...ode ova tema u razumevanje...
eto kako smo razlichiti...npr.''s kim si takav si'', nekome se svidja, a meni je najodvratnija predrasudna etiketa, koja ''moze da bude, a ne mora da znachi'', kao i sve na svijetu...
...kao da ceo zivot ''sluzim'', kao pokretna ispovjedaonica, klubu ovisnika, koji zele da isprichaju ''to shto im je na dushi'', godine su prolazile, naslusha se chovjek raznih pricha...ko je hladnokrvan, to lakshe podnosi...meni su neke jako-jako pogadjale,da ih malte ne ''odbolujem'' jer je dosta nesrece, na ovoj nashoj planeti...kad slushash sve to, kako da prichash o svom problemu, kad je manji od pomenutog... u sushtini, ja mogu prichati o svojim problemima, tek kad ih prebrodim i svarim, jer nema shanse da progovorim...tu bi mi u grlu stale rijechi i ugushile me, a pri tome se smijem, kao da mi je u zivotu sve super, a u stvari samo shto ne crknem...ne umijem izgovoriti...i onda godine prolaze i ti imash razumijevanja i slushash i visish na telefonu satima i razumijesh i nekad ti pochnu lampice da se pale , da te neke osobe pochinju zvati za svaku sitnicu, i da se jadaju i sve to ide...ide...ide...pa razumijesh i svakoga i porodicu itd, pa vidish da neko non-stop ima probleme , a ti poshto cutish i ne kukash, da ne povrijedish nekoga ili jednostavno, kad svoj zivot zabrljam''sama pala, sama se razbila'', sama cu i da izadjem iz svega i onda dozivish da ti rodjena majka kaze''ma lako je meni za tebe, ali on...''(npr.brat ili neko drugi), i onda se lampice pale josh vishe, i jednom se probudish i kazesh MA DOSTA VISHE!..i onda je nastupilo VELIKO RASCISCAVANJE, jer je postalo nepodnosljivo...pa onda pochinjesh i ti da prichash, opletesh kuknjavu, a vidish kako se tema promijeni, bash se svima i ne slushaju tudji problemi, pa vidish u ochima da te neko saslusha radi reda, pa onda selektivno prichash, pa sachekash dan-dva da vidish dokle je pricha stigla da se prepricha...a tek kad se osobi otme smijeshak, kad chuje da mi je neshto propalo (i to chovjek dozivi)...ali prijatelji su oni kojima mogu da kazem direktno''e, stvarno si idiot, zbog ovoga'', a ne oni kojima je sve''savrsheno''...nekima odbijesh na neiskustvo, jer nisu prozivjeli slichne stvari, a neki su jednostavno takvi i drugachiji...a neki se bore za svoj interes, pa i to je zivot tj. cijenim samo one koji sami sebi priznaju momente, kad je brzopleto pobijedilo''ono ljudsko'',a ne ono shto je trebalo tog momenta...i naravno da bi nekog razumio ne mora nishta da ti kaze...mnoge stvari vidish i sam...naravno da nisam osoba koja odbije kad je potrebno da saslusham, ali sam postavila granicu, da odvojim bitno od nebitnog...
P.S.I da ne zaboravim, meni je jednom jedna osoba pomogla, a tada ni sama nije bila svjesna koliko, samo tako shto mi je prichala satima, o bilo chemu...a nichim je nisam zaduzila, niti smo se dugo poznavali...a meni je tad bilo najpotrebnije da ne mislim o tome shto mi se tih dana deshavalo...
