Mislim da je naivan i neljudski način na koji ti to predstavljaš.
Niti sam naivan niti naivno razmišljam.
Gdje si vidjela da ja dajem objašnjenje sa 'ljudskog' stanovišta? Nigdje to nisam naglasio. Uostalom, čovjek i
nema moć da misli. Čovjek je misao već promišljena, izabrana, percipirana i projektovana. Čovjek je svršen čin
kreacije. O tom potom.
Ja sam se mnogo pitala o upravo toj dinamici mučitelj - žrtva, prvenstveno i kontekstu silovanja žena, zbog popularne retorike da su "žene same to izazvale" i slične anticivilizacijske gadosti.
Gdje vidiš tu retoriku u mom komentaru? Umišljaš. Projektuješ nešto što postoji samo u tvojoj glavi, nigdje drugdje.
Ako već govoriš o silovanoj ženi i silovatelju, onda se o tome može reći sledeće (pri tom se izvuci iz uloge žene):
Silovana žena i silovatelj su izabrali jedno drugo kako bi doživjeli sebe kroz mentalni sklop koji zahtijeva iskustvo, u
slučaju žene iskustvo žrtve, u slučaju silovatelja iskustvo nasilnika. Jedno bez drugog ne može da se desi. Zašto je
i na kojem nivou žena izabrala da bude žrtva nasilja o tome nismo govorili. O tome treba ući u detaljnu analizu mentalnog
sklopa žene u datom trenutku izbora. Nigdje nisam rekao, niti ću, da je žena svjesno odlučila da bude silovana. Naproitiv,
žrtva uvijek to čini nesvjesno, inače ne bi bila žrtva. Onaj koji "svjesno" izabira nasilje nad sobom je mazohista a to ne spada
u domen o kojemu ti želiš da govoriš. Dakle, da bi znala zašto je žena izabrala da bude silovana, morala bi da znaš njen
cjeloviti mentalni sklop iz čijeg se podsvjesnog dijela javio i taj motiv koji je doveo do nužnog izbora. Silovatelj, kao njena
suprotnost, kao protivteža njenog motiva takođe nesvjesno bira nasilje, jer da je svjestan to ne bi mogao činiti, osim ako
se pod 'svjesnim' pretpostavlja biće koje ima sposobnost razmišljanja. Međutim, sposobnost razmišljanja ne čini biće u čovjeku
svjesnim, već ga čini svjesnim misli koje misli. To nije svjesno biće. Svjesno biće je biće svjesno sebe-apsoluta, koje u svakom
trenu zna ko i šta ono (Biće) jeste i kako kao 'čovjek' postaje. Pri tom je u njemu prisutna matrica kojom kontorliše svoje postupke,
kontrolišući njom svoj izbor. Ta matrica jeste Savjest. Dakle, i jedno i drugo stvorenje; i silovana žena i silovatelj, su proporcionalno
u suprotnosti svojih nesvjesnih potreba, potreba iz kojih se stvara motiv tog nesvjesnog mentalnog sklopa. Univerzalni um ih spaja
u specifičnom momentu kada se svi njihovi zahtjevi totalno podudare. Tada se ostvaruje sinhronizacija kroz akt nasilja.
Ko je tad kriv za takav čin?
Niko nije kriv. Krivica je samo u domenu ljudskog razumijevanja ali odgovornost je u domenu bića.
Ko je onda odgovoran za takav izbor? Odgovorno je biće u jednom i u drugom.
...
Gadost ... to je u domenu tvog ljudskog odnosa prema činu. Gadiš se jer ne gledaš situaciju sa metafizičkog nivoa kreacije.
Umjesto da se gadiš, bolje bi ti bilo da izađeš iz začaranog kruga reakcionarstva i da se uzdigneš u poziciju neutralnog
posmatrača. Jedino odatle možeš vidjeti šta je šta i zašto se dešava. Ovako, ne postoji ta mogućnost. I kakve veze ima tvoje
gađenje sa fiolozofskom raspravom? Ovdje nije riječ o moralu već o uzroku odnosa nasilnik-žrtva.
Sa druge strane, primetila sam da veliki broj žena koje su doživele seksualno uznemiravanje/zlostavljanje, ima istoriju traume, seksualne ili druge, i da je ta nerazrešena trauma ono što ih dovodi u opet istu situaciju. Ne one lično svojim željama i preferencijama (suvišno je i ukazavati na ovo).
Tako da da, mučitelj i žrtva zaista biraju jedno drugo, ali na mnogo kompleksniji način od pukog "sam si to hteo."
Gdje si vidjela da ja pričam o 'sam si to hteo'???
Uobražavaš.
I to ni na koji način ne oslobađa nasilnika odgovornosti, niti čini da žrtva zbog te spoznaje ne bude istraumatizovana i nema pravo na svoj grieving proces.
Gdje si vidjela da sam govorio o oslobađanju odgovornosti?
Čini mi se opet, intuicija mi govori, da kada ti kažeš odgovornost, da misliš na kaznu, na otplatu duga, na zadovoljenje suda.
Odgovornost je na sasvim dugom nivou, tebi očito neshvatljivom. I ako smo kod toga, onda ti, kao svjesno biće, nikad ne bi osuđivala nikoga ni za šta.
Osuda je opet proizvod nesvjesnopsti i kao takva sobom povlači odgovornost. A šta je to odgovornost i kako i kada se preuzima?
Odgovornost je savjesno postavljanje prema mogućnostima koje ti se nude, dakle savjesno postavljanje prema mogućem izboru.
Stoga, odgovornost se preuzima u momentu prije činjenja izbora. Kako? Savjesnim posmatranjem ponuđene mogućnosti (misli) uviđajući
posledicu njenog izbora. Ko može birati savjesno? Samo biće u čovjeku koje ima savjest. Šta je savjest? Savjest je matrica načinjena
iz i od apsolutnih znanja čiji je izvor Svijest apsoluta. Da bi se oformila savjest u 'čovjeku' biće iz svijesti apsoluta mora da prikupi (intuitivno unese)
odgovorajuću količinu apsolutnih znanja, principa, u svoju svjesnost, u duh stvorenja. Tada savjest djeluje kao filter kroz koji se filtrira svaka mogućnost,
svaka misao, svaka namjera. Upoređujući namjeru sa posledicama izbora shvatamo šta je u skladu sa našom dušom a šta nije. To je način savjesnog
izbora. Nesavjesno biće nema oformljenu matricu i stoga nema mogućnost preuzimanja odogovornosti za izbor koji još nije načinilo.
Da li se onda takvo nesavjesno biće može smatrati neodgovornim za čin nasilja recimo ili pak za izbor iskustva žrtve? Ne može se od takvog bića
očekivati da će preuzeti odgovornost za svoj izbor. Ono što ostaje jeste da se takvo biće adekvatno kazni, ali to onda dovodi do novog problema, tj, do
nove reflesije stvarnosti; onaj koji sudi i koji svojim sudom donosi presudu o počinjenom nedjelu, nije ništa drugačiji od onog koji je neodgovoran,
nesavjestan. I jedan i drugi su na istom nivou (ne)svjesnosti, na nivou svjesnosti koji sobom iziskuje nužnost.
U drugim riječima, odgovorno biće u čovjeku ne sudi i ne osuđuje, ne presuđuje. Njegov nivo svjesnosti to ne dozvoljava. Ono preuzima odgovornost
za svoj i izbor i svoje postupke. Tu se zaustavlja. Na sadašnjem prosječnom nivou ljudske svjesnosti biće jedino umije da se odnosi prema odgovornosti
kroz zločin i kaznu.