pokusaj izbacivanja maste iz svoje glave

Pikaso je rekao: "Sve sto mozete da zamislite, stvarno je!".:)
Ja licno, ne vidim drugaciji svet, osim onog koliko ga ljudska masta vidi, i svet ce doseci onu velicinu kolika bude velika njegova masta. Sve sto je oko nas, i cime smo okruzeni, pa i taj kompjuter, sve je to plod necije prvobitne zamisli, neke ideje, koja je rodjena i stvorena. Zato ja podrzavam mastu! :razz:
 
a shta bi bio mashtovito realan stvaran zhivot?...definishi kako mislish da zhivish mashtovit zhivot ako izbacish mashtu iz glave?...pitanje ti je haotichno i nisi ga formulisao dobro...mada ga mozhda ja nisam skontao
al ako izbacish mashtu iz glave kako mozhesh voditi mashtovit zhivot?...ako izbacish recimo mrzhnju iz glave kako mozhesh mrzeti?...shta si mislio pod realan mashtovit?...kao mashtovit si dovoljno da ubacish neki zanimljiv dekor u sobu al nisi da mashtash o nekim mestima il nechemu shto nisi kadar postitji?...glupo...da nemash mashte bio bi ameba...bio bi josh jedan frik koji svoj zhivot archi na gluposti na televizore...jedan od onih koje nishta ne zanima sem onoga shto se jede i onoga shto podizhe komfor...

to shto je pikaso reko to je ona glavolomka zamisli vanzemaljca al kao neshto shto nikad nisi video...mislim evo zamislio sam konja s glavom petla el to stvarno?...shta ako ga naslikam onda jeste?...mislim to je sad kao da definishemo stvarnost il shta vetj...

dobra naslov ja se naprzhio sad tje padne neko mashtanje...kad ono osh trt
 
Ponekad cujem posve nejasan razgovor, kao da pita neko pred kapijom za moj stan. Ponekad vidim samo kako pored mog prozora mine njena sjenka, vitka, necujna, i opet neokrecem glavu niti dizem pogleda,toliko sam siguran daje to ona da ce sada uci. Samo neopisivo i neizrecivo uzivam u tom delicu sekunde.
 
silvertown:
U pokusaju izbacivanja maste iz svoje glave pocinjem razmisljati stabi onda radio i kakav bi mi zivot bio.Dali bivodio samo jedan dosadan i stvaran zivot ili bi od stvarnog zivota pokuso i mozda uspio da napravim mastovito realano stvaran zivot. Toje pitanje na koji bih htio naci odgovor.
Cim pokusavas da je izbacis, znaci smatras da previse mastas.
I onda pocinjes da se plasis kako ces ziveti bez slatkih malih snova.
Ne znam da li si ostvario neko svoje mastanje i kako si se onda osecao?
Moje je iskustvo da sam u prvom momentu bila presretna, a onda bljak.
Sve dok se nije pojavio novi oblak u daljini...
 
Nevidljiva zena pocinje da se utkiva u moju senku. nestaje i umire kao sto nestaju aveti i priseni,bez znaka i oprostaja.nikad nije postojala.sad je nema.Znam da ona spava u mojoj senci kao u cudesnom logu iz kojeg ustaje i javlja mi se neredovno i neocekivano, po zakonima kojima je tesko uhvatiti kraj. Cudljivo i nepredvidljivo, kako se samo moze ocekivati od stvorenja koje je i zena i avet. i potpuno isto kao sa zenom od krvi i mesa, i sa njom dolaze na mahove u moj zivot sumnja i nemir i tuga, bez leka i objasnjenja.
 
ja volim stare bunare i skroz su mi romantichni...ono od kamena...sa vitlom i limenom kofom...na nekom blagom brdashcetu okruzhen jorgovanima il onim starinjskim cvetjem shto ima ogroman cvet onako dronjav is ve...pa obrasli mahovinom...nagnesh se nad bunar i udari te ona svezhina...vidish dole kako talasa crna povrshina vode...kao mali obozhavao sam da gledam u bunar uvek su mi branili...da ne upadnem shta li...ja sam se pitao dal unutra zhive ribe...volim kad dodjem leti na neki bunar...izvuchem kofu vode i samo potopim glavu u kofu...i pijem onako ko krava...jednom sam prisustvovao chishtjenju jako starog bunara...bilo je maaagichno...ok bilo je pijanih majstora i blata i mulja al je bilo chista magija...o kako sam zheleo znati shta je na dnu bunara starog recimo 60god...izvadili su jedan lanac koji je drzhao kofu...jednu kofu...i dooosta vlasha od piva vina rakije i slichnog...sve su bile pune...ljudi su leti hladili pitje u bunaru tad nije bilo frizhidera i rasladnih uredjaja...i poneka flasha je ispadala iz kofe...o kako sam sladio svoj um misletji kako je moj pradeda pre 60god stavio flashu rakije u bunar i kako ja sada drzhim rakiju staru 60god...i onda krene kako su nekad ljudi radili i zhiveli...i shta se radilo na bunaru to je bio centar domatjinstva...zamisli choveka kome je ispala ova kofa u bunar za vreme drugog svetskog rata...mozhda je moja prababa posekla nogu gadno i pradeda otishao na bunar da donese vode da operu pa mu upala kofa pa je verovatno trchao do sledetjeg najblizheg bunara...daleko je trchao znam gde je sledetji najblizhi bunar...iz ovog bunara su pili nemci?...bunari komuniciraju jedni sa drugima na ogromnim distancama...preko podzemnih voda prichaju jedni drugima...raduju se kad sunce naidje preko njih...ili kada proleti ptica hvale se jedni drugima...to kad je pradeda ispustio kofu to se josh preprichava...bunari pamte duzhe nego ljudi...bunari nikad ne zaboravljaju...

bunari umiru kad ih zakopaju...
 
