Erih Šlomovic

Zanima me da li je neko čuo za katalog izložbe njegove kolekcije u Zagrebu,1940 godine.Pošto mu nisu "mogli" organizovati izložbu u muzeju kneza Pavla,otišo čovek za Zagreb i tamo mu napravili jednu "malu" izložbu.To je možda jedna od najznačajnijih izložbi na ovim prostorima,pa bi rado pogledao čak i uživo taj katalog,ako ga neko poseduje.
 
Nešto mi dosadno.
A,da li ste čuli za njegovu Kolektaneu.To je jedna vrlo interesantna stvar.U stvari možda više za kolekcionare,ali pošto su svojeručno crtali i neki čuveni u svetu,a bogami i u Srbiji,interesantna je i za nas male...
Neko,ako bilo šta zna,neka napiše,da saznamo!!!
 
Posmatrajući,ukupno,forum,čovek stiče utisak da posetioci foruma žive negde u dalekom Nu jorku,a za malenu Srbiju i ljude nenormalno značajne za umetnost na ovim prostorima,da ne kažem slikarstvo,nisu ni čuli.Verovatno je samo naslov interesantan,pa ga zato posetioci otvaraju,ali kad vide o čemu se radi,odmah ga i zatvaraju.Ipak,nije to to!Naslov mu dodje nekako i egzotičan,a i ezotičan.Vrlo interesantno?!
 
He,he...ma može i jedno i drugo,ako imaš vremena.Samo sam mislio da će neko da se zainteresuje,pa da svi nešto lepo nauče.Kad si se već tako duhovito javila,računam nešto,mogli bi malo da konverziramo.Interesuje me da li si čula za Kolektaneu i da li znaš nešto o tome.
 
Na zalost vremena (slobodnog) imam jako malo. Koliko mogu trudim se da ispratim teme i odgovorim ljudima (pomognem, ako je u mojoj moci) na ovom nasem malom podforumu.Nekada danima ovde niko ne postuje i meni je to razumljivo, jer ovo nije bas mesto koje ce svako da poseti.Evo bas bi bilo lepo da vi ovde to vase siroko znanje primenite i ostavite nam textove za opstu dobrobit (ako vam i koliko vreme dozvoli), mozda i odgovorite na necije pitanje vezano za vase teme.Pozz.!
 
Dal sam bio preozbiljan,ne znam,ali nisam navikao da mi persiraju.
E sad ispadoh prepametan,što u stvari volim,ali obično se ne iskazujem tako.Izvinte.
Radi se o sledećem:ja sam ipak samo ljubitelj,poznavalac i kolekcionar.Sve to,pomalo.Nisam istoričar umetnosti,ali ako mi nešto treba,uzmem i pročitam ili pitam ko zna.Nemam mnogo vremena,ali nije to osnovni razlog što u stvari ne pišem po temama.Navikao sa da iniciram razgovor o bilo kojoj temi i da pridodam ako nešto znam više ili ako je interesantno za opštu polemiku.Pri tom pred teniserima ne pričam o fudbalu i obrnuto.
Kako niko nije postavio pitanje ni dal se to jede il maže na hleb,nekako mi nije zadovoljstvo da šaljem linkove ili pišem o tome,ali ajde onako na brzinu:Erih Šlomović(ili sa "c") je pred očima u svom kratkom životu,imao samo umetnost i možda ništa drugo.Volšebno,deo zaostavštine čuvenog pariskog kolekcionara,koji je gajio impresioniste i njima slične,testamentom,prelazi u vlasništvo našeg Eriha.
Erih je svoju kolekciju,jednu od najzanačajnijih u Evropi u vlasništvu jednog čoveka,koji nije ni grof,ni kralj,prvi i jedini put izložio u Zagrebu,u novembru,1940!...
Nastavak,ako vas interesuje sledi.Idu mi gosti.
 
Pisaću drugi put...tek sam "naučio" da postavljam slike.
Ovo je naslovna strana kataloga izložbe iz 1940,novembra meseca.
Opušteno!Ajde malo ovaj Degas na naslovnu.Malo se i ona nakrivila...
 
