Razlike izmedju uspesnih i neuspesnih

i postignesh to shto zhelish...onda nanovo neshto pozhelish...pa idesh svaki dan ka novom cilju...i onda stanesh...rezimirash...i vidish da si izgubio vreme...ovde si mislio na materijalno jel?...mislim ne mozhesh svaki dan itji ka recimo da navatash neq ribu jel?...il da zavolish drugara il neshto...shta je gubljenje vremena?...kad ti je dosadno?...a zashto posao nije gubljenje vremena?...mislim 8sati dnevno ti neshto kao radish...vreme se gubi kako okrenesh...ti si jedan od onih "u nove radne pobede"...shta ja znam...ja sam vishe lakrdijash...ja sve neshto kao "ma ima vremena"...shto bih se ja sad cimao oko bilo chega?...dakle za 10tak tju da budem ozbiljan i imatju ciljeve recimo tad netju razmishljati samo za sebe ako budem imo mladunaca...ovako shto bi ja svaki dan ishao ka nechemu?...nije da mi je super...al nikad nije super tj to ne zavisi od ciljeva vetj od samog choveka...kad god sam ispunio neki cilj bilo mi je super maximum mesec dana...ma i manje...ok mozhda sam ja unapredio svoj zhivot al zhivot je i dalje isti kad ga malo bolje pogledam...to dal radim ovde il onde il zhivim ovde il onde il vozim ovo il ono...to te raduje mesec dana...ok mozhda dva...i shta kao ajd novi cilj...miiiislim...ljudi mnogo daju na znachaju tim nekim ciljevima...ok imam i ja ciljeve al ne radim neshto na njima...imam ciljeve koji ne izisqju ne znam kakve napore il neshto...vishe onako pasivni ciljevi (: ...

shta li ja ovo pishem vecheras da me neko pita...spavaj mirko budalo...spavaj
 
Horbil:
Po cemu se razlikuju uspesni i neuspesni ljudi (nije bitno u cemu je neko uspesan)?
Po meni je najbitnije da covek zna sta zeli da postigne i da svaki dan ide ka tome, tacnije da ne gubi vreme...
Ne znam ima li razlike. Možda u svesnom ulaganju napora?
Značaj vremena... to postoji. Samo, ja sam to ukapirala tek pre 3-4 godine. Do tada sam živela, što moj otac kaže, kao besmrtnik...
 
Horbil:
Po cemu se razlikuju uspesni i neuspesni ljudi (nije bitno u cemu je neko uspesan)?
Po meni je najbitnije da covek zna sta zeli da postigne i da svaki dan ide ka tome, tacnije da ne gubi vreme...

Ja mislim da su svi ljudi podjednako uspesni ili neuspesni.
Svi imamo ciljeve .....ovakve ili onakve....da ne banalizujem.....(nekome je cilj da zaradi milion ,nekome da bude direktor,nekome da smuva devojku...nekome da kupi knjigu....ode u restoran na rucak.....lupam sada......Samo hocu da nagovestim koliko ima razlicitih vrsta ciljeva)
Dakle ,svaka zelja se pretvori u cilj......i to je prirodan postupak......Da nemamo ciljeve ,citaj zelje,ne bismo ziveli.Zivot je cilj!

Mislim da je najveci uspeh u zivotu jednog coveka harmonija.Dakle,ako uspes da u svemu sto radis ili ne radis ,sve jedno,sacuvas mir i harmoniju u sebi i oko sebe,,,,,,ti si uspesan covek!
 
Za nekog je uspeh karijera, posao, da ga ljudi postoju da ima ugled, za mene je uspeh svaki dan koji prozivim zadovoljan samim sobom, a meni je novac na nekom od zadnjih mesta.
Proznajem interesuje me u zadnje vreme i sam posao ali ne toliko zbog novca nego zbog dokazivanja samom sebi da mogu da se snadjem i u toj kategoriji.

Ipak sve to me ostavlja neispunjenim, jer nemam onu osobu koja bi probudila pravu ljubav u mene, ali nisam zbog toga indisponiran jer znam da ce i to jednom doci na svoje mesto samo me brine sto je se ovoliko oteglo...
ali u sustini smatram da sam uspesan ali ipak ne dovoljno :!:
 
Разлика је у вољи, жељи, мотивацији, али не само онако...декларативно...него у истрајности, упорности...

Е сад, неко стартује са боље позиције или има боље предиспозиције...

