Словенска митологија

The_411

Zainteresovan član
Poruka
178
ROD - nema svoj "ljudski" oblik kao ostali bogovi vec predstavlja sam Svemir. On u stvari predstavlja prvobitni element (Vazduh), iz koga su kasnije nastali Vatra, Voda i Zemlja...

Svarog i Lada - predstavljaju musko i zensko olicenje Roda. Oni su zacheci svih suprotnosti i pokazuju da sve suprotnosti nastaju iz istog izvora (Vazduha). Svarog i Lada su "otac" i "majka" svih Bogova.

Njihovi direktni potomci su Veles, Perun, Dazbog i Svetovid, mada ima i informacija o Svarozicu, kao bogu vatre i potomku Svaroga.

Veles - Bog-zastitnik pastira, stoke i stada. Bog Veles je isto tako bio i bog mudrosti i magije, on nas je naucio svim zanatima, umetnosti i svega sto ljudi znaju. Naucio je ljude zemljoradnji i stocarstvu. Medjutim sami ljudi su Velesa predstavljali iskljucivo samo kao zastitnika pastira i stada, sto je u stvari netacno. Zanimljivo je da su Hriscani Velesa predstavljali kao samog Satanu... a to je cista predrasuda...

Perun - Bog groma. Medjutim on je isto tako i simbol borbenosti, zastitnik ratnika, kao i simbol slobode i pravde...

Dazbog - Bog kishe, jer sama staroslovenska rech Dazd znachi kisha! On je u stvari predstavnik snaga Dobra, prijatelj i zastitnik ljudi i od svih Bogova je on najvise pomagao ljudima...

Svetovid je Bog-zashtitnik ognjishta i otadzbine (Bog Zemlje). Imao je cetiri glave koje su gledale na Sever, Istok, Zapad i Jug (odnosno, simbolisale su cetiri strane sveta). Ujedno je predstavljao i jednog od "vrhovnih" srpskih bogova

Svet "ljudi" odnosno Zemlja se zvala "svet Jav"
Scet Bogova je bio poznat kao "visi svet Prav"
Podzemni svet (pakao) je nazivan kao "Nav"...

A evo i ostalog spiska bogova i nizih bozanstava:
Baba Jaga, Bajan, Belobog, Bukan, Bura, Crnobog, Cislobog, Cur, Dazbog, Diva, Dij, Dodola, Drema, Dunav, Horos, Hmelj, Intra, Jaze, Jarilo, Jarica, Jesen, Jutrobog, Karna, Kascej, Kvasura, Koledo, Krivda, Krisen, Kupalo, Kupalnica, Lada, Lela, Ljut, Masta, Mokos, Mor, Mora, Mraz, Nepra, Nesreca, Ognjebog, Orej, Pelen, Peperplut, Perun, Pogoda, Podaga, Polelj, Porvata, Porevit, Posvit, Pravda, Provej, Radgost, Rod, Rus, San, Svarog, Svarozic, Svetobor, Svetovid, Svetogor, Sitivrat, Sreca, Stribog, Sud, Surica, Torka, Triglav, Triglava, Tur, Turica, Uvreda, Veles, Vila, Volh, Zelja, Ziva, Zemun, Zora...
 
The Book Of Veles
11 a - II /1/
And so we begin:
First of all - bow your head to Triglav (*"three-headed one")
That is how we began
To sing praises to Him,
To Svarog - Grandfather of the Gods - that waits for us.
Svarog is the chief God of Rod's brood.
He is the ever-flowing stream,
That flows from tree-tops,
And does not freeze in winter,
And brings the dead to life.
And we ourselves tasted this water
Until we went to Him, to the dales of Paradise.
And to the Thunderer - God Perun,
God of battle and strife,
We said:
"You, the striker, don't quit turning the wheels!
You, the one who took us to battle and victory,
By the way of right!"
Oh, those who died in battle! Serve forever in Perun's Army!
And to Sventovit we said praises.
He is the God of Prav' and Yav'.
We sing to Him,
Because Sventovit is the Light.
He showed us that Yav' exists!
He protected us from Nav' -
That is why we praise Him.
We said praises to the Dancing One,
To our God, because that God -
Supports Earth and holds the stars
And protects the Light.
And you should say to Sventovit:
"Hail, our God!"
Mourn with all your heart -
You have dared to condemn
The evil doings,
And came to the Light;
Let the children rejoice!
And say:
"Nothing can get into the deluded mind."
Feel it, you can do little else,
Because a mystery lies here:
Both Svarog and Perun,
Are also Sventovit.
Those two fill up the sky,
Where Chernobog and Belobog fight.
They support Svarga,
So that Sventovit would stay.
After those two - Veles, Khors and Stribog.
Then - Vishen', Lelia, Letenitsa.


11 b - II

Then Ragodosch, Krishen' and Koliada,
And after them - Udrzetz, Sivil Yar and Dajdbog.
And also - Belo'yar, Lado and Kupala.
And Sinitch, Zhitnich, and Venich,
And Zernich, Ovsenich, and Prosich,
And Studich, and Ledich, and Lutich,
After them go Ptichich, Zverinich and Milich,
And Dojdich, and Plodich, and Yagodonich.
And Pchelich, Irestich, and Klenich.
Ozernich, and Vetrich, and Solomich,
And Gribich, and Lovich, Besedich,
And Snezhich, and Stranich, and Svendich,
And Radich, Svietich, Konovich,
And Krasich, and Travich, and Steblich.
And after them:
Rodich, Maslenich, and Zhivich,
And Vedich, and Listvich, and Tzvetich,
And Vodich, and Zvedich, and Gromich,
And Semich, and Lipich, and Ribich,
Berezhich, Zelenich, and Gorich,
And Stradich, and Spasich, and Listvennich,
And Mislich, and Gostich, and Ratich,
And Strinich, and Churich-Rodich,
And also Semargl - Thunder God -
He is pure and angry, the fast-born.
All that is Triglav!
Come here -
And the Doorkeeper will let you in -
Into the beautiful Irii.
Ra-river flows here,
The one that divides Svarga and Yav'.
And God Chislobog counts our days here.
He tells the number to the Gods,
And divides time into Svarog's Day and Night.
There is no one in the Night,
Except for our God Did-Dub-Snop.
Hail Perun, the Fire-Headed God!
You shoot your arrows into our enemies,
And guide people through their lives.
You give honour to warriors!
You are good, and merciful and wise!
 
7 e - II

After you die,
You'll go to the Dales of Svarog,
And Perunitsa will tell you:
"You are a Russian warrior,
Not Variag, not Greek,
But from a famous tribe of Slavs.
Come here and sing praises
To our Mother,
Sva-Mother, in the Dales of Svarog."
And Svarog-in-the-sky will tell you:
"Go, my son, into the land of eternal beauty!
You'll see your grandfathers and grandmothers there.
They'll be so happy to see you!
Up until now they were worried,
But now they will rejoice,
Because you've recieved the eternal life.
You have not seen that beauty yet,
Because warriors do not know Yasun' (?).
You are different from the Greeks,
You have a different glory
And you came to Irii!
You see the flowers of wonder, and the trees, and the dales.
You must till the soil here for Svarog.
This work is different,
For on Earth you were suffering,
But here you'll find only peace."
We stood our ground
And battled with our enemies,
And when we fell with glory,
We came here.
And now Sva-Mother flaps her wings,
Shining with fiery light,
In rainbow-coloured feathers:
Red and blue, reddish brown, yellow and silver, golden and white.
Shining like the Sun-King,
She goes through Yasun',
And reveals the seventh colour,
Given to Her by the Gods.
And when Perun sees her,
He sends thunder into the clear skies.
This is our happiness,
And we must do all we can,
To see how old life separates from the new,
Just as a log is cut up by the settler's axe.
And Sva-Mother flaps her wings,
And we stand under our banners,
The banners of Yasun'!

