Lijepa tema
PROLEĆNA NADA (Ivo Andrić)
Da si zdravo, proleće - tajno, lekovito; tvoji vetrići miluju moju ranu.
Ja ne znam da li ću te preživeti i na koliko, ali slava onom koji mi te dao doživeti!
Gle, ja, bolestan samac, otvaram široko svoj prozor da blješti na suncu, kao mala zastava jedne duše koja se raduje. Šta znači crna misao čoveka na sunčevu traku?
Hoj! Hoj! Vetre, nado moja martovska.
Ništa živ čovek ne može izgubiti što mu jedno proleće ne bi moglo povratiti, niti može biti čovek trajno nesrećan dok Bog daje da se duša leči zaboravom i zemlja obnavlja prolećem.
..i nešto od mene...drznuh se s malo ironije oponirati nobelovcu bez namjere sporenja njegove veličine, prosto trenutak inspiracije
Jedno od onih bezbroj možda
IV
Proljeće je, kažu, na putu već
da Andrićevski, lako i glatko
sve izgubljeno dolaskom svojim obnovi.
Možda, ne kažem da nije tako
evo, čekam, možda iz zemlje
s prvim ljubicama iznikne
sve ono što je sebi, ista ta zemlja, uzela.
Možda, ako mudri ljudi kažu
mora da tako i biva
šta znam ja, malo zrno ničega.
Čekaću, ko zna, možda s proljećem
i moji Anđeli na put su se spremili
ruke šire da me zagrle
i sve boli namire i rane zaliječe.
Čekaću, eto, mudrim ljudima vjerovaću
možda, šta znam ja
običan trun, zrnce ničega.
N.