Tacka novog pocetka (zamisli situaciju)

rechner27

Domaćin
Poruka
4.335
Pozdrav!

Radi lakseg razumevanja, obracam ti se sa ''ti''. :)

Unapred se izvinjavam na dugom uvodu. Ali mora :D

-Zamisli da si proveo godine i godine studirajuci, uceci, vezbajuci. Putovao u skoro sve zemlje Evrope, pa i Azije. Stekao si diplome, znanje, svojevrstan ugled u svojoj oblasti u zemlji i u inostranstvu. U ocima drugih koji su na pocetku tvog puta, ti si idol, zele savete od tebe, dive ti se. Na poslu koji radis, u dobrim si odnosima sa direktorom, i ostatkom ljudi. Izlaze ti u susret za skoro sve sto zelis. Primanja su dovoljna da vodis relativno normalan zivot u Srbiji, ali svakako da su van Srbije ljudi placeni daleko bolje nego ovde.

-Tvoji pravi prijatelji su uglavnom otisli na sve strane sveta, ii su se ozenili, udali, sto je ponekad kao da su hiljadama kilometara od tebe. Priznajes da jesi usamljen, ma koliko bio u brojnim povrsnim kontaktima sa ljudima. Mogao bi i ti da se osamostalis, da iznajmis neki stan, odvojis se od prostrane kuce roditelja, ali nekako smatras da ti je bolje da tih par stotina evra mesecno ustedis, jer znas, da se nista bitno tvojim uzimanjem stana ne bi promenilo u tvom zivotu. Vec si probao i ziveo tako pune 2 godine, i video si da je krajnje dosadno, i da neke posebne prednosti nema. Od tada, zivis, trosis, putujes, kupujes, ali uglavnom ti novac ostaje sa strane i mozes da ustedis. Za svojih 27 godina, imas solidnu ustedjevinu za ne samo srpske, vec, hajdemo reci, balkanske uslove. (u 4 svetske valute)

-U dubini duse nekako ipak osecas da ne pripadas okolini u kojoj si odrastao, pa ni onoj gde si se sklovao ili studirao. Ziveo si i u Novom Sadu, i u Beogradu, i u Sumadiji, i u Zapadnoj Srbiji cak neko vreme. Svi ti obicaji, norme, vicevi, izlasci, nije to za tebe. Ne snalazis se u tome. Imas etiketu ozbiljnog coveka, ili ''dobar je on, ali tvrd je ponekad'', ili ''zamisli njega u toj i toj situaciji'', ''lep decko, ali takav je nekako...'', ''severnjak'', ''kad ga vidis, ne bi rekao da je Srbin'',''plav je, ozbiljan, pravi svaba''. Radis i putujes svuda, ali nisi u srcu ispunjen iako bi trebao biti. Iako si ti taj koji ''volu rep cupa'', ''sta jos hoces?'', ''sta bi neko dao da bude ti''. Ti nisi depresivan, nisi ni anksiozan, mozda ponekad, malo, jer znas da se ne uklapas u sredinu, a moras.

-Devojku trenutno nemas, a zeleo bi je imati. Zelele su mnoge i tebe, ali su te razocarale vec na samom pocetku ili u toku veze. Nekako te osobe nisu bile to sto trebaju biti, ili ti nisi bio to sto trebas biti. Pitas se, a nemas odgovor... Muskarci te ne zanimaju. Nisi gay.

-Psihijatar ti kaze, sa tobom je apsolutno sve ok. Opusti se. Samo si drugaciji od ostalih. Tri hiljade je racun, placa se kod sestre, i bez stresa, uzivajte u zivotu!

-Sa IQ 127 znas da mozes da se snadjes sasvim lepo u zivotu. Razmisljas o tome, da je nov pocetak mozda neko resenje? Hmm... A kakav pocetak? Bum pocetak! Imas ustedjevinu, pozdravi se sa svima, i reci cao svemu. Ili sacekaj kraj ugovora do oktobra, pa onda to uradi.

