Talas : Zašto je Švajcarska toliko bogatija od Srbije

Smorisha

Buduća legenda
Moderator
Poruka
40.571
Srbija vs Švajcarska: zašto je životni standard u Švajcarskoj toliko viši od našeg i kako da ga dostignemo? https://talas.rs/2018/04/12/srbija-vs-svajcarska-zivotni-standard/

full-560x416.png


Švajcarska je jedna od prvih zemalja koja pada na pamet kada razmišljamo o životnom standardu. To je potpuno osnovano – Švajcarska je jedna od politički i ekonomski najstabilnijih zemalja na svetu već duže vreme, kao i jedna od omiljenih destinacija ekonomskih migranata.

Uporedili smo podatke o prosečnim platama u Srbiji i Švajcarskoj kako bismo jasnije sagledali razlike u životnom standardu.



Prosečna plata u Švajcarskoj oko 9 puta viša nego u Srbiji
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, prosečna bruto plata u Srbiji u januaru 2018. iznosi nešto iznad 69.000 dinara, a kada se oduzmu porezi i doprinosi, ostaje nam prosečna neto plata od 50.000 RSD.

U Švajcarskoj, ukupna prosečna bruto plata je 6.400 švajcarskih franaka
[1], što iznosi oko 640.000 dinara. Prosečna bruto plata u Švajcarskoj je, dakle, više od 9 puta veća nego u Srbiji.

Ako pogledamo pojedinačne sektore, vidimo da je u oblasti informisanja i komunikacija prosečna bruto zarada u Srbiji 122.000 RSD – a samo u poslovima računarskog programiranja 150.000.

S druge strane, programeri u Švajcarskoj imaju prosečnu bruto platu od 8.700 franaka, što je skoro 6 puta više nego kod nas. Treba imati u vidu da je IT sektor jedan od najprofitabilnijih u Srbiji.



Zašto je životni standard u Švajcarskoj toliko viši nego kod nas?
Jedno vrlo jednostavno objašnjenje ogromnih razlika u platama i životnom standardu između Srbije i Švajcarske jeste: viši nivo ekonomskih sloboda.

U intervjuu koji je objavio Libertarijanski klub Libek, Pjer Besar, direktor Liberalnog instituta (najveće liberalne organizacije u Švajcarskoj), ističe da je to najobuhvatniji odgovor na pitanje Švajcarskog ekonomskog uspeha.

„Ako pogledamo Frejzerov indeks ekonomskih sloboda (Economic Freedom of the World), vidimo da je Švajcarska četvrta u svetu, iza Hong Konga, Singapura i Novog Zelanda. Ovo se u praksi vidi u slobodnoj trgovini, pouzdanom sistemu vladavine prava, manjem uplivu države u privredu i lični život građana, nižim porezima, fleksibilnijem i manje regulisanom radnom zakonodavstvu, decentralizovanom političkom sistemu koji je odgovoran građanima i istorijski niskim stopama inflacije“, ističe Besar.

U vezi sa tim, podaci jednog od najpoznatijih indikatora, Heritidž (Heritage) indeksa ekonomskih sloboda, pokazuju da se Švajcarska nalazi na 4. mestu najslobodnijih zemalja sveta sa ocenom 81.7/100, dok je Srbija u kategoriji „umereno slobodnih“ zemalja na 80. mestu i sa ocenom 62.5 od 100.



Read more about
Serbia Economy.
See more from the
2018 Index.



Poređenja radi – bolje ocene od nas dobile su zemlje kao što su Italija, Crna Gora i Bugarska, ali i Azerbejdžan, Gvatemala i Ruanda.

Pjer Besar dodaje i to da ekonomske slobode znače veću štednju.

„Veća štednja vodi prema većim investicijama. I na taj način Švajcarska postaje veoma produktivna privreda, koja ima ne samo visoke plate, već i visoku kupovnu moć i visok standard.“

Posmatrajući primer Švajcarske, vidimo da postoje jasni koraci koje možemo da sprovedemo kako bismo se približili životnom standardu razvijenih zemalja.



Kako da dostignemo Švajcarski standard?
1523540343.HGvJYzukp0in07VO.png



Aleksandar Novaković, filozof koji trenutno živi u Cirihu, kaže za Talas da je, pre nego što primenimo neka pojedinačna rešenja, neophodno napraviti sistematske promene. Jednostavno kopiranje bilo kog modela, naročito švajcarskog, nije moguće.

