Reinkarnacija - iliti - sta biva posle?

,,Sama porektačka sila evolucije jeste jednostavna činjenica da je tek mali deo svakog naraštaja bio u stanju da odraste i da se reprodukuje; da nije tako, ne bi bilo ni prorodne selekcije, a bez odabira ne bi došlo do razvitka. Noseći stub evolucije jeste stalno stanje umiranja mlađi i jednako stalna borba za preživljavanje. Ali ja sam sada ovde. Nalazim se na malom ostrvu u Okeaniji kao užasno redak izuzetak od pravila da čovek ne dobija glavni zgoditak na lutriji hiljadu puta uzastopce. Ja - ili u najmanju ruku moj rod, moje porodično stablo, moj sopstveni neprekinuti niz zigota i deoba ćelija - preživeo sam mnogo miliona generacija. U svakoj pojedinoj karici roda uspevao sam da podelim svoje ćelije, da se razmnožim, oplodim ili položim jaja i da u poslednjoj fazi ražam žive mladunce. Da je samo jedan od mnogo miliona mojih predhodnika, na primer jedan vodozemac koji je živeo svoj vlažni život u devonu, ili možda jedan određeni gmizavac koji je gmizao između paprati u permu, da je makar i jedna jedinka propala pre polne zrelosti - dakle kao ono jadno lane u Vestfoldu - ja sada ne bih bio na ovoj verandi. I nemoj mi reći da je pre dve ili tri milijarde godina došlo do jedne jedine fatalne mutacije pri deljenju jedne odrežene bakterije, ja nikada ne bih ugledao svetlo dana. Pa ja potičem od te jedne partikularne bakterije, i to sključivo od te krajnje određene ćelije da je nazovemo ćelijom ZYG 31.514.718.120.211.212.091.514 i kolonije ćelija KAR251.521.118.391.414.518 na meridijanu od 180o nešto severnije od Jarčeve povratnice. Neku drugu priliku nisam imao, a neku novu ne bih ni dobio - ne ja. Tako sam preživeo najneposrednije opasnosti već mnogo milijardi puta, ali, tja, moji predhodnici su uvek uspevali da se izvuku -da, da - uvek su uspevali da dalje predaju genetsku štafetu, i da, dakle nepovređeni, Vera, uvek podjednako nepovređeni, mada u pravilnim razmacima sa nekim malenim pogodnim doterivanjima nasledne mase. Tako je uvek nailazila nova etapa, jer je uvek ostajalo da se pređe mnogo miliona etapa pre nego što je protiv svih neverovatnih mogućnosti doao red na mene, ali takva nova etapa je došla i možda će naići neki novi naraštaj, mada ćemo se tada prepustiti čuđenju, ali to je ispalo tako, tako je bilo nanovo i nanovo, niko nije uleteo u zamku, svi su je se čuvali, mnogo miliona puta genetsku štafetnu palicu je jedan naraštaj predavao drugome u amanet. Jer ja sam bio tu.''


Ja čvrsto verujem da mi ,,obični ljudi'' za koje svet nikada neće saznati u sebi nosimo daleko više i od ovoga gore što bi za sobom mogli da ostavimo budućim generaijama. U reinkarnaciju ne mogu i neću da poverujem jer bi mi bilo malo mučno da iznova otkrivam i saznajem nove stvari.
Nekima je život dug, neki ga dožive kao kratak u poređenju sa čitavom evolucijom čovečanstva i nastanka zemlje - kao u fazonu, to je trajalo milijardama godina a mi nismo za sebe same dobili ni bednih stotinak... Red je da se sve, čitav proces našeg razvitka ponovi :wink:

Verujem da su ljudi koji više nisu samnom a bili su mi dragi posredno ili neposredno uticali na ovo kakva sam ja danas i na to kako ću svoju decu podizati i vaspitavati sutra. Mislim da je njihovo postojanje bilo jako važno i ne verujem da se njihov život stvarno završio, jeste postojanje u obliku kakvom ih pamtim, ali verujem da je svako od njih karika koja je nastavila da se razvija u pravcu koji moj mozak ne može ni da pojmi.

S druge strane opet, čvrsto verujem u postojanje energije ,,duše'' u čoveku koja se nikada ne gasi - već i ona kreće svojim putem kako bi dala doprinos smislu opstanka celom čovečanstvu. Tu energiju poredim sa sunčevom energijom koja stalno kruži i cirkuliše.

