Aleksandrijski kvartet

Hej,
bas si me odusevio. :)
Neka si na prvoj,svaka sledeca je bolja od prethodne. " Justina i Baltazar" je prva prica Kvarteta i obicno se na njoj ostane. Ali posto je kniga svojevrsni Rasamon, citajuci dalje istu pricu iz ugla drugih likova, dopasce ti se. / Pretpostavljam/

Moram da priznam, posle mnogo iscitanog, Kvartet je moj favorit medju knjigama.
 
hm. ne razumes. pa naravno. a i kako bi. u pitanju je nesto sasvim drugo tako da mesta odusevljenju nema... na srecu ne znamo se i nikada se necemo upoznati...

... ne trebaju meni strucne rasprave o kvalitetu ovog romana... nisam je iz te price.

...

ja ovaj roman ne citam da bi mi se dopao.. o da, daleko je od toga sve ovo i mnoge je vece i nema potrebe da pretpostavljam.. u nekom metaforicnom smislu bih mogao reci da zelim da saznam kako sam umro.da. ... bas tako.. ili mozda zbog cega. .. a svaka prica je bolja od prethodne ... ha .. koja je moja prica

potrudicu se malo da priblizim..

rekla je jos nedavno: „ upravo citam a.k. i uzasnuta sam koliko ima slicnosti sa nasom situacijom“... a danas, posle njene odluke, koju ne bi mogla da mi objasni bez suvise patetike, da za mene „umre“, mislim da pred sobom imam rekvijem... i vec na pocetku toliko prepoznatih reci, dogadjaja, osecaja... cudno a ? ... naravno, mesto nije isto, vreme i ljudi takodje... ... da li treba da ti govorim o intenzitetu bola, o svom strahu sta ce doneti svaka sledeca stranica ... . ha... pametna si ... imas li bar ti predstavu o cemu ja pricam...

.. samo saznanje da je napisano iz ugla svih likova proizvodi jezu u mojoj glavi.. a ja moram da procitam do kraja. bez obzira na posledice... prosto receno m.o.r.a.m. da saznam sta se desilo sa mojim zivotom.

... ...

zasto ti ? iste ste „struke“. verovatno ako je to istina sto si rekla.... tragajuci za njenim ostacima sam naleteo na tebe... koliko podudarnosti. neverovatno. ... da li si ti ... „ona“ ? ... skoro sve tvoje sam procitao na ovom forumu... ili je ona plagijat. falsifikat. ... neko ko je odavno poznaje mi je rekao: „ Kada bi deset osoba jelo iste kolacice njen bi bio najsladji jer ona zeli da jeste tako. I ucinice sve da bi dokazala drugima da je to istina. Njena istina. Tebi ostaje samo da je pratis“ ...

... nacin pisane komunikacije, stavovi, misli, neverovatna neznost koja prosto izbija iz svake reci ... decja razdraganost u sagledavanju turobnosti realnog zivota... ... rekao bi covek „vila“ ... ono sto je NAJCUDNIJE je podudarnost mnogih dogadjaja. a mozda je to samo nacin iznosenja misli ili neverovatna slicnost dve osobe koje se i ne poznaju.... boze moj. ona je jedinica. da nije rekao bih da je u pitanju njena sestra blizanac.. ne znam. mnogo toga vise ne znam. mozda vas tako uce. nekako osecam da ces shvatiti o cemu pricam iako nisam iz ove „net price“. jednostavno sam trazio... da, saljem moje reci osobi koja je u skoro ponoc 31. odgovorila. zasto su neki ljudi tako opcinjeni mogucnostima modernih tehnologija ... razlikuju li se od narkomana. potreba je ista. neodoljiva zelja za komuniciranjem.. sa puno ljudi... a mogucnosti razne... cak i za zadovoljavanje najnizih ljudskih poriva... auh. sa cime sam se ja to sudario...

da ... a sa druge strane zena. ljudsko bice sa potrebama ... ... nevidjeno surova. da. trazi nemoguce. i uvek je u pravu. ako neces ... “znam sta mi treba i kako do toga da dodjem”. neko ko je odavno poznaje mi je rekao: „ Kada bi deset osoba jelo iste kolacice njen bi bio najsladji jer ona zeli da jeste tako. I ucinice sve da bi dokazala drugima da je to istina. Njena istina. Tebi ostaje samo da je pratis“ ... naravno ako mozes. po njenim pravilima. jezivo.

auh ...

