dollyy
Zainteresovan član
- Poruka
- 334
E ovako...
Vidjala sam se ( znaci iskljucivo veza bez obaveze ) sa jednim deckom dvije godine . Kad smo bili mladji malo smo se i zabavljali, ali smo se kasnije poceli vidjati iz cisto moje fizioloske potrebe ( njegova se podrazumijeva,jel?! ), ali ja nisam htjela da to bude javno zato sto sam mislila da nije dovoljno dobar za mene ( i nije! ) i da ja to mogu i bolje ( i mogu ! ) , i da cu da budem s njim dok ne naidjem na ono sto trazim, jer izmedju mene i njega postoji neka cudna hemija, al mi on nikako psihicki ne odgovara ( da ne kazem da je glup, ruzno je, ali recimo da nije bas neke inteligencije! ) i u svakom slucaju sam bila dominantnija i on je bio svjestan toga da sam neuporedivo bolja od njega u svemu ( i obrazovanija i kulturnija i sarmantnija i u seksu bolja... ma da ne nabrajam! ) ! E sad , poenta je u tome sto ja jos uvijek nisam naisla na nekog ko bi mi u potpunosti odgovarao (izlazila sam i zabavljala se u medjuvremenu sa nekim likovima , al to nije bilo to! ), al uvijek sam se vracala njemu, on je nekako uvijek bio sam i slobodan za mene! Ali... Skoro sam cula da je poceo da se vidja s nekom djevojkom ( koja je , by the way, grozna! ) i to je bio takav grozna udarac za mene , jer ne mogu da podnesem cinjenicu da moze da se vidja sa nekim ko je toliko ruzniji od mene i da mu bude dobro ( a jeste, jer se inace ne bi ni vidjao izvjesno vrijeme, jel?! ). Ja u potpunosti razumijem da on mora da nadje nekog na svom "nivou" i to je ok, al ja ne mogu da se pomirim sa cinjenicom da on nije vise samo moj! I rekla sam mu da necu vise da budem s njim , i bas super, stvorila mu divan prostor da bude s njom!
Al KAKO MOJA SUJETA TO DA PODNESE!?!
Nekako se osjecam kao da gubim neki pouzdan oslonac, naprosto nisam navikla da budem sama kada mi dodje "zuta minuta" ! I kako se uopste vi nosite s tim?!
Nisam neki promiskuitetni tip i ne mogu da spavam a nekim ako se nismo dovoljno zblizili ( izlasci i neke platonske vezice su bile izmedju svega toga, ali ja sam u sustini, u protekle dvije godine, bila u fizickoj vezi samo sa njim ! ), i sad sam jednostavno kao riba na suvom, osjecam da cu nacisto da siznem! A da nalazim nekoga samo da bi se "brojalo" da ga imam, stvarno ne mogu, i uzasno mi je tesko da me neko privuce, i ne znam sta cu...
Molim vas, bez nekih zlobnih komentara , samo mi recite kako da to " svarim", evoluiram, kako kako??????????
Vidjala sam se ( znaci iskljucivo veza bez obaveze ) sa jednim deckom dvije godine . Kad smo bili mladji malo smo se i zabavljali, ali smo se kasnije poceli vidjati iz cisto moje fizioloske potrebe ( njegova se podrazumijeva,jel?! ), ali ja nisam htjela da to bude javno zato sto sam mislila da nije dovoljno dobar za mene ( i nije! ) i da ja to mogu i bolje ( i mogu ! ) , i da cu da budem s njim dok ne naidjem na ono sto trazim, jer izmedju mene i njega postoji neka cudna hemija, al mi on nikako psihicki ne odgovara ( da ne kazem da je glup, ruzno je, ali recimo da nije bas neke inteligencije! ) i u svakom slucaju sam bila dominantnija i on je bio svjestan toga da sam neuporedivo bolja od njega u svemu ( i obrazovanija i kulturnija i sarmantnija i u seksu bolja... ma da ne nabrajam! ) ! E sad , poenta je u tome sto ja jos uvijek nisam naisla na nekog ko bi mi u potpunosti odgovarao (izlazila sam i zabavljala se u medjuvremenu sa nekim likovima , al to nije bilo to! ), al uvijek sam se vracala njemu, on je nekako uvijek bio sam i slobodan za mene! Ali... Skoro sam cula da je poceo da se vidja s nekom djevojkom ( koja je , by the way, grozna! ) i to je bio takav grozna udarac za mene , jer ne mogu da podnesem cinjenicu da moze da se vidja sa nekim ko je toliko ruzniji od mene i da mu bude dobro ( a jeste, jer se inace ne bi ni vidjao izvjesno vrijeme, jel?! ). Ja u potpunosti razumijem da on mora da nadje nekog na svom "nivou" i to je ok, al ja ne mogu da se pomirim sa cinjenicom da on nije vise samo moj! I rekla sam mu da necu vise da budem s njim , i bas super, stvorila mu divan prostor da bude s njom!
Al KAKO MOJA SUJETA TO DA PODNESE!?!
Nekako se osjecam kao da gubim neki pouzdan oslonac, naprosto nisam navikla da budem sama kada mi dodje "zuta minuta" ! I kako se uopste vi nosite s tim?!
Nisam neki promiskuitetni tip i ne mogu da spavam a nekim ako se nismo dovoljno zblizili ( izlasci i neke platonske vezice su bile izmedju svega toga, ali ja sam u sustini, u protekle dvije godine, bila u fizickoj vezi samo sa njim ! ), i sad sam jednostavno kao riba na suvom, osjecam da cu nacisto da siznem! A da nalazim nekoga samo da bi se "brojalo" da ga imam, stvarno ne mogu, i uzasno mi je tesko da me neko privuce, i ne znam sta cu...
Molim vas, bez nekih zlobnih komentara , samo mi recite kako da to " svarim", evoluiram, kako kako??????????