8 / 2 - III


And so the bird landed on a tree branch and started to sing, flashing her feathers, each of different colour. And the night became like day, and she started singing about battle and strife.
Let us remember how our fathers fought with their enemies, that now smile while looking down at us from the blue sky. For we are not alone, when they are with us.
We asked for Perun's help, and we saw a rider on a white horse riding across the sky. He raised his sword and cut open white clouds, and thunder fell, and the water of life came down to us. And we drink it, because it comes from Svarog - the giver of life. And we will always drink it, because this water is the source of Godhood on Earth.
And now, cow by the name of Zemun went into the blue fields and ate the grass and gave milk. And that milk was spilt in the sky, and the stars came into being. And we see the milk shining in the sky, and we know that we must follow this Milky Way, because this is the path of right.
And that's how it was - our kin held Russia in his heart, that is and forever will be our land. And we defended it against our enemies, and died for it; just as the day dies after the Sun goes home, and how the Sun grows dim.
And it caused darkness to come, and the evening came, and then the evening died, and the night came.
And in the night Veles went to Svarga along the Milky Way. He went to his domain, and by dawn took us to the gates of Irii. And we sang praises to Veles for all eternity, and we stood in front of his Temple, pure and innocent.
Veles has taught our forefathers to plow the earth and sow grain, and take straws from the fields, and put bunches of straws into our houses, and worship Him as our Father.
Hail, our mothers and fathers! You taught us to worship the Gods and guided us along the way of right. And along this path we went, because we are Russian Slavs, who are praising the Gods, and that's why we are called the Slavs ("slav" is "to praise" in Russian).
 
9a-I
In those times of old, there was a man named Bogumir, the husband of Slava, and he had three daughters and two sons. They herded cattle in the steppe and lived among the tall grasses, just as their ancestors did. And they obeyed the Gods, and possessed cunning intelligence.
And their mother, whose name was Slavunia, took care of them and provided them with food and comfort. On the seventh day (?), she told Bogumir: "We'd have to marry off our daughters, if we ever want to have any grandchildren!"
This is what she said, and Bogumir saddled his horse and went searching for suitable husbands (1). He found a free-standing oak in the middle of a dale and decided to stay there for the night. Suddenly, three horsemen appeared out of darkness. They said to him:

- Greetings!(2). What are you looking for?
And Bogumir explained to them the nature of his quest. And the horsemen told him, that they themselves are on a quest to find good wives. And Bogumir then returned to his lands and took these men with him. And soon they married his three daughters.
This is how three great Slavic tribes came into being. These tribes are: Drevlians, Krivichis, and Polians, since his first daughter's name was Dreva, and another one's was Skreva, and the third one's was Poleva.
And his first son's name was Seva, and his youngest was called Rus. They've founded the Severian and Rus tribes.
And the husbands' names were - Utrennik, Poludennik and Vechernik (3)
And that all happened in Semirechie (4), where we lived in a beautiful Land of Green and bred cattle, before our move to the Carpaths mountains. And it happened one thousand and three hundred years before the age of Hermanarich. At that time, our ancestors fought on the shores of Gothic sea, and built huge burial mounds to the fallen chiefs and boyars(5)

9b-I



We came from the Land of Green to the shores of Gothic sea, and we crushed Goths, who stood on our way. We fought for our lives and our lands! And before that, our fathers lived on the shores of the sea that Ra-river (6) flows into. And with great difficulty did we cross the river with all our people and our cattle, and went to Don river, and found Goths and Gothic sea (7). And we saw Goths fully armed, and we had to fight for our lives to survive, when Huns followed our path, and attacked us, killing many and stealing cattle.
And that is how Slavic tribes arrived in the place where sun is resting in the night (?), and the dales are full of grass, and where rivers burst with fish, and where no one has to die (
And Goths were in the Land of Green at that time. They were faster than our ancestors, who travelled from the banks of Ra-river. Ra-river is a great boundary between our people and strangers. It flows into Phasiste sea (Caspian sea).
And then, people of Beloyar's clan crossed the Ra-river and protected the Sin' merchants (9) travelling to Friazi (10), because the Huns on their island(?) would usually wait for these merchants and then take their goods by force.
And that happened fifty years before the age of Aldorech. But before that, in the times of old, Beloyar clan was rich and powerful. It gave protection to the merchants against the Huns for a payment of one horse-load of silver and two horse-loads of gold. But beyond the Huns, there were Goths, who have lots of horsemen and demand tribute twice. So, it was too dangerous for Sin' traders to come to the West. And soon they went back to China and never came to us again.
5a-I
This is our sacrifice to the Gods: it is Suria (11) nine times as strong, left in the Suria-Sun for three days and filtered through the pelt. This is and always will be our real sacrifice to the Gods, just as it was in the times of our ancestors. Since, we are all Dajdbog's grandchildren, and became Slavs through worshipping the Gods, we've never asked them for our own sake(?). And our Gods tell us: "Only wander through your own lands, and never roam the lands of your enemies!" (12)
Sva-Mother sings praises to us, and inspires us to glorify our old war stories and songs. We did as she asked us, because she sings the truth of the Gods.
And we elected our Kniaz (13), so that he'll take care of us. Because, if he does not protect our borders, the enemies might come to our land.
And the Sheaf (14) knows that never in our praises did we ask or demanded something from him, something that we needed.
Behold our father Orei, walking through the clouds, admiring Perun's strength. And Orei saw Perun forging new swords to be used against our enemies. And Perun told him:
"Now we have arrows and swords for every enemy warrior. Don't you dare to be afraid of them! I'll make them be afraid of you, their numbers will be as few as there are fingers on my hands. They will bow down to you and touch the earth, and turn into filthy pigs. And everyone will say that they are smelly piglets and swine!"
This is what our Perun'ko said when he was forging the swords. And Orei believed him, and repeated all that to our fathers. And this is how we fought for our survival many centuries ago... Do not believe those who say it is not true.
 
