Nestanak romantike i fatalnih ljubavi iz naših života

Richard III

Domaćin
Poruka
3.762
Ja imam 27 godina, kad sam bio mladji još uvek je bilo romantike, fatalizma u ljubavi, pa čak i "Romeo i Julija" sindroma medju mladima, ne baš kao devedesetih i ranije ali ipak, bilo je moguće i zamislivo... pojavom društvenih mreža svet se potpuno promenio, sve se ubrzalo, ljudi su mnogo ludi i brzi i veza medju mladima danas je uglavnom sinonim za seks. Oni jednostavno već od ranih tinejdž godina izmenjaju toliki broj partnera da ljubav i veze postaju nešto što se uzima zdravo za gotovo, eto tek tako... nijedna osoba više nije posebna i 'ona prava' u njihovim očima, samim tim ne postoji fatalizam u ljubavi, iščekivanje... smuvavanje je lakše nego ikad, čak i da izgubiš nekog odmah se nadje neko drugi itd.

Kako je romantika otišla iz naših života? Da li nam preti sve veće potonuće u svet u kom su veze puki sinonim za seksualnost, a ne i nešto mnogo više od toga? I da li je vreme drhtanja pored telefonske slušalice, sanjarenja i ogromne čežnje za nekim zauvek, nepobitno prošlo? Šta nas čeka u budućnosti?
 
Iskreno,citam sta pises i prosto neverovatno da neko u tvojim godinama jos zna za romantiku,ceznju,sanjarenje o sreci.Mislio sam da je to sa nama starijima bespovratno nestalo...
Sve se menja.Nije to samo uticaj ovoga ili onoga,jednostavno kompletan nacin zivota se menja,i to rapidno brzo.Ja se plasim da si u pravu,da generacije mladje od tebe nece nikad saznati i iskusiti to o cemu pises.
 
Ja imam 27 godina, kad sam bio mladji još uvek je bilo romantike, fatalizma u ljubavi, pa čak i "Romeo i Julija" sindroma medju mladima, ne baš kao devedesetih i ranije ali ipak, bilo je moguće i zamislivo... pojavom društvenih mreža svet se potpuno promenio, sve se ubrzalo, ljudi su mnogo ludi i brzi i veza medju mladima danas je uglavnom sinonim za seks. Oni jednostavno već od ranih tinejdž godina izmenjaju toliki broj partnera da ljubav i veze postaju nešto što se uzima zdravo za gotovo, eto tek tako... nijedna osoba više nije posebna i 'ona prava' u njihovim očima, samim tim ne postoji fatalizam u ljubavi, iščekivanje... smuvavanje je lakše nego ikad, čak i da izgubiš nekog odmah se nadje neko drugi itd.

Kako je romantika otišla iz naših života? Da li nam preti sve veće potonuće u svet u kom su veze puki sinonim za seksualnost, a ne i nešto mnogo više od toga? I da li je vreme drhtanja pored telefonske slušalice, sanjarenja i ogromne čežnje za nekim zauvek, nepobitno prošlo? Šta nas čeka u budućnosti?

Samo si u jednom pravu. A to je da danas "nijedna osoba više nije posebna i 'ona prava' u njihovim očima, samim tim ne postoji fatalizam u ljubavi, iščekivanje...".
Sve je isto kao i pre, npr. kada sam ja bio tvojih godina. Kinta je uvek bila broj jedan kod srpkinja zbog lošeg života. Ali je zato ljubav trpela, pa i brojnost nacije indirektno.

- - - - - - - - - -

lepo je voleti i biti voljen

ali cini mi se da je manji broj fatalnih* ljubavi * dobra stvar

jer ljudi zbog ljubavi rade teske gluposti a ljubav brzo prodje i zavrsi gorcinom i patnjom.

ne bas 100 posto , ali blizu 100 posto ljubavi su nesrecne.

Evo čovek objasni naš mentalitet u četiri reda. Bravo. Repka ko vrata.
 
Sorry, ali ja se ne slazem. uvek je romantika bila na nekom drugom mestu i medju drugim ljudima, kada nisi zaljubljen.
U 27. ni ranije nije bilo mnogo romantike, koja nestaje pre 25. i javlja se tek posle 40te.
U 27. godina ili se stvara ili se jos sprema za stvaranje, pa je vreme za romantiku kratko.
Juce bas gledam klinca od 21. godine fatalno zaljubljenog i sasvim neuracunljivog za neki drugi fokus.
Nista drugacije nije ni kod zena, a oko sexa se isto gresi, neko bi rekao nema nevinih u 20 godina,
ali da sex nije in mnogi bi rekli da su nevini.priznali da su nevini i u 25 godina.
 
