rechner27
Domaćin
- Poruka
- 4.335
Pozdrav!
Radi lakseg razumevanja, obracam ti se sa ''ti''.
Unapred se izvinjavam na dugom uvodu. Ali mora
-Zamisli da si proveo godine i godine studirajuci, uceci, vezbajuci. Putovao u skoro sve zemlje Evrope, pa i Azije. Stekao si diplome, znanje, svojevrstan ugled u svojoj oblasti u zemlji i u inostranstvu. U ocima drugih koji su na pocetku tvog puta, ti si idol, zele savete od tebe, dive ti se. Na poslu koji radis, u dobrim si odnosima sa direktorom, i ostatkom ljudi. Izlaze ti u susret za skoro sve sto zelis. Primanja su dovoljna da vodis relativno normalan zivot u Srbiji, ali svakako da su van Srbije ljudi placeni daleko bolje nego ovde.
-Tvoji pravi prijatelji su uglavnom otisli na sve strane sveta, ii su se ozenili, udali, sto je ponekad kao da su hiljadama kilometara od tebe. Priznajes da jesi usamljen, ma koliko bio u brojnim povrsnim kontaktima sa ljudima. Mogao bi i ti da se osamostalis, da iznajmis neki stan, odvojis se od prostrane kuce roditelja, ali nekako smatras da ti je bolje da tih par stotina evra mesecno ustedis, jer znas, da se nista bitno tvojim uzimanjem stana ne bi promenilo u tvom zivotu. Vec si probao i ziveo tako pune 2 godine, i video si da je krajnje dosadno, i da neke posebne prednosti nema. Od tada, zivis, trosis, putujes, kupujes, ali uglavnom ti novac ostaje sa strane i mozes da ustedis. Za svojih 27 godina, imas solidnu ustedjevinu za ne samo srpske, vec, hajdemo reci, balkanske uslove. (u 4 svetske valute)
-U dubini duse nekako ipak osecas da ne pripadas okolini u kojoj si odrastao, pa ni onoj gde si se sklovao ili studirao. Ziveo si i u Novom Sadu, i u Beogradu, i u Sumadiji, i u Zapadnoj Srbiji cak neko vreme. Svi ti obicaji, norme, vicevi, izlasci, nije to za tebe. Ne snalazis se u tome. Imas etiketu ozbiljnog coveka, ili ''dobar je on, ali tvrd je ponekad'', ili ''zamisli njega u toj i toj situaciji'', ''lep decko, ali takav je nekako...'', ''severnjak'', ''kad ga vidis, ne bi rekao da je Srbin'',''plav je, ozbiljan, pravi svaba''. Radis i putujes svuda, ali nisi u srcu ispunjen iako bi trebao biti. Iako si ti taj koji ''volu rep cupa'', ''sta jos hoces?'', ''sta bi neko dao da bude ti''. Ti nisi depresivan, nisi ni anksiozan, mozda ponekad, malo, jer znas da se ne uklapas u sredinu, a moras.
-Devojku trenutno nemas, a zeleo bi je imati. Zelele su mnoge i tebe, ali su te razocarale vec na samom pocetku ili u toku veze. Nekako te osobe nisu bile to sto trebaju biti, ili ti nisi bio to sto trebas biti. Pitas se, a nemas odgovor... Muskarci te ne zanimaju. Nisi gay.
-Psihijatar ti kaze, sa tobom je apsolutno sve ok. Opusti se. Samo si drugaciji od ostalih. Tri hiljade je racun, placa se kod sestre, i bez stresa, uzivajte u zivotu!
-Sa IQ 127 znas da mozes da se snadjes sasvim lepo u zivotu. Razmisljas o tome, da je nov pocetak mozda neko resenje? Hmm... A kakav pocetak? Bum pocetak! Imas ustedjevinu, pozdravi se sa svima, i reci cao svemu. Ili sacekaj kraj ugovora do oktobra, pa onda to uradi.
-Pocetak u Nemackoj, Skandinaviji, Francuskoj. Sta je to za tebe? Jezike poznajes jako dobro. Imas i medjunarodno priznate sertifikate. Govoris tecno engleski, a nemacki jos i bolje, i preferiras ga kada god mozes. Ti citas knjige na nemackom, engleskom, gledas filmove, pratis tv, bez ikakvih problema. Znas i svedski, ali ne bi da se brukas pred Svedjanima. Ne bi ti jezik bio problem. A ne bi ni snalazenje. Putovao si, znas neke gradove bolje od Beograda, gde ti je lokacija.
