jos jedna stvar, rece mi jedan co'ek...da prelazeci iz jedne zemlje u drugu, u stvari bezim od sebe. kaze, covek koji je zadovoljan sobom, moze da zivi na planini i cuva ovce. a onaj koji to nije moze da predje kilometre i opet nigde nije srecan. nezadovoljstvo te tera napred i nikad se ne zamislis zasto to stalno kretanje. e posto sam se u opisu prepoznala, trudim se da budem komunikativna, olaksam sebi i da budem srecna ovde i sada. smesno, pogodila me mogucnost da je on u pravu. od onda mozda iz nekog inata pokusavam da oko sebe okupim ljude cije drustvo mi prija i da se druzim aktivno, menjam knjige sa njima i gledam filmove. za sada funkcionise