Ja imam 27 godina, kad sam bio mladji još uvek je bilo romantike, fatalizma u ljubavi, pa čak i "Romeo i Julija" sindroma medju mladima, ne baš kao devedesetih i ranije ali ipak, bilo je moguće i zamislivo... pojavom društvenih mreža svet se potpuno promenio, sve se ubrzalo, ljudi su mnogo ludi i brzi i veza medju mladima danas je uglavnom sinonim za seks. Oni jednostavno već od ranih tinejdž godina izmenjaju toliki broj partnera da ljubav i veze postaju nešto što se uzima zdravo za gotovo, eto tek tako... nijedna osoba više nije posebna i 'ona prava' u njihovim očima, samim tim ne postoji fatalizam u ljubavi, iščekivanje... smuvavanje je lakše nego ikad, čak i da izgubiš nekog odmah se nadje neko drugi itd.

Kako je romantika otišla iz naših života? Da li nam preti sve veće potonuće u svet u kom su veze puki sinonim za seksualnost, a ne i nešto mnogo više od toga? I da li je vreme drhtanja pored telefonske slušalice, sanjarenja i ogromne čežnje za nekim zauvek, nepobitno prošlo? Šta nas čeka u budućnosti?

Pojavom neta,ja sam ti brate ovde doso na romantiku i forumasice me iskvarile:cry:
 
Ja imam 27 godina, kad sam bio mladji još uvek je bilo romantike, fatalizma u ljubavi, pa čak i "Romeo i Julija" sindroma medju mladima, ne baš kao devedesetih i ranije ali ipak, bilo je moguće i zamislivo... pojavom društvenih mreža svet se potpuno promenio, sve se ubrzalo, ljudi su mnogo ludi i brzi i veza medju mladima danas je uglavnom sinonim za seks. Oni jednostavno već od ranih tinejdž godina izmenjaju toliki broj partnera da ljubav i veze postaju nešto što se uzima zdravo za gotovo, eto tek tako... nijedna osoba više nije posebna i 'ona prava' u njihovim očima, samim tim ne postoji fatalizam u ljubavi, iščekivanje... smuvavanje je lakše nego ikad, čak i da izgubiš nekog odmah se nadje neko drugi itd.

Kako je romantika otišla iz naših života? Da li nam preti sve veće potonuće u svet u kom su veze puki sinonim za seksualnost, a ne i nešto mnogo više od toga? I da li je vreme drhtanja pored telefonske slušalice, sanjarenja i ogromne čežnje za nekim zauvek, nepobitno prošlo? Šta nas čeka u budućnosti?

ne volim generalizaciju ni u čemu.. jer različitost uvek postoji, pitanje je samo da li smo mi sposobni da je vidimo..
nije tačno da nema romantike, da nema ljubavi, fatalne zaljubljenosti.. možda se samo drugačije iskazuje, menja se kao što se kroz vreme menja sve oko nas..
ako viđaš samo ljude koji uzimaju ljubav zdravo za gotovo i kojima se sve vrti samo oko sexa, možda je zapravo problem u tebi, možda se krećeš u pogrešnom društvu.. možda biraš pogrešne devojke za predmet svog interesovanja..
 
Ja imam 27 godina, kad sam bio mladji još uvek je bilo romantike, fatalizma u ljubavi, pa čak i "Romeo i Julija" sindroma medju mladima, ne baš kao devedesetih i ranije ali ipak, bilo je moguće i zamislivo... pojavom društvenih mreža svet se potpuno promenio, sve se ubrzalo, ljudi su mnogo ludi i brzi i veza medju mladima danas je uglavnom sinonim za seks. Oni jednostavno već od ranih tinejdž godina izmenjaju toliki broj partnera da ljubav i veze postaju nešto što se uzima zdravo za gotovo, eto tek tako... nijedna osoba više nije posebna i 'ona prava' u njihovim očima, samim tim ne postoji fatalizam u ljubavi, iščekivanje... smuvavanje je lakše nego ikad, čak i da izgubiš nekog odmah se nadje neko drugi itd.