-Ono sto te brine je sta bi ti tamo mogao raditi? Znas da, ako zelis raditi tvoj posao tamo, moras imati ozbiljnog poslodavca. Nema toliko oglasa za tvoj posao, a i mana ti je NON EU pasos. Beze od toga tamo. Imaju svojih za sada relativno dovoljno. Elitno zanimanje. Retko. Moras druge poslove da trazis. Jedino mozes raditi neko zanimanje bez kvalifikacije. Sok za tebe! Gde sam bio, sta sam radio? Pljujes na ono na sta si bio ponosan, i ljutis se na sebe zbog 'lose odluke' i izbora zanimanja.
-Imas poznanike, koji ti mogu pomoci oko tog ''bilo kakvog posla'', ali se dvoumis. Znas da, ako kazes cao ovde u Srbiji, neces vise doci na isti posao ako tamo propadnes. Spreman si ipak na rizik. Ali nemas pojma sta te ceka tamo? Ti nisi prao case, i zidao kuce. Nemas ti pojma kakav je to zivot i ima li tu prostora za tvoj novi pocetak? Hoces li tamo upoznati lokalne ljude koji su slicniji tebi, a znas da jesu.Te koji su zapravo obrazovani kao ti, i koji bi te razumeli kao i ti njih.
-Toliko si puta bio u tim zemljama i bilo ti je zao sto se vracas medju svoje tudje. Ali u ttom tvom tudjem je ta trenutna finansijska sigurnost, i deo nekog zivota dosadasnjeg. Ono sto te brine je, da li si sa 27 godina star, prestar, ili mlad da pocnes iznova? Znas, mnogi su vec na svojim putevima, a ti bi da pocinjes od nule? Ti jesi spreman, i zelis da preuzmes rizik, ali se pitas, boze, da li sam sve uzeo u obzir? Da li sam se oko necega grdno prevario? Gde je ta tacka novog pocetka? Imas li sve ipak isped sebe a da to ne vidiis?
Radi lakseg razumevanja, obracam ti se sa ''ti''.
Unapred se izvinjavam na dugom uvodu. Ali mora
-Zamisli da si proveo godine i godine studirajuci, uceci, vezbajuci. Putovao u skoro sve zemlje Evrope, pa i Azije. Stekao si diplome, znanje, svojevrstan ugled u svojoj oblasti u zemlji i u inostranstvu. U ocima drugih koji su na pocetku tvog puta, ti si idol, zele savete od tebe, dive ti se. Na poslu koji radis, u dobrim si odnosima sa direktorom, i ostatkom ljudi. Izlaze ti u susret za skoro sve sto zelis. Primanja su dovoljna da vodis relativno normalan zivot u Srbiji, ali svakako da su van Srbije ljudi placeni daleko bolje nego ovde.
-Tvoji pravi prijatelji su uglavnom otisli na sve strane sveta, ii su se ozenili, udali, sto je ponekad kao da su hiljadama kilometara od tebe. Priznajes da jesi usamljen, ma koliko bio u brojnim povrsnim kontaktima sa ljudima. Mogao bi i ti da se osamostalis, da iznajmis neki stan, odvojis se od prostrane kuce roditelja, ali nekako smatras da ti je bolje da tih par stotina evra mesecno ustedis, jer znas, da se nista bitno tvojim uzimanjem stana ne bi promenilo u tvom zivotu. Vec si probao i ziveo tako pune 2 godine, i video si da je krajnje dosadno, i da neke posebne prednosti nema. Od tada, zivis, trosis, putujes, kupujes, ali uglavnom ti novac ostaje sa strane i mozes da ustedis. Za svojih 27 godina, imas solidnu ustedjevinu za ne samo srpske, vec, hajdemo reci, balkanske uslove. (u 4 svetske valute)
-U dubini duse nekako ipak osecas da ne pripadas okolini u kojoj si odrastao, pa ni onoj gde si se sklovao ili studirao. Ziveo si i u Novom Sadu, i u Beogradu, i u Sumadiji, i u Zapadnoj Srbiji cak neko vreme. Svi ti obicaji, norme, vicevi, izlasci, nije to za tebe. Ne snalazis se u tome. Imas etiketu ozbiljnog coveka, ili ''dobar je on, ali tvrd je ponekad'', ili ''zamisli njega u toj i toj situaciji'', ''lep decko, ali takav je nekako...'', ''severnjak'', ''kad ga vidis, ne bi rekao da je Srbin'',''plav je, ozbiljan, pravi svaba''. Radis i putujes svuda, ali nisi u srcu ispunjen iako bi trebao biti. Iako si ti taj koji ''volu rep cupa'', ''sta jos hoces?'', ''sta bi neko dao da bude ti''. Ti nisi depresivan, nisi ni anksiozan, mozda ponekad, malo, jer znas da se ne uklapas u sredinu, a moras.
