Zašto čitate beletristiku?

Zasto citate beletristiku?

  • Uzivam da citam

  • Dosadno mi je u zivotu

  • Ucim nesto novo

  • Ne znam


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.

gost 41782

Elita
Poruka
19.638
Da se razumemo.....ja sam zavrsila knjizevnost i jezik , da stvar bude bizarnija.......:lol:

.......ali od kako sam zavrsila faks citam samo strucnu literaturu, biografije a lepu knjizevnost zaobilazim u sirokom luku....ne vidim smisao citanja knjiga....imam jako mnogo recnika, i knjiga uopste.... obozavam da se vrzmam po knjizarama i da citam ...generalno..... ali ne beletristiku

.....sve sto sam procitala na faksu smatram potpuno nebitnim i ne vidim nikakvu vrednost u tome sto sam proctala gomilu knjiga na faksu i van faksa dok sam bila mladja....
nikakvo uzivanje nisam osecala dok citam .....mozda me je poneka knjiga rasplakala i imala neku dobru poruku....ali generalno o zivotu se ne uci u knjigama

zato se pitam zasto uopste citati necija pisanija o izmisljenim ljubavima, likovima itd......
 
Poslednja izmena:
Nemoj se ljutiti, ali mislim da si pogrešila pri odabiru fakulteta, očigledno nisi zainteresovana za književnost.
Književnost i ne treba da uči o životu, ne čita se da bi se nešto naučilo, već da bi se uživalo. Naravno mislim
na takozvanu lepu književnost, beletristiku.
Mada moguće je da dođe do zasićenja posle mnogo pročitanih knjiga, pa da se okrenemo nekim non-fiction
knjigama.
 
Ovako...Citam bas od malih nogu...I UŽIVAM u tome...Da se bar u masti nagledam mesta koje realno tesko u životu da bih video....Da bih video kako su razmisljali i ponašali se ljudi u nekim drugma-vremenima, svetovima, kulturama... Erik Van Lustbader je npr. toliko dobro dočarao Ayiju u svojim knjigama-sve što danas vidimn na NETU ustvari sam prvo kod njega u literaturi video-ništa nije izmišljeno! Smisao knjga jeste neki "ventil", malo se čovek opusti, ali da, i nauči nešto novo...Npr delo onog Francuza Pleme pećinskog medveda i Lovci na Mamute Jan Paul...nešto, koji je dok sam ja bio klinac-vodio se kao dečja literatura-sad odjednom se poojavilo još 2 ili 3 knjige u serijalu, i ispalo da je skroz neka druga klasa literature...A eto priča se o čovečanstvu opre više hiljada godina, što nema šanse da je iko od nas mogao da doživi...ali ako je zasnovano koliko/toliko na realnim temeljima, argumentima-može biti lep uvid u, bukvalno praskozorje čovečanstva..
 
Poslednja izmena:
sad ne znam šta se podrazumeva pod beletristiku, ali ništa osim života ne može da te uči o životu.

Što se tiče onoga što čitam, najviše mi se dopada da čitam knjige u kojima pisac dolazi u sukob sa sobom ili sa svetom. Eto npr Hamsunove Misterije gde je pisac preneo sebe u dva lika, Minuta i Nagela
 
Da se razumemo.....ja sam zavrsila knjizevnost i jezik , da stvar bude bizarnija.......:lol:

.......ali od kako sam zavrsila faks citam samo strucnu literaturu, biografije a lepu knjizevnost zaobilazim u sirokom luku....ne vidim smisao citanja knjiga....imam jako mnogo recnika, i knjiga uopste.... obozavam da se vrzmam po knjizarama i da citam ...generalno..... ali ne beletristiku

.....sve sto sam procitala na faksu smatram potpuno nebitnim i ne vidim nikakvu vrednost u tome sto sam proctala gomilu knjiga na faksu i van faksa dok sam bila mladja....
nikakvo uzivanje nisam osecala dok citam .....mozda me je poneka knjiga rasplakala i imala neku dobru poruku....ali generalno o zivotu se ne uci u knjigama

zato se pitam zasto uopste citati necija pisanija o izmisljenim ljubavima, likovima itd......
E hebiga. Zašto ljudi gledaju porniće kada je sve izmišljeno? Valjda beže od stvarnosti.
 
