Najdraži stih

Malo je njegovih stihova na ovoj temi,a ja ga prosto obožavam::::
____________________________________
# Poeziju će svi pisati

san je davna i zaboravljena istina
koju više niko ne ume da proveri
sada tuđina peva ko more i zabrinutost
istok je zapadno od zapada lažno kretanje je
najbrže
sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene
bolesti
cvet između pepela i mirisa
oni koji odbijaju da prežive ljubav
i ljubavnici koji vraćaju vreme unazad
vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
i zemlja koja ostaje verna smrti
jer svet ovaj suncu nije jedina briga

ali jednoga dana
tamo gde je bilo srce stajaće sunce
i neće biti u ljudskom govoru takvih reči
kojih će se pesma odreći
poeziju će svi pisati
istina će prisustvovati u svim rečima
na mestima gde je pesma najlepša
onaj koji je prvi zapevao povući će se
prepuštajući pesmu drugima
ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik
ja primam na sebe osudu propevale gomile:
ko ne ume da sluša pesmu slušaće oluju

ali:

hoće li sloboda umeti da peva
kao što su sužnji pevali o njoj

B.Miljković
 
Za fanove...

More bez pesnika

Ti cekas trenutak da se prilagodis recima
Ali nema takvog pesnika
Ni imena potpuno slobodnog
O gorko i slepo more
Zaljubljeno u brodolom


Ljubavnici
telo je telu lek
kao noc sto se ponavlja
kao rec sto se ponavlja
kao laku noc
 
Evo pre nego sto odem u provod jos malo Ducica!

Oči


Beskonačne tvoje oči, mlada ženo,
Dve duge večeri u pustinji mora;
Dve sumorne bajke što uznemireno
Imaju šum slutnje u granama bora,

Dve mirne galije s crnim zastavama;
Dve žene u crnom, na molitvi neme;
Dve ponoćne reke kroz kraje od kama;
Dva glasnika bola koji kroz noć streme.

Oči moje žene, mračni triumf ploti,
Koje večnom tugom opijene behu,
Svoj su prostor našle u njenoj čistoti,
A svoj car nebeski u njenom grehu.

Od suza prosutih u velika bdenja,
Te beskrajne oči sijaju se s toga,
Dalekim i čudnim sjajem ushićenja,
Kao neke oči što videše Boga.

Čuvaju na svojoj beskonačnoj mreži
Sve tamne ekstaze snova koje sanja,
Oči nepregledne, na čijem dnu leži
Velika i mračna slabost očajanja.

pozdrav :)
 
Hvala angely za ove stihove Nietzsche-a. Citala sam ih u osnovnoj skoli i bas si me podsjetila ne to neko bezbrizno vrijeme
Naravno hvala i pozdrav ostalim forumasima na divnim stihovima
 
Svoj jedini zivot ti zivis u meni
Da budes osecaj i san ti se sazda
Ne trazim na putu tvoj lik nasluceni-
Daleko van tebe ide tvoja brazda.

Oci su ti zato da oplode zvuke,
I glas da molitvu u srcima rodi;
Sav pokret izgleda zamah tvoje ruke;
Ti sjas u stvarima kao dan u vodi,

Tvoj je dah da seme ne smrzne u njivi;
Tvoja ljubav da bi bilo poboznosti;
Tvoja ravnodusnost,da moze da zivi
Gordost ocajanja i gorki car zlosti.

Ti nisi u sebi jer ti nema kraja;
Tvoj govor pocinje muziku svih voda;
Reci su ti konci u tkivu sveg sjaja;
Ides ,ko molitva, od zemlje do svoda.

I ti si nacelo vecma nego bice …
Noc da blisnu zvezde;zamah pobednika,
Da bude pobeda … Lepota,otkrice,
Pre nego mom duhu bese rec i slika

(malo Ducica po mom izboru)

Ledeni cvetovi
Skrivaju nebesa
Nema vise plavog neba
Zlatna prasina
Ukopava sva polja
I potapa zelene planine
Kada sunce
Izadje na
Planinskom vrhu
Cak i hladnoca
Sto probija kosti
Radost je

(pa malo haikua)

Jammin'

Ooh, yeah! All right!
We're jammin':
I wanna jam it wid you.
We're jammin', jammin',
And I hope you like jammin', too.

