Da li se neciji zivot odredjuje prema stepenu ostvarenosti njegovih zivotnih ambicija

vrednost zivota, po meni se ''vrednuje'' po tome kakav je taj covek sada. a ne po onome sto je on uradio, znaci vec po onom sto je on 'pokupio' u zivotu i kako to koristi. zivotne ambicije su zelje koje bile one ostvarene ili ne ali se covek uvek vrti oko njih jer mu je to u interesu, na neki nacin. pa i vama se to desilo! kad imate neku veeeeliku zelju, i onda je na neko vreme zaboravite ali se i uvek setite... biti ambiciozan/na su sutvari svi ljudi, samo svaki na svoj nacin, tu takodje utice i karakter ljudi, tipa: neki to pokazuju neki ne. posle se samo i karakter gleda ako mene pitate... a ne ono sto je on ostvario...naravno na to se ljudi podsecaju da bi posle dali dobar (los) primer drugima itd...

no, da nastavim... po meni, neciji zivot se ne odredjuje tako, medjutim ima tu nesto sto se zovu kompleksi i drugi ljudi koji uticu na tog cije su ambicije.

sve u svemu - mislim da se neciji zivot odredjuje po njegovom karakteru
 
Misliš na ispunjenost života...? Nisam sigurna šta hoćeš da kažeš pod "određuje život"...
Mislim da čovek treba da savladava određene prepreke i da uči nove stvari na putu od rođenja do smrti. Šta je ambicija?
Individualna stvar.
Ja sam vrlo ambiciozna. Moja ambicija je da se razvijem kao ljudsko biće maksimalno koliko mogu, a da pritom zadržim jednostavnost. Da se oslobodim ograničenja koja mi nužno nameću karkater, temperament, poreklo, pol itd... Da ostarim pristojno i ostvarim lični mir.
U ostvarenju te ambicije, sve druge "ambicije" su mi samo sredstva. Karijera? Iskreno, briga me za to, uspeh u obrazovanju i na poslu mi služi samo kao lično naprezanje da vidim koliko mogu mozak da uposlim...
Novac? Užasno bitan za slobodu, pa ga ne potcenjujem, ali mu ni ne robujem. Treba mi pre svega da putujem, da postignem veću pokretljivost generalno, jer mislim da je to važan aspekt života.
Socijalni status? Prema ovome sam totalno ravnodušna.

Bolje da ovde stanem, za slučaj da sam promašila temu...:D
 
Prema tvom odgovoru vidim da si odlicno shvatila pitanje.
Cenim sto si ambiciozna, jer smatram da je covek bez ambicija = covek bez cilja, sto je jos gore, jer takav covek besomucno baulja u ovom nimalo blagom i gostoljubivom svetu.

Svidja mi se deo sa "temperamentom, poreklom i polom"

Smatram da su Sloveni jako tvrdoglavi sto ih u vecini slucajeva sputava u izvrsenju ambicija.

E onaj deo sa karijerom i tim da te je briga za nju me je naterao da se zapitam kako ces dostici "slobodu" koja ti otvara vrata ka "putovanjima" a za njih ti je potrebna pozamasna suma "novca".

Generalno dobro. : )

Zanima me nesto vise o tebi kao na primer:
Ime, godiste, skola, itd

Budi kreativna

Zvjar......
 
e nem nameru da budem jagodica al mislim...
"Cenim sto si ambiciozna, jer smatram da je covek bez ambicija = covek bez cilja, sto je jos gore, jer takav covek besomucno baulja u ovom nimalo blagom i gostoljubivom svetu."