Ovako...Citam bas od malih nogu...I UŽIVAM u tome...Da se bar u masti nagledam mesta koje realno tesko u životu da bih video....Da bih video kako su razmisljali i ponašali se ljudi u nekim drugma-vremenima, svetovima, kulturama... Erik Van Lustbader je npr. toliko dobro dočarao Ayiju u svojim knjigama-sve što danas vidimn na NETU ustvari sam prvo kod njega u literaturi video-ništa nije izmišljeno! Smisao knjga jeste neki "ventil", malo se čovek opusti, ali da, i nauči nešto novo...Npr delo onog Francuza Pleme pećinskog medveda i Lovci na Mamute Jan Paul...nešto, koji je dok sam ja bio klinac-vodio se kao dečja literatura-sad odjednom se poojavilo još 2 ili 3 knjige u serijalu, i ispalo da je skroz neka druga klasa literature...A eto priča se o čovečanstvu opre više hiljada godina, što nema šanse da je iko od nas mogao da doživi...ali ako je zasnovano koliko/toliko na realnim temeljima, argumentima-može biti lep uvid u, bukvalno praskozorje čovečanstva..

ne znam ja isto volim da vidim duga mesta ali za to odem na you tube:mrgreen:

e ovo jedino .....procitati kakve vrednosti su imali ljudi nekada- e to moze biti interesantno ja sam volela da citam tu tematiku da se izmestim u drugo vreme...to mi je super
 
Da se razumemo.....ja sam zavrsila knjizevnost i jezik , da stvar bude bizarnija.......:lol:

.......ali od kako sam zavrsila faks citam samo strucnu literaturu, biografije a lepu knjizevnost zaobilazim u sirokom luku....ne vidim smisao citanja knjiga....imam jako mnogo recnika, i knjiga uopste.... obozavam da se vrzmam po knjizarama i da citam ...generalno..... ali ne beletristiku

.....sve sto sam procitala na faksu smatram potpuno nebitnim i ne vidim nikakvu vrednost u tome sto sam proctala gomilu knjiga na faksu i van faksa dok sam bila mladja....
nikakvo uzivanje nisam osecala dok citam .....mozda me je poneka knjiga rasplakala i imala neku dobru poruku....ali generalno o zivotu se ne uci u knjigama

zato se pitam zasto uopste citati necija pisanija o izmisljenim ljubavima, likovima itd......

Moram reći da se iskreno divim tvojoj odluci da se u životu profesionalo baviš nečim što te suštinski ne interesuje. Takva sposbnost da odvojiš lično od profesionalnog djeluje mi gotovo nadljudski.

Da ne širim priču na društvene funkcije književnosti, ograničiću se na sasvim lične stvari.
Beletristika, kao i svaka druga umjetnost, služi da unese malo reda i smisla u egzistenciju kojom dominiraju slučajnost i haos. Bez umjetnosti, čovjek bi bio visoko inteligentna životinja i ništa drugo.
 
sad ne znam šta se podrazumeva pod beletristiku, ali ništa osim života ne može da te uči o životu.

Što se tiče onoga što čitam, najviše mi se dopada da čitam knjige u kojima pisac dolazi u sukob sa sobom ili sa svetom. Eto npr Hamsunove Misterije gde je pisac preneo sebe u dva lika, Minuta i Nagela

e ovo mene jako zanima
ko je taj rodio se majci da deci u osnovnoj skoli i srednjoj daje da cita knjige u kojima se pisac "sukobljava sa sobom sa svetom" kad vidi besmisao drustva i slicno
da li je potrebno da to bude nametnuto deci da citaju
zasto se deci ne "poture" neka dela koja ih motivisu da budu dobri, ljubazni, vredni...evo na primer zasto deci davati da citaju "Cekajuci Godoa"
zasto deci ne dati da citaju neka dela koja ce ih pripremiti bolje za zivot u ovom vremenu, sad...