Ain't no rules, ain't no vow, we can do it anyhow:
I'n'I will see you through,
'Cos everyday we pay the price with a little sacrifice,
Jammin' till the jam is through.

We're jammin' -
To think that jammin' was a thing of the past;
We're jammin',
And I hope this jam is gonna last.

No bullet can stop us now, we neither beg nor we won't bow;
Neither can be bought nor sold.
We all defend the right; Jah - Jah children must unite:
Your life is worth much more than gold.

We're jammin' (jammin', jammin', jammin')
And we're jammin' in the name of the Lord;
We're jammin' (jammin', jammin', jammin'),
We're jammin' right straight from Yah.

Yeh! Holy Mount Zion;
Holy Mount Zion:
Jah sitteth in Mount Zion
And rules all creation.

Yeah, we're - we're jammin' (wotcha-wa),
Wotcha-wa-wa-wa, we're jammin' (wotcha-wa),
See, I wanna jam it wid you
We're jammin' (jammin', jammin', jammin')
I'm jammed: I hope you're jammin', too.

Jam's about my pride and truth I cannot hide
To keep you satisfied.
True love that now exist is the love I can't resist,
So jam by my side.

We're Jammin' (jammin', jammin', jammin'), yeah-eah-eah!
I wanna jam it wid you.
We're jammin', we're jammin', we're jammin', we're jammin',
We're jammin', we're jammin', we're jammin', we're jammin';
Hope you like jammin', too.
We're jammin', we're jammin' (jammin'),
We're jammin', we're jammin' (jammin').
I wanna (I wanna jam it wid you) - I wanna -
I wanna jam wid you now.
Jammin', jammin' (hope you like jammin' too).
Eh-eh! I hope you like jammin', I hope you like jammin',
'Cause (I wanna jam it wid you). I wanna ... wid you.
I like - I hope you - I hope you like jammin', too.
I wanna jam it;
I wanna jam it.

(te konacno I malo Marley-a)
 
"86-a"
Bukowski

najmuchniji posao je
truditi se da zivish
pod posvecenim barjakom.
slichnost namera
sa ostalim ljudima
odvaja budalu od istrazivacha.

to se lepo vidi u
svakom baru, bilijar-sali
fakultetu, hipodromu
ili zatvoru.

ljudi beze od kishe
ali sede
u kadama punim vode.

prilichno je gadno znati da
milioni ljudi strepe od
atomske bombe
mada su odavno
mrtvi.

i pored toga
trude se da pribave
zene
novac
smisao.

a najzad ce se Veliki Barmen nagnuti
beo istinit jak i mistichan
da ti kaze
bilo je dosta
bash kad ti se chini
da tek pochinjesh.
 
NE VJERUJ...

Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kazu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime -


Ne vjeruj! No kasno kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krsa
Tamo, gdje u grmu proljece leprsa
I gdje slatko spava nas jorgovan plavi,


Dodji, cekacu te! U casima tijem,
Kad na grudi moje priljubis se cvrsce,
Osjetis li, draga, da mi t'jelo drsce,
I da silno gorim ognjevima svijem,


Tada vjeruj meni, i ne pitaj vise!
Jer istinska ljubav za rijeci ne zna,
Ona samo plamti, silna, neoprezna
Niti mari, draga, da stihove pise.
 
O tome

Ovom temom,
i plitkom i licnom,
prezvakanom
kroz strofe i strofe,
k'o pesnicka veverica vicno
vrteh se i vrtecu se opet.
''Ona'' i ''on'' balada je sva.
Nisam uzasno nov ja.
Uzasano to je
sto ''on'' - sad sam ja
i sto je ''ona'' - moja.