3a-II

š
We were asking Veles, our Father, to take the horses of Suria into the Sky, so that Suria would rise above us and start turning its wheels. Because Suria is the Sun, that lights up our days, brighter than a burning hearth.
And so we said to the Fire God Semargle:
"Show up and rise in the Heavens and shine until the stars burn out!"
šš We call him Ognebozhe(1), and go to work(?). And every day we wake up, and pray, and have breakfast, and then go to the fields to till the soil, just as the Gods told us to do.
šš For we are Dajdbog's grandchildren and Gods favour us above all others. We hold the divine plow(?) in our hands, and praise Suria until the evening comes. And we pray to Gods five times a day, and after every prayer we drink suritza - drink of the Gods, for the Gods also drink it in Svarga in our honour.
šš When we pray to Suria, her golden horse rides accross the Sky. And then we go home after a hard day in the fields, and have supper. And then we thank the Gods for their help during the day, and then go to sleep, for the day has ended and darkness has arrived.
šš And we gave one-tenth of our wealth to our fathers, and one-hundredth to our rulers. And we are righteous people, because we pray to our Gods, pure of mind and body, washed by clear waters(2).
š
10-II

š

ššš Gods gave Bogumir all the things that we needed, for we were a poor nation. We had different customs back then. The oldest and most respected man of the clan was elected our Kniaz, that was also our tribal chief in the times of trouble. We had Kniazes like that for a long time, until the Greeks came and ended this custom. Now we can choose a Kniaz only from the members of a certain family (usually the one from which the previous Kniazes have come).
šš After Bogumir, Orei and his sons became our rulers. And when the Huns have begun their great war, we had to leave our lands and went to Rus'.
šš Now comes the time when we have to saddle our horses again and wander through the lands of our enemies. But no one can say that we just left our lands and took the lands of others, but they'll say that we fought for our suvival.
šš Borusichi(3) did not want to give their lands to the Greeks, so they fought for them. At that time, Ra-river was our border with the stranger's land. And our enemies desired our lands, and we had to fight them, so that our grandchildren will have a land of their own. This is what we had to do, in order to raise the crops and not to burn them, for we had a grassy land where we bred cattle and protected it from our enemies(?).
š
26-III

š
šš At that time there was a man, who quit the nomad's life and settled on the steppe. And he was very wealthy, for the Gods gave him lots of sheep and cattle. And the grass was tall and juicy, and the Gods helped him breed even more animals.
šš And then, one day a stranger came to his house, and told him, that his sons should travel to the lands of wonder, the place where the Sun goes to rest on its golden bed every evening. And when the horseman will get there, he'll tell the Sun:
šš "Go to your blue dales, Sun! You must ride your golden chariot to the East and rise up in the morning."
šš And after that, he'll ride to another place. And when the evening will catch up to him, he'll say:
šš "The Sun went back to his mountains and left his golden chariot unattended. Some evil sorcerers are trying to steal it from him!"
šš And behold: a horseman is getting near, riding to another place. And Zaria is coming, carrying its sparks, and shaking Dajdbog's clothes, so that the sparks are flying up to Heaven.
šš This is what the stranger said.
šš And then, two of the man's sons went to where the Sun goes every night, and they saw many wonders on the way and lots of juice grass. And they returned to their father and told him how beautiful this land really is.
š And many other tribes and clans have decided to go where the man's sons have been, and they came to the settled man.
šš And father Orei ordered his sons to lead the other clans. But they did not want to become separated. And then, the United Kniaz lead his people to the lands of Noon - father Orei lead them to the sea shore. And there was a great desert on their way, very hot and dry. And they moved towards the mountains, and settled there for half a century, and gathered a huge army of horsemen, prior to moving to the enemy's land.
šš And a huge army stood on their way, and they forced them to fight, and were defeated. They moved on and saw beautiful warm lands, but they could not settle there, because the land was populated by a very strong nation. And they moved on.
šš And that's how the Gods led our people. And they got to the great mountain. And fought with enemies again, and moved on.
šš And we must always remember to clean our minds with a prayer, and to clean our bodies with clear water, because that is what Svarog told us to do. And Kupaletz is watching us do it. And we can never forget that! And we always clean our bodies and minds with clear life-bringing water.
šš And we went to work every day, and prayed, and drank suria. We drank it five times a day, and praised the Gods, because suria is our milk and bread, that the Cow gave us. It keeps us alive and healthy. And we boil herbs in her milk and drink it, if the need arises.
šš And then we arrived at the banks of a blue river, fast as time itself, that is not endless for us. And there we saw our mothers and fathers, working in Svarga. They till the soil and breed cattle, and have the same life as we do, except that they have neither the Huns, nor the Greeks, and they are governed by Prav'. And this is real Prav', because in Svarga, Yav' is above the Nav'. That is how Sventovit set it up, and it will always be like that.
šš And Zarebog came to this land and spoke to our fathers, that lived and suffered on their lands. Here, they don't see evil, but only green grass. They listen to the way it moves, and it brings them happiness.
š This is how the steppe in Heaven looks like. It comes from Svarog. Veles herds his cattle in the Sky, walking on gold and life-bringing water, and no one has to pay tribute to their enemies, and there are no slaves in there. And behold: this is something that other nations do not know - we sacrifice only grapes and mead, and grain.
šš And this is how we praised our Gods, who are our fathers, and we are their children. And we are of clean body and of immortal soul. The soul does not die in the moment of our death. Perunitza gives the Water of Life to the fallen warriors. And those who drink it, ride a white horse all the way to Svarga. And Perun'ko greets them and gives them food and shelter. They will live forever in a new body, and will continue to pray for their children from now till eternity.
š
COMMENTS:
(1) Ognebozhe - literally "Fire God", can be a nickname of many Sun gods, including Semargle, Suria-Sun, Dadjbog, Yarilo, etc.
(2) Here is a word play: in Russian, verb "slav" means to praise, but there is also an adjective "slavnii", that means honourable, noble, great, good-looking.
(3) Borusichi were mentioned several times throughout the Book, but who were these people is unclear. Probably, a slavic tribe.
Svarog and Semargl
In the beginning of time, Svarog struck the white-fiery Alatir'-stone. And the sparks from his hammer turned into the Fire God Semargl and the Ratichi Nebesnie (Sky Warriors). The Fire God Semargl appeared in a cloud of flames, that purifies everything it touches. Just like the Sun, he gave light to the Universe. He mounted the golden-maned horse with silvery hide. Smoke became his banner, and Fire became his horse. He leaves the trail of burnt earth wherever he goes.
The Fire in Svarog's smithery became so strong that it created Stribog - the God of Winds. He joined Svarog and Svarozhitch (son of Svarog) Semargl in sustaining the Fire that fuels the Sky Smythery.
Then, the Great Black Serpent, son of the World Duck, decided to imitate Svarog. He crawled up to Alatir' and struck it. Out of the sparks demons-dasunes were born.
And Semargl battled with the Great Black Serpent and his army. But the Serpent was stronger, and the Red Sun grew dim. Darkness spread all around. Svarozhitch went up to Heaven to see his father, Svarog the Smith.
But the Black Serpent also entered Svarga. He licked the hole in the smithery's wall. Then Svarog and Semargl grabbed him by the tongue and made him plow the Earth. They used him to draw a boundary between the kingdoms of Yav' and Nav'. Svarog and Semargl took Yav' and the Serpent took Nav'.
Creation

At the beginning of time, the world was wrapped in darkness. But then, the One Who Is Above Us All created the Golden Egg, where Rod - the creator of all that is - was imprisoned. Then Love - Lada - was born from Rod. And He used Her to destroy His prison, and then He created the Universe - all that there is:
"The Sun came out of His face,
And the Moon appeared out of His chest,
And the stars came out of His eyes,
And the dawn sprang from His eyebrows,
And the dark night was born from His thoughts,
And the strong winds were born from His breath."
Book of Koliada
 