- - - - - - - - - -

Moram reći da se iskreno divim tvojoj odluci da se u životu profesionalo baviš nečim što te suštinski ne interesuje. Takva sposbnost da odvojiš lično od profesionalnog djeluje mi gotovo nadljudski.

Da ne širim priču na društvene funkcije književnosti, ograničiću se na sasvim lične stvari.
Beletristika, kao i svaka druga umjetnost, služi da unese malo reda i smisla u egzistenciju kojom dominiraju slučajnost i haos. Bez umjetnosti, čovjek bi bio visoko inteligentna životinja i ništa drugo.

ja sam taj faks upisala zbog jezika, nisam znala da ima vise knjizevnosti zapravo.....:mrgreen:
 
e ovo mene jako zanima
ko je taj rodio se majci da deci u osnovnoj skoli i srednjoj daje da cita knjige u kojima se pisac "sukobljava sa sobom sa svetom" kad vidi besmisao drustva i slicno
da li je potrebno da to bude nametnuto deci da citaju
zasto se deci ne "poture" neka dela koja ih motivisu da budu dobri, ljubazni, vredni...evo na primer zasto deci davati da citaju "Cekajuci Godoa"
zasto deci ne dati da citaju neka dela koja ce ih pripremiti bolje za zivot u ovom vremenu, sad...

U srednjoj skoli se radi stvarno mali broj dela koja su ozbiljna i filozofska, i njihov broj treba da se poveca jer ih nije dovoljno – o kakvom izbacivanju Cekajuci Godoa ti pricas? Jos uz to cinjenica da retko ko cita lektiru danas... A s druge strane, koja bi ih dela ucila zivotu u ovom vremenu, ja zaista ne znam... Posto je sigurno da Cekajuci Godoa, Stranac, Dervis i smrt, Proces, Faust, Seobe itd. uce o zivotu kao univerzalnoj temi a ne o zivotu kao pojavi vezanoj za ovaj vek (ili neki tadasnji)
 
U srednjoj skoli se radi stvarno mali broj dela koja su ozbiljna i filozofska, i njihov broj treba da se poveca jer ih nije dovoljno – o kakvom izbacivanju Cekajuci Godoa ti pricas? Jos uz to cinjenica da retko ko cita lektiru danas... A s druge strane, koja bi ih dela ucila zivotu u ovom vremenu, ja zaista ne znam... Posto je sigurno da Cekajuci Godoa, Stranac, Dervis i smrt, Proces, Faust, Seobe itd. uce o zivotu kao univerzalnoj temi a ne o zivotu kao pojavi vezanoj za ovaj vek (ili neki tadasnji)

mislim da deca tog uzrasta nisu mentalno spremna za takve knjige

ne znam jednu osobu koja je volela tu knjigu u skoli..Cekajuci Godoa
svi su je prezirali....

.....Proces , evo i sad sam se najezila (ja sam jos bila -najbolji djak u razredu , sve sam procitala od korica do korica)

iz ove perspektive bih rekla, da ....sto da ne ....knjiga ima smisao...ali nije za taj uzrast, nije za decu

mislim da deca u tom periodu nisu mentalno spremna da uce na takav nacin "o univerzalnihm vrednostima" i da se njihovi kapaciteti preuvelicani...

pored toga skola apsolutno ne priprema mladog coveka da zivi u ovom svetu

skola nas uci o amebama i bicarima a ne uci nas o penzionim fondovima, osiguranju, i slicno.....
 
