PSEUDO-CEZARIJE, Prvi zvanicni pomen Slovena
Pošto smo na ovom forumu dosta govorili o raznim nezvaničnim teorijama i pomenima Slovena i Srba, mislim da bi trebalo malo da se bacimo na izvore koje priznaje zvanična istoriografija, analiziramo ih i složimo se oko toga da li su i koliko oni prihvatljivi za nas. Da krenemo redom. Prikazaću vam najpre pomen Slovena od strane Pseudo-Cezarija, pomen koji priznaje zvanična istoriografija i koji se ujedno smatra i prvim pomenom etnonima Sloveni (Sklavini). Delo u kome se prvi put pominje etnonim Sloveni poznato je pod nazivom "Caesarii Dialogi" ili "Questiones et responsiones"
Da bi sve bilo mnogo jasnije i da bi dosli do nekog zaključka treba odgovoriti na sledeća pitanja:
1. Ko je bio Cezarije?
2. Zašto je autoru ovog dela koji se potpisuje kao Cezarije dodat prefiks PSEUDO?
3. Kakva je forma ovog dela?
4. Šta on kaže o Slovenima i koliko su za nas prihvatljivi podaci koje nam on pruža?
Idemo redom:
1. Ko je bio Cezarije?
Cezarije (330-369), je rodjen 330. godine u Nazijansu. Potiče iz nadaleko čuvene porodice. Kao i sam Cezarije, i njegov otac Grgur, majka Mona i brat Grgur, slavni teolog i crkveni otac, ubrajaju se u svece.
Odrastavši, Cezarije je iz svog rodnog grada otisao u Aleksandriju da se posveti proučavanju geometrije, astronomije i medicine. Medicina ga je naročito privlačila. Stekavši bogato znanje iz ovih oblasti on se vraća u rodni grad, gde je sa velikim uspehom vršio lekarsku službu. Glas je o njemu dopro i do carskoga dvora, pa ga je car Konstancije pozvao u Carigrad. Tamo je postao dvorski lekar. Da je bio odličan lekar, potvrđuje čak i car Julijan Apostata, oštar protivnik hrišćanske vere, uprkos tome što je Cezarije čvrsto stao uz hrišćane.
Kasnije, Car Jovijan imenovao ga je upraviteljem pokrajine Bitinije u Maloj Aziji, gde je prilikom jednoga strašnog zemljotresa gotovo čudom umakao smrti. Taj događaj ga je toliko potresao da je odlučio da ostavi javnu službu i da se isključivo posveti nauci, asketskom životu i spasenju svoje duše. Kako je još uvek bio katekumen, rešio je da se odmah krsti i vodi isposnički život sve do svoje prerane smrti godine 369. Posle smrti, Cezarije je kanonizovan, u hrišćanstvu je ostao poznat kao Sveti Cezarije Nazijanski.
Pošto smo na ovom forumu dosta govorili o raznim nezvaničnim teorijama i pomenima Slovena i Srba, mislim da bi trebalo malo da se bacimo na izvore koje priznaje zvanična istoriografija, analiziramo ih i složimo se oko toga da li su i koliko oni prihvatljivi za nas. Da krenemo redom. Prikazaću vam najpre pomen Slovena od strane Pseudo-Cezarija, pomen koji priznaje zvanična istoriografija i koji se ujedno smatra i prvim pomenom etnonima Sloveni (Sklavini). Delo u kome se prvi put pominje etnonim Sloveni poznato je pod nazivom "Caesarii Dialogi" ili "Questiones et responsiones"
Da bi sve bilo mnogo jasnije i da bi dosli do nekog zaključka treba odgovoriti na sledeća pitanja:
1. Ko je bio Cezarije?
2. Zašto je autoru ovog dela koji se potpisuje kao Cezarije dodat prefiks PSEUDO?
3. Kakva je forma ovog dela?
4. Šta on kaže o Slovenima i koliko su za nas prihvatljivi podaci koje nam on pruža?
Idemo redom:
1. Ko je bio Cezarije?
Cezarije (330-369), je rodjen 330. godine u Nazijansu. Potiče iz nadaleko čuvene porodice. Kao i sam Cezarije, i njegov otac Grgur, majka Mona i brat Grgur, slavni teolog i crkveni otac, ubrajaju se u svece.
Odrastavši, Cezarije je iz svog rodnog grada otisao u Aleksandriju da se posveti proučavanju geometrije, astronomije i medicine. Medicina ga je naročito privlačila. Stekavši bogato znanje iz ovih oblasti on se vraća u rodni grad, gde je sa velikim uspehom vršio lekarsku službu. Glas je o njemu dopro i do carskoga dvora, pa ga je car Konstancije pozvao u Carigrad. Tamo je postao dvorski lekar. Da je bio odličan lekar, potvrđuje čak i car Julijan Apostata, oštar protivnik hrišćanske vere, uprkos tome što je Cezarije čvrsto stao uz hrišćane.
Kasnije, Car Jovijan imenovao ga je upraviteljem pokrajine Bitinije u Maloj Aziji, gde je prilikom jednoga strašnog zemljotresa gotovo čudom umakao smrti. Taj događaj ga je toliko potresao da je odlučio da ostavi javnu službu i da se isključivo posveti nauci, asketskom životu i spasenju svoje duše. Kako je još uvek bio katekumen, rešio je da se odmah krsti i vodi isposnički život sve do svoje prerane smrti godine 369. Posle smrti, Cezarije je kanonizovan, u hrišćanstvu je ostao poznat kao Sveti Cezarije Nazijanski.