Vladimir Majakovski
 
OSTAJTE OVDJE



Ostajte ovdje!... Sunce tudjeg neba
Nece vas grijat ko sto ovo grije;
gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko ce naci bolju?!
A majka vasa zemlja vam je ova;
Bacite pogled po krsu i polju,
Svuda su groblja vasih pradjedova.

Za ovu zemlju oni behu divi,
Uzori svijetli, sto je branit znase,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vase.

Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka place za svojijem cedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u narucja sveta;
Zivite zato da mozete mrijeti
Na njemom polju gdje vas slava sreta!

Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas nece;
Bolji su svoji krsevi i goli
No cvijetna polja kud se tudjin krece.

Ovdje vam svako bratski ruku steze -
U tudjem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krse sve vas, sve vas veze:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.

Ostajte ovdje!... Sunce tudjeg neba
Nece vas grijat ko sto ovo grije, -
Gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...

Aleksa Santic
 
Kakva si da si,dodji; ne oklevaj pri oblacenju.
Neka ti je i kosa raspletena,i razdeljak zamrsen,
i jelek otpucen,sta to mari.
Kakva si da si,dodji; ne oklevaj pri oblacenju.

Dodji hitrim koracima po travi.
Ako rumenilo sa tvojih nogu nestane,jer je rosa
pala,ako se prstenovi oko tvojih nogu,rasire,ako biser poispada iz tvoje grivne,sta to mari.
Dodji hitrim koracima po travi.

Gle,oblaci se na nebu gomilaju.
Jata zdralova dolecu sa dalekih obala,i vetar duse na mahove preko pustinje.
Prestrasena marva bezi pojatama u delu.
Gle,oblaci se na nebu gomilaju.

Zalud uzizes zizak na stolu radi svoga gizdanja-drsce i gasi se na vetru.
Ko vidi da na kapcima tvojim nema crnila?Oci su tvoje tamnije od tmurnih oblaka.
Zalud uzizes zizak na stolu radi svoga gizdanja-drsce i gasi se na vetru.

Kakva si da si,dodji; na oklevaj pri oblacenju.
Ako venac za kosu tvoju nije jos ispleten,sta mari;ako lancic oko tvoga lakta nije zapucen,neka ga.
Nebo je pokriveno oblacima-pozno je.
Kakva si da si,dodji; ne oklevaj pri oblacenju.

R.Tagore
 
Moram da ubacim i jednu narodnu pesmu.Oko ove pesme su se vodile zestoke polemike cija je(bila je emisija na nekoj TV stanici pre godinu dana)svojatali su je i Bugari,Makedonci,Grci,Turci,Albanci i Bosanci i na kraju i Srbi.Svako je imao svoju verziju mada je meni najlepsa makedonsak i grcka.Nema je niko na CD-u a na netu je nisam nasao.Ovo je samo jedna od nekoliko nardonih pesama koje se meni svidjaju.Ne ljutite se zbog ovoga.

Ruse kose

Ruse kose, curo, imas.
Zalis li gi ti ?

Aman, da gi zalam,
ne bi ti gi dala
da gi mrsis ti.

Belo lice, curo, imas.
Zalis li go ti ?

Aman, da go zalam,
ne bi ti go dala
da go ljubis ti.

Medna usta, curo, imas.
Zalis li gi ti ?

Aman, da gi zalam,
ne bi ti gi dala
da gi pijes ti.
 
Iskrena pesma

O sklopi usne, ne govori, ćuti,
Ostavi dušu, nek' spokojno sniva -
Dok kraj nas lišće na drveću žuti,
I laste lete put toplijih krajeva.

O sklopi usne, ne miči se, ćuti!
Ostavi misli, nek' se bujno roje,
I reč nek' tvoja ničim ne pomuti
Bezmerno silne osjećaje moje.

