odricanja u korist dece

Gost
Imam cerkicu od 16 meseci, od kako se rodila nisam se ljudski odmorila, naspavala a posvetila sebi u smislu kozmeticar, frizer itd ......o tome i da nepricam, jedva stizem i ono osnovno da uradim a za neki poseban tretman nema sanse.Znam da je to isto kod 99% majki koje nemaju nikakvu pomoc sa strane tipa, svekrva, majka, drugarica itd........Pitam se dokle oavko, ponekad uhvatim sebe da sam toliko besna i nerevozna ali jednostavno to je tako i nema druge, dok malo ne poraste i nepocne da razume svet oko sebe.Ima li jos majki koje su hronicno umorne, i iscrpljene.
 
Anonymous:
Imam cerkicu od 16 meseci, od kako se rodila nisam se ljudski odmorila, naspavala a posvetila sebi u smislu kozmeticar, frizer itd ......o tome i da nepricam, jedva stizem i ono osnovno da uradim a za neki poseban tretman nema sanse.Znam da je to isto kod 99% majki koje nemaju nikakvu pomoc sa strane tipa, svekrva, majka, drugarica itd........Pitam se dokle oavko, ponekad uhvatim sebe da sam toliko besna i nerevozna ali jednostavno to je tako i nema druge, dok malo ne poraste i nepocne da razume svet oko sebe.Ima li jos majki koje su hronicno umorne, i iscrpljene.

Moja majka mi kaze da se nekoliko godina posle mog rodjenja nije naspavala kako treba,a bila je u slicnoj situaciji. I ona zna da je to uobicajeno kada nemash pomoc sa strane.
Nego znash, jedna od ruznih stvari koje mozes uciniti dedetu kasnije je da mu prebacujesh shto si morala da ga pazis i da se odrices u korist njega. Dete ipak nije trazilo da se rodi.
 
Anonymous:
Imam cerkicu od 16 meseci, od kako se rodila nisam se ljudski odmorila, naspavala a posvetila sebi u smislu kozmeticar, frizer itd ......o tome i da nepricam, jedva stizem i ono osnovno da uradim a za neki poseban tretman nema sanse.Znam da je to isto kod 99% majki koje nemaju nikakvu pomoc sa strane tipa, svekrva, majka, drugarica itd........Pitam se dokle oavko, ponekad uhvatim sebe da sam toliko besna i nerevozna ali jednostavno to je tako i nema druge, dok malo ne poraste i nepocne da razume svet oko sebe.Ima li jos majki koje su hronicno umorne, i iscrpljene.

Potpuno te razumem ali treba znati da ima i gore od toga .Ja imam blizance sada su vec porasli (6.5 god)ali secam se kada su bili mali nije tu bilo sna ne 16 meseci nego 2.5 godina mada sam imala i svekrvu koja nije mogla nista da mi pomogne jer se brinula o svome muzu koji dva dana posle mog porodjaja imao splet creva pa niz operacija posle toga.

Zivot mi je bio haos verovala ili ne prvih 6 meseci nisam ni izasla is stana osim za vakcinisanje dece ili ponekad kad sam bila iscrplena kolima do moje mame koja mi je bila jedini spas ali i tamo nije se moglo ici ili stajati vise od 6 -7dana u nizu mora se natrag kuci.
deca su bila veoma nemirna ili bolje receno celu noc budna jedan od njih je dojio a drugi na flasu budili jedan drugog ,veruj mi da ponekad kad jedan od njih je poceo plakati ja sam plakala sa njim jer sam znala da se ovaj drugi budi i tu vise nema odmora.Muz je bio i sam iscrplen po bolnicama sa njegovim caletom i mamom tako da tu nocnu moru nikada zaboraviti necu.
Na ovo jos da dodam zivot izbeglice jer rat u Kosovo me je nateralo da bezim odavde a deca su tada imala nepunih 2 god.
Pa zato poruka od mene ovo nece trajati uvek ona ce postati lepa devojka a ti ces ostati sa traumama jos i kada te pitaju(radoznalci) kada planiras drugo dete...........tada postaje gusto.
pozdrav
V
 
miv:
Zasto smatrate da se odricete u korist dece :evil:
Nisu ona trazila da budu rodjena,vec vi :!:


Slazem se sa tobom ne smatram da se zrtvujem za svoje dete. To je sasvim normalno da radis, hranis ga, kupas presvlacis a ono te naravno IZLUDJUJE ponekad, al sta ces ipak ga VOLIS NAJVISE NA SVETUUUUUUUUUU :D
Ja imam devojcicu od 14 meseci.
 