Poslednja izmena:
mislim da deca tog uzrasta nisu mentalno spremna za takve knjige

ne znam jednu osobu koja je volela tu knjigu u skoli..Cekajuci Godoa
svi su je prezirali....

.....Proces , evo i sad sam se najezila (ja sam jos bila -najbolji djak u razredu , sve sam procitala od korica do korica)

iz ove perspektive bih rekla, da ....sto da ne ....knjiga ima smisao...ali nije za taj uzrast, nije za decu

mislim da deca u tom periodu nisu mentalno spremna da uce na takav nacin "o univerzalnihm vrednostima" i da se njihovi kapaciteti preuvelicani...

pored toga skola apsolutno ne priprema mladog coveka da zivi u ovom svetu

skola nas uci o amebama i bicarima a ne uci nas o penzionim fondovima, osiguranju, i slicno.....

Kvalitet školske lektire je za zasebnu temu (bilo ih je nekoliko).
A djeca u srednjoj školi nisu mentalno spremna za mnogo toga, pa ipak o tome uče. Nisu oni mentalno spremni ni da shvate značaj i genezu Francuske revolucije, pa ipak o tome uče.
Ponekad ih nekim stvarima moraš jednostavno izložiti, a pravo razumijevanje i reakcija može doći i dosta godina poslije škole.
Kad je lektira u pitanju, izbor bi trebalo da predstavlja balans između djela koju su značajna sa književno-istorijskog aspekta i onih koja kod klinaca mogu jednostavno razviti ljubav prema čitanju, onih s kojima lakše komuniciraju, koja su im bliska na neki način. To ne znači da u školi treba da se čita šund, ali nisu baš ni Odiseja i Faust za nekoga od 16 godina.

Inače, Proces i Stranac su idealne knjige za starije srednjoškolce. Nije bitno kako i koliko će ih razumjeti. To su knjige koje omladinu zaintrigiraju, natjeraju da razmisle o nekim stvarima, možda i da još nešto pročitaju. A pri tom, te knjige su prilično kratke i stilski i jezički jednostavne.
 
Poslednja izmena:
Kvalitet školske lektire je za zasebnu temu (bilo ih je nekoliko).
A djeca u srednjoj školi nisu mentalno spremna za mnogo toga, pa ipak o tome uče. Nisu oni mentalno spremni ni da shvate značaj i genezu Francuske revolucije, pa ipak o tome uče.
Ponekad ih nekim stvarima moraš jednostavno izložiti, a pravo razumijevanje i reakcija može doći i dosta godina poslije škole.
Kad je lektira u pitanju, izbor bi trebalo da predstavlja balans između djela koju su značajna sa književno-istorijskog aspekta i onih koja kod klinaca mogu jednostavno razviti ljubav prema čitanju, onih s kojima lakše komuniciraju, koja su im bliska na neki način. To ne znači da u školi treba da se čita šund, ali nisu baš ni Odiseja i Faust za nekoga od 16 godina.

Inače, Proces i Stranac su idealne knjige za starije srednjoškolce. Nije bitno kako i koliko će ih razumjeti. To su knjige koje omladinu zaintrigiraju, natjeraju da razmisle o nekim stvarima, možda i da još nešto pročitaju. A pri tom, te knjige su prilično kratke i stilski i jezički jednostavne.


To podvuceno je zapravo jedino sa cime se ne slazem u tvom postu
to mi izgleda kao zavera odraslih koje nije briga ....bitno je da deca o tome uce a ako shvate , shvate
dakle BITNO JE

zapravo ljudi se tih knjiga ne secaju previse posle 10 godina.....

sto se mene tice lektira bi trebalo da razvija ljubav prema citanju
nas skolski sistem poprilicno ima drugu posledicu- srednjoskolci MRZE knjizevnost i pocinju da mrze citanje a ponajmanje nekog zaintrigiraju

nisu krive knjige
nisu kriva deca
kriv je zastareo sistem

treba im dati sadrzaj koji je blizi njima, jezikom koji im je razumljiv, tematika koja je zanimljiva

naravno ne na stetu, i ne po cenu da citaju neki popularni sund
 
Poslednja izmena:
naravno
nisi napisao nista konstruktivno vec si svratio da hejtujes


ja sam ovo pitala potpuno iskreno

Fair enough.