-Pocetak u Nemackoj, Skandinaviji, Francuskoj. Sta je to za tebe? Jezike poznajes jako dobro. Imas i medjunarodno priznate sertifikate. Govoris tecno engleski, a nemacki jos i bolje, i preferiras ga kada god mozes. Ti citas knjige na nemackom, engleskom, gledas filmove, pratis tv, bez ikakvih problema. Znas i svedski, ali ne bi da se brukas pred Svedjanima. Ne bi ti jezik bio problem. A ne bi ni snalazenje. Putovao si, znas neke gradove bolje od Beograda, gde ti je lokacija.

-Ono sto te brine je sta bi ti tamo mogao raditi? Znas da, ako zelis raditi tvoj posao tamo, moras imati ozbiljnog poslodavca. Nema toliko oglasa za tvoj posao, a i mana ti je NON EU pasos. Beze od toga tamo. Imaju svojih za sada relativno dovoljno. Elitno zanimanje. Retko. Moras druge poslove da trazis. Jedino mozes raditi neko zanimanje bez kvalifikacije. Sok za tebe! Gde sam bio, sta sam radio? Pljujes na ono na sta si bio ponosan, i ljutis se na sebe zbog 'lose odluke' i izbora zanimanja.

-Imas poznanike, koji ti mogu pomoci oko tog ''bilo kakvog posla'', ali se dvoumis. Znas da, ako kazes cao ovde u Srbiji, neces vise doci na isti posao ako tamo propadnes. Spreman si ipak na rizik. Ali nemas pojma sta te ceka tamo? Ti nisi prao case, i zidao kuce. Nemas ti pojma kakav je to zivot i ima li tu prostora za tvoj novi pocetak? Hoces li tamo upoznati lokalne ljude koji su slicniji tebi, a znas da jesu.Te koji su zapravo obrazovani kao ti, i koji bi te razumeli kao i ti njih.
-Toliko si puta bio u tim zemljama i bilo ti je zao sto se vracas medju svoje tudje. Ali u ttom tvom tudjem je ta trenutna finansijska sigurnost, i deo nekog zivota dosadasnjeg. Ono sto te brine je, da li si sa 27 godina star, prestar, ili mlad da pocnes iznova? Znas, mnogi su vec na svojim putevima, a ti bi da pocinjes od nule? Ti jesi spreman, i zelis da preuzmes rizik, ali se pitas, boze, da li sam sve uzeo u obzir? Da li sam se oko necega grdno prevario? Gde je ta tacka novog pocetka? Imas li sve ipak isped sebe a da to ne vidiis?
 
Mislis da je nezadovoljstvo u potcenjivanju? Ili u nekom drugom sistemu vrednosti? I finalno, da li bi ti otisao i poceo od pocetka u pomenutoj situaciji?
Nezadovoljan si jer imas osecaj da si zakinut,sto je nerealno.
Da zaista tako mislis, davno bi otisao.Ovako samo tesis sebe.

Ako vise zelis, moras vise da se trudis.
 
Poslednja izmena:
Nezadovoljan si jer imas osecaj da si zakinut,sto je nerealno.
Da zaista tako mislis, davno bi otisao.Ovako samo tesis sebe.

Ako vise zelis, moras vise da se trudis.

Zaista tako mislim. I ne pokusavam da se tesim, vec da razmisljam. Ali nije izvodljivo odmah otici, zbog procendura. Nije da nisam pokusao. Na termine u ambasadi se ceka i vise od godinu dana. Ja jos cekam na svoj termin, ali razmisljam o odluci odlaska, da li je ispravna. Moje je pitanje bilo, da li bi ti otisao, da si u situaciji opisanoj gore? (Shvati kao ozbiljnu, i uzmi u obzir svu promenu koja bi usledila)
 
ti si u situaciji * tamni vilajet*

sta god da uradis kajaces se sto nisi uradio ono drugo smatrajuci da bi ti drugi put doneo vise srece.

kakve devojke volis , srpski mentalitet ili zapadni , bar tu se opredeli .