Eto ja punim baterije na ovom forumu, nemas uvek vremena da se nadjes sa svojim drugaricama, a onda skuvam kaficu, sednem za moj kompjuter i caskam sa vama. I super mi je da podelim svoje brige sa ljudima koji imaju slicne probleme.
 
Vjeruj da ta ne spavanja i svi napori postanu simpaticni i po malo nedostaju kad klinci porastu.Sve prodje pa i to.Moras malo da se organizujes,kad ona spava nemoj odmah da trcis da sredjujes po kuci,posveti se sebi na bilo koji nacin,pa bilo to i samo 15 minuta bolje ces se osjecati.Kad su moja djeca bila mala prvo sto sam radila kad zaspu je da popijem kavu,procitam novine,da na taj nacin napunim baterije,a sve ostalo moze nekako u hodu da se uradi,nije bas tragedija svako zrno prasine,mnogo je gore kad je mama na ivici snaga.Proci ce ne brini.
 
Pa probaj nekako da se organizujes,ja imam dva sina od 6 i 2 godine,i nista mi nije tesko,inace nemam pomoc sa strane osim od muza kome nije tesko da se bakce oko dece,ni sto se tice igranja,a i svega ostalog,ja ne radim,zbog ovog mladeg konkretno ne bih ga jos u obdaniste ,ali lepo rasporedujem vreme,prvo starijeg odvedem u skolicu,pa onda pre podne sredim rucak ,kucu i te stvari,onda prosetam sa mladim,odemo negde pa nam prode brzo vreme dok ne dode stariji iz skolice,ili dode neko kod nas,veruj mi ako si konstantno samo sa detetom,normalno je da si umorna ,uostalom neznam ja sam svoje vreme super rasporedila i meni odgovara,inace najvise volim da uvece kada deca odu na spavanje gledam tv,citam i tako i nikad ne legnem pre 2sata i ustajem u 7,i uopste mi taj tempo ne smeta.I jos nesto,prvo sto uradim ujutru kada ustanem je da se nasminkam i sredim,sve dok razmisljas kako razmisljas nece ti biti bolje.
 
babydoll:
miv:
Zasto smatrate da se odricete u korist dece :evil:
Nisu ona trazila da budu rodjena,vec vi :!:


Slazem se sa tobom ne smatram da se zrtvujem za svoje dete. To je sasvim normalno da radis, hranis ga, kupas presvlacis a ono te naravno IZLUDJUJE ponekad, al sta ces ipak ga VOLIS NAJVISE NA SVETUUUUUUUUUU :D
Ja imam devojcicu od 14 meseci.
Ja imam curicu od mesec dana,i dugo sam je cekao,tako da sto god uradim za njeno dobro,necu smatrati odricanjem :!:
 
mama koja postavila temu sada već šalje dete u vojsku --bajato ... mada uvek aktuelno ,,,
ljudi ja sam bila kostur dok mi klinci bili bebe ,,evo sada se stresem na pomisao ---ali u tim trenucima nisam razmišljala o tome ...bilo mi je samo bitno da ih sačuvam ,da budu čisti i nahranjeni ,,,,normalno i zadovoljni --mada ..mala gamad nikad zadovoljna
a pomoć sa strane --- ma kao da sam odjednom sama na svetu ... svi se razbežali --- evo sada kad klinci malo poodrasli --vratio se narod u moj život .. sada već može da se diše ......
ma ne vredi .... ipak je pravilno sačuvati bebu najveći posao koji postoji --i najteži
 
Ма , само је ствар у томе како се поставиш и шта очекујеш. Ако очекујеш да ћеш се излежавати до 10, мирно спавати и живети као и пре него што су стигла деца...онда ће ти све десет пута теже пасти. Ако се припремиш на то да ''све то иде у рок службе'' ( као што ми је у тим тренуцима говорила мама ), да је то тако - лепо и тешко, онда неће бити проблема! Ја сам од почетка успевала да се супер организујем и увек имала времена за све, за децу, за кућу,касније за посао, па и за себе! И није ми било тешко јер сам била припремљена за то.
Али, моја другарица је имала проблем. Шест недеља после порођаја она ме је звала сва нервозна, бесна, жалила се како је дете ''безобразно'' јер се буди сваке ноћи да сиса!!!??? И како се није наспавала без буђења већ 6 недеља!!!??? Шта јој рећи, никакве приче нису помогле, она једноставно није била спремна на то!
 