-Devojku trenutno nemas, a zeleo bi je imati. Zelele su mnoge i tebe, ali su te razocarale vec na samom pocetku ili u toku veze. Nekako te osobe nisu bile to sto trebaju biti, ili ti nisi bio to sto trebas biti. Pitas se, a nemas odgovor... Muskarci te ne zanimaju. Nisi gay.
-Psihijatar ti kaze, sa tobom je apsolutno sve ok. Opusti se. Samo si drugaciji od ostalih. Tri hiljade je racun, placa se kod sestre, i bez stresa, uzivajte u zivotu!
-Sa IQ 127 znas da mozes da se snadjes sasvim lepo u zivotu. Razmisljas o tome, da je nov pocetak mozda neko resenje? Hmm... A kakav pocetak? Bum pocetak! Imas ustedjevinu, pozdravi se sa svima, i reci cao svemu. Ili sacekaj kraj ugovora do oktobra, pa onda to uradi.
-Pocetak u Nemackoj, Skandinaviji, Francuskoj. Sta je to za tebe? Jezike poznajes jako dobro. Imas i medjunarodno priznate sertifikate. Govoris tecno engleski, a nemacki jos i bolje, i preferiras ga kada god mozes. Ti citas knjige na nemackom, engleskom, gledas filmove, pratis tv, bez ikakvih problema. Znas i svedski, ali ne bi da se brukas pred Svedjanima. Ne bi ti jezik bio problem. A ne bi ni snalazenje. Putovao si, znas neke gradove bolje od Beograda, gde ti je lokacija.
-Ono sto te brine je sta bi ti tamo mogao raditi? Znas da, ako zelis raditi tvoj posao tamo, moras imati ozbiljnog poslodavca. Nema toliko oglasa za tvoj posao, a i mana ti je NON EU pasos. Beze od toga tamo. Imaju svojih za sada relativno dovoljno. Elitno zanimanje. Retko. Moras druge poslove da trazis. Jedino mozes raditi neko zanimanje bez kvalifikacije. Sok za tebe! Gde sam bio, sta sam radio? Pljujes na ono na sta si bio ponosan, i ljutis se na sebe zbog 'lose odluke' i izbora zanimanja.
-Imas poznanike, koji ti mogu pomoci oko tog ''bilo kakvog posla'', ali se dvoumis. Znas da, ako kazes cao ovde u Srbiji, neces vise doci na isti posao ako tamo propadnes. Spreman si ipak na rizik. Ali nemas pojma sta te ceka tamo? Ti nisi prao case, i zidao kuce. Nemas ti pojma kakav je to zivot i ima li tu prostora za tvoj novi pocetak? Hoces li tamo upoznati lokalne ljude koji su slicniji tebi, a znas da jesu.Te koji su zapravo obrazovani kao ti, i koji bi te razumeli kao i ti njih.
-Toliko si puta bio u tim zemljama i bilo ti je zao sto se vracas medju svoje tudje. Ali u ttom tvom tudjem je ta trenutna finansijska sigurnost, i deo nekog zivota dosadasnjeg. Ono sto te brine je, da li si sa 27 godina star, prestar, ili mlad da pocnes iznova? Znas, mnogi su vec na svojim putevima, a ti bi da pocinjes od nule? Ti jesi spreman, i zelis da preuzmes rizik, ali se pitas, boze, da li sam sve uzeo u obzir? Da li sam se oko necega grdno prevario? Gde je ta tacka novog pocetka? Imas li sve ipak isped sebe a da to ne vidiis?