KROJAC SVOJE SUDBINE ILI......

GoshuMaster:
Naravno da je svako svoje sudbine krojac, da ne mislite mozda da je svaciji zivot unapred isplaniran, to su gluposti koje mozete cuti od raznih bakica koje "proricu sudbinu"
Naravno,slazem se sa tobom ali kada covek zivi po svim normama pravilnog i razumnog,trudi se,radi,doprinosi,uci,cini dobra dela a u zivotu mu ipak i stalno kola idu nizbrdo.Znam da tu nema neke vise sile,nisam ni mislila na to,mozda je problem u drustvu koje je generalno gluvo za kvalitet a olos isplivava na povrsinu.Zanima me gde je granica prilagodjavanja?Dokle covek treba da ide a da ostane svoj?
 
Opet o sudbini... :?
Pa, jeste neiscrpna tema. Ali meni se čini da su sa ovog foruma otišli svi koji su voleli filozofiju :(
Sad su tu neki novi... I postavljaju iste teme. Ali nije bitno. Nije mi jasno šta je za vas sudbina. Neophodno je najpre da je definišemo, a lako ćemo o njenom postojanju, onda...
Ja o sudbini imam sledeću predstavu:
Sudbina je skup dešavanja u životu jednog pojedinca, uzrok i posledica njegovih odluka, uticaja okoline i faktora koji su tu po rođenju. Sudbinu određuje mnogo činilaca i ona nije ništa drugo do biografija, zamišljena unapred. Namerno pišem zamišljena.
Da bi sudbina postojala, mora postojati barem jedan isti ovakav svet, samo malo napredniji (u vremenu). Ako sudbina ne postoji, onda je putovanje kroz vreme nemoguće i svi ti ljudi (koji o njemu govore) bulazne.
Prema mojoj definiciji – sudbina svakako postoji. Ali pojam sudbine je neodređen i „neuhvatljiv“ isto kao i pojam vremena. Isto kao i pojam tačke od koje je sačinjena prava. Kao pojam dobra i zla. Ne možete pokazati prstom u nju.
Pojam sudbine je upravo to – pojam.
Ako je neko poželeo nešto da uradi i posle se predomislio - time, svakako, nije promenio svoju sudbinu jer je njegova sudbina bila da se predomisli. Sudbina je, dakle, jasna tek pošto se pokaže. Pre toga – ona je pojam.
Ako pitate da li nam neko drugi „kroji“ sudbinu, u to već ne verujem. I to pitanje bi imalo daleko jasniji način da se postavi: Da li postoji Bog, ili neka „viša sila“? Što je usko povezano sa ovom temom, ali je, opet, potpuno drugo pitanje...

Uopšte, mislim da različiti ljudi tumače pojam sudbine na različite načine, i onda postavljaju pitanje, kao da pitaju – da li je trava zelena?...
Prvo napišite ŠTA JE SUDBINA, onda recite da li mislite da postoji.
 
lexa je bash zadubila...pod krojiti sudbinu verovvatno je mislio koliko mi kreiramo svoj zhivot te koliko nam je unapred neshto zacrtano...bash kao shto babe to prichaju...ok babe su sad i moja keva i sve al shta ima veze...sudbina je ono kad ne znash kako bi definisao neshto u zhivotu...pa kao sudbina...splet chudnih okolnosti mnogi definishu kao sudbinu...sudbina je glup termin...sudbina je smrt?...kao neshto zacrtano?...meni je mizantrop bio bash fuj lik...ok filozofija je to ne kazhem ja...no ta terminologija i sve to...to mi nije bash ok...da se razumemo da je ovo elektrotehnika pa da ljudi koriste termine i ne znam shta...al filozofija je prilichno temelj svakog mishljenja...sad sam zaqvao i moro bi bash mnogo da pishem a nije mi do toga...jbte bash mi u zadnje vreme nije do pisanja...tonem...nema drugog objashnjenja...
 
Nadala sam se da cemo se bolje razumeti,ali evo moram opet da pojasnjavam.Ja stvarno nisam imala nameru da govorim o visim silama/gluposti/vec o realnom stanju stvari.Termin -krojac svoje sudbine-upotrebila sam figurativno a mislila na sledece.Da li je moguce u drustvu u kom zivimo da postanemo i ostanemo ono cemu tezimo i sto zelimo ili je drustvo to koje od nas pravi nesto totalno suprotno?Mislim da je sada jasnije.
 