E,dobro je da si rekao.Nikako da stignem.Hteo sam i to da napišem.Pošto ima jako malo podataka o samom Šlomoviću,skoro ništa,stvarno je dobro da svi uzmu lepo tu knjigu,ili da je pozajme i pročitaju.Generalno knjige jesu fikcija,tj. ulepšavanje života,ali evo i Kapor Momo govori u samoj knjizi,kako je držao u ruci grafike i crteže,čini mi se,Degas-a...
Ne bi bilo loše da neko od prisutnih na forumu,ko poznaje g-dina Kusovca,(Goscice,angažuj se),sazna od njega priču,kako mu je nudjena,tačnije Narodnom muzeju, Kolektanea Eriha Šlomovića,tamo negde početkom osamdesetih.Priča je veoma interesantna,ali ja nisam učestvovao u njoj,tako da je još uvek ne bi ja prepričavao.Nije što su tražili milion maraka,nego što je sa jedne strane lista Picasso,a sa druge Brak,nego što takvih listova ima podosta,većinom sa crtežima domaćih autora,za koje je sam Šlomović pretpostavljao da će ostati velikani srpskog naroda.Šumanović,Lubarda,Dobrović,svojeručno pisali pesme Dučić,Rakić...mislim ja držo u ruci,nego mi bila preskupa u tom momentu...
Opet sam malo zbrda-zdola,al evo za početak.
 
Četvrtak,29 augusta 1940
Zagreb če ove jeseni vidjeti originale francuskih umjetnika od impresionizma do danas
u studenom o.g. bit će u Domu likovnih umjetnosti u Zagrebu izložena velika kolekcija radova francuskih majstora,kojoj je vlasnik g.Erih Šlomović


Još do prije nekog vremena nitko nije znao,da u Jugoslaviji postoji jedna velika i vrijedna kolekcija originalnih radova francuskih majstora,koju bez sumnje treba pokazati i široj publici.Vlasnik te kolekcije je g. Erih Šlomović.
Mnogi naši poznati književnici i slikari imali su prilike vide dijelove te kolekcije,kojoj srž sačinjavaju djela najvećih francuskih umjetnika XIX i XX vijeka,medju ostalog radovi Daumiera,Constantina Guysa,Cezannea,Degasa,Marry Cassatte,Odillona Redona,Foraina,Renoira,Gaugina,Roussela,Vuillarda,Matissea,Rouaulta,Bonarda,Maillola,Vlamnicka,Derraina,Utrilla,Chagalla,Picassa,Legera,Braquea.
Pojedini zagrebački umjetnici,upozorikli su hrvatsko društvo umjetnosti,na ovu kolekciju i izrazili su mišljenje,da bi za naše mlade umjetnike,bilo od velike vrijednosti,a za širu publiku i ljubitelje umjetnosti,od osobitog interesa,da se i u zagrebu priredi izložba tih umjetnina.Imade ih dovoljno da ispuni čitav Dom likovnih umjetnosti,pa je društvo pristalo da g. Šlomović početkom studenog o.g. priredi izložbu francuskih majstora od impresionizma do danas.
U ovoj se kolekciji nalazi veliki broj uljenih slika,pastela,akvarela,gvaševa,tempera,originalnih crteža perom i olovkom,monotipij,litografija,bakroreza i drvoreza.Osim toga ona sadržava poseban odio moderne francuske knjige u kome će publika imati prilike da vidi skupocena bibliofilska izdanja,koja su tiskana u ograničenom broju,kao najluksuznije edicije i bogato ilustrovana od umjetnika.Bit će zastupan i porcelan jednom interesantnom kolekcijom umjetničkih predmeta,koje su izradili sve sami ponajbolji francuski umjetnici.Na izložbi će se vidjeti i izvestan broj plastika,radova prominentnih francuskih kipara.
U vezi sa izložbom,biće izdan umjetnički izradjen katalog,a za vrijeme njenog trajanja,biće održano nekoliko predavanja,na kojima će se prikazati razvoj moderne francuske umjetnosti.
Da se pojača instruktivnost ove izložbe,djela francuskih majstora,pokazat će se na njoj i jedna kolekcija odabranih domaćih autora,koja će biti nabavljena naročito za tu priliku,kako bi se prikazao odnos naših umjetnika prema francuskima.
 
