Dižući se 1804. protiv ekonomski posustale i brojnim ratovima oslabljene Otomanske imperije, srpski narod u Šumadiji se nadao brzom uspehu i vaskrsu srpske nezavisnosti izgubljene pre mnogo vekova. I ne samo to: vodji ustanka su u duhu modernih evropskih nacionalnih ideja, ali i srpske srednjevekovne tradicije, maštali i o priključenju drugih delova srpskog naroda slobodnoj državi. Međutim, ustanička slabost, neočekivana otpornost Turske kao i nepovoljne međunarodne okolnosti učinile su taj poduhvat u tom trenutku nemogućim. No,
Prvi srpski ustanak je postavio temelje za dalje napore Miloša Obrenovića koji su bili plodotvorni zahvaljujući mudrosti srpskog knjaza, ali i podršci moćne Rusije, pobednice nad Napoleonom.
Naredni pokušaj stvaranja države ujedinjenog srpskog naroda zbio se tokom Velike istočne krize.
Ustanak protiv Turaka u Hercegovini podignut leta 1875, proširio se i na Bosnu a 1876. je doveo do ulaska u rat Srbije i Crne Gore. I srpski narod iz
Austrougarske pomagao je svoju braću, te je po prvi put u istoriji celokupno srpstvo bilo obuhvaćeno jednim naporom. No, iste okolnosti koje su uslovile
slom 1813. i ovoga puta su sprečile ostvarenje srpskih ambicija. Na Berlinskom kongresu 1878. dve srpske države su međunarodno priznate, Stara Srbija i Makedonija su ostale u sastavu Turske a Bosna i Hercegovina su pripale Austrougarskoj.
Period koji je usledio bio je obeležen velikom neslogom, stranačkim razmiricama i dinastičkim trvenjima sa kulminacijom u kraljeubistvu 1903. Osnivač srpske kritičke istoriografije Ilarion Ruvarac tom prilikom je rekao da će srpski narod zbog tog zločina ispaštati narednih sto godina ( tačno po isteku tog roka Srbi su ubili još jednog državnog glavara ). I zaista je dvadeseti vek bio pun iskušenja za srpski narod. Veliki hrišćanski uspeh - proterivanje Turaka iz Evrope 1912. pomračen je međusobnom borbom balkanskih saveznika oko podele plena. Još neoporavljena, Srbija je nepromišljenim
aktom grupe mladića na Vidovdan 1914. gurnuta u Svetski rat. Posle četvorogodišnje herojske borbe i ogromnih žrtava, srpski narod se po prvi put našao u jednoj, svojoj, državi.
Nova zajednica je međutim od početka bila suočena sa osvetoljubivošću suseda, iredentizmom nacionalnih manjina i hrvatskim separatizmom. Je li nesrećno jugoslovensko opredeljenje srpske elite bilo prouzrokovano njenom naivnošću, megalomanijom ili spletom međunarodnih okolnosti ? Po ubistvu kralja Aleksandra u Marseju Jugoslavija je izgubila i spoljnopolitičku orijentaciju te se 1941. nesmotreno našla u Drugom svetskom ratu. U njemu se raspala kao kula od karata, a srpski narod je doživeo genocid. Nova Jugoslavija je bila stvorena po modelu pobednika u građanskom ratu - komunista, a Srbi su u njoj podeljeni na više republika i nacija.
Uporedo sa nacionalnim, pola veka je tekao i ekonomski, kulturni i moralni sunovrat našeg društva. Nije ni čudo što je srpski narod planetarni krah levog totalitarizma dočekao nespreman i na svoje čelo postavio najgoru moguću opciju. Katastrofalni rezultati u ratovima 90 - tih samo su logična posledica pogrešnog izbora. Ipak, pobeda demokratskih snaga 5. oktobra otvorila je nove perspektive Srbiji. Na građanima je sada da sprečavaju svaku zloupotrebu vlasti i da svojim trudom pripomognu da naša zemlja, u skladu sa svojim prirodnim bogatstvima i geostrateškim položajem, zauzme mesto predvodnika na Balkanu. Daj Bože da sledeća dva veka srpski narod provede u miru i razvoju !
Prvi srpski ustanak je postavio temelje za dalje napore Miloša Obrenovića koji su bili plodotvorni zahvaljujući mudrosti srpskog knjaza, ali i podršci moćne Rusije, pobednice nad Napoleonom.
Naredni pokušaj stvaranja države ujedinjenog srpskog naroda zbio se tokom Velike istočne krize.
Ustanak protiv Turaka u Hercegovini podignut leta 1875, proširio se i na Bosnu a 1876. je doveo do ulaska u rat Srbije i Crne Gore. I srpski narod iz
Austrougarske pomagao je svoju braću, te je po prvi put u istoriji celokupno srpstvo bilo obuhvaćeno jednim naporom. No, iste okolnosti koje su uslovile
slom 1813. i ovoga puta su sprečile ostvarenje srpskih ambicija. Na Berlinskom kongresu 1878. dve srpske države su međunarodno priznate, Stara Srbija i Makedonija su ostale u sastavu Turske a Bosna i Hercegovina su pripale Austrougarskoj.
Period koji je usledio bio je obeležen velikom neslogom, stranačkim razmiricama i dinastičkim trvenjima sa kulminacijom u kraljeubistvu 1903. Osnivač srpske kritičke istoriografije Ilarion Ruvarac tom prilikom je rekao da će srpski narod zbog tog zločina ispaštati narednih sto godina ( tačno po isteku tog roka Srbi su ubili još jednog državnog glavara ). I zaista je dvadeseti vek bio pun iskušenja za srpski narod. Veliki hrišćanski uspeh - proterivanje Turaka iz Evrope 1912. pomračen je međusobnom borbom balkanskih saveznika oko podele plena. Još neoporavljena, Srbija je nepromišljenim
aktom grupe mladića na Vidovdan 1914. gurnuta u Svetski rat. Posle četvorogodišnje herojske borbe i ogromnih žrtava, srpski narod se po prvi put našao u jednoj, svojoj, državi.
Nova zajednica je međutim od početka bila suočena sa osvetoljubivošću suseda, iredentizmom nacionalnih manjina i hrvatskim separatizmom. Je li nesrećno jugoslovensko opredeljenje srpske elite bilo prouzrokovano njenom naivnošću, megalomanijom ili spletom međunarodnih okolnosti ? Po ubistvu kralja Aleksandra u Marseju Jugoslavija je izgubila i spoljnopolitičku orijentaciju te se 1941. nesmotreno našla u Drugom svetskom ratu. U njemu se raspala kao kula od karata, a srpski narod je doživeo genocid. Nova Jugoslavija je bila stvorena po modelu pobednika u građanskom ratu - komunista, a Srbi su u njoj podeljeni na više republika i nacija.
Uporedo sa nacionalnim, pola veka je tekao i ekonomski, kulturni i moralni sunovrat našeg društva. Nije ni čudo što je srpski narod planetarni krah levog totalitarizma dočekao nespreman i na svoje čelo postavio najgoru moguću opciju. Katastrofalni rezultati u ratovima 90 - tih samo su logična posledica pogrešnog izbora. Ipak, pobeda demokratskih snaga 5. oktobra otvorila je nove perspektive Srbiji. Na građanima je sada da sprečavaju svaku zloupotrebu vlasti i da svojim trudom pripomognu da naša zemlja, u skladu sa svojim prirodnim bogatstvima i geostrateškim položajem, zauzme mesto predvodnika na Balkanu. Daj Bože da sledeća dva veka srpski narod provede u miru i razvoju !