Lexa:
Opet o sudbini... :?
Pa, jeste neiscrpna tema. Ali meni se čini da su sa ovog foruma otišli svi koji su voleli filozofiju :(
Sad su tu neki novi... I postavljaju iste teme. Ali nije bitno. Nije mi jasno šta je za vas sudbina. Neophodno je najpre da je definišemo, a lako ćemo o njenom postojanju, onda...
Ja o sudbini imam sledeću predstavu:
Sudbina je skup dešavanja u životu jednog pojedinca, uzrok i posledica njegovih odluka, uticaja okoline i faktora koji su tu po rođenju. Sudbinu određuje mnogo činilaca i ona nije ništa drugo do biografija, zamišljena unapred. Namerno pišem zamišljena.
Da bi sudbina postojala, mora postojati barem jedan isti ovakav svet, samo malo napredniji (u vremenu). Ako sudbina ne postoji, onda je putovanje kroz vreme nemoguće i svi ti ljudi (koji o njemu govore) bulazne.
Prema mojoj definiciji – sudbina svakako postoji. Ali pojam sudbine je neodređen i „neuhvatljiv“ isto kao i pojam vremena. Isto kao i pojam tačke od koje je sačinjena prava. Kao pojam dobra i zla. Ne možete pokazati prstom u nju.
Pojam sudbine je upravo to – pojam.
Ako je neko poželeo nešto da uradi i posle se predomislio - time, svakako, nije promenio svoju sudbinu jer je njegova sudbina bila da se predomisli. Sudbina je, dakle, jasna tek pošto se pokaže. Pre toga – ona je pojam.
Ako pitate da li nam neko drugi „kroji“ sudbinu, u to već ne verujem. I to pitanje bi imalo daleko jasniji način da se postavi: Da li postoji Bog, ili neka „viša sila“? Što je usko povezano sa ovom temom, ali je, opet, potpuno drugo pitanje...

Uopšte, mislim da različiti ljudi tumače pojam sudbine na različite načine, i onda postavljaju pitanje, kao da pitaju – da li je trava zelena?...
Prvo napišite ŠTA JE SUDBINA, onda recite da li mislite da postoji.
Potpuno si pogresno protumacila moje pitanje,ne zelim da komentarisem pojam sudbine vec uticaj nas samih na ono sto jesmo u danasnjem drustvu u kom zivimo.Terimin krojac svoje sudbine je upotrebljen u potpuno drugom kontekstu od kog ga ti tumacis.Ako me sada bolje razumes ajde da diskutujemo na ovu temu.
 
AntunTun:
lexa je bash zadubila...pod krojiti sudbinu verovvatno je mislio koliko mi kreiramo svoj zhivot te koliko nam je unapred neshto zacrtano...bash kao shto babe to prichaju...ok babe su sad i moja keva i sve al shta ima veze...sudbina je ono kad ne znash kako bi definisao neshto u zhivotu...pa kao sudbina...splet chudnih okolnosti mnogi definishu kao sudbinu...sudbina je glup termin...sudbina je smrt?...kao neshto zacrtano?...meni je mizantrop bio bash fuj lik...ok filozofija je to ne kazhem ja...no ta terminologija i sve to...to mi nije bash ok...da se razumemo da je ovo elektrotehnika pa da ljudi koriste termine i ne znam shta...al filozofija je prilichno temelj svakog mishljenja...sad sam zaqvao i moro bi bash mnogo da pishem a nije mi do toga...jbte bash mi u zadnje vreme nije do pisanja...tonem...nema drugog objashnjenja...


Ti i ja se izgleda nekako najpribliznije od svih,razumemo.
 
OK, možda sam ja odgovorila na nepostavljeno pitanje, ali bi onda bilo bolje da promeniš (proširiš) temu, da je ne bi zaključali kao duplikat. Mislim da je niko dosad nije shvatio kako treba.
Sad moram da nagađam o čemu je reč...
Da li društvo negativno utiče na našu individualnost? Tj. na formiranje ličnosti... A ličnost je u vezi sa odlukama, odluke su u vezi sa onim što je ovde nazvano sudbina... Jel’ to?
Recimo, postavila sam temu u kojoj je reč o jednom ljudskom „instinktu“, a to je – savest. I tamo pišem o tome kako bismo, kao potpuno neuki i necivilizovani, verovatno bili potpuno svesni dobra i zla. Da li misliš da je to istina?
A ti bi da proširiš temu na celokupnu ljudsku (vrlo kompleksnu :) ) ličnost...?
Dakle, društvo nas nekako „kvari“ (Ruso)?
Sa time se, svakako, slažem. I to ne samo u pogledu moralnih vrednosti, već i intelekta i suštine.
 
skochish kroz prozor s 15tog i syebo si sudbu...oooo da to ti je zapisato...ko religija - chudni su putevi = sveprimenjljivi odgovor

da sudbina...oh kleta...ja sam zhohar a ovo je zemlja gushtera...pojeshte me pre nego shmugnem ispod sudopere...imam 24 i nema teoretske shanse da u zhivotu qpim sebi krov nad glavom...da ne govorim o svetu i putovanjima...sudbina shta da se radi...oooh slatka uteho...zashto ja ne vidim tako?...el to blagoslov il prokletstvo?