"Isao je dugim uskim hodnikom utonulim u suton,prenoseci sakom leve ruke trag prljavstine koze prstiju na sivilo ogoljenih zidova.Desna ruka mrtvo pustena,zanoslia se skoro neprimetno kad leva saka krecuci se po zidu naidje na neravnine prepreku.Iza sapata prigusenog kretanja ostala je samo tanka isprkidana linija da oslikava svu zaostavstinu predjenih koraka.Nasavsi se u cosku na kraju dugog hodnika,kleko je na kolena oslanjajuci telo temenom glave kao tezistem o mesto gde zidovi pod pravim uglom spajaju krajeve svojih ivica."

frozen1982.,22.Mart 2006. u 01:40 h posle ponoci.
mali dodatak za 11.glavu:"3.pismo"
 
silvertown:
U pokusaju izbacivanja maste iz svoje glave pocinjem razmisljati stabi onda radio i kakav bi mi zivot bio.Dali bivodio samo jedan dosadan i stvaran zivot ili bi od stvarnog zivota pokuso i mozda uspio da napravim mastovito realano stvaran zivot. Toje pitanje na koji bih htio naci odgovor.


Zašto bi maštu izbacivao iz svoje glave? Mašta i služi tome da ublaži sve padove, da ulepša sve letove i proširi naše vidike.
 
Sposobnost mastanja je DAR!!! I treba je tako prihvatiti.Sa psiholoskog stanovista je skroz prihvatljiv mehanizm Ego odbrane.Umeti sanjati....a opet biti realan,to je umetnost.Nesto na cemu se radi.Dusa je veciti putnik,nema nikakvih ogranicenja....u stanju si da u svakom trenutku odletis u neki drugi svet koji je lepsi,po tvojim pravilima,merama....
Odlican vid relaksacije....a opet s druge strane moze biti i vrlo kreativan!!!
 
silvertown:
Lep je svet, sarolik,zaistaje svet neobican i tajanstven! :p Ovde se vidi plavo, tamo zuto, onamo zeleno, proticu nebo i reka, ukipile su se sume i planine, sve je to ljepo, sve je to tajanstveno i zacarano, a usred svega toga COVEK!!!!!!!

Ja razumem tebe sta hoces da kazes. Kada pocnem da razmatram, dublje ovu postavku, prvo sto sebe zapitam, zasto da ljudi izbace mastu iz svoje glave ? Sta bi im to donelo ? Da li bi postali srecniji ? Pametniji ? Na koje god pitanje bih pokusala da odgovorim, dobila bih isti odgovor. Ne!. Zasto ? Zato sto je masta najkreativnija tvorevina ljudskog drustva. Svaki pojedinac kada sanja treba da sanja velike snove. I kada postavlja ciljeve, treba da postavlja sebi visoke ciljeve. Uzmi npr. prvi let Brace Rajt, ljudi su prethodno poceli da mastaju da lete kao ptice, pa su pravili krila, mnogi su stradali zbog te svoje fantazije, uverenja da mogu da lete, danas leteti sa paraglajderom, ili balonom i avionom-"pticom" koja prevozi stotine ljudi nije nikakvo cudo. Danas ljudi planiraju i kosmicka putovanja, razvija se nova nepoznata oblast – kosmicki turizam. Ili uzmi primer Nikole Tesle. Da li smatras da bi on uspeo napraviti svoje izume da nije mastao ?

Pohvala za pricu o bunarima. Dobra je, svidela mi se.
Dok se vi tu raspravljate da li treba mastu izbacivati iz glave ili ne, ja odoh malo da letim svojim avioncicem :D :razz:

 
primaknes li sliku ocima
na gornjoj strani ima rez
zamalo da nastradas
kazi da li ostajes
kazi da li ostajes
u ovoj sobi tu gdje sjedis
ima li ista vrijednije
nego dvije lomne poze
ah deja vu promice

gdje su jarani
bliski sazvijezdju
kad dan se docekuje
licem istoku
pridji meni dodji blize
ono iznutra je mir
mali pomak kratke price
nestajem I disapperar

dozvoli da te otpratim
nek ti korak bude alk
eto dvoje setaju
kao i mnogi prije nas
na neki nacin ti si slika
ljudi ti se podaju
slatki pomak dragog lika
odlazim u osamu
 
zazelio sam da se stvoris
s moje lijeve strane
kao sjenka sa zvonika
oko podneva
pa da zracis dobrotom
dok se smijes grohotom
i istices vitak stas
tvoje tijelo je bajka
tvoje ruke su majka
eto takvu te znam

prepoznajem punu snagu
tvoga odlaska
na izvoru ljudske bijede
duh se napaja
sto to prodire kroz zvuk tisine
pjesma zastoja
na sva voljena mjesta od prije
pada psovka odvratna
 

Back
Top