- - - - - - - - - -

imas li brata , sestru.


E, bas vala. Dobro si opisao. Pasuje u potpunosti.

Devojke, mentalitet zapadni. A sve vise i izgled zapadni. (pri tom mislim na manje sminke, a vise higijene.) Cast pojedinim odavde, ali steta je sto se odavde devojke ugledaju na najgore osobine zapada i najnize vrednosti slojeva tamosnjih.

Bez brata i sestre. A sa onima od tetke, ujaka itd, nisam u kontaktu godinama.
 
Pazi, neka te uteši cinjenica da ces jednog dana svakako da umres te bilo koja odluka koju doneses nw moze biti loša, jer se sve u konacnici završava dva metra ispod zemlje. Mada opet, lako je meni tako da razmisljam kad sam propalitet, ti ipak imas sta da izgubiš, imas neki posao, platu, imas visok iq (mada to nw lozes da izgubiš), tako da verovatno osećaš i neku odgovornost, samim tim i stres prilikom donosenja odluka na bitnim raskrscima u životu. Ne slušaj Milana, ne precenjujes ti sebe uopšte, jednostavno si iznad proseka i prilicno je normalno da se u zemlji gde je prosecan iq 87 osecas depresivno, neprihvaceno i usamljeno. U ovom tvojoj situaciji važi ona poslovica "ako uradis kajaces se, ako ne uradis kajaces se".
 
Zaista tako mislim. I ne pokusavam da se tesim, vec da razmisljam. Ali nije izvodljivo odmah otici, zbog procendura. Nije da nisam pokusao. Na termine u ambasadi se ceka i vise od godinu dana. Ja jos cekam na svoj termin, ali razmisljam o odluci odlaska, da li je ispravna. Moje je pitanje bilo, da li bi ti otisao, da si u situaciji opisanoj gore? (Shvati kao ozbiljnu, i uzmi u obzir svu promenu koja bi usledila)

To je dobro pitanje. Svrsishodno.
Mislim da ne bih.
Prvo bih se potrudio da se snadjem u Srbiji.
Mozda bih otisao ako bi mi se ukazala povoljna buducnost.


U svakom slucaju ne bih trebao da sazaljevam sebe ni pod kakvim uslovima.


Gde god se nadjes, uvek ce biti necega sto ce da fali.

Treba se navici na to.
 
Pazi, neka te uteši cinjenica da ces jednog dana svakako da umres te bilo koja odluka koju doneses nw moze biti loša, jer se sve u konacnici završava dva metra ispod zemlje. Mada opet, lako je meni tako da razmisljam kad sam propalitet, ti ipak imas sta da izgubiš, imas neki posao, platu, imas visok iq (mada to nw lozes da izgubiš), tako da verovatno osećaš i neku odgovornost, samim tim i stres prilikom donosenja odluka na bitnim raskrscima u životu. Ne slušaj Milana, ne precenjujes ti sebe uopšte, jednostavno si iznad proseka i prilicno je normalno da se u zemlji gde je prosecan iq 87 osecas depresivno, neprihvaceno i usamljeno. U ovom tvojoj situaciji važi ona poslovica "ako uradis kajaces se, ako ne uradis kajaces se".

Ocigledno da potcenjivanje okoline nije tako retka pojava.
Ljudi su inace skloni da svoju krivicu i posledice svoje sudbine prebacuju na druge.
Ali to ne olaksava situaciju. Stavise.

Svako pripada onde, gde je zasluzio.
 
Ocigledno da potcenjivanje okoline nije tako retka pojava.
Ljudi su inace skloni da svoju krivicu i posledice svoje sudbine prebacuju na druge.
Ali to ne olaksava situaciju. Stavise.

Svako pripada onde, gde je zasluzio.