... i svo to vreme dolazenja i odlazenja iznad svega je, pre svega u recima a mnogo manje u trenucima, sekundama koje je obecavala da ce produziti (zbog kojih bih umro za nju) ... ljubav.

.... ....
t.o.l.i.k.o r.e.c.i ... ne mogu ja tebi da napisem sve to. verovatno i ne umem.
.... ....

igrala se. tako je pocelo. nesto mi je jos tada govorilo da je upozorim da pazi na leseve i da u mnogim stvarima nije u pravu. nije vredelo. tvrdoglavo lepa i slatka. jezivo neustrasiva i provokativna. govorili smo: “moje drugo ja” ... sto je u celoj situaciji na izvestan nacin bilo ... pa morbidno pomalo. da. ... i ljubomora, i posesivnost, .. i mazohizam... zasto “monstrum”. pa, nekako na samom pocetku, opet instiktivno, sam je upozoravao da ne probudi “monstruma” u meni ... a mislio sam na ljubav. da. bas tako. nekako mislim da dugo nije shvatila. gledali smo jedno drugo u oci, dodirivali se, vodili ljubav pogledima a razum nas je upozoravao:” hej. treba da se razbezimo. ionako nema nade” izgovarano je... izgovarano je ... b.e.z.u.s.p.e.s.n.o... ******, nije vredelo. nije vredelo. o moj boze...... koliko je samo puta izgovorila “MI” .. a opet svaka, ama bas svaka njena odluka je bila tako jebeno protiv “NAS”... jer ona “mora” ono sto ona “mora”. ... i nikako ... i nikako da mi nadje mesto... i gomila dvosmislenih, nedovrsenih ... recenica sa repovima ... ... sekundi, trenutaka, dogadjaja ... sms-ovi, meilovi, telefonski razgovori, sastanaka na nemogucim mestima ... pozuda, strast ... i da cekam, i da joj dam vremena koliko joj treba, pa makar ceo zivot ... uhhhh .... neko rece “tudje, prokleto” ... pa da. u realnom zivotu ... u picku lepu materinu da se nosi ... kako to kada nekoga volis, volis sve. bas sve. cak i kada psuje ... nekako ...

... voleo sam jednom. znam sebe. sebe poznajem najbolje od svih ostalih bica na ovoj planeti i u ovom zivotu. znam kako volim. znam kako umem da volim. i znam da previse je bolelo. i znam koju sam cenu platio. i sta je trebalo da se plati i koliko je trajala isplata. ... i kako do djavola nisam mogao da odmah prekinem. do djavola ...

...

sa cime sam se ja to sudario ? ... pitanje za mene

...

imam samo jedan zivot ... nekako bar u ovom stepenu svesnosti ne znam za drugi. volim zivot. iako bih umro za nju ne zelim da umrem zbog nje... ipak je ona u pravu da smo mi ljudi posesivni i da pre svega mislimo na sebe. itekako znam da ovo vise ne lici ni na sta ali je ipak zivot. jeste mali, jeste nikakav ... malo hrane. malo vode. malo vazduha. najobicnije novo svitanje. ... ali disem. ziv sam. postojim. ... o drugim stvarima ne zelim da mislim..

... ...

nije mi ovo trebalo, nisam ovo zeleo da se desi ... da li si to „ona“ ? ... zasto je ovo tvoj „favorit“ ... zasto ima toliko slicnosti u svemu... zasto je “RadoznalostJeUbilaMacku” ostavila coveka koga voli zbog drugoga. zasto niko ne ukapira ?... odabrala razumom...zasto ima toliko slicnosti, koliki je procenat verovatnoce... zasto ima toliko svetova oko nas, u nama... auh ... da. stariji sam od nje... da li sam stariji od tebe ? ... znas, da bi se nesto nazvalo kvartet ne moraju obavezno da budu dva para... ono sto je ipak kljucno je broj cetiri ... .... ..... o sve sveto na ovome svetu od prapostojanja, o svi moji preci i svi moji potomci, ako vas bude bilo, ste mi svedoci da je volim. ... da. ako je drugacije, bogu mogu da ljunem u lice i da mu kazem da “to” ne postoji ... i bez nje moram da zivim... covek moze da iskrvari i da umre na mnogo nacina. ljudsko srce je ipak od krvi i mesa

... ...

