a sad ozbiljno!

mire_king

Početnik
Poruka
8
bolesti srca se tesko lece, ostavljaju oziljke i neverovatno bole (mislim na one ozbiljne tegobe, emotivne prirode a ne na neku tamo aritmiju ) :D tek kada mozak pocnes da koristis u procesu izlecenja bice ti lakse! (problem lezi u tome sto ces tada verovatno imati nekih 40ak godina i vrlo gadnu narav pa ti i nece biti bitno sta srce ocekuje od tebe :)
 
Covece prosvetlio si moj um!U srce mi nadire bujica novonastalih utisaka od iz tvog posta procitanih reci...i ne mogu da kontrolisem osecanja koja nadolaze kao rezultat te spoznaje.....bio sam pola zivota u zabludi a tvoj dubokoumni post mi je samo u jednom trenu omogucio da progledam.....sada znam gde sam gresio,o mudri covece......hvala na recima koje i ako iznesene od osobe mlade godinama sasvim sigurno nose u sebi bore iskustva stare duse......
A sad ozbiljno........
 
mire_king:
bolesti srca se tesko lece, ostavljaju oziljke i neverovatno bole (mislim na one ozbiljne tegobe, emotivne prirode a ne na neku tamo aritmiju ) :D tek kada mozak pocnes da koristis u procesu izlecenja bice ti lakse! (problem lezi u tome sto ces tada verovatno imati nekih 40ak godina i vrlo gadnu narav pa ti i nece biti bitno sta srce ocekuje od tebe :)
Da svaka ljubav ostavlja oziljke(otkrio si ameriku)... I nije izmisljen ni jedan recept da bi te oziljke sanirao... samo snagom volje mozemo minimizirati stvari... i vremenom blede... Ako ti znas neki nacin da tih oziljaka nema podeli ga ovde sa nama... mi bi voleli da znamo tu tajnu... mislim ako imas mozak... :P
 
ama kakve rane, ljubaj se svaka zavrshi, izvuchesh najbolje iz nje da bi imao chega de se secjash, uzhivash u toj patnji dok ne umiranja nego sklanjanja sa pozornice stare ljubavi da bi mogla nova da izadje..kakve rane, kakvo bledjenje vremenom, ljubav je tu da bi zhiveo svaki njen deo, ona nikad ne prolazi, samo uchish da volish sebe kroz druge, i druge kroz sebe, nesebichno, uzimash i dajesh, ne trazhwecji rachuna o tome koliko si uzeo a koliko dao, ljubav je zhivot...zhivi je
 
U principu uvek treba slušati i srce i razum .. ne treba isključivati i razdvajati jedno od drugog. Jer, ako dozvoliš da ti srce vlada - rane će uvek biti velike i nikad ih nećeš zaceliti. Ako dozvoliš da razum vlada - srce ti nikad neće biti povredjeno, ali ni ispunjeno.

Kažu ljudi, najbolja je zlatna sredina. Znači: čim osetiš malu ''aritmiju'' - odeš kod lekara :)
 

Back
Top