shta fali choveq bez cilja?...shto bre svi moraju da imju jbni cilj?...nametnuli su qtju i porodicu pored karavana kao cilj vetjini ljudi...i kao e ee koji je tvoj cilj...mislim yebesh cilj...ok planirati...al mislim da je glupo imati i zacrtavati ciljeve...i gadni su mi ljudi koji rade na svojim ciljevima...to je ona sluzava bagra koja se smeje osmehom a ne zheli...ok kao e ja tju ovo pa tju ono pa tju ovako...al to je neko planiranje...zacrtavanje ciljeva sukz...bolje je tumarati bez cilja nego sebe celog dati za neki budjavi cilj koji i ovako i onako netje biti bitan kad budesh na samrtnoj postelji...i ljudi koji postavljaju ciljeve a koji nisu svedeni na materijalno su bezveze...kao postavio sam cilj da budem bolji na ovaj ili onaj nachin...to je bezveze...budi shto jesi i menjaj se kao shto se sve menja...ciljevi sputavaju ljude...chine ih malim i sitnim...neprirodni su i otudjuju nas...ciljevi su tekovina nekad su bili privilegija...danas hipnoza...ko je uopshte proturio tu foru sa ciljevima?...
 
Prvo pomislih kako je Tun rekao baš pametno nešto, ali ću se zadržati na – zanimljivo...
Jer, ciljevi, ma kako ovo komunistički zvučalo, zaista održavaju ravnotežu i čuvaju zdravlje... recimo. Mislim, do cilja se dolazi nekim, jel’ da, radom (trudom).
Hm, baš sada počinjem da shvatam koliko čovek može da se upropasti, kada pokuša da odstupi.
Mislim da smo stvoreni da živimo prilično jadnim životom, ne zbog rada i muke, ne ni zbog bola, prosto – sve u životu se završava, teži samouništenju, sam život je ništa drugo do – umiranje... Možda smo zaista živi baš kada umremo.
Sa jedne strane imamo ove priče o tome kako nam društvo stalno nešto nameće, sa druge govorimo o tome kako treba težiti svom cilju i to pošto ga, najpre, zacrtaš. Kao, svaki je čovek individualac, valja čuvati svoju jedinstvenost, blah...
A kakva je to jedinstvenost, kada nam se svi ciljevi svode na jedan isti, takozvani američki san?
Šta mi vredi da ocenjujem život na samrti? A samo ću tada moći da se zapitam koliko sam u životu postigla...
Kako, uopšte, možemo oceniti život? Odrediti... Hm... Kao, ovaj je bio uspešan, onaj nije, ovaj je bio dobar u školi, a onaj je našao lepu ženu, onaj treći nije ništa od toga, ali je bio duša od čoveka :rolleyes:
Pa, na kraju ispada da smo svi „uspeli u životu“, jer nam na sahrani svi nešto povlađuju i govore o nama najbolje :) Osim beskućnika, koje sahranjuje opština... A njih još uvek ima u relativno malom procentu...
Šta onda reći na temu? Zašto ljudi imaju potrebu da stalno nešto upoređuju? A imaju tu potrebu, imam je ja, imate je i vi, tako je nastala i konkurencija... Mislim da je nemoguće oceniti nečiji život. A, baš, ako je moguće – onda je besmisleno. Kako oceniti život bića koje je umrlo nekoliko sati po rođenju? :(
Ustvari, prilično je tužno sumirati nečije uspehe i neuspehe. Jer, pošto pogledate u to biće, i ono vam se lepo nasmeje, kaže: „***** ga, život je to, ionako će nas sve na kraju pojesti crvi...“ Ko je bio srećniji? Kralj ili prosjak?
Pre ambicije bih stavila sreću. Ko je u životu osetio više zadovoljstva, ko se više smejao... Tako bih ocenila nečiji život. A pra svega, možda, nečije veliko saznanje, jer je radoznalost, ipak, ispred želje za upoređivanjem (takmičenjem), i ispred želje za uspehom. Želja za istinama, da shvatimo – čemu sve ovo?
A ako shvatimo, nije tragično ni umreti...
 
Zivot odredjuje ono sto ti je najvaznije a najvaznije je uvek neostvarljivo tako da zivot odredjuje neostvarljivo.Sto si vise zeleo manje si dobio sto si manje dobio zivot ti je imao vise ambicije.Na kraju neostvarjiivo svi nosimo u grob.Sto se tice cilja to je licna stvar.Ja nemam zelju niti potrebu da ista ostane iza mene,najvise bi voleo da se niko nikad ne seca da sam postojao,sto je bar veoma izvesno.Reklo bi se da nisam ambiciozn,ali ambicija je nesto mnogo sire-teznja ka najvaznijem- neostvarljivom.Da,zivot po meni odredjuje ambicija ovako shvacena.
 