Eto lexo, ako te ne bude mrzelo da pročitaš, skapiraćeš da si naletela na osobu koja u stvari bezuslovno veruje u život :lol:
 
Majcheki, mislim da sam te lepo razumela i prvi put. Problem je u potpuno različitom načinu prihvatanja stvari. Iako ima nešto naročito utešno u tvojim rečima, ja to, jednostavno, nisam u stanju da vidim. Pa se onda zapitam – da li si i ti?
Zaista lepo objašnjenje. Nažalost, ne vidim lepotu u usavršavanju nečega što je unapred osuđeno na propast.

Koliko je teško zamisliti sopstveno nepostojanje?
Ja ne želim sebi večni život, ne želim ga ni produžiti, ako ga produžujem samo sebi.
Ali se plašim onoga što ne znam, a ježim se od sopstvene interpretacije šta bi to moglo da bude...
Tako, bilo bi mi drago da je zaista neko našao mir, i prihvatio život baš onakvim kakv mu je dat. Ali do kraja života. Ako ikada u životu posumnjaš u svoja uverenja, tada moraš znati da ona i jesu bila zabluda...

Hm... Možda me nećeš razumeti, jesam nalupala... Poenta je, prosto, u tome da ono što tebe teši, mene uznemirava. A ko je u pravu, nemam pojma.
:wink:
 
Ne znam lexo... ali mislim da istina tu i ne igra neku veliku ulogu - od toliko načina da se ova stvar shvati - ako već ne mogu da utičem, izabraću da verujem u onu koja mi bolje zvuči.
Bolje je i tako nego opterećivati se i biti tužan.
Ja sam tek skoro shvatila da se smrti ne plašim... I to saznanje mi uopšte nije bilo prijatno :lol:
 
Covek za zivota razvija svoju svest, koja preko genetskog koda vec pri zacecu poseduje osnovne informacije. Veliki broj informacija se gubi pri radjanju, zbog shoka koji dozivljavamo u samom trenutku radjanja (kada se prvi put susrecemo sa disanjem).Postoje neki eksperimenti sa podvodnim porodjajem koji su jos uvek u fazi ispitivanja. Covek svoju svest upotpunjuje iskustvom, vaspitanjem, okruzenjem... Kada se postigne odredjeni nivo svesti, pri umiranju dusa (za koju postoje naucni dokazi da postoji, ko zeli malo vise da sazna o tome preporucujem mu knjigu "Eksperiment Delpas") egzistira u nivou do koga je svest, zivljenjem u materijalnom telu, dosegla.
 
Hm, imam jedno prakticno pitanje:) Izvinjavam se unapred ako se o ovome vec diskutovalo na ovoj temi ali stvarno nemogu sve detaljno da procitam. Ovako: Na svetu je sve vise ljudi sto znaci da se reprodukcija ne odvija prostim prelaskom duse iz jednog umrlog tela u neko novostvoreno telo! Da je tako broj ljudi bio bi uvek priblizno isti. Ali sve i da je tako planeta bi odavno bila preplavljena ljudima da stalno jedne iste duse kruze i da jos non stop odnekle dolaze nove!!! Za ovi 10-ak hiljada godina po takvoj logici trebalo bi da vec odavno naseljavamo pola suncevog sistema!
 
Stark_85:
Hm, imam jedno prakticno pitanje:) Izvinjavam se unapred ako se o ovome vec diskutovalo na ovoj temi ali stvarno nemogu sve detaljno da procitam. Ovako: Na svetu je sve vise ljudi sto znaci da se reprodukcija ne odvija prostim prelaskom duse iz jednog umrlog tela u neko novostvoreno telo! Da je tako broj ljudi bio bi uvek priblizno isti. Ali sve i da je tako planeta bi odavno bila preplavljena ljudima da stalno jedne iste duse kruze i da jos non stop odnekle dolaze nove!!! Za ovi 10-ak hiljada godina po takvoj logici trebalo bi da vec odavno naseljavamo pola suncevog sistema!
To je veoma diskutabilna tema. Mada najprostije receno, ako od jednog bracnog para mogu da se izrode vise dece, logicno je da i u tim nivoima postoji adekvatan sistem.
 
Kako je bre logicno O_O? Pokusaj da objasnis pa ces da vidis da je nemoguce! O renkarnaciji je nemoguce govoriti jer se kosi sa cinjenicnim stanjem! Ljudi sve vise a kao samo se sele iz jednog tela u drugo! Kako onda broj raste??? I ako raste kako raste tako sporo ako stalno imamo jedne stvorene koji se ne menjaju i neke koji stalno dolaze. Trebalo bi da su cifre mnogo vece od 6 milijardi da je tako!
 