„To je, pre svega, prenošenje što više ingerencija sa republičkog na lokalni nivo vlasti, dakle, politička i ekonomska (fiskalna) decentralizacija, što znači jačanje lokalnih samouprava i uopšte usvajanje bottom-up društvenog modela odlučivanja i razvoja. U ekonomskom pogledu, naravno, maksimalno
smanjenje poreza i regulacija – povlačenje države iz privrede.”

Sve to, naravno, podrazumeva vreme, kao i druge izmene u sistemu – od čega je najvažnija oživljavanje vladavina prava.

“Iako nije moguće kopirati švajcarski sistem koji je vekovima građen i čuvan, moguće je težiti jednom sličnom modelu, što podrazumeva generacijski rad i posvećenost takvom jednom projektu”, zaključuje Novaković.



Pustite preduzetnike da rade svoj posao
Savet koji je Besar uputio drugim zemljama glasi: „Pustite preduzetnike da rade i ljude da se slobodno razvijaju tako što ćete omogućiti veći nivo ekonomskih sloboda kroz liberalizaciju privrede, smanjenje državnog mešanja i potrošnje, to jest niže poreze i deregulaciju.“

Svako od nas je doživeo, ili bio svedok, komplikovanim procedurama kroz koje moramo da prolazimo upravo zbog prevelike uloge države. Sa time se suočavamo svakodnevno – kada nam zafali jedan papir na šalteru ili kada gledamo kako država poklanja novac gubitaškim firmama na štetu malih i porodičnih preduzeća.

Konkretni koraci koje treba da preduzmemo su, dakle, uvećanje ekonomskih sloboda, a to u široj slici znači – manje uplitanje države u svakodnevni život građana.

[1] Zvanični podaci švajcarskog federalnog zavoda za statistiku dostupni su za 2014. godinu – od tada nije bilo značajnih izmena u prosečnim platama.
 
Aleksandar Novaković, filozof koji trenutno živi u Cirihu, kaže za Talas da je, pre nego što primenimo neka pojedinačna rešenja, neophodno napraviti sistematske promene. Jednostavno kopiranje bilo kog modela, naročito švajcarskog, nije moguće.

„To je, pre svega, prenošenje što više ingerencija sa republičkog na lokalni nivo vlasti, dakle, politička i ekonomska (fiskalna) decentralizacija, što znači jačanje lokalnih samouprava i uopšte usvajanje bottom-up društvenog modela odlučivanja i razvoja. U ekonomskom pogledu, naravno, maksimalno
smanjenje poreza i regulacija – povlačenje države iz privrede.”

Sve to, naravno, podrazumeva vreme, kao i druge izmene u sistemu – od čega je najvažnija oživljavanje vladavina prava.

“Iako nije moguće kopirati švajcarski sistem koji je vekovima građen i čuvan, moguće je težiti jednom sličnom modelu, što podrazumeva generacijski rad i posvećenost takvom jednom projektu”, zaključuje Novaković.

Puč. :)
 
A što mešaš Srbiju kad si iz Srpske?
Za početak tamo niko ne uzima socijalnu pomoć ako mu nužda nije.
Drugim rečima NISU JAJARE

- - - - - - - - - -

Mentalitet sveukupni ljudski kvalitet = životni standard
Pare su samo uzročna posledica, nisu primarna potreba.

- - - - - - - - - -

:lol:
Kljucna bi bila saradnja sa Vatikanom
kad nas ne bi toliko prezirali I gledali na nas kao na Vrstu koju bi trebalo istrebiti

- - - - - - - - - -

Realno
suzbijanje sive ekonomije bi bio za pocetak Korak koji bi dao rezultate
manje stope poreza i bez pranja love preko preduzetnika za plate u kešu

Sivu ekonomiju suzbiti tek kad država reši da suzbije CRNU EKONOMIJU
Koliko političara, opštinara, pandura i sl. drži radnike na mufte i time NE UPLAĆUJU DOPRINOSE?
SDK je zbog toga ugašen...
 