Nije to bas tako jednostavno. U nekim zemljama postoji sistem pozitivne selekcije gde te isti gura napred i podstiče te da razvijas svoje talente i afirmises svoj potencijal za nesto za sta imas dara. Tamo se talentovani ljudi usmeravaju jedni na druge i tako se stvara krug ljudi u kojem se oni osecaju prijatno i nisu usamljeni. Ovde to ne postoji. Daleko od toga da sam ja bio darovit, ali govorim o nekim ljudima koji to jesu, kao sto je verovatno i rechner27, a koji su uvek bili maltretirani, podsmevali su im se, niko ih nije kapirao itd. Podcenjivanje okoline nije nista drugo do puka konstatacija i zakljucak da si pametniji od iste...da je Tesla pokusao da se uklopi bio bi električar u Smiljanu.
 
Nije to bas tako jednostavno. U nekim zemljama postoji sistem pozitivne selekcije gde te isti gura napred i podstiče te da razvijas svoje talente i afirmises svoj potencijal za nesto za sta imas dara. Tamo se talentovani ljudi usmeravaju jedni na druge i tako se stvara krug ljudi u kojem se oni osecaju prijatno i nisu usamljeni. Ovde to ne postoji. Daleko od toga da sam ja bio darovit, ali govorim o nekim ljudima koji to jesu, kao sto je verovatno i rechner27, a koji su uvek bili maltretirani, podsmevali su im se, niko ih nije kapirao itd. Podcenjivanje okoline nije nista drugo do puka konstatacija i zakljucak da si pametniji od iste...da je Tesla pokusao da se uklopi bio bi električar u Smiljanu.

Tesla nije cekao da mu padne sa plafona....niti se ikada zalio na svoju okolinu.
Niti mu je i u Americi teklo sve mleko i med. Umeli su tamo bas da ga zavrnu...i da kopa kanale...
Znao je da ima dobro da se potrudi za ono sto zeli.
 
Poslednja izmena:
Nije se žalio, ali je bio svestan da je pametniji od nje. Uzeo sam ekstreman primer, ali poenta je ta da je reč "potcenjivanje" malo preteška. To jw jednostavno uvidjanje ociglednog, a to je ono sto je uvideo Tesla, a uvidja i postavljac teme.

Pametniji od proseka okoline ne znaci i bolji. To nije jedina vrlina; Mozda je s karakterom ispod proseka,
Kad se sve sabere i oduzme, tu si gde jesi. Pripadas ,gde si zasluzio.Ako hoces vise - potrudi se.
 
Poslednja izmena:
Pametniji od proseka okoline ne znaci i bolji. To nije jedina vrlina; Mozda je s karakterom ispod proseka,
Kad se sve sabere i oduzme, tu si gde jesi. Pripadas ,gde si zasluzio.Ako hoces vise - potrudi se.

Naravno da nije jedina, ali mnogo olakšava stvari. To ti je kao da na reliju vozis ferari, a tvoji konkurenti voze ford eskort, varburg itd. E sad ako si ti smotan vozač i plasljiv i nesposoban onda ti svakako ni bmw nece pomoći.

- - - - - - - - - -

Tj ferari...
 
Naravno da nije jedina, ali mnogo olakšava stvari. To ti je kao da na reliju vozis ferari, a tvoji konkurenti voze ford eskort, varburg itd. E sad ako si ti smotan vozač i plasljiv i nesposoban onda ti svakako ni bmw nece pomoći.

- - - - - - - - - -

Tj ferari...

Zavisi od posla kojim se bavis.Sta ako se on bavi poslom za koji treba vise karakter nego um?

IQ 127 za umni posao ne garantuje nikakav uspeh.I tu ti je potrebna jaka volja i upornost.
 
Pa pazi, volja i upornost potrebni za neki uspeh obrnuto su proporcionalni iq-u. Sto veći iq manja je upornost potrebna, sto manji iq potrebna je veća. Znam to iz licnog iskustva jer imam brata koji je uvek bio pametniji od mene i sve mu je u zivotu polazilo od ruke:od kapiranja nekih stvari, muvanja devojaka,dopadanja ljudima, pamcenja itd itd itd. Sve to utiče i na samopouzdanje koje je kod nkega visoko, a kod mene u minusu.
 