Dio kolekcije Šlomović je svojevremeno, 1940, izložio u Zagrebu. O tome svjedoči pisani trag: u prodavnici Klovićevih dvora i danas može za deset kuna da se kupi stari crnobijeli katalog, bez reprodukcija, pomenute izložbe.
 
Slike koje je 1939. Hrvat spasio od Hitlera idu na najveću aukciju godine

jQVpJxb.jpg


Erich Šlomović jedan je dio slika ponio sa sobom i u Beograd, a one su danas dio tamošnjeg muzejskog postava

ZAGREB
- U ljeto 1939. mladi trgovac umjetninama Erich Šlomović ušao je u banku u Parizu i sakrio 140 umjetnina, među kojima i djela Picassa, Matissea, Cezannea... u nadi da će djela najvažnijih umjetnika modernizma biti spašena.

Vrhunska umjetnička djela htio je zaštititi od Adolfa Hitlera jer je znao da će, ako ih se dočepaju nacisti, velik dio biti uništen. Htiler je bio opsjednut umjetnošću, a djela modernizma smatrao je degeneriranom umjetnošću.

Samo nekoliko mjeseci prije nego što će izbiti rat, Šlomovićev je šef, legendarni francuski kolekcionar umjetnina Ambroise Vollard, poginuo u automobilskoj nesreći, za koju se vjerovalo da ju je namjestio šef korzikanske mafije.


Smaknuli ga nacisti

Erich Šlomović rođen je 1915. u Vinkovcima, odakle je otišao u Beograd, pa u Pariz. U francusku je prijestolnicu došao privučen njezinom živom umjetničkom scenom i u želji da posreduje u trgovini umjetninama.

Nakon što je izbio rat, dio slika koje nije pohranio u Parizu ponio je sa sobom u Beograd, gdje je otišao obitelji. No, uhvatili su ga nacisti i zajedno s bratom i ocem smaknuli 1942. godine. Preživjela je jedino majka Roza, a umjetnine koje je Šlomović imao sa sobom poslije je predala Narodnom muzeju u Beogradu.

Pravna bitka
O dijelu umjetnina koje su ostale u Parizu dugi su se niz godina prepričavale legende među trgovcima umjetninama, a nakon što su francuske vlasti 1989. napokon otvorile trezor u banci i vidjele što je u njemu, nisu ostale razočarane. U isto je vrijeme počela bitka između obitelji Vollard i Šlomović oko nasljedstva, koja je trajala skoro dva desetljeća.

Presudom iz 2006. godine radovi su pripali obitelji Vollard. Više od 70 godina nakon što je bila skrivena, veličanstvena će kolekcija biti prodana na najvećoj aukciji godine. Aukcijska kuća Sotheby’s najavljuje dvije aukcije: 22. lipnja u Londonu i 29. lipnja u Parizu.

Najveću početnu cijenu ima platno “Arbres a Collioure” fovista Andrea Deraina, zapamćenog po hrabroj upotrebi boja. Riječ je o pejzažu koji je 1905. godine naslikao u južnoj Francuskoj, gdje je s Matisseom proveo ljeto i slikao, i koji je procijenjen na početnu cijenu između 9 i 14 milijuna funti, što bi potuklo rekord prethodne Derainove slike koja je u New Yorku prodana za 8,5 milijuna.

Nisu još objavljeni podaci o svim radovima koji će biti u ponudi, no iz Sotheby’sa je “procurilo” da će u ponudi biti i Cezanneova slika Emila Zole, a procjenjuje se na između pola milijuna i 800 tisuća funti.

Putovanje u prošlost
Francuski slikar i književnik družili su se u djetinjstvu, a prijateljstvo se raspalo nakon Zolina romana o nesigurnom umjetniku koji ne može ispuniti svoje potencijale. U ponudi će biti i Picassova grafika “Le Repas Frugal”, procijenjena između 250 i 400 tisuća funti, te Degasov “La Fete de la Patrone”, čija će početna cijena biti između 200 i 300 tisuća funti.

Na nekolicini je sačuvanih fotografija tamnokosi Šlomović, s brkovima, snimljen s najvećim umjetnicima svog vremena: kako se naginje nad radni stol Henrija Matissea ili zajedno s Marcom Chagallom promatra njegovu novu sliku.