[emoji38]
Kljucna bi bila saradnja sa Vatikanom
kad nas ne bi toliko prezirali I gledali na nas kao na Vrstu koju bi trebalo istrebiti

- - - - - - - - - -

Realno
suzbijanje sive ekonomije bi bio za pocetak Korak koji bi dao rezultate
manje stope poreza i bez pranja love preko preduzetnika za plate u kešu
Suzbijanje sive ekonomije u Svici je reseno veoma jednostavno opterećenjem od 11%.. Ne da svi plaćaju nego i drgi iz okolnih zemalja dolaze da ti plaćaju..

Sendt fra min BLA-L29 med Tapatalk
 
Suzbijanje sive ekonomije u Svici je reseno veoma jednostavno opterećenjem od 11%.. Ne da svi plaćaju nego i drgi iz okolnih zemalja dolaze da ti plaćaju..

Sendt fra min BLA-L29 med Tapatalk

Ово је до уауа! :super: :super:

- - - - - - - - - -

Питам се ста пишу на Свајцарском дебатном екомоском форуму ?

Дебатују о србијанском и руандском економском чуду, вероватно.

- - - - - - - - - -

Svako od nas je doživeo, ili bio svedok, komplikovanim procedurama kroz koje moramo da prolazimo upravo zbog prevelike uloge države. Sa time se suočavamo svakodnevno – kada nam zafali jedan papir na šalteru ili kada gledamo kako država poklanja novac gubitaškim firmama na štetu malih i porodičnih preduzeća.

Србија у овом погледу својом дигиталном агендом у задњих пар година прави значајне кораке.
 
Ima jedna mala i zanemariva razlika zasto nismo kao Svajcarska, a zanimljivo rekao je upravo jedan Svajcarac koji je boravio ovde. On jje rekao "pa mi nismo imali ratove kao vi. Kada god imate rat, posle njega zemlja krece od nule". Ne znam da li to ima ikakve veze kod ovih analiticara. Samo tokom 90ih u toj seriji ratova cist ekonomski gubitak Srbije mislim da ne mozemo ni izmeriti. Nivoi razaranja u ratovima u poslednjih malo vise od sto godina je jos stravicniji. Samo ako se uzmu Balkanski ratovi, zatim prvi i drugi svetski rat i da se tome dodaju ovi ratovi 90ih, mislim da je nemoguce izmeriti nivo gubitka koji smo pretrpeli.

A na sve to dolazi nasa nemogucnost da u periodima mira napravimo ekonomski i politicki sistem koij je u sluzbi napredka ili koji je efikasan. Lutali smo od kraljevine preko komunizma do neoliberalizma i pitanje je sta je bilo na kraju pogubnije po nas. Nijedan sistem u poslednjih 100 i kusur godina nije od nas napravio da licimo na ozbiljnu drzavu.

Tek kombinacijom ta dva faktora (ratovi plus neefikasan i korupmiran sistem vladavine) mi mozemo doci do nekih zakljucaka. Ovako je sve polovno i nepotpuno.
 
Nemačka? Japan? Austrija? Francuska? Finska? Južna Koreja?

To su mitovi koji ipak nisu realni...

Sve je u sistemu koji favorizuje najbolje i nasposobnije i najkvalitetnije ljude i sprečava korupciju - do sada najbolji sistem za takvo nešto je liberalni kapitalizam ili neoliberalizam

Zabluda je da je u Srbiji neoliberalizam, uopšte nije tako

Ovo je nekakva kleptokratija
 
Ima jedna mala i zanemariva razlika zasto nismo kao Svajcarska, a zanimljivo rekao je upravo jedan Svajcarac koji je boravio ovde. On jje rekao "pa mi nismo imali ratove kao vi. Kada god imate rat, posle njega zemlja krece od nule". Ne znam da li to ima ikakve veze kod ovih analiticara. Samo tokom 90ih u toj seriji ratova cist ekonomski gubitak Srbije mislim da ne mozemo ni izmeriti. Nivoi razaranja u ratovima u poslednjih malo vise od sto godina je jos stravicniji. Samo ako se uzmu Balkanski ratovi, zatim prvi i drugi svetski rat i da se tome dodaju ovi ratovi 90ih, mislim da je nemoguce izmeriti nivo gubitka koji smo pretrpeli.

A na sve to dolazi nasa nemogucnost da u periodima mira napravimo ekonomski i politicki sistem koij je u sluzbi napredka ili koji je efikasan. Lutali smo od kraljevine preko komunizma do neoliberalizma i pitanje je sta je bilo na kraju pogubnije po nas. Nijedan sistem u poslednjih 100 i kusur godina nije od nas napravio da licimo na ozbiljnu drzavu.