sta ja to kog djavola uopste radim ovde.. oprosti na ovome. verovatno je sve ovo previse konfuzno. ipak sam svestan da ne znam sta radim. mozda ti znas vise. meni je ionako svejedno ... ma nema veze. ovo sve ovde je moje stradanje. moja krv... a reci ove su samo reci. obicne reci. gledas ocima, citas, mozak skladisti ... nema zvuka, mirisa, dodira, ukusa... ... da. da. ionako je sve u glavi. ja samo moram da saznam sta se desilo sa mnom. ...
...
rasomon ... ... preveliko je sve ovo. premalo toga je napisano ovde. na kraju svega... radjamo se i umiremo sami ... zato, z.a..b.o.r.a.v.i.
...
prokleti kvartet ...
...
potpisacu ti se onako kao sam se i njoj potpisivao. neka ostane negde pa makar i virtuelno na netu. ne trazim pomoc. mogu sam. mozda samo nekome pomogne i shvati. zelim ti, a pretpostavljam da si ga vec stvorila, veliki, bogat i srecan zivot. moj veliki pozdrav tebi, milena

............................................
with love & passion
ever and forever in this life
only your
m.


p.s. ne mrzim je, verovatno samo zelim da shvatim ... citam dalje ...
 
Da, Monstrume, prilicno je konfuzno. Vise te razumem intuicijom nego razumom.
Svaki veliki , bogat, pa konacno i srecan zivot, podrazumeva da u njemu prolazis svoj put od smilja i milja, od trnja do zvezda. Pocinjes da bivas covek onog mometa kad dozivis prvi emotivni lom u zivotu.
Prijatelju, ali ti si voleo! To je bogatstvo. Neki odzive, odrade ceo zivot i nikada im se ne dogodi ljubav. E sad sto sve prolazi, sto niko nema hipoteku nad necijom ljubavlju dozivotno, sa tim si upoznat na pocetku.

Postoje raznolike ljubavi: prema partneru, deci, domovini, prijateljima, altruisticki pristup zivotu kad podignes na sledeci nivo...

U Kvartetu su opisani oni koji su voleli nekoga ili nesto. Ali jedan od najlepsih delova romana je kada Darel opisuje pustinju i beskrajnu uzajamnu ljubav Beduina i nje.
Zato procitaj Kvartet do kraja. Konacno, doslednost je jedan od koraka u ljubavi ka samom sebi.

Hajd sad, jedan osmeh, iskorak napred u novi dan...
`Aj` ziveli! :)
 
Aleksandrijski kvartet je zasigurno roman koji se cita pazljivo. Ne moze da izlijeci ljubav ali moze da pruzi neke odgovore. Toliko situacija, toliko ljudi, toliko ljubavi... nerazumnih, nemogucih, neshvatljivih ...
Samo tu je opisano osjecanje (da li je to ljubav?) kada jedan trenutak traje citav zivot a ipak je taj trenutak kraci od obicnog (neispunjenog) trenutka ...
:cry: :cry: :cry:
 
Vec danima se vracam na ovu stranu ... i ne znam shta da napishem ... Ne volim forume, verujem jedino u komunikaciju jedan na jedan, mada je i onda teshko biti sasvim blizak, otvoren, jasan sebi i drugima ...

Ali ovo je jedini nachin da budem blize choveku koga volim.

Za pochetak, Monstrume, ne trazi nas u A.k. To je samo knjizevnost, ko shto si mi jednom rekao ...

I za kraj, iako mi je zabranjeno da te potrazim (shto ostatak "chitalaca" ne zna, oni znaju samo to da patish, ko i svi ostali kojima ti prichash prichu o nashoj ljubavi )... volim te ...

Ostaje pitanje. Da li si znao da cu te naci ? Sudbina ? ... ali nema odgovora ...

Da, a ono "kolach koji trenutno jede je najsladji"
takva sam bila pre tebe, to je bila mala lekcija o mom hedonizmu, koju nisi razumeo ...

Da, ko u A.k. imate njegovu prichu negde gore, a sada ona nemushto pokushava samo da mu da do znanja da je prochitala shto nije trebalo.

Izvinjenje Darelu i ostalima ...

ztb
 
Peti deo Aleksandrijskog kvarteta neka se bavi pre svega pitanjem : u kolikoj meri nas ljubav opravdava kad povredjujemo ono shto volimo? I da li je to uopshte ljubav?
Verujem da bi Darel mogao sasvim fino da sastavi "chetverac" na ovu temu ... Ali, neke druge likove! Mozda i dve osobe koje su "sestre bliznakinje", tj. jedna je original (moram da priznam da me je to zaintirigalo, poprilichno. Pa ipak nemoj vrag da te prevari da pristanesh da se susretnemo u nekoj mrachnoj ulichici ;)

Drago mi je da pokushavash da razveselish ovu stranicu i da je vratish Darelu ... Ja pokushavam da konachno odem sa nje, tj. sa Foruma, ali se nazalost josh uvek n.a.d.a.m. ... i kad prekinem da pishem, opet cu danima dolaziti ovde, sa podjednakom mukom i ishchekivanjem.