Kako je romantika otišla iz naših života? Da li nam preti sve veće potonuće u svet u kom su veze puki sinonim za seksualnost, a ne i nešto mnogo više od toga? I da li je vreme drhtanja pored telefonske slušalice, sanjarenja i ogromne čežnje za nekim zauvek, nepobitno prošlo? Šta nas čeka u budućnosti?

Ja imam 22 godine i secam se tamo negde 2008, 2009 kada sam bio u ranim tinejdzerskim godinama SMS poruke su bile sve. Posaljes poruku pa cekas da ti odgovori, a ako odgovara odmah nalozis se hahaha, to je neki 6-7 razred ono klasicno klinacko muvanje. A danas imas instagram i te storije i znas ko je gde i sta radi, nema ono da razmisljas kao pa gde li je sta radi, sto mi se ne javlja, svi imaju messanger na telefonu i odma vidis da li je seen ili ne.
 
Ja imam 22 godine i secam se tamo negde 2008, 2009 kada sam bio u ranim tinejdzerskim godinama SMS poruke su bile sve. Posaljes poruku pa cekas da ti odgovori, a ako odgovara odmah nalozis se hahaha, to je neki 6-7 razred ono klasicno klinacko muvanje. A danas imas instagram i te storije i znas ko je gde i sta radi, nema ono da razmisljas kao pa gde li je sta radi, sto mi se ne javlja, svi imaju messanger na telefonu i odma vidis da li je seen ili ne.

Pih ti si imalo barem mobilni, ja sam sa toliko godina morao da saljem pisma pa da cekam 2 nedelej da dobijem odgovor.
 
Kako je romantika otišla iz naših života? Da li nam preti sve veće potonuće u svet u kom su veze puki sinonim za seksualnost, a ne i nešto mnogo više od toga? I da li je vreme drhtanja pored telefonske slušalice, sanjarenja i ogromne čežnje za nekim zauvek, nepobitno prošlo? Šta nas čeka u budućnosti?
ne mogu reci da je otisla zbog pametnih telefona i drustvenih mreza,ali vidim da svi kolektivno bulje u mobilne telefone i gledaju objave i da sve manje se razgovara i ako se razgovara,to je preko tih uredjaja,mreza.
Tesko je prici,pribliziti se nekome,necijem egu,necijoj dusi,ne znam kako neko moze biti romantican ako je emotivno skrt iz ovih i onih razloga.
Ljudi su zatvoreni kao skoljke i niko se ne otvara,pa odakle da se krene ?
 
Ja imam 22 godine i secam se tamo negde 2008, 2009 kada sam bio u ranim tinejdzerskim godinama SMS poruke su bile sve. Posaljes poruku pa cekas da ti odgovori, a ako odgovara odmah nalozis se hahaha, to je neki 6-7 razred ono klasicno klinacko muvanje. A danas imas instagram i te storije i znas ko je gde i sta radi, nema ono da razmisljas kao pa gde li je sta radi, sto mi se ne javlja, svi imaju messanger na telefonu i odma vidis da li je seen ili ne.

U Titovo vreme bilo nenormalno da muško ili žensko sa 25 nemaju brak sa detetom.
To se ceo kolektiv samoupravljački organizuje da se utvrde činjenice.
Ako nisu ludi onda ti starije kolege ukažu koje su drugarice iz kolektiva slobodne za brak.
Tako to nekad bilo...
 
ne mogu reci da je otisla zbog pametnih telefona i drustvenih mreza,ali vidim da svi kolektivno bulje u mobilne telefone i gledaju objave i da sve manje se razgovara i ako se razgovara,to je preko tih uredjaja,mreza.
Tesko je prici,pribliziti se nekome,necijem egu,necijoj dusi,ne znam kako neko moze biti romantican ako je emotivno skrt iz ovih i onih razloga.
Ljudi su zatvoreni kao skoljke i niko se ne otvara,pa odakle da se krene ?

