evo jedne pateticne

quite something

Obećava
Poruka
87
koliko vam treba da priznate sebi da veza koja vam je bila sve i neko ko vam je bio sve vise to nisu? mnogo puta sam to u sebi pomislila, ali kada sam rekla naglas strah je sledio svaku kap krvi u mom telu... jeste li vi medju hrabrima ili medju onima koji ostaju da se nadaju duuugo duuuuugooooo...
 
quite something:
koliko vam treba da priznate sebi da veza koja vam je bila sve i neko ko vam je bio sve vise to nisu? mnogo puta sam to u sebi pomislila, ali kada sam rekla naglas strah je sledio svaku kap krvi u mom telu... jeste li vi medju hrabrima ili medju onima koji ostaju da se nadaju duuugo duuuuugooooo...

Od ovih drugih,koji se(u vecini slucajeva UZALUD)nadaju...Stvarno nemogu sebi staviti do znanja da se zavrsilo,iako sve govori bas tako!Najteze je pobediti sebe,i svoja osecanja!
 
@heroina
pa, "nada umire poslednja"... :neutral:

ja ne mogu da izdrzim tenziju, ali (odprilike) razumem zasto ljudi ne odustaju...
kad krene nizbrdo jednostavno se zapitam: "jeste ili nije"? i gotovo...
 
quite something:
koliko vam treba da priznate sebi da veza koja vam je bila sve i neko ko vam je bio sve vise to nisu? mnogo puta sam to u sebi pomislila, ali kada sam rekla naglas strah je sledio svaku kap krvi u mom telu... jeste li vi medju hrabrima ili medju onima koji ostaju da se nadaju duuugo duuuuugooooo...
Ne znam, i sam imam problemchic da sebi priznam da je kraj, pogotovo kada se zatreskam. Samo sam lepo odgojen pa ne sachekujem, ne pretim ili sl, samo traje neko vreme dok stvarno udarim tachku na prichu.
 
ja se samo lazem da je ovo period bez te osobe....i da ce proci...za 2,3,5 godina...
u medjuvremenu zivim svoj zivot...i imam sve sto mi treba, osim njega...
nadam se ...nadam...i eto pateticna sam, pa sta!
 
quite something:
koliko vam treba da priznate sebi da veza koja vam je bila sve i neko ko vam je bio sve vise to nisu? mnogo puta sam to u sebi pomislila, ali kada sam rekla naglas strah je sledio svaku kap krvi u mom telu... jeste li vi medju hrabrima ili medju onima koji ostaju da se nadaju duuugo duuuuugooooo...
Posle 3 godine sam mogla da razgovaram sa njim i o njemu bez "vidljivih" posledica. Čitave 3 godine sam se budila sa njim pred očima! Naravno, prošlo je. Ali ima posledica iako se ne vide! Još mi na pomen njegovog imena zaklecaju koljena!
 
quite something:
koliko vam treba da priznate sebi da veza koja vam je bila sve i neko ko vam je bio sve vise to nisu? mnogo puta sam to u sebi pomislila, ali kada sam rekla naglas strah je sledio svaku kap krvi u mom telu... jeste li vi medju hrabrima ili medju onima koji ostaju da se nadaju duuugo duuuuugooooo...
Evo meni život prođe u nadanju :lol:
 

Back
Top