Мене ужасно нервира што сам отегао овај факс, што ми аутоматски одлаже неке видљивије успехе на пословном плану. Велико разочарење је било и кад сам престао активно да тренирам. Мислим јесам ја крупан, брз...али сам некако...јбно...пикљав, лако повредљив...мораш да се помириш са тим...:roll:
На емоционалном плану нисам имао разочарења...више је то неки трип...јао мамлазе...какву си девојку на тацни испустио зато што си хтео нешто друго...мислим све је то на неком платонском и безазленом нивоу...
Ту сам имао среће...али се све нешто мислим...кад ме стрефи онако из неба па у ребра кад будем био најрањивији, кад не очекујем...да се изнивелише...
Изгубио сам једног доброг пријатеља...:(...ту сам се жешће изглупирао...баш сам погрешио (и огрешио :roll: )...

Све у свему...верујем да је потребан неки баланс. Мислим у чему је поента да радиш 16 сати дневно, не шта ти се своди живот, у чему је смисао? (осим ако нема другог избора :roll: ). Баланс, време, воља, организација, могућност прилагођавања...а све то уз неки твој унутрашњи, душевни мир...

Још једна ствар...све што радиш те на неки начин детерминише. Сваки одгледан филм, прочитана књига...или пак, сра*а и грешке које си направио...све су то као мале коцкице које се слажу...све то долази на своје место...
 
Ja imam teoriju da svaki čovek vlada makar jednom veštinom.
U toj jednoj veštini, on je najbolji, neki su dobri u više disciplina, ali bitna je ta jedna.
Potrebno je prepoznati i onda svu pažnju usmeriti ka negovanju i razvijanju iste. I onda se ne postavlja pitanje motivacije, jer čovek voli to što radi i biće sigurno uspešan.
Druga uspešnost ogleda se u emotivnom zadovoljstvu i ljubavi prema drugoj osobi.
I to zahteva naročitu posvećenost i onda je čovek srećan...
 
Pazi razlike između uspešnih i neuspešnih ljudi ili uspeh i neuspeh pojedinca - uspeh može da bude individualan u zavisnosti od težnji pojedinca ali uspešni i neuspešni ljudi i njihove razlike...
Zvuči kao da praviš paralelu između bogatih i uticajnih; i siromašnih ,,anonimnih'' - pa na osnovu toga mogu da se ređaju i da se govori o sistemu društveno prihvatljivih vrednosti umesto, kao što bi u ovom drugom slučaju bilo logično - o svojim sopstvenom shvatanju života, njegovih vrednosti i svom položaju u odnosu na svoje ciljeve...
Moj stav je da uspeh čoveka zavisi od njegove sposobnosti da se prilagodi situaciji i iz nje izvuče maksimalnu korist.
 
Nekoliko ljudi ovde govori o uspešnosti kao o REAKCIJI. Ono kao, reaguješ tako što se prilagodiš postojećem, preokreneš u svoju korist itd.
Ja ne mislim tako.
Uspešnost je uvek posledica AKCIJE. Inicijative. Vizije.
Pokrećeš nešto pre svega, a onda usput razvijaš veštinu i sisteme reakcije shodno realnosti koja se stvara...
 
Po meni uspesni su oni uporni, istrajni, koji ne propustaju sanse, ne gube vreme ni na sta sto nije u skladu sa ciljem, i u stanju su da se prilagode svakoj situaciji i iz nje izuvuku maksimum, a i ako se desi da padnu vrlo brzo ustanu i nastave dalje kao da nista nije bilo.
 
CaLiMeRo:
Pa ja mislim da bez postojanja cilja nema govora o uspešnosti.
Prilagodljivost, u smislu konstantnog usklađivanja sa realnošću, jeste neophodna veština. Ali ništa više od toga.

Akcija da, mora da postoji ali baš onako kako napisah... Ti ovde više onako umetnički razgrađuješ pojam, ideš ka nekoj viziji, ka nekom određenom cilju - pratiš određeni pravac, put ka ostvarenju... I kao rezultat uspeha imaš sopstveno ushićenje koje i ne mora da se jede...

Za to prilagođavanje postojećim situacijama potrebno ti je nekad mnogo snage i živaca - smirenosti a izvrtanje situacije u sopstvenu korist uključuje promišljenost.

Bilo bi lako da je u rl stvarno ovako kao što kažeš... izgleda i zvuči nekako tečno i vrlo logično. Baviš se svojim ciljem i vodiš svoju... pa i bitku preko leševa ako treba da bi došla do njega... I na kraju svog puta, obično shvataš da si uložila više nego što si dobila... Meni ta priča zvuči kao dečija zanesenost (mojne se ljutiš)

Nema... Nije to baš tako... Ne može da bude tako logično i tako određeno, počev od toga da se sama menjaš, da se okolnosti menjaju - da se situacije menjaju... Učiš, upoznaješ, krećeš se, razvijaš se svakoga dana po malo (ili malo više), prilagođavaš se, uzimaš maksimum od svega što ti se pruži, da li je ljubav, posao, sex, škola... ma šta god ti pada na pamet - i kasnije taj maksimum koji imaš kanališeš dalje ka uspehu.