Ima ona prica o mesaru koji je klao kozu...i ona pre nego sto ce je ovaj priklati poce da se smeje.Vlasnik noza obneznanjen onako bleji u nju i kad je dosao malo sebi pita je sta se koji qurac smeje kad ce uskoro ostati bez grkljana - a onda mu ona objasni kako je i ona u prethodnom zivotu bila mesar i da je morala da prezivi,tj.reinkarnira se u svaku zivotinju koju je priklala,te da se smeje zato sto joj je to poslednja od zivotinjskih reinkarnacija i da ce sledeci put moci da se rodi kao covek.
 
Al ce se sveti posle:D :D :D Ali to opet ne objasnjava mnogo(palo mi je napamet ali sam odbacio). To je tek nemoguce i nezamislivo. Ako se ljudska dusa posle smrti preseli u neku zivotinju ona automatski prestaje da postoji kao ljudska, znaci gasi se, a stvara se neka nova koja sada obitava u toj zivotinji(nemoguce da ljudska dusa obitava u zivotinji) a koja ce opet da se ugasi ako predje u coveka. Po principu reinkarnacije ovog gasenja nebi smelo da bude vec bi trebalo sve skladno da tece a kao sto vidimo nesklada i diskontinuiteta i te kako ima( ako se prihvati ova teza o seljenju duse iz coveka u zivotinju) tako da i ova teorija pada u vodu!
 
jeele:
Dakle, ovu temu sam zapocela i u naucna fantastika medjutim mislim da sam malo promasila...mozda malo vise...ejr sad i sama razmisljam pa mi se nekako ne uklapa tamo...

Nego, zanima me vase misljenje u vezi sa reinkarnacijom. Nekako mi je nelogicno da necije misli, stavovi i tako to, jednostavno nestanu... Da li je reinkarnacija zaista moguca? Ili se to ispoljava u drugom vidu?
Tema malo trazi maste, priznajem - mislim da sam je i zbog toga prvobitno stavila na naucnu fantastiku.

P.S. Bilo bi mi od velike pomoci kad bi mi odgovorili.
Ne znam ni ja o tome mnogo, pravo da ti kazem to je samo stvar vere, medjutim brojna hipnotička stanja ljudi govore da ima tu nečeg. Pokušaj naći nekoga ko zna da hipnozom uđe u tvoju moć podsvesti i saznaj ako mogneš. Ja sam ipak orijentisan ka Hrišćanstvu.
 
Postoji tema koju sam otvorio na ovom forumu a tice se reinkarnacije...
Mozda ce se mnogi zacuditi i verovatno ce me mnogi ispljuvati verovatno cu za danasnje Hriscane ili za one koji sebe tako zovu biti jeretik medjutim za sledbenike pomazanog Isusa Hrista do treceg Vaseljenskog sabora ne bi bio jer je tada na jedan poseban nacin reinkarnacija bila potisnuta iz ucenja Hriscana ,dakle do tog trenutka reinkarnacija je bila sastavnio deo Hriscanskog pokreta...
Da, tacno je da malo ljudi o tome nesto poizdano zna medjutim postoje tehnike koje potvrdjuju reinkarnaciju, a to je tzv vracanje u regresiju ili prosto receno regresija...
Citiracu jednu jako lepu recenicu od mog prijatelja koji je napisao jednu knjigu:
"Vracace vas dok ne naucite" B P
Zivot je neunistiv, neiscrpna energija i prelazi samo iz jednog stanja u drugo itd...

Pozz M S
 
na papirima sam ateista (ne znam kako je dotle dospelo...znam samo da tako jos uvek stoji)
medjutim imam neko pravoslavno vaspitanje...i zelela bih da znam vise o tim tamo ljudima sto se spominju kao sveci. jedino sto ne mogu da shvatim onaj deo - bezgresno zacece, boziji sin, i to... a svi ti kazu isto kad ih pitas...

svidja mi se recenica ''Vracace vas dok ne naucite''

uh, koliko dugo nisam videla prvi post na ovoj temi...malo zvucim onako - ko malo derle u velikom svetu... mada, iskoristila bih priliku da se zahvalim svima koji su pisali (ce pisati) - svakako su pomogli :)
 
Verovala sam i u zivot posle smrti, verovala sam, ali mi je to bilo nesto kao zabavno razmisljanje...sta posle???
e, sada vise ne verujem ni u sta.Ni u taj yebeni zivot...jednostavno, kad te spuste dva metra pod zemlju, nestaje sve!Nestaju sve reci, nestaju svi osmesi, secanja, uspomene, nestaje ljubav mrznja, secanja...sve nestaje.....onog trena kada zatvoris oci zauvek, nestaje i sreca svih onih koji su te voleli i vise nikada ne moze da se vrati...smrt jedne osobe ne odnosi samo jednu osobu....zivot je jedno veliko s*anje...da postoji neko gore ne bi dozvolio da 17 godina nestane tek tako.....
 

Back
Top