A sa druge strane, znam (racio) da se nece javiti, najvishe shto on moze da uradi je da priviri dok smireno pushi cigaretu ... hmmm, ja ochigledno nisam iz te "love&leave" priche ;) tim gore

sve najbolje!
 
Jedan od mojih omiljenih romana. Isto kao i Avinjonski kvintet od Darela.

Preporuka za citanje u svakom slucaju!

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
(iz knjige)


* Dan onoga što je CORPORA je noć za SPIRITUS, kao što je budjenje tela - san duha.

* Kao i svi amoralni ljudi i ona se približavala boginji. Vrlina ne može da se glumi, kao ni porok. Oboje su prirodni!

* Egipćani veruju da je pustinja jedna praznina, čitava naseljena duhovima demona i drugim fantastičnim posetiocima koje šalje Elbis, muslimanski satana."

* Naše sagledavanje stvarnosti je uslovljeno našim položajem u prostoru i vremenu. Ne našim ličnostima kao što smo skloni da verujemo. Dovoljna su dva koraka ka istoku ili zapadu i čitava slika se menja...

* "Pa onda, koliko će trajati ova ljubav? Tri nedelje, tri godine, tri decenije..."
"Ti si kao i svi ostali...pokušavaš da brojevima umanjiš večnost!"

* Šta radim ja, ovde medju ljudima koji žive u grozničavoj pristojnosti? Želim da lutam tamo gde su se ljudi nagodili sa sopstvenom razvratnošću...ni sveto, ni bogohulno! Anglosaksonci su izmislili reč BLUD, jer nisu mogli da poveruju u raznovrsnost ljubavi...

* CARNI VALE - oproštaj tela sa godinom, telo koje odmotava svoje mumiske zavoje pola, identiteta i imena, i zakoračuje golo u budućnost sna. Karneval u Aleksandriji, vreme kada najveće izopačenosti grada smelo istupaju pod zaštitom nevidljivih bogova Nereda. Prerušenost svima daje mračnu fanatičnu jednoobraznost...Veselost na ivici ludila!

* Naša bliskost je bila čudnog duhovnog reda. misli su nam nailazile istovremeno...Ali znao sam da ova prisnost ne treba da ide dalje, jer smo sve njene mogućnosti već iscrpeli uzajamno u svojoj mašti.
 
Aleksandri dobro vece. :)
Mnogo toga se zaboravilo, ne mogu da citiram, ali uvek imam snazan osecaj avanture, duhovne sirine i pomalo mistike kada se setim Angloaksonca Darela i njegove magije koju je preneo na citaoce iz " carstva u kome sunce nikada ne zalazi ".
Kako on sam rece u knjizi pesama:" Uzimati po jednu s vremena na vreme, prema potrebi i pustati da se rastvori u umu."
 
Milena_9:
Da, Monstrume, prilicno je konfuzno. Vise te razumem intuicijom nego razumom.
Svaki veliki , bogat, pa konacno i srecan zivot, podrazumeva da u njemu prolazis svoj put od smilja i milja, od trnja do zvezda. Pocinjes da bivas covek onog mometa kad dozivis prvi emotivni lom u zivotu.
Prijatelju, ali ti si voleo! To je bogatstvo. Neki odzive, odrade ceo zivot i nikada im se ne dogodi ljubav. E sad sto sve prolazi, sto niko nema hipoteku nad necijom ljubavlju dozivotno, sa tim si upoznat na pocetku.

Postoje raznolike ljubavi: prema partneru, deci, domovini, prijateljima, altruisticki pristup zivotu kad podignes na sledeci nivo...

U Kvartetu su opisani oni koji su voleli nekoga ili nesto. Ali jedan od najlepsih delova romana je kada Darel opisuje pustinju i beskrajnu uzajamnu ljubav Beduina i nje.
Zato procitaj Kvartet do kraja. Konacno, doslednost je jedan od koraka u ljubavi ka samom sebi.