Ćuti, i pusti da sad zile moje
Zabrekću novim zanosnim životom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje,
Pred veličanstvom prirode! A po tom,

Kad prođe sve, i malaksalo telo
Ponovo padne u običnu čamu,
I život nov, i nadahnuće celo,
Nečujno, tiho, potone u tamu -

Ja ću ti, draga, opet reći tada
Otužnu pesmu o ljubavi, kako
Čeznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osećam tako...

A ti ćeš, bedna ženo, kao vazda,
Slusati rado ove reči lažne:
I zahvalićeš bogu što te sazda,
I oči će ti biti suzom vlažne.

I gledajući, vrh zaspalih njiva,
Kako se spušta nema polutama,
Ti nećeš znati šta u meni biva, -
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki živac rastrese i nadme,
I osećaji navale k'o plima!

Za taj trenutak života i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja!
Al' ne volim te, ne volim te, draga!

I zato ću ti uvek reći: Ćuti!
Ostavi dušu, nek' spokojno sniva -
Dok kraj nas lišće na drveću žuti,
I tama pada vrh zaspalih njiva.


Milan Rakic
 
Doslo je vreme kad nam kosa sedi
I nasa cula potepeno grube
Stojimo tako skruseni i bledi
Dok nasu starost objavljuju trube

No jos u meni iseznuo nije
Sledbenik Mladog Vertera sto sanja
Pri mesecini i sto sduze lije
Uz svaki spomen starog osecanja

O znam to dobro stari oganj da je
Nestao da ga nece biti vise
No nasu ljubav nema ko da zbrise
Ona se menja ali uvek traje

Sad nam je ljubav otmena i cedna
Ko mesecinom prozeta.Mirise
Ko cvet sasusen uspomena jedna
U knjizi sto se vec ne cita vise

O daj mi draga da na krilo tvoje
Polozim glavu umornu da sada
Slusam dok bljeste na zapadu boje
I vece kao crno krilo pada

Kao u skoljci huku morskih vala
U nasoj dusi gde ce odsad rasti
Niz crvenih beda i starackih zala
Prigusen umor nekadanje strasti

Setna pesma-M.Rakic
 
Obična pesma

Naša je ljubav bila kratkog veka,
Trenutak jedan - tek godinu dana.
I rastavi nas naglo sudba preka,
Bez uzdisaja, bez suza, bez rana.

U svađi nam je proslo pola dana;
U pomirenju mučnom pola noći.
I bežao sam iz našeg stana,
Tražeci mira u poljskoj samoći.

No to je bilo kratko vreme;
Pa postadosmo tuđi jedno drugom;
I gledasmo se u ćutanju dugom,
Tupo, k'o sito dete šećerleme.

I tako sve je prošlo; i ja sada
Ne mogu kleti nebo ni sudbinu,
Il' s pesnicama stisnutim, pun jada,
Prokleti žene ili podlost njinu

Pa ipak - da si samo katkad znala
Veliki, kobni oganj duše ove,
I silnu ljubav što nisti k'o hala
Sve druge misli i nade i snove; -

Pa ipak - da si samo katkad htela
U zanosu, i sličnu mekoj svili,
Da nađeš nežnu reč iz srca vrela -
I mi bi možda dugo srećni bili

A sad polako teče ovo vreme;
Postasmo tako tuđi jedno drugom;
I gledamo se u ćutanju dugom
Tupo, k'o sito dete šećerleme.


Milan Rakic
 
CEZNJA

Danas cu ti dati kada vece padne
U svtelosti skromnoj kandila i sveca
U cistoti duse moje, nekad jadne
Citavu bujicu proletnjega cveca

U sobi ce biti sumrak blag ko tvoje
Srce, sumrak stvoren da se dugo sanja
Na oknimasvetlim zabljestace boje
U taj prvi trenut prvoga saznanja

Sve ce biti lepse, sve draze i vise
Noc koja se spusta svet sto mirno spava
Dugo mrtvo polje na kome mirise
Krzljava i retka u busenju trava

I tako kraj cveca ostacemo sami
Prolice se tada kao bujne kise
Stidljivi sapati u blazenoj tami
I reci iz kojih prolece mirise

M.Rakic
 
Evo jos jedna i idem na spavanje laku noc

Čekanje

Čekam u senci jednog starog duda
Da mesec zađe i, skrivena tamom,
Po uskoj stazi što kroz noć krivuda,
Da siđes k meni čežnjivom i samom.