Pa pazi, volja i upornost potrebni za neki uspeh obrnuto su proporcionalni iq-u. Sto veći iq manja je upornost potrebna, sto manji iq potrebna je veća. Znam to iz licnog iskustva jer imam brata koji je uvek bio pametniji od mene i sve mu je u zivotu polazilo od ruke:od kapiranja nekih stvari, muvanja devojaka,dopadanja ljudima, pamcenja itd itd itd. Sve to utiče i na samopouzdanje koje je kod nkega visoko, a kod mene u minusu.

Netacno.
Za uspeh ti je potrebno i znanje i jaka volja.Samo visok IQ nije dovoljan.

Recimo svetski sampion u sahu, bez obzira sto ima sampionski IQ mora da ima i sampionsku volju ,inace nema rezultata.
Uspeh trazi inteligenciju ali jos vise jaku volju.
Bez jake volje ni Nikola Tesla ne bi bio ono sto je bio.
 
sto napisah negde , inteligentnom je lakse da bude pametan.

- - - - - - - - - -

E, bas vala. Dobro si opisao. Pasuje u potpunosti.

Devojke, mentalitet zapadni. A sve vise i izgled zapadni. (pri tom mislim na manje sminke, a vise higijene.) Cast pojedinim odavde, ali steta je sto se odavde devojke ugledaju na najgore osobine zapada i najnize vrednosti slojeva tamosnjih.

Bez brata i sestre. A sa onima od tetke, ujaka itd, nisam u kontaktu godinama.

opet nereseno

razgovaraj sa roditeljima , vidi njihovo misljenje.

i sta god resio - nemoj da se kajes

guraj dalje

ja sam inace pristalica odlaska odavde

ali eto ti si jedan od onih kojima ostanak moze biti dobro resenje
 
Idealan tip sa elitnim obrazovanjem i zaposlenjem, dobrom ušteđevinom,
idealnim uslovima života, želi novi početak u stranoj zemlji sa sjajnom karijerom kelnera,
zidara, perača prozora...?
Mora da se šališ?
S konja na magarca neće ni onaj sa debilnim IQ.

Nemaš ti problem, zaboravi. :)
 
Netacno.
Za uspeh ti je potrebno i znanje i jaka volja.Samo visok IQ nije dovoljan.

Recimo svetski sampion u sahu, bez obzira sto ima sampionski IQ mora da ima i sampionsku volju ,inace nema rezultata.
Uspeh trazi inteligenciju ali jos vise jaku volju.
Bez jake volje ni Nikola Tesla ne bi bio ono sto je bio.

Naravno da je potrebno i znanje i jaka volja, ali visok iq ti je jako dobar temelj i za znanje ( jer su intleigentiji ljudi uglavnom sposobniji, talentovaniji i lakse uce), a i za volju ( jer ako ti nesto lako ide onda ce ti ta lakoca sa kojom to radis davati vetar u ledja tj volju da nastavis time da se bavis). Kad neko vidi da brzo kapira matematicke zadatke i da mu to ide onda su velike šanse da ce se u njemu stvoriti volja da time nastavi da se bavi, za razliku od nekog ko je duduk za matiš i ko naravno nece da nastavi time da sw bavi.
 
Pazi, neka te uteši cinjenica da ces jednog dana svakako da umres te bilo koja odluka koju doneses nw moze biti loša, jer se sve u konacnici završava dva metra ispod zemlje. Mada opet, lako je meni tako da razmisljam kad sam propalitet, ti ipak imas sta da izgubiš, imas neki posao, platu, imas visok iq (mada to nw lozes da izgubiš), tako da verovatno osećaš i neku odgovornost, samim tim i stres prilikom donosenja odluka na bitnim raskrscima u životu. Ne slušaj Milana, ne precenjujes ti sebe uopšte, jednostavno si iznad proseka i prilicno je normalno da se u zemlji gde je prosecan iq 87 osecas depresivno, neprihvaceno i usamljeno. U ovom tvojoj situaciji važi ona poslovica "ako uradis kajaces se, ako ne uradis kajaces se".