Sa sebičnim ljudima ne možeš da se dogovoriš ni za kafu a kamoli za ljubav.
Odakle početi?
Od najtežeg - od sebe!
 
ne mogu reci da je otisla zbog pametnih telefona i drustvenih mreza,ali vidim da svi kolektivno bulje u mobilne telefone i gledaju objave i da sve manje se razgovara i ako se razgovara,to je preko tih uredjaja,mreza.
Tesko je prici,pribliziti se nekome,necijem egu,necijoj dusi,ne znam kako neko moze biti romantican ako je emotivno skrt iz ovih i onih razloga.
Ljudi su zatvoreni kao skoljke i niko se ne otvara,pa odakle da se krene ?

Te price da je danas manje komunikacije...... ne kazem da nisu tacne, ali se cesto i preuvelicava, na primer ako sedis s nekim na kafi i ako ti je zanimljiv, nema tog telefona koji ce da te odvoji od sagovornika.
 
Ja imam 27 godina, kad sam bio mladji još uvek je bilo romantike, fatalizma u ljubavi, pa čak i "Romeo i Julija" sindroma medju mladima, ne baš kao devedesetih i ranije ali ipak, bilo je moguće i zamislivo... pojavom društvenih mreža svet se potpuno promenio, sve se ubrzalo, ljudi su mnogo ludi i brzi i veza medju mladima danas je uglavnom sinonim za seks. Oni jednostavno već od ranih tinejdž godina izmenjaju toliki broj partnera da ljubav i veze postaju nešto što se uzima zdravo za gotovo, eto tek tako... nijedna osoba više nije posebna i 'ona prava' u njihovim očima, samim tim ne postoji fatalizam u ljubavi, iščekivanje... smuvavanje je lakše nego ikad, čak i da izgubiš nekog odmah se nadje neko drugi itd.

Kako je romantika otišla iz naših života? Da li nam preti sve veće potonuće u svet u kom su veze puki sinonim za seksualnost, a ne i nešto mnogo više od toga? I da li je vreme drhtanja pored telefonske slušalice, sanjarenja i ogromne čežnje za nekim zauvek, nepobitno prošlo? Šta nas čeka u budućnosti?

Sa jedne strane tačno, sa druge, i nije.

- - - - - - - - - -

Ja imam 22 godine i secam se tamo negde 2008, 2009 kada sam bio u ranim tinejdzerskim godinama SMS poruke su bile sve. Posaljes poruku pa cekas da ti odgovori, a ako odgovara odmah nalozis se hahaha, to je neki 6-7 razred ono klasicno klinacko muvanje. A danas imas instagram i te storije i znas ko je gde i sta radi, nema ono da razmisljas kao pa gde li je sta radi, sto mi se ne javlja, svi imaju messanger na telefonu i odma vidis da li je seen ili ne.

Jes' to bilo staro dobro vreme, davna 2009-a kad si morao toliko da se mučiš da joj šalješ SMS pa da čekaš da ti odgovori. Ne zajebavaj Sotire. Pa kako god da joj pošalješ poruku moraš valjda čekati da li će da ti odgovori. Da li Instagram, Fejsbuk, Viber... A i tada je bio Fejsbuk isto jako popularan.
 
Romantike i ljubavi nije bilo ni ranije, uvek se tu sve zasnivalo na interesu i povrsnim vezama ali danas je jos izrazenija ta pojava da sve vise ima kombinacija, otvorenih veza, paralelnih veza pre svega zbog razvoja drustvenih mreza koje su doprinele da svaka prosecna devojka moze imati veliki broj kontakata, fanova i postati virtuelna zvezda sto cesto rezultira da danas devojke imaju napucan ego i postaju pokondirene.
Partneri se lako menjaju, cest je slucaj da devojka ima 5,6 tipova sa kojima odrzava prisne kontakte.
Danas vise nema sramote i stida, sve je dozvoljeno .
 
Ja imam 27 godina, kad sam bio mladji još uvek je bilo romantike, fatalizma u ljubavi, pa čak i "Romeo i Julija" sindroma medju mladima, ne baš kao devedesetih i ranije ali ipak, bilo je moguće i zamislivo... pojavom društvenih mreža svet se potpuno promenio, sve se ubrzalo, ljudi su mnogo ludi i brzi i veza medju mladima danas je uglavnom sinonim za seks. Oni jednostavno već od ranih tinejdž godina izmenjaju toliki broj partnera da ljubav i veze postaju nešto što se uzima zdravo za gotovo, eto tek tako... nijedna osoba više nije posebna i 'ona prava' u njihovim očima, samim tim ne postoji fatalizam u ljubavi, iščekivanje... smuvavanje je lakše nego ikad, čak i da izgubiš nekog odmah se nadje neko drugi itd.