Sopstveni cilj je početak... prvi stepenik, kasnije saznaješ više, dobijaš konstruktivnije ideje, savete, pravce... dođeš nekada i do toga da ti se on totalno promeni... Uhvatiš trenutak u kome možeš da postigneš više od onoga što si očekivala i iskoristiš ga... to je uspeh - ako uzemš onoliko koliko si tražila a možeš mnogo više, to je skromnost
 
mislim da ovde ti malo nerealno, holivudski, razgradjujes pojam... tvoj post bi mog'o da bude idealan uvod za knjigu koja objasnjava kako stici do uspeha u 10 koraka... ali uopste nije tako u rl, kako si rekla... ako se cilj promeni, onda i nije bio neki cilj... mislim da se u prethodnim postovima cilj, kao pojam, uzimao za nesto sto bi trebalo da se postigne i da samim tim to bude upeh... nesto sto sama sebi postavis... ovo o cemu ti pricas meni lici na konstantnu jurnjavu za novcem, pozicijom, partnerom... ma sta god ti padne na pamet... gde je onda tu slast kad znas da si uspela u necemu? ne bi trebalo tako da bude...
 
Majčeki, ne razumeš pravilno moj post.
Uopšte nisam govorila poetski.
Samo sam rekla da je za uspešnost presudan cilj koji se (sebi) zadaje.
A da je prilagodljivost samo jedna usputna veština za održavanje pravca.
Nigde ne piše da se prilagodljivost postiže lako.
Samo da nije bitna za procenu uspešnosti.

I nigde ne piše da te hodanje ka cilju ne menja. :shock:
I ko je pomenuo hod preko leševa, sačuvaj me bože??? :shock:

Post ti je dogačak, i ne mogu rečenicu po rečenicu da ga analiziram, samo mogu da još jednom kažem da sve što si napisala kao izvod mojih reči, apsolutno sa njma nema veze.
 
Ebiga, ja sam prirodnjak po svakom pogledu - pa i u tom ,,jedi ili ćeš biti pojeden'' :lol:
Uspeh ne poznaje sredinu, tako da mora da bude pomalo holivudski, zanosno i erotično da bi u prvom trenutku bilo primećeno...
Ok, slažem se - ne bi trebalo tako da bude, ali reci mi - ko je taj ko daje pravila igre na putu ka uspehu ako ne ti sama?
Ti uvek znaš koliko daleko možeš da ideš, koliko u sebi imaš života - koliko iz tebe govori priroda a koliko moral...
Kažeš, ako se cilj promeni onda i nije bio neki cilj... Naravno da jeste, ali ga je vreme pregazilo - ako se ja ne krećem i mene će vreme da pregazi... Dobro, hoće čak i ako mirujem - ali kad prođu ovi trenutci i ja pogledam iza njega pa u svoje ruke - moj uspeh je moj osmeh ponesen onime što se u njima nalazi.
 
ok cali, sorry - loše sam te razumela onda...
A možda i nisam ali se sve jedno ne slažemo :wink:
Nema veze - što moramo?
Samo zamišljam kako bi bilo ako bi se oko ove teme svi složili... I onako izbije rat svaki put kad više njih odabere isti cilj kao uspeh a možda i sam cilj kao uspeh :lol:
 
majcheki:
Ok, slažem se - ne bi trebalo tako da bude, ali reci mi - ko je taj ko daje pravila igre na putu ka uspehu ako ne ti sama?
Ti uvek znaš koliko daleko možeš da ideš, koliko u sebi imaš života - koliko iz tebe govori priroda a koliko moral...
Majčeki,
Da bi se uopšte čovek pokrenuo negde, mora da ima neki cilj.
Dakle, uspeh koji će doći, ili neće na kraju tog puta biće
posledica zadavanja tog cilja.
Ova tema nije o tome da li su svi odabrani ciljevi moralni.
I nije o tome da li su svi ljudi koji su ostvarili svoje ciljeve moralni.
Ovo je tema o tome ko se smatra uspešnim.

Možemo proširiti temu, ili otvoriti novu, ali valjda je poenta odgovoriti na pitanje - ko je uspešan čovek. Ili, šta je uspešnost?
 

Back
Top