Haha. Dobar savet na pocetku :) Treba shvatati zivot iz vise uglova, kao i stanje nakon svih desavanja u zivotu. Hvala za savet i podrsku. Na kraju dodjemo do onoga, da jedno kajanje ne gine. A zivot ide, i ide. Nekako mi se cini, da se ljudi ovde ne trude da daju svoj maksimum u onome u cemu su dobri, ili najbolji. Zapravo, oni to zovu maksimum, ja to nekako nazivam ''normala''. Mozda je tu neki nas sukob? Ali, kada se ja napravim ''pametan'', i ne dam svoj ''maksimum'', svi ce biti u redu za kritiku ''kako si mogao to tako olako da...propustis, uradis, itd'' I onda se pojacava ta tacka nekog preloma- ''Ma, sada cu da kazem dosta, i pocinjem iznova''. Sa druge strane, slusam ljude koji zive puno gorim zivotom od mene. Jedina neka prednost mnogih je, sto imaju neke svoje porodice, i cvrste krugove prijatelja, reklo bi se iskrenih. Ali, ne bih se menjao za te njihove zivote, samo posmatram da imaju i oni nesto sto ja ne. Trudim se da razumno gledam na to. (Ili ja moje prijatelje nazivam poznanicima,pa ih potcenjujem?) Ono sto me medjutim najvise nervira je neki stav celokupne okoline, da je covek sa 27 godina star da pocne iznova, i da si tu gde si u sustini. ''Gde ces sada opet na studije?'' (sto sam planirao da uradim van drzave, i van struke, jer mi knjiga, vezbanje i ucenje nisu strani, pa sam se ipak orijentisao na neke poslove) Ili jos cuvenije ''covek u tvojim godinama treba da... '' I nije da to na mene utice da se ja osecam lose, samo utice da razmatram i te stavove. Mnogo sam puta neke najvece mudrosti pokupio od totalnih seljaka-poljopriverdnika, i bile su mi jako korisne u zivotu. Toga nema u literaturama. Zato volim da saslusam stav, pa cak i da je suprotan mom, i ako je covek argumentovano ubedjen u to sto prica, postujem ga veoma!
 
Idealan tip sa elitnim obrazovanjem i zaposlenjem, dobrom ušteđevinom,
idealnim uslovima života, želi novi početak u stranoj zemlji sa sjajnom karijerom kelnera,
zidara, perača prozora...?
Mora da se šališ?
S konja na magarca neće ni onaj sa debilnim IQ.

Nemaš ti problem, zaboravi. :)


Svima upade IQ u raspravu, a ja smatram da i nije nesto visok, s obzirom da me nisu primili u Mensu :)

To bi bio pocetak u stranoj zemlji, svakako ne bih nameravao da do kraja zivota budem kelner itd.

Ovde je rec o promeni monotonije, nezadovoljstva. Samo je pitanje, gde je covek u svemu tome, i kako gleda na to. Zato sam ja stavio ovo obracanje u zamisljanje situacije. Gledao sam neke primere ljudi, koji su poceli iznova i preporodili se. E sada, to moze biti farsa za javnost. Ali sta ako nije :)

- - - - - - - - - -

To je dobro pitanje. Svrsishodno.
Mislim da ne bih.
Prvo bih se potrudio da se snadjem u Srbiji.
Mozda bih otisao ako bi mi se ukazala povoljna buducnost.


U svakom slucaju ne bih trebao da sazaljevam sebe ni pod kakvim uslovima.


Gde god se nadjes, uvek ce biti necega sto ce da fali.

Treba se navici na to.


Hvala na odgovoru. Ima smisla u tome sto kazes da ce svuda biti necega sto ce da smeta. Valja je to ono ''Ne znas sta imas, dok ne izgubis''.

- - - - - - - - - -


Pogledacu, hvala! :)
 

Back
Top