Sta kazes, budi se da sisa svaki cas, zlotvorche jedno muchiteljsko?!? :shock: :shock: Ccccccc!? Uzas! Skandal! Mora da doji, kazes?? O brale! Kako, zar to prokleto dete ne moze da ustane samo, ode do frizidera i tiho, da je ne probudi, uzme neku prokletu hranu?!?! :x :roll: :roll: :roll:


NEVEROVATNO. Nije spremna, kazes?! Ajde molim te. Danas svako moze da ima dete. Da bi vozio auto moras da polazes vozacki ispit ali dete - e to svako moze da npravi bez pardona. Kakva budalastina.
 
Ех, будалаштина или не...али чега сам се све наслушала по игралиштима и паркићима од разних мама док су се деца играла... :roll:

Омиљене речи су: ''Немогућ је!!!'' Углавном се жале како су деца ''ужааааасно немирна'', како неће ''ни пола сата да седи мирно'' ( дете од 2 године рецимо! ), како све хоће да дира ( чудо једно! ), кукају како дете стално нешто запиткује ( чудног ли детета! )... и све то кроз интонацију која казује '''јадна ја која се жртвујем!''
Ех, колико је таквих!

А нарочито одговор:'' Друго дете?! Ни са овим једним не могу да изађем на крај, таман посла још једно!'' Или : ''И ово једно ми је превише!'' :x
 
Ja imam cerku od 6 godina,i posto sam samohrana majka,i meni je u pocetku bilo vrlo tesko da se snadjem sa njom.Nespavanje,pa stalno neka frka,niko mi nije pomagao.ali ono,posle sam se malo navikla,gledala sam da kad god mogu vreme posvetim sebi i tako sam imala vise snage da postignem da uradim sve oko nje.Danas je ipak malo drugacije,jer je starija,ali je to do beskraja nemirno i zivahno dete tako da....opet neka frka oko nje.
 
Da u toku prve godine sve svoje potrebe podrediš detetovim - to je najnormalnije. Da nadalje koriguješ svoje navike - i to je potrebno. Da se to nekako dešava samo od sebe - ima i u tome istine. Ali, da stignu fizički umori i krize samopercepcije -stignu.
Posebno te razumem. Šest meseci sam bila sama samcata sa gotovo na smrt bolesnim mužem i bebom od šest meseci do godine dana.
Sada sam samohrana majka, a detetu je nepune tri.
Ako sam morala da izaberem šta ću da zapostavim, a sudeći po mom energetskom (a i socijalnom a i finansijskom)potencijalu sam morala, izabrala sam kuću. I sebe pomalo. Ispunjeno vreme sa njim mi je ipak najvažnije.
Veruj mi, teže mi pada to što njega izmaltretirah jer nema sa kime da ostane: 'ajmo u prodavnicu - 'ajmo na pijacu, 'ajmo u dvorište da širimo veš - 'ajmo da skupljamo veš, 'ajmo da mama opere kosu, 'ajmo u poštu, 'ajmo vamo, 'ajmo tamo... i onda kradem trenutke za sebe kada on spava ujutro ili uveče (peglanje, farbanje kose, čitanje, pisanje, šta već), ili za vreme posla (šišanje na primer), ili kada tetka i kuma dodju u posetu (kupovina ili nešto drugo), a ponekad (kod kuće, kad se završi osnovno oko čišćenja i spremanja hrane) zabatalim sve drugo pa legnem do njega i naspavamo se zajedno (tada najsladje spavam i najlepše se odmorim).
On sad već voli da je "mama lepa", pa drugačije pristupam sebi, posebna je motivacija.
Uostalom, sve se nekako samo po sebi uređuje, odigrava i uigrava.
 

Back
Top