Tek kombinacijom ta dva faktora (ratovi plus neefikasan i korupmiran sistem vladavine) mi mozemo doci do nekih zakljucaka. Ovako je sve polovno i nepotpuno.

Ризикујући да будем анатемисан и проглашен јеретиком ја ћу рећи комунизам (самоуправни социјализам). Погледајте СФРЈ и статистике за 1979. или 1990. годину.
 
Te statistike su bile takve dok su Amerikanci slali pare, kredite i pomoć, a USSR, Istočni blok i Nesvrstani kupovali svaku glupost koji bi im mi poslali jer je Yuga imala preferencijalni položaj na tim tržištima

To ne može više nikad i to ljudi ne kapiraju.

Sve do jedne od tih fabrika i firmi su propale i ne bez razloga - ništa nisu mogle da urade jer nisu bile sposobne ni malo

U ovom postu ispod je objašnjen tvoj samoupravni socijalizam ili komunizam. To je moralo da propadne, javašluk je bio ogroman.

Ja sam odrastao pored te čuvene Lole, okružen ljudima koji su praktično svi tamo radili. U Železniku, u kome je praktično svako imao nekoga ko je radio u Loli, a često su i po dve, tri generacije radile tamo. Ah, rekoh "radio u Loli"? Pa sad, to je malo nategnuto. To "radio". "Dolazio na posao" je nešto tačnije

U Loli je (na njenom "vrhuncu"), krajem 70tih, početkom 80tih bilo oko 5000-6000 zaposlenih (zavisno šta se sve računalo u "Lola" fabrike). Međutim, "pravih" radnih mesta je, zapravo, bilo mnogo manje. U naručenoj studiji "Sistematizacija radnih mesta u pogonima fabrike Ivo Lola Ribar u Železniku" iz 1978. godine se pominje cifra od maksimalno 2000-2500 "realnih" radnih mesta, a treba uzeti u obzir da su i autori ove studije pripadali istom sistemu, pa su i tih dve, dve i po hiljade zapravo "okićeni". A i sama Studija je nekako "nestala", nije je više nigde bilo, bila je, blago rečeno, "neugodna". Moj ćale ima još uvek jedan primerak, sačuvao za uspomenu U hodnicima upravne zgrade se moglo čuti da je realni broj radnih mesta u Loli zapravo oko 1500-1800, i to sa sve zastarelom tehnikom koja je bila na raspologanju.

Zastarela tehnika? Tjah, Lola je pre imala prepotopsku tehniku, posle 2. Svetskog Rata dovučenu što od nacionalizovanih fabrika negde drugde, što dobijeno/dovučeno od Nemaca, valjda kao ratna reparacija. Lola je negde do kraja 60tih godina, možda najkasnije početkom 70tih godina nešto i modernizovala, naručivala čak vrlo pristojnu tehniku (mašine, alate, opremu), pogotovo u poređenju sa drugima u bivšoj Jugoslaviji. Ali, od početka 70tih godina je investiranje prestalo (zvanično: "potpuno iskorišćavanje već postojećih resursa", a zapravo nije bilo para, problemi sa kreditima, itd). Tada započeta modernizacija nikada nije završena, pa je par pogona imalo relativno nove mašine (a nešto mašina je i sama Lola pravila, u pogonima Lola Alatne Mašine), a ostatak je imao opremu koja je često bila iz 1920tih i 1930tih godina (!). U to vreme je krenula i eksplozija zapošljavanja u Loli - kao što je bilo uobičajeno, preko veze, ali opet, svako u Železniku je imao neku vezu u Loli, pošto su praktično svi ostali već tamo radili

Onda je počelo da upada u oči da se broj radnika povećava, a "količina rada" za te radnike (čitaj: količina naručenih mašina, opreme i sl.) ostaje ista, ili se i smanjuje. Inače, ovo "smanjuje se broj porudžbina" je bio teški tabu u Loli, to nije smelo javno da se kaže, ni dole u pogonima, a tek u Upravi ili na sastancima SK, mogao je posao da se izgubi zbog toga. Tek, zapošljavanjem praktično "celog" Železnika je kupljen socijalni mir, a nova oprema nije ni bila potrebna. Recimo, umesto uvođenja motorizovanih kranova za hale i šinskih transportera za teške terete (što je od inženjera i majstora predlagano bar 300 puta u 30 godina, i isto toliko puta odbijano), tereti su se u pogonima transportovali "kičma-transom", iliti njih desetorica-dvadesetorica uprte pa nose, ili natovare na neka izanđala kolica i slično, i guraj... Ali, eto, deset, dvadeset (nekvalifikovanih) ljudi više je imalo "posao", ergo nisu džabalebarili kući i bunili se protiv države.