Hajd sad, jedan osmeh, iskorak napred u novi dan...
`Aj` ziveli! :)
Тешко да жене разумеју, оне знају! Зато монструм и изгледа конфузан. Није.
А да би жена разумела користи интуицију, па тако добија спознају, што је мало и различито од разумевања. "Која је жена раставила усисивач да би видела шта је у њему и како та справа ради. Њој је довољно да зна да кад притисне дугме он усисава и то је довољно." Наћи ћеш то негде, колико чујем већ ових дана.
А љубав, шта је то? "То је она ствар због које срце куца..." Ово су већ "вис булдождери".
Љубав је увек само љубав. И има једно место у једној књизи у којој је дата јасна и гласна и једина могућа дефиниција. Догма? Па нека је. Ако је љубав права, онда је стална, ничим оспорена чињеница.
Е, сад, чему служе емоције и, како рече, емотивни ломови. Сав сам се најежио. Наравно, скоро су ми се поломиле емоције. И нека су, волим да сам према њима као онај слон у продавници порцелана. Нека се крше, ломе, ја сам према њима увек исти. Шта су ми оне па да бринем о њима. Нит смо заједно сисали весла, а камоли, ономад, козе и свињи чували.
Добро де, упадао сам у њихове клопке, безброј пута. И ломове сам имао, али сам из тога нешто и научио. Сада их будно осматрам и пратим сваку им кретњу.
У томе сам доследан колико и оне у покушају да ме обрлате. И тако се играмо. Оне оће, а ја нећу. Оне неће, а ја оћу. И тако смо оне и ја у једном магновењу, па нека, рећи ћу, лудилу.
Докле ћемо тако? Вероватно до бескраја. А где је крај бескрају? Негде у бестрагу.
 

... Kao shto vidite Monstruma ovde nema ... vec dugo ... i nece ga ni biti, znam. Monstrumi su opasne zverke, posebna vrsta, ako je i bilo lomova kroz njih se proshlo hrabro i odluchno (bitka je dobijena, rat je izgubljen). Ovo chisto da ne uzimate monstrume za primer, oni su to samo u svom monstruoznom svetu, a to je jedan poprilichno virtuelni svet, ko ovaj ovde.

Chitala sam da je Darelova zamisao bila da prikaze likove koji ne treba da budu nalik na realne, obichne ljude, da tu na neki nachin bude pretecha postmodernizma, ima raznoraznih teza na tu temu. Tu je apsurd ! Koliko se samo ljudi pronalazi u ovim romanima ? I poshto dugo razmishljam o tome, jedno moguce reshenje bi bilo, da mi povremeno uzimamo maske (koje oduvek postoje), i da jedan deo svog zivotnog puta, ili bar kroz svoje zivotne lomove idemo sa tim maskama na licu. Mozda pod maskama upoznajemo i one koje bi voleli da zadrzimo uz sebe, ali, avaj, to nije po pravilima maskirane igre ...

Valjda u ovim mojim rechima ima i malo Darela ... grize me savest shto ga zanemarujem. Ali, neko je pomenuo masku moje ljubavi, i ja ne mogu a da se na pojavim ...

* * *
 
Justina:

... Kao shto vidite Monstruma ovde nema ... vec dugo ... i nece ga ni biti, znam. Monstrumi su opasne zverke, posebna vrsta, ako je i bilo lomova kroz njih se proshlo hrabro i odluchno (bitka je dobijena, rat je izgubljen). Ovo chisto da ne uzimate monstrume za primer, oni su to samo u svom monstruoznom svetu, a to je jedan poprilichno virtuelni svet, ko ovaj ovde.

Chitala sam da je Darelova zamisao bila da prikaze likove koji ne treba da budu nalik na realne, obichne ljude, da tu na neki nachin bude pretecha postmodernizma, ima raznoraznih teza na tu temu. Tu je apsurd ! Koliko se samo ljudi pronalazi u ovim romanima ? I poshto dugo razmishljam o tome, jedno moguce reshenje bi bilo, da mi povremeno uzimamo maske (koje oduvek postoje), i da jedan deo svog zivotnog puta, ili bar kroz svoje zivotne lomove idemo sa tim maskama na licu. Mozda pod maskama upoznajemo i one koje bi voleli da zadrzimo uz sebe, ali, avaj, to nije po pravilima maskirane igre ...

Valjda u ovim mojim rechima ima i malo Darela ... grize me savest shto ga zanemarujem. Ali, neko je pomenuo masku moje ljubavi, i ja ne mogu a da se na pojavim ...