Čekam, a lenjo prolaze minuti,
I sati biju na tornju daleko.
Već zora sviće, blede mlečni puti,
A ja još čekam, - i večno bih čeko!

O, šta je to što mene veže sada
Za jednu put, za jedan oblik tela,
I što mi duša zatreperi cela,
I sva nemoćna izdiše i pada,
Kad me se takne jedna ruka bela!

I sav zasenjen pred čudesnim sjajem
Lepote tvoje, slab, bez jednog daha,
Kao da svakog časa život dajem,
prilazim tebi pun pobožnog straha

Posrćem, klecam, dokle me privlače,
ko provalija tamna i duboka,
I dok se strasnim prelivima mrače,
Tvoja dva crna neumitna oka...
 
Johnny Was
[Bob Marley (attributed to Rita Marley)]


(Wo-o-o-o! Wo-o-o-o! Wooo!)
Woman hold her head and cry,
'Cause her son had been shot down in the street and died
From a stray bullet.

Woman hold her head and cry;
Explaining to her was a passerby
Who saw the woman cry (cry)
Wondering how can she work it out,
Now she knows that the wages of sin is death, yeah!
Gift of Jah is life. (life)
She cried: Ah-um, I - I know!
"Johnny was a good man," I - I know! (never did a thing wrong)
"Johnny was a good, good, good, good, good, good, good, good,
good, good, good man", (Johnny was good man)
she cried - she crie-ie-ie-ie-ie-ie-ie-ied!

Wo-ooh! Woman hold her head and cry,
As her son had been shot down in the street and died
Just because of the system. (system)

Woman hold her head and cry;
Comforting her I was passing by.
She complained, then she cry:
Oh-ooh-wo-ah, cry (ah-ah), yeah, I know now (ah-ah),
no I know, I know now: (Johnny was a good man)
Said I know, mm-mm-mm-mm-mm. (Never did a thing wrong)
Ah! Ah! (Johnny was a good man)
Can a woman tender care, she cried, (Never did a thing wrong)
Cease towards the child she bear? (Johnny was a good man)
Wo-ho-ho-ooh! Woman cry, woman - (Never did a thing wrong)
She cried, wo-oh! She cried, yeah! (Johnny was a good man)
Can a woman tender care
Cease towards the child she bear? (Never did a thing wrong)
Wo-now, cry! (Johnny was a good man)


Kaya
[Bob Marley]


(Wake up and -)
(Wake up and -)
(Wake up and -) Wake up and turn I loose,
For the rain is fallin'!

Got to have kaya now (kaya, kaya),
Got to have kaya now (kaya, kaya)
Got to have kaya now (kaya, kaya),
For the rain is fallin'!

We-e-e-e-e-ell, I feel so high, I even touch the sky
Above the fallin' rain!
I feel so good in my neighbourhood,
So: here I come again!

I've got to have kaya now (kaya, kaya),
Got to have kaya now (kaya, kaya)
I've got to have kaya now (kaya, kaya),
For the rain is fallin'!
---
Wo-o-oh! Yea-ea-ea-eah! I feel so high, I even touch the sky
Above the fallin' rain!
We-e-ell, I feel so good in my neighbourhood
So: here I come again!

I've got to have kaya now!
I've got to have kaya now!
I've got to have kaya now,
For the rain is fallin'!