- - - - - - - - - -

A kako se kralo u Loli... O tome mogu knjige da se pišu, i španske serije da se snimaju Sve što nije bilo zakovano (ma šta zakovano, zakovano i zavareno i sa tri katanca zaključano) se, naravno, odnosilo kući. Nekoliko potpunih setova alata po radniku se podrazumeva, pa svi očevi i dedovi u Železniku su popravljali automobile, pravili gelendere i zidali kuće alatom iz Lole. Od sredine 70tih su uveli kao "markiranje" alata, tj izgrebu "Alatne Mašine" ili "Livnica" ili samo "ILR" na alatu i to je to. Jedina razlika je bila što su sad svi popravljali kola i pravili gelendere sa markiranim alatom

Uglavnom, kralo se na tone i vagone, a pošto su svi odatle, iz Železnika, nisi mogao a da ne čuješ o svakoj akciji, to je bila javna tajna. Kada su iz pogona izneli vagon (da, vagon) pun šrafova i profila koji su tu bili na kaljenju. Kada su u Upravi izdali direktivu da se pisaće mašine zašrafe za stolove (!). Kada je iz Lola Kompjutera pokradeno svih 30ak PC-a i industrijskih PC-a, lemilice, čak i malo bolje stolice koje su oni imali. Kad su šefovi pogona bili na nivou nemačkih gastarbajtera, jer su i oni imali 2 stana od Lole i vikendicu i mercedesa. Kako 2 stana? Easy, dobiješ stan jer si šef, pa se razvedeš na par meseci od žene koja isto tu radi u Loli (naravno), pa ona kao samohrana majka odmah "skoči" na listi za stan skroz gore (a ako nije skroz gore, onda se malo... pogura), pa onda i ona dobije stan, a nije se čak ni formalno odselila nazad kod mame posle "razvoda" ... A vikendicu izgradiš od materijala i alata iz Lole. A ako si malo jači šef, onda uzmeš lepo i majstore iz Lole da ti rade vikendicu. U radno vreme. Svi su ili na "spoljnom zadatku" ili su svi od tog istog šefa prijavljeni kao "bolesni". Milina.

I skoro svako je imao i neko imanje negde ili rođake na selu, pa kad dođe sezona radova na polju, pola Lole se "razboli" i nema ih nedeljama i mesecima. Dok se ne ovrše ili ne poseje. I tako, mogao bih do sutra da pričam o tome, Hiljadu i jedna priča iz Lole

- - - - - - - - - -

A onda je pukla tikva slavnih 90tih, a počelo već tamo negde krajem 80tih... Porudžbine su spale skoro na nulu, i to malo što se radilo je bilo u svega par pogona, tamo gde je neke porudžbine bilo. Recimo, kada su dobili prilično veliku porudžbinu da opremaju nekoliko kompletnih ciglana sa mašinama i opremom, pa je stotinak i više ljudi stvarno imalo posla neko vreme. Ostali su bili uglavnom na prinudnim odmorima ili su zevzečili po halama. Ej, u Lola Livnici, usred hale se igrao fudbal u po bela dana, čak i za džabalebarošku krivina-kulturu u Loli je to ipak bilo nešto novo (ili, novo dno). Eh, 90te... "Došla" je Slobina hiperinflacija, ne bi li se finansirali ratovi i sopstvena pozadina na prestolu, došli su novi "kadrovi", pre svega SPS i JUL. I onda je tek krenula otvorena krađa i čerečenje. Svi pogoni Lole su dobili SPS ili JUL direktora, pa su malo potom "privatizovani" tom istom direktoru, pa je onda odrađen taj 1 ili 2 još preostala ugovora koji su dobijeni, pare od ugovora u sopstveni džep, a nova firma, bivši pogon Lole, je potom zatvoren, naravno kad je gubitaš A radnici naravno nisu primali platu po 3, 4, 5 godina....