Zbirka modernih slikara bit će ponuđena na aukciji u londonskom Sotheby’s 22. lipnja. Helena Newman, koja je na čelu odjela za modernu umjetnost te aukcijske kuće, izjavila je za Guardian da je radove prvi put vidjela prije nekoliko tjedana: “Bio je to veličanstven doživljaj. Kao putovanje u prošlost, jer ti radovi nisu bili u javnosti od 1939. godine”.


jutarnji.hr
 
Erih i advokati

YQ2PH9D.jpg


omo Kapor na kraju svoje knjige „Dosije o Šlomoviću”, kaže: „Šta ako neki marljivi činovnik otkrije da jedan sef u Cirihu nije plaćen od 1939? Zar Šlomović nije pričao prijateljima da jedan deo kolekcije čuva u Švajcarskoj? Ja čekam. Tada ću, možda, najzad moći da povežem čitavu ovu zamršenu priču o mrtvacu koji se s one strane smrti uporno bori protiv zaborava”. Nažalost, Momo nije dočekao.

Još jedan pisac koji nije dočekao da vidi kako se do danas razvijala stvar sa Šlomovićevim nasledstvom, jeste i Viktor Peri, autor knjige „Ukradena umetnička dela”. Iako pisana kao potpora mnogobrojnim parnicama koje su vodili Šlomovićevi naslednici iz Izraela i Amerike, ona je izvanredan udžbenik o tome kako i gde su Šlomovićevi naslednici pravili greške i konačno izgubili tridesetogodišnju parnicu pred francuskim sudovima. Peri umire 1992, u trenutku kada su Erihovi naslednici uveliko pobeđivali u tada već dvanaestogodišnjoj parnici oko dela njegove zbirke, koji je „pronađen 1979.” u Parizu.

Zašto navodnici? Pa, zato što su i datum i tvrdnja da je nešto tada „pronađeno” netačni. Famozni sef je bio otvoren još 1946. godine, njegov sadržaj popisan i onda prenet u Nant, gde boravi sve do 1977. Tako bar piše u odluci francuskog Kasacionog suda, od 2. juna 1993. To je ta sudbonosna odluka koja preinačuje prvobitnu, za Šlomovićeve naslednike povoljnu, i šalje slučaj Apelacionom sudu u Amijen. Taj se sud oglašava „već” 1996, pa zatim sud u Parizu tri godine kasnije, ali sve ostaje u suštini isto: Volarovi naslednici nasleđuju skoro sve, Šlomovićevi skoro ništa.

Da bi doneo takvu odluku, sud je morao da ignoriše jednu od bitnih doktrina koje postoje u francuskom pravu: da se podrazumeva da je vlasnik svojinu stekao „bona fide”, i da je na potražitelju da dokaže da vlasnik nije tako postupao. I po mišljenju brojnih francuskih komentatora na raznim forumima na kojima se diskutuje o pravnim finesama, Volarovi naslednici nikada nisu dokazali da je Šlomović „sa zlom namerom” prisvojio Volarovu svojinu. Niti su dokazali da je nemoguće ono što su Šlomovićevi naslednici tvrdili: da je Erih dobio na poklon, ili sam kupio od umetnika delove svoje kolekcije. Prevladala je čudna teza – da je sve što je bilo kod Eriha njemu „pozajmljeno” da bi on u Beogradu otvorio izložbu „Blago iz zbirke Ambroaza Volara”, i da je Erih to namerno ili slučajno „zaboravio da vrati”. Obaška javno deklarisanje prvobitnog izvršitelja Volarovog testamenta, njegovog brata Lusijena, da ništa što je kod Šlomovića nije deo ostavinskog postupka, obaška to što je otvaranju izložbe „Francuska umjetnost iz kolekcije Erih Šlomović”, u Zagrebu 1940, prisustvovao i francuski konzul, obaška to što je potpuno jasno da Šlomović nikada nije skrivao da su sva ta umetnička dela kod njega i da ih on smatra svojima, da spomenemo samo neke nelogičnosti. Glavni inženjer te velike pobede bio je Lui Sebastijan, daleki rođak Ambroazov, koji takođe nije dovoljno dugo poživeo da bi kao punopravni naslednik uživao u plodovima svoje velike pobede. Danas su to, još neimenovani, njegovi naslednici koji tuže Srbiju da nelegalno drži Volarove slike još od 1949.

politika
 

Back
Top