That's how Rod created everything that we see around us. Everything that is a part of Nature (nature in Russian is "pri-roda" or "close to Rod"). He separated the physical world - Yav' - from the world of unseen - Nav'. He separated Prav' (path of right) from Kriv' (path of wrong).
In His fiery chariot, He produced Thunder. He put Ra - the Sun God - into the golden boat, and He put Miesiats - the Moon diety - into the silver boat. Out of His mouth came Bird-Mother Sva - the spirit of Rod. Out of Her Svarog - the father in Heaven - was born.
Svarog has finished up the creation. He became the overseer of the physical world and the King of Heaven. He built twelve columns that the sky is resting upon.
Out of the Word of the One Who Is Above Us All, Rod created God Barma - who sings Vedas (truth of the Gods, from ancient Russian "vedat'" - "to know"). Rod became the River of Heaven and created the waters of the Great Ocean. Out of the foam of this Great Ocean the World Duck was born, who, in turn, created many Gods - yasun' - and demons - dasun'. Rod created the cow Zemun' and the goat Sedun', out of whose breasts came out the milk that became the Milky Way.
Then He created Alatir' stone, and He took that Stone and made butter out of the Milky Way. From that butter, the Mati-Syra-Zemlia (Mother-Moist-Earth) was born.
Altair’s stone
The white-fiery Alatir'-stone was created at the beginning of time. The World Duck picked it up from the depths of the Great Ocean. Alatir' was very small, so the Duck decided to hide it in her beak.
But Svarog said the Magic Word, and the Stone began to grow. The Duck could not hold it anymore, and She dropped it. And the great Alatir' mountains rose up when this Stone had fallen.
The white-fiery Alatir'-stone is a sacred stone, the keeper of Vedic knowledge, the mediator between men and the Gods. It is "small and cold" and "great as a mountain" at the same time. Both light and heavy, it can never be fully understood "nobody could learn it's secrets or pick it up from the ground".
In his magic Sky Smithery, Svarog hit Alatir' with His magic hammer, and the sparks from the stone turned into Gods.
God Kitovras, who is half-man and half-horse, built the Temple to the One Who Is Above Us All on Alatir'. That's why it is also an altar, the bed of sacrifice to the One Who Is Above Us All. He sacrifices Himself on that Stone, and then becomes Alatir' itself.
According to the tales of old, Alatir' fell down from Heaven, and the Laws of Svarog were inscribed on it. Thus, Alatir' connects all three worlds - the mountain (kingdom of the unseen), the dale (kingdom of humans) and the sky (kingdom of Gods). And also the Book of Veda and the magic bird-Gamaiun fell down from the sky, and they also serve as mediators between the worlds. Both the Book and the Bird are the aspects of Alatir'.
In the physical world, Alatir' is the mountain of Albrus. Belaya river flows down it's slopes. Under the mountain lived belogors ("people from the White Mountain"), ancient Slavic tribe that founded the sacred city of Belyi Gorod ("white city").
Alatir' is connected with Heaven - Irii or Belovodie ("white waters") - that is to say - Summerland, where the rivers are full of milk.
There is also Alatir' Stone in the Ural (Irii) mountains, where Ra-river (Volga) begins.
Alatir' is not just a mountain, or a stone, it is the sacred centre of the world. It is the way of Prav' between Yav' and Nav', between the dale and the mountain. It is both small and large, light and heavy. It is the intersection of all worlds. It is mysterious, just as Prav' is. It is the First Stone.
 
Goresnjaci sta je to?To su duhovi i to vatreni koji cuvaju sume.E u jednom dobu leta njima postane vruce i oni odu da se kupaju u rekama.U tom periodu je opasno kupati se zato sto goresnjaci mogu da udave coveka.I to traje od 26.7. do 2.8. Tada se beru sumski plodovi zato sto po sumama nema goresnjaka.
Ovo je verovanje nekih ljudi,mada je po meni to obicna glupost .............
 
Drekavac sta je to? To je dete koje je umrlo na poradjaju ili pre krstenja. Ono se mota oko sela ispusta lepezu glasova. Mekece, bleji, zavija, kuka. Za svaki od glasova se vezuje nesto. Da li ce da bude pomora stoke ili nesto tako. Zanimljovo je da drekavac ne sme da pridje rodnoj kuci. Strah ga je od pasa.
 
PLEMENITO DRVO ILI STABLO SVJETLOSTI

U starih naroda se je razvilo obozavanje prirode prije nego se razvilio vjerovanje u različita paganska božanstva. Usporedo s kultom vode, vatre, groma i Sunca, razvio se i kult stabla. Kod svih europskih starih naroda poznat je kult drveća, Germani su obozavali stabla hrasta, Nordijci brezu i jasen, Gali imelu koja raste na hrastu kao parazit. Kult drevća kod starih Slavena bio je povezan sa obozavanjem lipe, hrasta i breze. Vjerovalo se da se u krošnjama drveća nalaze sjedišta moćnih bogova. Kod Slovena su stabla bila posvećena pojedinim bogovima: hrast Perunu, jasen Svantevidu (Svetovidu, Sutvidu), lipa boginji Vidi, a breza bogu žetve Potrimbi. Kult stabala je u glavnom, posljedica vjerovanja da su ljudi postali od stabala odnosno drveta ili da po svojoj smrti produžuju život u njima, ili da su ona sjedišta viših bića. Mit obožavanja stabla u slovenskom svijetu sastojao se u tome što su Sloveni stabla smatrali sijelom nekog svoga dobrog pokojnika, koji njih štiti. Helmold spominje u svojim zapisima, da su se Sloveni običavali zaklinjati starim drvećem. Obično su iznad grobnih humaka zasađivali hrastova staba, na spomen svojim praocima. Takvo stablo se gajilo i prinosile su mu se žrtve kao zaštitniku svoga roda.

U početku stari Sloveni poštovali su pored raznih starih božanstava i posebno božansko trojstvo u sastavu boga Peruna, Potrimbe i Pokola. Kultna mjesta ovim božanstvima nalazila su se pod granatim starim dubovima ili u ograđenom svetom gaju. Tu su u koru stabla urezali likove, u svakom stablu po jednog od navedenih bogova trojstva, a ispred ovih bili su žrtvenici, na kojima se polagalo žrtve.

"Žili v ljesje, molili's pnjam"
"Živjeli pod stablima, molili se panjevima"
A. Afanasayev: Poetičeskija vozzrenja Slavjan na prirodu

Hrast

Najsvetije stablo Starih Slovena bio je hrast. U šumama svetih hrastova ložili su vječnu vatru, bile su ograđene plotom, za zaštitu od stoke i zlih ljudi. Stablo hrasta bilo je posvećeno bogu gromovniku Perunu. U stara vremena su pod starim hrastovima vijećali starješine o potrebama svoga roda. Po drugim hrastom na humku prikazivao je starješina ili prinosio žrtvu bogu Perunu. Ogromna stabla hrasta ponekad stara i po više stotina godina, rasla su na humcima, a narod ih je osobito poštovao. Tih kultnih hrastova bilo je mnogo, te su ih i za hrišćanskog doba veoma poštovali. Pod hrastovima su se često nalazili ogromni kameni žrtvenici na kojima su ljudi u staro doba prinosili žrtve bogovima. Te žrtvenike su u slovenskim zemljama moglo vidjeti sve do kraja 15. stoljeća. U mnogim slovenskim zemljama, kako na istočnim tako i na zapadnim stranama, kao i uz priobalna područja Baltika, a takođe i na otoku Rujanu još i danas se nailazi na ogromna stabla hrastova koja su obilježavala grobove davnih predaka. I grane hrasta bile su svete, pa se hrastovo lišće prinosilo bolesnicima da bi prije ozdravili. Poštovanje hrasta postoji i danas u mnogim krajevima.
U pribaltičkim krajevima Sloveni su držali velika stabla svetima. Osobito su obožavali hrastove i breze, a poštovali su i staro trojstvo: Peruna gromovnika, Potrimbe boga žetve i Pokola zloduha podzemlja. Zanimljivo je svetiše u pribaltičkim krajevima, na Romowom Polju gdje se nalazi kompleks stare šume, svetiše Svantomesto tu se najznačanija bila tri hrasta koja su simbolizirala staroslavensko trojstvo Perun- Trebun- Pokola. Na srednjem hrastu bio je ucrtan lik Peruna.