Get up and turn I loose;
Wake up and turn I loose;
Wake up and turn I loose, for the rain is fallin'.
We-e-ell, kayaman! (kaya, kaya)
Kayaman! (kaya, kaya)
Got to have kaya now (kaya, kaya),
For the rain is - rain is fallin'!
Wake up and turn I loose -


Михаил Лермонтов

МОЙ ДЕМОН

Собранье зол его стихия.
Носясь меж дымных облаков,
Он любит бури роковые,
И пену рек, и шум дубров.
Меж листьев желтых, облетевших,
Стоит его недвижный трон;
На нем, средь ветров онемевших,
Сидит уныл и мрачен он.
Он недоверчивость вселяет,
Он презрел чистую любовь,
Он все моленья отвергает,
Он равнодушно видит кровь,
И звук высоких ощущений
Он давит голосом страстей,
И муза кротких вдохновений
Страшится неземных очей.

1829


ЕВРЕЙСКАЯ МЕЛОДИЯ

Я видал иногда, как ночная звезда
В зеркальном заливе блестит;
Как трепещет в струях, и серебряный прах
От нее, рассыпаясь, бежит.

Но поймать ты не льстись и ловить не берись:
Обманчивы луч и волна.
Мрак тени твоей только ляжет на ней -
Отойди ж - и заблещет она.

Светлой радости так беспокойный призрак
Нас манит под хладною мглой;
Ты схватить - он шутя убежит от тебя!
Ты обманут - он вновь пред тобой.

1830
 
Nocas sam tuzna evo nesto uz moje raspolozenje
Besmrtna pesma

Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda će u tebi
odjednom nešto posiveti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.

Da li si uopšte ponekad
mislio šta znači živeti?
. . . . . . . . . . . .
Ako ti jave: umro sam
evo šta će biti.
Hiljadu šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti visoko...
Visoko.
Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava
može da bude sutra
koren breze
il' trava?
. . . . . . . .
Ako ti jave: umro sam,
- ne veruj to ne umem.
Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
I zato: ne budi tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i čudno drag.
Noću,
kad gledas u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek
sasav letim, i živim.
 
GOSPOĐICI

Nekada sam i vas na koljenu cupko
I donosio vam slatke šećerleme,
I ljubio dugo vaše plavo tjeme,
I čelo, i lice nevino i ljupko.
No dani su prošli ko rijeka nagla,
Ko trenutni snovi, kao puste varke:
Sad na vašem licu sjaj mladosti žarke,
A na mome jesen i turobna magla.
Ja znam: vaše srce sada vatrom gori,
Moje hladna zima okiva i mori;
Vaše oči sjaju k'o dva neba plava,
A moje su mutne kao magle sinje...
Mladost, ljubav, oganj, sve u grobu spava, –
Po kosama mojim popanulo inje...

Aleksa Šantić

Oraspolozi se malo
 
Danas je umrla meni veoma draga osoba ne mogu biti raspolozena

Sve što mi je rekla..

Sve što mi je rekla u zvezde sam slivo,
od tih zvezdica sliku sam joj skivo
- ta tako su valjda nekad i skovana
po tom božijem ruvu ta puceta sjajna -
sve sam slici kazo što mi srce taji,
nakitio sam je moji' uzdisaji',
al' za taj su teret zvezde bile male,
sve su bliže, bliže zapadu se dale.
Nakitio sam je željom srca moga,
pustom, teškom željom srca žeđanoga,
al' za taj su teret zvezde
sve su bliže, bliže zapadu se dale.
nakitio sam je slašću od usana,
blagoslovom rajskim grešnog milovanja,
al' i za taj teret zvezde behu male
sve su bliže, bliže zapadu se dale.
Nakitio sam je kletvama ljubavnim,
kitama žeženim, plamenom krvavim,
nek osete zvezde kako kletve tište,
nek nebu procvile, nek Bogu propište,
kako pate ljudi neka mu se tuže,
što veruju Boga, te ljubavi služe:
ej! al' za taj teret zvezde behu male,
sve su bliže, bliže zapadu se dale.
Sve je mirno, mirna su mu stada,
samo jedna zvezda preko neba pada,
a ja mislim, bolan, iz oka je pala,
što je pri rastanku slika zaplakala.


Laza Kostić
 

Slične teme


Back
Top