e blizance jesil zhensko?..da se kombinujemo?...ono kao kapiram te prolazi vreme..jesam jednom al mi nije bilo milo...ona mislila a mene boleleo uvo...e sad izvini na ovakvom neponashanju al ja sam zagoreo i hormoni tje mi glave dotji...da prenesemo ekipu s ljis na folozofiju...ahahhaa plachi mizantrope jer tovj je svet asimilovan...hhahahha pobedili smo...mediokritet vs misao...

nem pojma slazhemo se...mada ne znam kolko nisam te chito i te stvari...ja mrzim jevreje a ti?

leca je super ima machq i sve...oh ne previshe sam odlutao i neshto me vuche k matici...ahahha matica rulz...kako da se ponashammmmmoooooooo....shtoo bre tako majq mu pa na internetu smo ovde nema boundries valjda....


chime se budala ponosi toga se pametan stidi...yeah...budala it is
 
Lexa:
OK, možda sam ja odgovorila na nepostavljeno pitanje, ali bi onda bilo bolje da promeniš (proširiš) temu, da je ne bi zaključali kao duplikat. Mislim da je niko dosad nije shvatio kako treba.
Sad moram da nagađam o čemu je reč...
Da li društvo negativno utiče na našu individualnost? Tj. na formiranje ličnosti... A ličnost je u vezi sa odlukama, odluke su u vezi sa onim što je ovde nazvano sudbina... Jel’ to?
Recimo, postavila sam temu u kojoj je reč o jednom ljudskom „instinktu“, a to je – savest. I tamo pišem o tome kako bismo, kao potpuno neuki i necivilizovani, verovatno bili potpuno svesni dobra i zla. Da li misliš da je to istina?
A ti bi da proširiš temu na celokupnu ljudsku (vrlo kompleksnu :) ) ličnost...?
Dakle, društvo nas nekako „kvari“ (Ruso)?
Sa time se, svakako, slažem. I to ne samo u pogledu moralnih vrednosti, već i intelekta i suštine.

Tako je Lexa,sada smo se razumele.Upravo to sto kazes,"drustvo nas nekako kvari".Mozda sam malo drugacije trebala da postavim temu/ali u trenutku sam to definisala kao krojac sudbine/.Sada si shvatila sta pokusavam da kazem,znaci ono o sudbini u prvoj postavi odpada,pitanje je kompleksnije.Uporno se borim da ostanem svoja na svom i da nikome ne ucinim to zadovoljstvo da padnem pod uticaj.Da li gresim?Ocigledno su uporni i dosledni svoga stava ljudi,tvrdoglavi ali nadam se i ne glupi.
Pitanje sirim na:kako se odnositi prema okolini i drustvu uopste koje pokusava da napravi od tebe nesto sto nisi?Uporno ti namece nesto sto nisi ti a da bi mogao da se kreces zivotnim putem moras prihvatati smernice koje cesto vode u ambis ili nesto blazi oblik sopstvene otpadljivosti.
 
AntunTun:
skochish kroz prozor s 15tog i syebo si sudbu...oooo da to ti je zapisato...ko religija - chudni su putevi = sveprimenjljivi odgovor

da sudbina...oh kleta...ja sam zhohar a ovo je zemlja gushtera...pojeshte me pre nego shmugnem ispod sudopere...imam 24 i nema teoretske shanse da u zhivotu qpim sebi krov nad glavom...da ne govorim o svetu i putovanjima...sudbina shta da se radi...oooh slatka uteho...zashto ja ne vidim tako?...el to blagoslov il prokletstvo?

e blizance jesil zhensko?..da se kombinujemo?...ono kao kapiram te prolazi vreme..jesam jednom al mi nije bilo milo...ona mislila a mene boleleo uvo...e sad izvini na ovakvom neponashanju al ja sam zagoreo i hormoni tje mi glave dotji...da prenesemo ekipu s ljis na folozofiju...ahahhaa plachi mizantrope jer tovj je svet asimilovan...hhahahha pobedili smo...mediokritet vs misao...

nem pojma slazhemo se...mada ne znam kolko nisam te chito i te stvari...ja mrzim jevreje a ti?

leca je super ima machq i sve...oh ne previshe sam odlutao i neshto me vuche k matici...ahahha matica rulz...kako da se ponashammmmmoooooooo....shtoo bre tako majq mu pa na internetu smo ovde nema boundries valjda....


chime se budala ponosi toga se pametan stidi...yeah...budala it is

E,j....bga,sad sam se razocarala.Taman pomislih da se kapiramo a ti opleo po hormonima i ljis-u.Necu BRE da te muvam!!!
 

Back
Top