Hrast rodovski zaštitnik nad slavenskom grobnicom
na otoku Rujanu, nedaleko mjesta Putbus

Lipa

Stari Sloveni su živjeli su u lipovim šumama. U literaturi se spominje lipa kao sveto slovenski drvo pa se može zaključiti da su Sloveni prije prijelaza u hrisćanstvo poštovali božanstvo šume, dakle i dušama bili povezani s lipom. Prema predaji vršili su obrede i podnosili žrtve lipi kao božanstvu. Običaj obožavanja lipe zadržao se i kod Slavena koji su napustili staru domovinu pa utiču ogranke lipe u krov svoje kuće ili stana, da je time očuvaju od gromova i požara. Narodna uzrečica kaže:
"Cvjetokitna lipo, tebe u svoj srdi,
Niti Perun žarkom strijelom ne nagrdi!"
Uobičajeno je bilo i vjerovanje da lipa čuva čovjeka od zla i uroka. U lipovim šumama Sloveni su sabirali med i vosak. Medovina ili medica bila je Slavenima omiljeno piće.

U Bosni je postojalo vjerovanje da se ne smije posjeći stari hrast ili lipa, jer bi onaj koji bi ga posjekao mogao umrijeti ili teško oboljeti. A ako bi to netko učinio, morao je na panju odsječenog stabla prinijeti žrtvu i to tako da nekoj domaćoj životinji, kokoši ili janjetu, odsiječe glavu sa istom sjekirom kojoj je stablo sjekao, pa mu se ništa neće dogoditi. Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci vjeruju da tisa tjera aveti pa se i danas stavlja u odjeću, stavlja volovima u rogove ili se smješta u dječju kolijevku da djetetu ne naškode vještice.
Vjerovanja su upozoravala da neka stabla treba zaobići. To se je osobito odnosilo na orah, najnesretnije drvo, povezano s demonima (iako ono kao i mnoga nesretna stabla može djelovati i ljekovito). Južnoslavenski narodi vjerovali su da orah nikako ne smije saditi mlad čovjek jer, ako ga posadi, umrijet će onda kada deblo postane debelo kao mladićev vrat. U selu Djedina Rika u Hrvatskoj ne sade ni danas orah pokraj kuće jer se vjeruje da unosi razdor u kuću. Ispod oraha ne uspijevaju druge biljke pa se vjeruje da je njegova krošnja demonska. Zato naši stari nisu htjeli zaspati pod njim jer su vjerovali da bi se probudili bolesni.









.......................................................................................
Slovenska religija postuje odbranu,zivot i prirodu.

Svarog je vodja slovenskog panteona i vodja Svetog Trojstva.On je bas kao hriscanski bog,
Tvorac svega,dalek i nepoznat.

Ostali clanovi Svetog Trojstva su Svetovid i Perun.

Svetovid,koga i danas slavimo na Vidovdan,je Zastitnik Slovena,onaj ko sve vidi i obasjava.Neki ga smatraju za boga sunca,ali to je Surijina uloga.On stiti Slovene od zla i prevare.

Perun je Unistitelj,ali u pozitivnom smislu. On unistava i prociscava lose da bi dobro moglo da se siri.Takodje i bog rata za Slovene.Nazalost,zbog njihove burne istorije,
on je postao najpoznatiji i dugo je bio smatran za glavnog slovenskog boga.Varjazi, koji su nastali stapanjem Slovena a Vikinga su uzeli Peruna za glavnog boga i zvali ga Perunko i zrtvovali mu ljude.

Belobog i Crnobog su dve suprotnosti.Oni simbolizuju pozitivno i negativno u najsirovijem smislu.Oni su u slovenskoj religiji olicenje shvatanja koje su Sloveni imali za veciti sukob suprotnosti u univerzumu i balans koji time nastaje.

Dajbog je Parotac Slovena,onaj koji daje zivot,onaj koji je u Svarogovo ime stvorio Slovene.Svi Sloveni smatraju sebe za njegove unuke i jedan je od najcesce pominjanih bogova.

Veles je bog poljoprivrede i izobilja.On pomaze Slovenima da se nahrane i opstanu. On je zaduzen za ratarstvo,stocarstvo,ribarstvo,
lov,pcelarstvo...ukratko sve sto je Slovenima bilo izvor hrane.Njemu je posvecena Velesova Knjiga,slovenska biblija.

Surija ili Horos je bog Sunca i konja.Za Slovene je Sunce Surija koji u svojim bojnim kolicima jase sa istoka na zapad.Postojalo je celo pleme koje se smatralo Surijinim potomcima i zvali su se Surezani.Egipcani su ga usvojili pod nepromenjenim imenom,Horos.

Cislobog je bog matematike i ostalih nauka.
Zastitnik mudraca i filozofa.

Tu su i drugi,nizi bogovi:

Jaro,Lada,Denica,Mitra(koga slavimo na Mitrovdan,koga su usvojili Indusi),Visnji (koga su Indusi usvojili kao Vishnu),
Koledo(od koga potice rec koledar) i mnogi drugi.Kasnije su smrtnici bili proglasavani bogovima pa je tako,na primer,nastao Bak,a Belobog je postao Bakov otac.


Sloveni nikad nisu molili svoje bogove da im na bilo koji nacin pomognu.Oni su samo postovali svoje obicaje,svoje pretke i hvalili svoje bogove,a bogovi su im zauzvrat pomagali.Kada bi neko pleme posustalo u svemu ovome,bogovi bi mu manje pomagali.
Slovenski obicaji su veoma lepi.Licna higijena je imala veliku ulogu u slovenskim obicajima.Obavezno su se kupali PET puta dnevno i za to vreme pominjali svoje bogove.
Danju bi radili,a uvece bi se okupili i pevali o svojim podvizima,borbama i naravno bogovima.

Narodno pice Slovena je medovina,a Perunov simbol je rog iz koga se preliva medovina.
Medjutim,medovina nije Slovensko sveto pice.
To je suru-napitak.Na jednoj plocici Velesove Knjige je bio napisan recept za suru-napitak,ali je bas taj deo ostecen. Jedino sto je ostalo je da se koriste med i nekih devet trava.
 
