O ljubavi uopste

Ljubav oplemenjuje....otvara vidike....onaj koji ne voli ili nije voleo josh uvek nije spoznao lepote koje mu zivot pruza....Chovek bez ljubavi je prazan....Ljubav je ta koja daje snagu,odrzava u zivotu i za koju se vredi boriti......... :p
 
Ljubav oplemenjuje....otvara vidike....onaj koji ne voli ili nije voleo josh uvek nije spoznao lepote koje mu zivot pruza....Chovek bez ljubavi je prazan....Ljubav je ta koja daje snagu,odrzava u zivotu i za koju se vredi boriti......... :p
 
nocna mora:
Dali bi mogao taj kljuc da se pozajmi??......ukoliko otvara sva srca!!?
Eeeeee... Rado bih ti ga pozajmila, ali nema svrhe. To je onaj lopovski, takozvani kalauz. ;)
Moraš da znaš kako da ga koristiš, a svaka brava je drugačija, treba ga stalno prilagođavati.

Unutra si, a znaš - nigde, nikad vrata,
lica i naličja ovaj dvorac nema,
niti spoljnjeg zida nit' centra skrivena;
građevina ova svemir obuhvata.

Ne nadaj se da će tačnost puta tvoga,
koji se uporno u dva pravca račva,
tvom odvesti te cilju.

Borhes
 
Ljudi, kad oni vole,

Duge bacaju poglede

I duboke puštaju uzdahe.

Zverima, kad one vole,

Oči se zamute,

Đem od pene ih oblije.

Sunca, kad ona vole,

Umotaju noge tkaninom zemalja,

I igrajući, približavaju se svojim drugaricama.

Bogovi, kad oni vole,

Na pravu meru svedu trepet vasione

Kao Puškin ljubavni žar sobarice Volkonskog.



Velimir Hlebnjikov
 
tebi jedinoj
nikada nisam napisao stih
možda zato
jer si dugo bila samo sjena
kao dječak sam
sam
ali ti si moj plišani medvjedić
koji me čuva
ne spava pokraj mene
ali je uvijek tu
na polici mog ormara
na koju prašina nikada ne pada
uz kojeg se uvijek mogu priviti
kada nestane svaka nada


:)
 
KARIKU PO KARIKU

Vezat ću nevidljivim nitima,
Najtanjim konopima
Sjećanja na tebe….
Okačit ću ih kao karike,
Jedno za drugo…
Tek maleni razmak
Znak odmora
Za moje misli….
Izgužvat ću ih,
Kariku po kariku
Svojim mislima…
I nije mi žao
Što se lomim iznova…
Priuštit ću si krik
I slatki uzdah..
Neka se razliju,
Neka se razbiju,
Neka klize…
Do tebe….
Osjeti me mislima
I nijemo mi serviraj sebe…
Kariku po kariku…


T.
 
ZASTO

Smedje oci
Sve je tako prolazno.
I ovaj tren koji je sad, bit ce proslost za sekundu.
I ovaj dan...tako lijep...sutra ce biti tek prosli dan...
neki utorak, malo bijel, malo suncan u zoru ovog proljeca.
Prolazi stvarno svaki trenutak,
svaka kap vode isparava na suncu i svaka dusa je sve
blize nekoj svojoj konacnosti.
Most daleke glazbe dolazi do mene,
kroz staklene rijeci pokusavam se sjetiti rotacije
nekih trenutaka medju nama, koji su prosli,
a ostali su u sjecanju.
Zasto je sve samo uvijek sjecanje?
Prolaznost nezaustavljivo uzima svoje, i ako su
drugi spremni tociti vodu u pijesak,
nedajuci se da tako pune neko podzemno jezero...
kao rezervoar za buduce susne dane.
Za ovaj dan izmisljene su ove rijeci...
kazu da znam kako u galaksiji postoji jos jedna dusa
poput mene, koja je svjesna da nema podzemnog jezera,
jer je sve...prolazno.

(l.)
 

Back
Top