možda nije vidljiva sa distance "zdravo , kako si".

Posebna priča je ovo dalje , što ide , kao što je sabotiranje, odbrana lične hrabrosti , koja opet zavisi od stavova i razmišljanja šta može da se izgubi , šta može da se dobije.....ili od vaspitanja nagrada-kazna u detinjstvu....Ali mislim da je ovo ipak samo podskup ljudskih ličnosti , i mislim da bi bilo loše da se stekne utisak da su svi psihološki toliko uslovljeni , iako zavisnost potreba ukazuje na takvo rešenje....zavisnost od društva....

Najviše me brine u tvom postu aksiom POŠTOVANJE DRUŠTVA JE USLOVLJENO POŠTOVANJEM ISTOG PREMA POJEDINCU....Jer pojedinac stiče lokalnu sliku društva, a ostalo je odnos institucija , a ne društva. Ja odavde vidim VELIKU ZABLUDU , ako se odnos institucija društva vidi kao odnos društva, a još veću , ako to oblikuje ponašanje pojedinca, njegovo samopoštovanje i samovrednovanje. To je užas. Ostavljati samopoštovanje i samovrednovanje na nemilost društva (u kojem su uvek prisutni grebatori i foliranti) ili pak da se vratim na prvo , ograničiti svoje granice , na osnovu lokalnih stavova i vrednosti je sve užas do užasa..... Ovakvu recepturu ne bih preporučio ni najdebilnijim osobama, jer u ovom pristupu nema ni TRUNKE SLOBODE IZBORA.
 
... ko je danas svestan, zbilja budan? Ne bavim se ovde pitanjem mediokritetstva ili prihvatanja i odbijanje određenih društvenih institucija. Ako pročitaš ponovo prethodni post, možda ćeš primetiti da sam istakla samo onu najčešću funkcionalnu uslovljenost većine sa društvom, poštovanjem i samopoštovanjem itd.
 

Back
Top