Jedan od majstora u Loli je otvorio firmu za reciklažu gvožđa, čeilka i ostalih metala. Tik do Lole, deli ogradu sa njom. Kad je njemu krenulo... Mislim, strug iz 1932. je težak bar 3 tone, još kad ga... dobiješ... besplatno, margina zarade je astronomska. Ili par tona čeličnih profila koji tu, 5 metara preko ograde, stoje naslonjeni na zid hale i/ili razbacani i zarasli u travu. Samo treba imati pravu ideju na pravom mestu, jel'te Ne mora ni da se govori, čovek je danas milioner, prodao je firmu nekim Nemcima ili Austrijancima, i sad živi u Španiji. Preduzetnik čovek, pa uživa u plodovima svog napornog rada.

Jedan vodeći inženjer Lole Alatnih Mašina, koji pre Slobinih kradovremena nije bio šef, je kao novi poslanik SPS-a u Skupštini Srbije napredovao, pa postao direktor jednog od pogona Lole. Od Lole je onda "kupio" zemljište u blizini centra za šaku DM (Slobina hiperinflacija), otkupio 4 Lolina kamiona, i za džab-džaba "otkupio" gomilu građevinskog materijala koja je poručena ko zna kada za renoviranje zgrada i hala u Loli. Onda je dovezao svoje nove kamione u Lolu, tamo natovario prvo sav građevinski materijal, a potom i celu opremu za jednu od ciglana koju je Lola tada pravila (!). Da, da, tek tako. Moglo se, tad, pogotovo kad je čovek poslanik SPS-a. Odvezao to lepo na svoj novi plac, i doveo Loline radnike na taj isti plac. Da mu sazidaju ciglanu i građevinsko stovarište. A onda je dao otkaz u Loli, i postao direktor novog stovarišta i ciglane u Železniku. SPS je poslao i TV ekipu da napravi dokumentarac o uspešnom privredniku u vreme sankcija (!!). Naravno, u to vreme, a bogami i sada, niko tamo nije smeo mnogo da talasa o tome, ono, svi se znaju, pa te pojede mrak ako talasaš... Dođe Buta i ostala rent-a-utoka ekipa koja visi kod stare posluge, sada kladionice, u Železniku i ugazi te. Da nije tužno, bilo bi smešno....

Na kraju, kad su se svi SPS i JUL kadrovi poslužili, došla je i prosta raja na red. Noću se preskakala ograda i kralo to što su SPS/JUL lopine još ostavile ili previdele, iznosile su se stolice, ormani, iz Upravne zgrade kod Tehničke Škole su odvalili i sve lavaboe, je*i ga, bili onako od "šarenog porculana", pa nisu mogli da odole. Iz portirnice je privatna "firma za zaštitu lica i objekata", iliti kriminalci angažovani da štite par poslednjih "direktora" odnela telefonsku centralu i komandnu tablu sa monitorima. Iz hala koje su okrenute prema jugu, tj. prema poljima i livadama su seljaci krali i iznosili sve živo. Čak su zidove hala od lima noću sekli i odnosili, eno desetine svinjaca i torova u Sremčici i Taraišu napravljenih od Lole... Bukvalno.

I to je to. To se desilo sa Lolom u Železniku.
 
Stvar je u svesti ljudi.
Švajcarci cene svaki cent.
Ne zbog šktričluka, već je to način života.
Npr. uvek će konobaru ostaviti neki bakšiš.
ali će konobar napraviti strašnu grečku ako mu ne vrati sve,
do najsitnijeg centa.

Zatim, za sve bitne stvari easpisuju referendum.
Najgenijaknije:
sa 90% protiv su odbili da svaki nezaposleni švajcarac prima 10.000 chf mesečno.

Kad sam azmislio, skapirao sam:
Da su to usvojili, sva blosvetska gologuzija bi navrnula tamo.
Npr, dodje musliman sa 3 žene i 10-ro deve.
=> 150.000 chf /mesečno.

Zatim, švajcarske banke ne daju podatke o klinentima
Baš nikome.
Džaba je neko USA. Rusija, Kina....

I fašisti su tamo sklonili svoje pare.
 
Poslednja izmena:
Ni pomenute drzave nisu neoliberalne, barem nisu bile veci deo svog razvoja.

Neoliberalizam postaje sinonim za eksploataciju, ne meritokratiju.