Slovenski panteon

Velikom seobom Starih Slovena, naših dalekih predaka, i njihovim doseljavanjem na naše prostore, donesena je jedna posebna kultura i religija. Vremenom se ona stapala sa starosedilačkim narodima, a nakon primanja hrišćanstva stara vjera je sve više protjerivana i polako tonula u zaborav. Veliki dio raskošne slovenske mitologije je zauvijek zaboravljen. Ipak u svijesti naroda kroz nazive određenih mjesta i gradova, kroz stare legende, priče i pjesme, kroz neke spomenike i rijetke hronike stranih putnika sačuvani su neki tragovi. Ono što danas znamo sakupljeno je pomnim proučavanjem stručnjaka i većim dijelom svodi se na maglovite pretpostavke.
Sva vjera Starih Slovena i njen kult proizašli su iz prirode, što znači da su kao i većina paganskih naroda obožavali Sunce, Mjesec, zvijezde, munje, oblake, vatru... Zna se da su veoma često prinosili žrtve svojim božanstvima, hroničar Prokop Cezarec o tome kaže: "Ne znaju za sudbinu i ne dopuštaju da ona igra ikakvu ulogu u ljudskim stvarima. Kada im usled bolesti ili rata pripreti opasnost od smrti, oni se zavetuju, ako se spasu da će odmah prineti bogu žrtvu. I čim se spasu, oni to doista i čine i veruju da su tom ponudom bogu sebi život otkupili. Sem toga oni obožavaju reke, nimfe i druga božanstva i za vreme žrtvovanja oni gataju." Božanstva se nekada javljaju u ljudskom obliku da bi zadovoljili svoje erotske potrebe sa ženama i djevojkama (kao demon Trojan) što je česta pojava u svim mnogobožačkim religijama. Žene im se rado predaju jer se zna da najbolji junaci potiču od bogova, demona, zmajeva i vila. Od životinja su poštovani vo, petao, zmija i vuk, jer se u njih vrlo često pretvaraju ova božanska bića. Geneologija slovenskih božanstava je vrlo neodređena i vrlo je teško obuhvatiti i dokazati. Nebo je bilo povrh svega i bogovi su obitavali na njemu, vjerovatno zato što se ono nije moglo uhvatiti ni dostići. Nebo je sve obuhvatalo i okruživalo, bilo je sveprisutno. Prema svim pronađenim izvorima nije sporno da su imali jedno panslovensko vrhovno božanstvo, međutim, različiti hroničari izdvajaju različite bogove tako da nije baš jasno da li je vladar slovenskog Olimpa bio Svarog, Perun ili Svetovid. U narednom dijelu ćemo navesti neka božanstva za koja je sigurno da su obožavana, kao i njihova osnovna svojstva i moći.
SVAROG - On je praotac svjetlosti i toplote, prastvoritelj neba pod čijim svodom se sve rađa i događa. Pored toga što je praotac zemlje i svjetlosti, on gospodari svim rodom i plodom na zemlji. On je vrhovni bestjelesni bog i prema tome nema dejstva na materijalni svijet, ali vrši ogroman uticaj na volju drugih bogova. Njegov sin je Dažbog, kralj Sunca, a pored
toga njegova djeca su još i vatra, odnosno, oganj koji predstavlja Svarožića, zatim Mjesec i zvijezda Danica. Ostaje mutno
da li je bog sunca bio Dažbog ili Svarožić.
 
PERUN - To je opštepoznati slovenski bog koji je poznat kao gospodar munje i groma, on je najviše spominjan bog i najviše se održao u folkloru. Predstavlja burno olujno nebo i grmljavinu (kao Zevs kod Grka ili Tor kod Germana). On je bog koji udara i krši, takođe označava i kišu. Ljetopisac Gvanjini opisuje kakva mu je pažnja bila pridavana: "U počast ovog idola goraše i noću i danju vatra naložena od hrastovih drva. Ako se nepažnjom slugu, koji je moraju čuvati, ova vatra ugasi, svi bi bez ikakve milosti bili osuđeni na smrt."SVETOVID - Njegova proricanja su najizvjesnija, njegov hram je prvenstveno bio proročište kojem su svi godišnje prinosili otkupe u žrtvama. Ovaj bog je najsjajniji po pobjedama, sve slovenske pokrajine su ga poštovale i slale danak njegovom
proročištu. Čak ni u ratu ništa nije smjelo uprljati ulaz u hram. Svetovid je onaj koji zna i vidi sve na svijetu. Njegov kip je opisivan kao idol sa četiri glave, dvije sprijeda a dvije s leđa; u desnoj ruci je držao rog, a u lijevoj luk. On vidi na četiri strane svijeta i njegov um nadmašuje sva vremena jer poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost. Njegov raskošni hram pravljen je od rezbarenog drveta. Protivno opštem običaju, sveštenik koji je jedini imao pravo ući u svetilište nosio je jako dugu bradu i kosu, i nije smio disati dok je unutra da ne bi čovječijim dahom okužio božanstvo.
Sveštenici Svetovida su tumačili proricanja i čitali sudbinu. Ovaj bog je svojim sljedbenicima davao svega u izobilju a za druge je bio bog rata i poraza (naročito prema hrišćanima). "Naročito poštovanje prema Svetovidu pokazivali su Sloveni na
taj način što su godišnje po jednog hrišćanina, koga su kockom određivali, njemu žrtvovali," zapaža Spasoje Vasiljev na osnovu Herodotovih zapisa koji se ne mogu uzeti za ozbiljno.
Vjerovalo se da Svetovid noću uzjaše bijelog konja i progoni dušmane Slovena.
TRIGLAV - On je oblačio polja travom i šume lišćem, takođe je vladao plodovima zemlje. Postoji očita sličnost između Triglava i Svetovida. On ima tri glave na kojima su povezane oči i usta povezom. Pretpostavlja se da bi to moglo da simbolizuje tri carstva (nebo, zamlju i pakao), a poveze je nosio da ne bi saznao ljudske grijehe. Triglav je takođe dobar prorok i prorokuje preko njemu posvećenog crnog konja. Tog konja niko nije smio da dotakne osim četiri žreca koja
su ga pazila i jedan je uvijek išao za njim. Smatralo se da je Triglav izuzetno sklon ljudima.
VOLOS (Veles) - To je bog plodnosti, podzemnog svijeta i zaštitnik životinja odnosno stada i stoke. I on je bog ratnik.
STRIBOG - To je bog riječnih tokova i potoka nabujalih od kiše, bog vodenih i vazdušnih strujanja. On donosi hladne vjetrove, bure i nevrijeme, on je bog leda i mraza.
MOKOŠA - Zlo žensko božanstvo koje se često spominje uz ostale bogove. Vjerovalo se da ona obilazi kuće i nadgleda prelje.
Njen kip je izgledao kao strašna nakaza sastavljena od različitih dijelova životinjskih. Ona označava muke i nevolje, ružna
je i gadna i simbolizuje sve čovjekove strasti.
TROJAN - Vjerovalo se da u svakom starom i napuštenom gradu živi slovenski bog ili demon Trojan. Po narodnim pričama to je demonsko biće koje živi u zamku u šumi, a noću obilazi i obljubljuje djevojke i žene. Bojao se Sunčevih zraka jer su ga mogli spržiti.
RUDJEVID, JAREVID, PEROVID - Ova božanstava se uzgredno spominju kao bogovi sekundarnog značaja, to su lokalni bogovi.
Ruđevid je imao sedam glava i osam mačeva (sedam je nosio oko pasa, a osmi u ruci) iz čega se jasno vidi da je u pitanju
bog rata.
Jarevid je bio bog srdžbe, jarosti i rata. Njegov štit koji je visio u hramu (prekriven zlatnim pločicama), niko nije smio dotaći, kad su išli u rat nosili su ga pred sobom uvjereni u pobjedu. Jedan zarobljeni njemački sveštenik im je pobjegao tako što je u hramu zgrabio štit i dok je bježao niko ga nije smio dotaći.
Perevid je imao pet glava i svoj hram. Moguće je da su ovi bogovi varijante Svetovida zbog nastavka -vid, koji sadrže u imenima.
PRIPEGOLA (Podaga) - To je bog zlih djela, onaj koji sasvim uništava i razara, dakle bog razaranja i smrti (vjerovatno samo za svoje neprijatelje). On je zaštitnik poljskih radova i usjeva, bog lovaca i vremena. U jednoj poslanici arhiepiskopa
Adelgota navodi se da Sloveni hrišćanima sijeku glave i prinose ih bogu Pripegali kao žrtvu iako se zna na osnovu Velesove knjige sa sloveni nisu prinosili krvne žrtve - sto samo kazuje o verodostojosti izjave jednog arhiepiskopa . Pred hramovima drže pune pehare krvi jer se bogovima dopada hrišćanska krv.
CRNOBOG - To je Djavo ili bog zla. Sloveni su imali običaj da se na gozbama obređuju jednim peharom u ime bogova dobra i zla. Smatrali su da sve dobro dolazi od dobrog boga a sve loše od zlog. Crnobog je jedini koji stoji nasuprot drugim moćnim bogovima koji su skloni ljudima, jedini on im čini zlo.
MORANA - Boginja zime i smrti. Ona predstavlja mrtvu prirodu, hladni vjetar i snijeg. Sjećanje na Moranu ili Moru se očuvalo do danas u narodnim vjerovanjima.
 