Kako je romantika otišla iz naših života? Da li nam preti sve veće potonuće u svet u kom su veze puki sinonim za seksualnost, a ne i nešto mnogo više od toga? I da li je vreme drhtanja pored telefonske slušalice, sanjarenja i ogromne čežnje za nekim zauvek, nepobitno prošlo? Šta nas čeka u budućnosti?

Nije bas da nema romantike...slazem se da je prave ljubavi sve manje...ali ne i da je nema
Kad ljubav nije iskrena...ne verujem da se neko mnogo trudi da bude romantican...mozda se i trudi,al da bi smuvao ovog drugog ili sta vec...a kad je prava ljubav...romantika je sama od sebe...barem meni...osecam potrebu da uradim nesto lepo,ne jer moram...nego jer zelim...ima i onih koji mozda nisu romanticni...jbg ne mogu svi...ali neku lepu stvar mogu da urade bez problema...i rade ako stvarno vole
Tako da nije ona otisla...tu je negde...malo sakrivena...nadji je
 
Prave romantike ima iz prostog razloga zato što još uvek ima prave ljubavi. Jedno bez drugog ne ide.
Prave ljubavi jeste sve manje jer je danas malo ko želi. Mnogi misle da je hoće, ali se sve svede na pokazivanje na instagramu. Pa kad fotke sa partnerom počnu da imaju sve manje lajkova, vreme je za novog.
Prava ljubav nije na društvenim mrežama.
Romantika je nešto što dele dve osobe... samo te dve... zato je romantika.
 
Te price da je danas manje komunikacije...... ne kazem da nisu tacne, ali se cesto i preuvelicava, na primer ako sedis s nekim na kafi i ako ti je zanimljiv, nema tog telefona koji ce da te odvoji od sagovornika.
to je prvo,drugo,trece vidjanje,a sta cemo za kasnije ? ljudi cute. Gde moze da bude romantike kod jedne zatvorene skoljke i jedne osobe koja se trudi da odrzava tu vezu. Polako se gubi interesovanje i nastaje povlacenje.

Stvoriti romanticnu atmosferu,pa to je najmanji problem, uciniti lep gest,,to nije problem,ali za ogoljenost duse treba puno hrabrosti i verovanje u dobro i u ljubav,a kad se razmislja o tome ljudi logicno je da strepe i da su nepoverljivi,a opet,bez poverenja nema nicega i nema nista. A to je sve tako tesno povezano.
Nije dovoljna samo zaljubljenost,samo ljubav,...ljubavi ima sada i najmanje,a zaljubljenost nestane za tren oka,cim se pokaze to pravo lice.


Moja bivsa koleginica se zabavljala sa deckom,udala se za njega i rodila dvoje dece. Posle 10 godina braka ona mi je tada pricala kako i dalje voli svoga Nesu i prica o njemu sa osmehom na licu :) i ja dok sam je slusala sam nabacila kez :) jer mi je bilo drago,kao i sada kada se setim. Sada vidjam slike na IG gde su ona i njen muz i dalje bliski i to lepo izgleda. Ali to je danas bas retkost. Na zalost.
 
Tacno je da u ljubavnim odnosa vise nema romantike. Ustvari,bolje je reci,ljubavnih odnosa vise nema. postoje samo seksualni odnosi. A i ti seksualni odnosi,vode se
na jedan brutalan nacin.nema tu uvoda,predigre (seksualne). Pocne se odmah sa oralnim seksom,druga etapa je tzv. rektalni seks.Ono sto je najzalosnije,ne rade to
vec otrcani srednjedobni ljubavnici. Ne.tako seks vode srednjoskolke sa svojim muskim vrsnjacima. Zbog tog zivotinjskog seksualnog zivota,koji se vodi od rane mladosti,
kasnije ,kada zasnuju brak,nisu posobni za normalne odnose,a brakovi traju godinu ili dve.!!!:rtfm:

Savetujem mladice,koji su resili da se zene,da nadju neku ocuvanu (seksualno) polovnjacu,naci ce mnoge radosti u vodjenju
ljubavi,jer polovnjace nisu izdrndane kao mlade,i sposobne su da pruze pravu ljubav.:ok:
 
Poslednja izmena:

Back
Top