Istina da ili ne

IQ-PLUS

Početnik
Poruka
4
Opste poznato je da ce svako na pitanje da li govori istinu odmah reci DA.Ali je takodje poynato i to da je bas to najveca laz.Istina je da se istine svi boje...najvise onih nasih unutrasnjih koje otkrivaju nase mane i slabosti,strahove i nemogucnosti..I sve ono sto nas se desava u zivotu je samo proizvod onoga sto smo u stvari mi.Tu gotovo i nema uticaja sa strane i ako je mnogo lakse da za sve neuspehe ili promasaje u zivotu okrivimo druge,sudbinu,losu srecu a istina je...da je krivca u nama.Svaki trenutak naseg prozivljenog zivota je odluka nas samih...da taj dan i taj tren bas zivimo tako,tu i sa njom ili njim...zar ne?Ako nije tako,demantujte me i pokazite mi te lance kojima ste privezani za to mesto gde jeste...
 
Samo bih dodao,koiliko kao laik znam, u psihologiji se to valjda zove odbrambeni mehanizam, ili kako vec, tek nije zdravo u potpunosti prihvatiti krivicu na sebe tj. EGO se brani time sto izmislja opravdanja i svaljuje krivicu na drugog.S druge strane, nije normalno ni u potpunosti svaljivati krivicu na drugog, to je druga krajnost.
Bilo bi dobro da, ako ima neki profi psiholog,objasni ovo kako treba.
 
IQ-PLUS:
Opste poznato je da ce svako na pitanje da li govori istinu odmah reci DA.Ali je takodje poynato i to da je bas to najveca laz.Istina je da se istine svi boje...najvise onih nasih unutrasnjih koje otkrivaju nase mane i slabosti,strahove i nemogucnosti..I sve ono sto nas se desava u zivotu je samo proizvod onoga sto smo u stvari mi.Tu gotovo i nema uticaja sa strane i ako je mnogo lakse da za sve neuspehe ili promasaje u zivotu okrivimo druge,sudbinu,losu srecu a istina je...da je krivca u nama.Svaki trenutak naseg prozivljenog zivota je odluka nas samih...da taj dan i taj tren bas zivimo tako,tu i sa njom ili njim...zar ne?Ako nije tako,demantujte me i pokazite mi te lance kojima ste privezani za to mesto gde jeste...

Pomesao si ovde dosta nepovezanih stvari... Bezanje od istine i iskljuciva zavisnost od nas samih kakav ce nam biti zivot...
Sto se tice bezanja od istine, to jeste upravo ono sto se u psihologiji naziva unutrasnjim mehanizmom odbrane... I to, naravno, ima svoje i dobre i lose strane, da ne davim previse...

A sto se tice ove druge stvari, to mi ima prizvuk antickih filozofa i iskreno verujem da je to samo tada i moglo da funkcionise( ali samo mozda!), a u savremenom svetu- tesko... Preveliki smo materijalisti za tako nesto... Cast izuzecima, ako uopste postoje...
 
IQ-PLUS:
Svaki trenutak naseg prozivljenog zivota je odluka nas samih...da taj dan i taj tren bas zivimo tako,tu i sa njom ili njim...zar ne?Ako nije tako,demantujte me i pokazite mi te lance kojima ste privezani za to mesto gde jeste...
Evo demantujem te... Niko ne odlučuje ko će da mu budu roditelji, da li će i koliko imati braće i sestara, rodbine... Prvih deset godina niko nema baš neki veliki izbor prebivališta, kuća u kojoj je rođen i alternative: Neki par pedofila, ulica, kp dom...
Onda tako lepo oformljeni, kao savršen proizvod, ne naših roditelja, već njihovog uticaja, možemo da krenemo u svet i donosimo svoje odluke... :roll:
Da sve ne bi bilo tako crno, uvek imamo mogućnost da budemo ISKRENI PREMA SEBI, i da sve ovo priznamo na vreme. Tada možda i dobijemo neku šansu da osmislimo sopstveni život...
 