VUKODLAK, BESOMAR - Vjerovalo se da zla duša koja uđe u vuka postaje Vukodlak. Ovo je bilo povezano sa vjerovanjem da se duše zlih ljudi poslije smrti pretvaraju u pojedine životinje - povampire se. Interesantno je vjerovanje našeg naroda da Srbin potiče od vuka. Vjerovanje u Vukodlaka je rasprostranjeno kod svih Slovena. Prema nekim hronikama, slovenski susjedi su bili ubijeđeni da se svi Sloveni u ponekad pretvaraju u vukove. Vukodlak izlazi iz groba, davi ljude po kućama i pije im krv. Može se provući kroz najmanju rupicu. Otkriva se tako što se prevodi vrani konj bez biljega preko groba jer on ne smije preći preko Vukodlaka. Kada ga pronađu izbodu ga glogovim kolcem i bace u vatru da sagori.
Besomar je demon grozote i odvratnosti.
VESNA, DEVANA - Vesna je boginja koja se sa sigurnošću stavlja u slovenski Panteon. Ona predstavlja dolazak vedrog godišnjeg doba, proljeća. Ona svojom ljepotom označava svjetlost i jasnoću. I za Devanu se povezuju slična svojstva, i ona bi mogla biti boginja proljeća ili plodnosti.
VILE - Spomenici koji potiču još iz VI vijeka govore o tome da su Sloveni obožavali vile. One su niža mitska bića,
prelijepe žene prekrasnog lica i stasa sa divnom do zemlje dugom crnom ili zlatnom kosom u kojoj leži sva njihova moć.
One su vječito mlade i nose tanke prozračne haljine koje obično kriju kozje noge. Neke vile imaju i krila i sve veoma
lijepo pjevaju. Vjeruje se da duše nesretno umrlih djevojaka postaju vile. Znaju odlično da liječe i vidaju travama, ali
ako ih neko uvrijedi spremne su da čine zlo ljudima.
Interesantno je da su svi slovenski bogovi ujedno i bogovi rata. Oni su, u stvari, ratoborni zaštitnici kraja u kojem su
najviše poštovani. Dobri su prema svojim poklonicima, ali su razjareni ratnici prema svim protivnicima svog naroda. Još
jedna neobičnost vezana za slovenska božanstva je da su se po vjerovanju često pojavljivali među ljudima, uzimali su oblik
prosjaka, putnika ili, kao što smo već naglasili, životinja. Mnogo slovenskih predanja i rituala prisilno je pretopljeno
u hrišćanske obrede kojih se i danas pridržavamo. Zahvaljujući tome, ipak smo naslijedili nešto od onog iskonskog predanja
naših predaka.
 
Simargl

Ime ovoga božanstva različito je zabeleženo: Nestor ga beleži razdvojeno na Sim´´ i R'gl´´, dok ga kasnije spomenici beleže kao Semor´´gl´´. Šafarik /Ljafarik: Slovenské Starožitnosti" II izd. Prag, 1863./ ga međutim, naziva. Na svaki način je Simargl bio bog lokalnog karaktera, a tvrdnja, da Simargl u opšte ne pripada slovenskom Panteonu, kod tolikih verodostojnih spomenika, i suviše je smela. /L. Leže: op. cit. pg. 124./

Samim imenom vrlo je teško odrediti svojstvo ovoga slovenskog božanstva, i to tim pre, što mu je i ime različito zabeleženo. Izvori nam opet sem zabeleške njegova imena ništa više o njemu ne kazuju. Sva nagađanja slovenskih mitologa o funkcijama ovoga božanstva su samo hipoteze. Ipak je tvrdnja Ležeova, da se etimologijom imena Simarglova, pa bilo da se čita zajedno ili razdvojeno, ne dobija na slovenskom jeziku nikakav smisao, i da je ovde reč o nekom stranom božanstvu, neosnovana. Leže zato ipak tumači "na svoju odgovornost" Simaragla kao Sedmoroglav tj. kao boga sa sedam glava. Dovodilo se ime Simarglovo u vezu sa jednim tekstom iz Biblije koji glasi: "Svaki je narod stvorio sebi bogove. Ljudi Gutini stvoriše Nergala; ljudi Hamatini načiniše Ashila". N. Gedenov, a s njim i Jagić, vide u Simarglu pokvareno grčko: Sem Herakles. Bielovski je na svaki način pogrešio, kad smatra Simargla za neku zamenu Svaroga.

Ne bi li možda etimologija koju ćemo kušati da izvedemo bila dobra?!

Reč Simar'gl ili Simar'gl´´ analiziraćemo na Sima – i – r'gl´´ – kako ih i spomenici često navode. Drugi deo reči r'gl´´ dovodimo u vezu sa korenom r'g, r'y- a to je naš glagol rg-ati ili kao kompozit izrgati. U nas se često čuje pridev izrgan u značenju izrađen, iskidan. Tako se na primer kaže: "izrgo se od rada". Taj glagol rgati znači upravo kidati (u nas se čuje još i glagol gurnuti: to je taj isti glagol: rgnuti – grnuti – gurnuti).