Uostalom, ni ja više ne čitam beletristiku.

Prvo- objektivno. Na eng., odgovori su tu:

https://seriousreading.com/blog/283-30-reasons-to-read-books.html
30 Reasons to Read Books

https://www.forbes.com/sites/ehrlichfu/2015/06/14/why-read-fiction/
Why Read Fiction?

https://open.buffer.com/reading-fiction/
The Surprising Power of Reading Fiction

Drugo- toliko o (pseudo)znanosti.

Da vidimo, po sjećanju, subjektivno.

Ovisi o dobi čitatelja, kapacitetu, temperamentu, sklonostima,..... Ne pišem o lektiri, jer s njom generalno nisam imao posla. Žanrovi bi bili romani, drama, pripovijesti, možda- rijetko, vrlo rijetko-epovi. Ne bi bila lirska poezija koja stoji za sebe, a niti eseji, autobiografije...dakle rubni žanrovi (iako ovo drugo možda ponekad i bi)

1. eskapizam, uzbuđenje, zabava.

Ovisi od dobi. Što je jednom bilo zabava, postaje kasnije, možda, dosadno. Conan Doyle, Karl May, Verne, većina sci fi, razni avaturistički.vesterni, uglavnom pornići...
Velika uzbuđenja koja su bila, recimo, Kiplingova "Knjiga o džungli" ili Sienkiewiczevo "Kroz pustinju i prašumu" - vremenom, prirodno, prestaju.

2. voajerstvo. Zaviriti u tuđe lubanje i viditi kako drugi ljudi, različiti, doživljavaju svijet. Možda i nešto, nekad sociološki- kako su ljudi živjeli kad nije bilo anestetika za operaciju, kad nije bilo kanalizacije, kad su smrdjeli po defaultu.... No, važnije- kako drugačiji (žene, homići, škrtci, fanatici,...) doživljavaju život i kako ga žive.

3. sublimno iliti uzvišeno. Kod najvećih djela literature, ima nešto, za uporabim tu zlostavljanu riječ, "arhetipski". Kod najvećih, tu su likovi ne veći od života, nego koji utjelovljuju veličnu života koju ne nalazimo oko sebe, a najčešće ni u sebi; u tim je djelima utjelovljeno ono je najveće i najvažnije u životu kako ga, kao (relativno) normalni ljudi znamo. I to na neki obogaćuje unutarnji život, daje, eto, "mudrost" i širi prostor slobode, iskustva- kojeg inače nema u drugim disciplinama. Tu najveća književnost ima dimanziju koju ne znam kako bih drugačije nazvao nego religioznom (neovisno o vjerovanjima ili ne autora).

Toliko...
 
Zašto čitam beletristiku?
Čitam zato što su svet, ljudi i situacije u dobro napisanoj knjizi realniji od realnosti. Zato što kroz dobro napisanu knjigu mogu da upoznam više ljudskih karaktera, sudbina i životnih drama nego što mogu da ih upoznam u realnom životu. Zato što lepa reč i dobro izvajana rečenica miluju moju dušu i spiraju ružnoću svakodnevne, vulgarne medijske i međuljudske komunikacije. Zato što je jezik čudo (u svakoj knjizi drugačije)! Bez njega ne bismo mogli da mislimo, bez njega ne bismo ništa znali i ništa ne bismo mogli drugima da prenesemo. Zato što verujem da samo umetnosti (a time i lepo oblikovana pisana reč) može spasiti ovaj posrnuli svet.
 

Back
Top