AntunTun:
..bolje je tumarati bez cilja nego sebe celog dati za neki budjavi cilj koji i ovako i onako netje biti bitan kad budesh na samrtnoj postelji...i ljudi koji postavljaju ciljeve a koji nisu svedeni na materijalno su bezveze...kao postavio sam cilj da budem bolji na ovaj ili onaj nachin...to je bezveze...budi shto jesi i menjaj se kao shto se sve menja...ciljevi sputavaju ljude...chine ih malim i sitnim...neprirodni su i otudjuju nas...ciljevi su tekovina nekad su bili privilegija...danas hipnoza...ko je uopshte proturio tu foru sa ciljevima?...
Antune propagiras pasivnost.Okreni se oko sebe.Ovo je 21.vek.Pa zar ne vidis da se ovde govori o vestackoj inteligenciji!?Sam napredak drustva namece stavku-Treba imati svoj cilj.
Dosta si kontradiktoran.Ides iz krajnosti u krajnost.Spominjes materijalni cilj kao jedini ispravni i moguci cilj, a zatim govoris o neprirodnosti,otudjivanju,malim i sitnim ljudima!?
Cilj moze da sputa coveka samo na jedan nacin,a to je da ga ucini proracunatim,mada,to je individualna stvar.S druge strane cilj te tera da galopiras napred.Stremljenje ka cilju i ispunjenje istog ti donosi rad na sebi,usavrsavanje,samo-obrazovanje,zadovoljstvo,ispunjenost.
Ne imati cilj,zelju,svrhu postojanja- postajes gubitnik.
 
sunchice znash kako...

Ne imati cilj,zelju,svrhu postojanja- postajes gubitnik. - sad bi ja mogo da pitam a izvini ko je pobednik?...mislim jer pobednik ko je zhiv il ko ima neshto?...dalje nisam spominjao materijalni kao jedini...chak sam to i naglasio "i ljudi koji postavljaju ciljeve a koji nisu svedeni na materijalno su bezveze." - u ovoj rechenici
govori o veshtachkoj inteligenciji su takodje deo degradiranja...deo istog onog sistema koji je pre 200 ili 300god rekao "e valjalo bi da svako ima cilj"...isti taj sistem tje tu veshtachq inteligenciju uposliti da bi mu omogutjila shto lezherniji zhivot...te expanziju qlture koja njom bude prva ovladala...dakle toliko shto se 21vog veka tiche...
ono shto sam ja rekao je ukratko :

dobro je planirati...dobro je misliti unapred...loshe je imati zacrtane striktne ciljeve...loshe je usresrediti se na jedan cilj kada unaokolo ima svega i svachega...dakle po mom mishljenju ljudi sa zacrtanim ciljevima nisu nishta do prazni oklopi...

ovo sve je moje mishljenje...shto ne znachi da je pogodno za svakoga...shto tje retji ako se ne uklapa u tvoju sliq sveta...ne uklapa se...nema tu mnogo neke priche o tome shta i kako i zashto ja mislim ovako il onako...
 
e da...vish gurberte kako je chovek spojio lepo i korisno...te napravio kao svoj brend...zvjar...chista psihologija van vremena i prostora...njaaaa shto sam kvaran

shta znachi zvjar?...ja sam poznavao devojq kojoj je nik bio "The Tmu"...to ne znachi nishta al je neobichno a ona ga je neretko i modifikovala "Mr. Tmu"..."gosn Tmu"...shto je davalo na zanimljivosti...te doprinosilo opshtem utisq da se radi o nekome ko ima smisla za neobichno...

gurbert ima rechi ko moj stric...tj strichevi...i neka familija...ok mozhda ne bash tolko...al ima
 

Back
Top