Značenje rgati (kidati) može da se proširi i na glagol terati, goniti. Ima u nas reč "roga" što znači otkinut komad drveta, kolac, batina (vezuje se stoci za noge da se ne razbeže). Reč r'gl´´ rastavili bismo na r'g-l´´; nastavak – l´´ je nešto obično u starosl. jez. na primer: pek-l´´, što znači pakao. R'gl´´ bi dakle značilo teranje, kidanje, gonjenje, odbijanje (gonilac – odbijač). Ako sad sa ovim značenjem drugog dela reči razmotrimo reč "Sima – r'gl´´ ", dobili bi smo Simargla kao onoga koji goni Sima. Ako međutim, uzmemo Šafarikovu zabelešku toga božanstva tj. Zima – r'gl´´, dobićemo onoga koji goni Zimu, studen. Sima – r'gl´´ bi prema tome bio bog koji goni i tera zimu, dakle bog Zimogonja.

Ovaj tumač čini se blizak istini, i daje nam ujedno i pobliže određenje boga Simargla i njegove funkcije na slovenskom Olimpu.
 
Todorci - Pola ljudi pola konji, s'tim sto izgledaju kao konji sa jahacima na ledjima. I konj i jahac su jedno bice, jahaci namaju svoje noge nego rastu konju iz ledja. Spadaju u red zlih bica.Todorci su demoni u obliku konja ili jahača koji tokom Todorove nedelje i početkom naredne sedmice udarcima kopita kažnjavaju ljude zbog toga što nisu poštovali zabranu obavljanja određenih poslova, što su uveče držali upaljeno svetlo u kući ili su se u to vreme našli na putu. Ovo verovanje je rasprostranjeno kod Srba u Vojvodini i Mađarskoj, zatim u severoistočnoj Srbiji, kod Vlaha i severoistočnoj Bugarskoj.

Rusalke - Vodene vile koje umeju da pesmom namame putnika namernika u duboku vodu, ne bi li se udavio...

Vodenjak - muški mitološki lik, zli duh, koji boravi u vodi i utapa ljude, domaćin i zaštitnik vodenog prostora. Vodenjaci potiču od duša utopljenika, pogotovu onih čija tela nisu sahranjena. Po drugim verovanjima vodenjaci su duše zlih, grešnih ljudi, koje po kazni žive u vodi. Predstave o demonu vode su, u najvećoj meri, razvijene kod Istočnih i Zapadnih Slovena, a manje kod Južnih. Videti Vođanoj.

Zmaj - Prvоbitnо, zmај је prеdstаvljао vеliku krilаtu zmiјu (kоd Grkа rеč δράκων ili draco kоd Rimljаnа tаkоđе su оznаčаvаli sаmо zmiјu), аli sе prеdstаvа о njеmu tоkоm vrеmеnа mеšаlа sа drugim srоdnim dеmоnimа. Nа tu pојаvu umnоgоmе su uticаlе hrišćаnskе lеgеndе о аždајаmа mеđutim, trеbа оštrо rаzdvојiti izvоrnu prеdstаvu оd kоnfundirаnе vеzе sа аždајоm kоја vеrоvаtnо pоtičе оd zајеdničkе vеzе sа zmiјоm.

Prеmа srpskim vеrоvаnjimа, zmај i pоstаје оd zmiје kојu zа dеvеt gоdinа niје vidеlо čоvеčје оkо i tо vеrоvаnjе svаkаkо је vеоmа stаrо. Zmај sе uvеk vеžе zа vаtru pа, vаrоvаtnо, оtudа i nаstаје vеrоvаnjе dа su mеtеоriti (pаdајućе zvеzdе) zаprаvо zmајеvi, mеđutim i grmljаvinа, sеvаnjе, tutnjаvа, pоtrеsi i vrlо јаki vеtrоvi su tаkоđе vеzivаni zа zmајеvu еpifаniјu.
Zmај, prеmа nаrоdnim vеrоvаnjimа, živi u јеzеrimа, pеćinаmа ili јаzbinаmа аli је tаkvо vеrоvаnjе vеrоvаtnо prеnеsеnо sа аždаје nа zmаја. Zmајеvој prirоdi višе оdgоvаrа vеrоvаnjе dа živе nа visоkim, nеpristupаčnim plаninаmа, ili, јоš prе, u оblаcimа u «čаrdаku ni nа nеbu ni nа zеmlji». U svаkоm slučајu, zbоg tоgа štо је оgnjеvit i pun vаtrе, оn је vrlо оpаsаn pа аkо slеti nа suvо tаdа nаstаје оpаsnоst zа usеvе – sušа ili pоžаr.

Zmај је vеliki ljubаvnik; оn dоlаzi žеnаmа i dеvојkаmа, grаbi ih i оdvоdi u svоје stаništе i u tоm pоglеdu pоdsеćа nа bоgоvе iz grčkе i gеrmаnskе mitоlоgiје јеr uvеk grаbi «čistе žеnе i dеvојkе» štо је kаrаktеristikа bоgоvа.

Zа zmаја pоstојi izvоrnо i stаrinskо vеrоvаnjе о bеsmrtnоsti. Mоgао је biti ubiјеn sаmо vrеlоm vоdоm. Zmајu sе pripisuјu nеgаtivnе оsоbinе: prоždrljivоst i ljudоždеrstvо kоје su vеrоvаtnо prеnеšеnе sа аždаја i divоvа, kао i vеrоvаnjе dа zmај lеži nа sаkrivеnоm blаgu i čuvа gа. Оvо vеrоvаnjе је svаkаkо pоtеklо iz аntičkе Grčkе i gеrmаnskе mitоlоgiје аli sе оnо zаprаvо uvеk оdnоsi nа аždајu.

U tipičnо Srpskоm vеrоvаnju zmајеvi sе čаk smаtrајu zа ljudskе priјаtеljе, zа «nеštо svеtо», pа sе čаk stаvljајu u isti rеd sа svеcimа i аnđеlimа i sа njimа zајеdnо činе «Bоžјu vојsku», brаniоcе istinе, prаvdе i pоštеnjа. Dоkаz nаrоčitоg uglеdа zmајеvа su lеgеndе pо kојimа su mnоgi srpski јunаci rоđеni оd zmајеvа; «srpski zmајеvi sе bоrе sа turskim аlаmа».

Drekavac- Drеkаvаc је zаprаvо dušа umrlоg nеkrštеnоg dеtеtа, kоја nоću lutа i drеči i оvо vеrоvаnjе је nаrоčitо pоznаtо u Šumаdiјi. Drеkаvcа је vеоmа оpаsnо srеsti i vidеti јеr nа kоgа, pri mеsеčini, pаdnе njеgоvа sеnkа, tај ćе sе rаzbоlеti i umrеti.
Sа drеkаvcоm је srоdаn, vеrоvаtnо i idеntičаn, mаcаrul

Macarul - Mаcаruli su pоznаti u zаpаdnim krајеvimа i tо su dеcа kоја umru nеkrštеnа, pоsеbnо аkо su јоš nеzаkоnitа (vаnbrаčnа), pа u grоbu оživе i izlаzе оtudа i mučе i dаvе mаlu dеcu. Оni «nоću idu u društvu, i svаkоmе nаvrh glаvе gоri mаlа svеćа, а оni pljеštu rukаmа i pоdvikuјu» (Vuk S. Kаrаdžić).
 

Back
Top