IQ-PLUS:
Opste poznato je da ce svako na pitanje da li govori istinu odmah reci DA.Ali je takodje poynato i to da je bas to najveca laz.Istina je da se istine svi boje...najvise onih nasih unutrasnjih koje otkrivaju nase mane i slabosti,strahove i nemogucnosti..I sve ono sto nas se desava u zivotu je samo proizvod onoga sto smo u stvari mi.Tu gotovo i nema uticaja sa strane i ako je mnogo lakse da za sve neuspehe ili promasaje u zivotu okrivimo druge,sudbinu,losu srecu a istina je...da je krivca u nama.Svaki trenutak naseg prozivljenog zivota je odluka nas samih...da taj dan i taj tren bas zivimo tako,tu i sa njom ili njim...zar ne?Ako nije tako,demantujte me i pokazite mi te lance kojima ste privezani za to mesto gde jeste...

svako odgovoriti da?...evo netju ja...i ne bojim se istine ne znam otqd ti to...tek unutrashnjih se ne bojim...mnogo vishe me plashi neistina kako svoja tako i tudja...
nikako nije tachno da je sve proizvod onoga shto smo mi bez okoline...chak je okolina presudna...lupetash
prepoznati trenutak je neka druga pricha...zhiv sam ovde i sada nema nikakve veze s lazhima
pa samo okruzhenje su lanci...znash ono kad uvate mladog majmuna u shumi pa ga prodaju nekoj porodici kao ljubimca...i on bude tamo neko vreme...kad ostari i dosadi oni bi ga se reshili...ti ako tog majmuna pustish u shumu ima da krepa od gladi pored gomile banana...kapirash?
 
Pitanje je krajnje filozofsko i o njemu se moze pisati dosta. Cinjenica je da svi mi pokusavamo da "sakrijemo" (da ne kazem slazemo) nesto od drugih, pa cak i od sebe. Ne postoji onaj koji nije slagao, onaj koji samo istinu govori. Ako to kaze, vec je slagao. Od takvih se mozda najvise treba cuvati. Takvi imaju velike probleme u svom zivotu. Krivicu najvise ljudi prenose na druge jer se plase samih sebe i svojih ne/dela.
 
Meni stvarno nije bas najjasnije sta si hteo da kazes , mnogo si zamumuljio i zapetljao:))
u prvoj recenici hoces da kazes da svi lazu?:)..jer to je kontekst ako kazes da je najveca laz ako kazes Da na pitanje "dali govoris istinu":)))
nije tacno da se najvise bojimo istine, mozda neki da...ali ja na primer ne spadam u te ljude, tako da moram da se ne slozim s tobom:)
bila sam u situacijama kad sam uzasno patila bas zato sto neko ne zeli da mi kaze istinu koju znam....ljude koji mi kazu istinu direktno i otvoreno pa makar bila i "najgora" obozavam, cenim stvarno one koji su toliko smeli i hrabri i koji su toliko LJUDI da su u stanju da nekome kazu istinu direktno i bez dlake na jeziku...
u takvim situacijama sam bila najsrecnija:)
ja cu slagati samo ako neko to izricito zahteva od mene.
na primer postoje ljudi koji su bolesno i primitivno radoznali i koji ce bukvalno verbalno napadati da izvuku neku informaciju dok je ne izvuku...a postoje neke stvari koje ja jednostavno ne zelim da kazem i to je moje pravo....i ukoliko je situacija zaista takva da ne mogu nikako da se sklonim od te osobe, da odem, ja cu da slazem a da ne trepnem i da im tako zadovoljim radoznalost odnosno zapusim usta:)))
a to nije zato sto bilo sta krijem ,vec zato sto ne podnosim nekulturno radoznale...
 
---bila sam u situacijama kad sam uzasno patila bas zato sto neko ne zeli da mi kaze istinu koju znam....ljude koji mi kazu istinu direktno i otvoreno pa makar bila i "najgora" obozavam, cenim stvarno one koji su toliko smeli i hrabri i koji su toliko LJUDI da su u stanju da nekome kazu istinu direktno i bez dlake na jeziku...
u takvim situacijama sam bila najsrecnija
---

da li bi tako ''obožavala'' i poznanicu koja bi ti rekla (istinu, ili bar NJENU istinu, to jest ono što ona vidi kao istinito):
''draga, na sinoćnoj zabavi si izgledala kao opirača, salo ti se prelilo na sve strane, tvoj jeftini parfem je užasno smrdeo, a onaj ofucani čilac kojem si se nabacivala je jadan samo kolutao očima i gledao kao da zbriše od tebe, sigurno si ga opet smorila svojom glupim humorom i smehom koji liči na njištanje!'' ???
 

Back
Top