* * *
Draga moja, tu ti se gnezde takvi monstrumi da je bolje i da ne znaš.
 
... ako vas igrom sluchaja ima vise ;) to opet ne znachi nishta. Svako ima svog! "Moje" je ono chudovishte koje je ovde pisalo. Chudovishte u najlepshem znachenju rechi, naravno ;) Osnova te rechi je ipak "chudo", e da, znachi moja epifanija u najchudesnijem smislu te rechi ... Ko je sada konfuzan?! Da li taj blesa, koji ima svoj lucidni momenat i onda mushki pregrmi i ide dalje. Ili ja shto ovde chuchim pored mrvica, i gnjavim Darela ? i "Darelovce" ... Hm?!

Najbolje cesh znati da li si Monstrum, ako si posejao mrvice negde i neko ovako strpljivo cheka pored njih ?! (Monstrumi vole tako da nema prebola) ...

... Blago tebi, onda :) Imash (za)uvek chemu da se vratish ...

Sve najbolje! ;)
 
Justina je tu, nedostaju Mauntoliv, Baltazar i Klea. I eto ti kvarteta.

A ja bih volela da ovde nabasam na jednog Nesima.
" Kada su se cisti celicni obrisi dina ukazali na poznoj mesecini, Nesim je zaustavio auto.Dok je pipajuci trazio po dzepu cekovnu knjizicu, rekao je drhtavim glasom, ociju punih suza: " Koliko trazis da cutis?" Okrenula se ka njemu / Justina / i, posto je prvi put spazila neznost i tugu na tom tamnoputom licu, umesto straha, preplavi je stid.U njegovom izrazu je prepoznala slabost prema dobrom tako da nikad ne bi mogao postati neprijatelj takvima kao sto je ona. Stavila je bojazljivo ruku na njegovu misicu i rekla :" Veoma se stidim. Molim te, oprosti mi. "
Sada su se gledali sa novim razumevanjem...Kada je auto ponovo krenuo, oni su ponovo zacutali- i uskoro jurili preko pustinje kia celicnom svetlucanju zvezda. Dok je ovo cudno, drmljivo stvorenje sedelo pored njega, Nesim je u nekoliko mahova pomislio: " Hvala Bogu sto nisam genije- jer genije nema nikog kome bi mogao da se poveri."........

Eto malo....
 
Milena_9:
Justina je tu, nedostaju Mauntoliv, Baltazar i Klea. I eto ti kvarteta.

A ja bih volela da ovde nabasam na jednog Nesima.
" Kada su se cisti celicni obrisi dina ukazali na poznoj mesecini, Nesim je zaustavio auto.Dok je pipajuci trazio po dzepu cekovnu knjizicu, rekao je drhtavim glasom, ociju punih suza: " Koliko trazis da cutis?" Okrenula se ka njemu / Justina / i, posto je prvi put spazila neznost i tugu na tom tamnoputom licu, umesto straha, preplavi je stid.U njegovom izrazu je prepoznala slabost prema dobrom tako da nikad ne bi mogao postati neprijatelj takvima kao sto je ona. Stavila je bojazljivo ruku na njegovu misicu i rekla :" Veoma se stidim. Molim te, oprosti mi. "
Sada su se gledali sa novim razumevanjem...Kada je auto ponovo krenuo, oni su ponovo zacutali- i uskoro jurili preko pustinje kia celicnom svetlucanju zvezda. Dok je ovo cudno, drmljivo stvorenje sedelo pored njega, Nesim je u nekoliko mahova pomislio: " Hvala Bogu sto nisam genije- jer genije nema nikog kome bi mogao da se poveri."........

Eto malo....
Dobila bi ona malo. Pa to ti je isto kao i zvocanje.
Da ne poveruješ. Nego, ajde da tražimo jednu knjižicu! Davno su mi je preporučivali, doduše preporučivala, i zove se nešto kao Lepa kuća iz ili u Hong Kongu. To bi mogla da znaš, a vrlo je moguće da si je pročitala. Ako jesi izvuci par strofa pa da vidimo o ćemu je tu ko cmizdrio, ćutao, plaćao. A možda je i interesantnije od nekog zvocanja.
I da citiramo mudrace:
Da li je genije genije, zato što je lud. ILI je genije genije, zato što je genije.(Trebaju li ovde zarezi? Neka ih, Varna se razbacuje žućama, a ja ću zarezima. Zapete volem.
 

Back
Top