Ma okej to, ali bar jedno vreme od par decenija su sve vodile politiku nižih poreza što nekim možda i nije toliko bilo potrebno jer ipak je reč o starim evropskim civiliziacijama koje bi svejedno iznedrile jaču ekonomiju koja proizilazi iz dobrog obrazovnog sistema i znanja akumuliranog u zemlji i

Međutim sve države koje izlaze iz blata poput na primer nekih afričkih država ili Čilea, Kine morali su koristiti neoliberalnu politiku da bi jednostavno ojačali ekonomiju svog narod ili osposobili svoj narod

Srbija je sve suprotno od Austrije - pametni i sposobni beže iz Srbije, dok iz Austrije nisu bežali niti beže zbog visokih poreza, a dosta sposobnih ljudi = jaku ekonomiju


Čak se sada živi bolje i u mnogih afričkim državama nego u Srbiji. Samo treba pogledati kupovnu moć u nekim glavnim gradovima Afrike i Beograda na primer, a reč je o zemljama koji su do pre 30-40 godina bile baš mnogo siromašne
 
Poslednja izmena:
Ma okej to, ali bar jedno vreme od par decenija su sve vodile politiku nižih poreza što nekim možda i nije toliko bilo potrebno jer ipak je reč o starim evropskim civiliziacijama koje bi svejedno iznedrile jaču ekonomiju koja proizilazi iz dobrog obrazovnog sistema i znanja akumuliranog u zemlji i

Međutim sve države koje izlaze iz blata poput na primer nekih afričkih država ili Čilea, Kine morali su koristiti neoliberalnu politiku da bi jednostavno ojačali ekonomiju svog narod ili osposobili svoj narod

Srbija je sve suprotno od Austrije - pametni i sposobni beže iz Srbije, dok iz Austrije nisu bežali niti beže zbog visokih poreza, a dosta sposobnih ljudi = jaku ekonomiju


Čak se sada živi bolje i u mnogih afričkim državama nego u Srbiji. Samo treba pogledati kupovnu moć u nekim glavnim gradovima Afrike i Beograda na primer, a reč je o zemljama koji su do pre 30-40 godina bile baš mnogo siromašne

Meni politika poreza koji teze nuli nije jasna, osim ako firme nemaju nameru da prave svoje puteve, prave svoje sudove i preuzmu ostale atribute drzave.

Kina se razvila trampom, jeftina i brojna strucna radna snaga za tehnologiju, to nije ideja neoliberalizma i nece se ponoviti u Africi.
Liberalni eksperiment Cilea se zavrsio masovnom drzavnom intervencijom i nacionalizacijom mnogih banaka.

Jedini model koji funkcionise na dug staze je jeftino obrazovanje, stimulacija i organizovanje sposobnih ljudi.
Najveca prepeka, u nasem slucaju, je kriminalizacija drustva koja ne dozvoljava da se takva kuntura razvije u Srbiji.
 
Meni politika poreza koji teze nuli nije jasna, osim ako firme nemaju nameru da prave svoje puteve, prave svoje sudove i preuzmu ostale atribute drzave.

Kina se razvila trampom, jeftina i brojna strucna radna snaga za tehnologiju, to nije ideja neoliberalizma i nece se ponoviti u Africi.
Liberalni eksperiment Cilea se zavrsio masovnom drzavnom intervencijom i nacionalizacijom mnogih banaka.

Jedini model koji funkcionise na dug staze je jeftino obrazovanje, stimulacija i organizovanje sposobnih ljudi.
Najveca prepeka, u nasem slucaju, je kriminalizacija drustva koja ne dozvoljava da se takva kuntura razvije u Srbiji.

Neoliberali ne smatraju da je ta kriza sa čilenaskim bankama posledica tržišta već intervencije, ali pustimo to - evo primer srpski IT sektor, država se nije mešala i narastao je do 1 milijarde izvoza godišnje

E sad ako se država umeša teško da može nešto dobro da bude, ali u pravu si da kriminalno društvo i silna korupcija to ne dozvoljava, ali baš nisu uspeli da stave šapu na IT sektor još uvek

Neoliberalizam jeste korišćenje sopstvenih prednosti, a lako je moglo da se desi da Kina ostane siromašna ili siromašnija od Indije na primer, ali nije


Sudovi nisu u sklopu tržišne ekonomije, a porez od 0% je više parola kao idealu kom treba težiti, mada model funkcionisanja sudova pretpostavljam može biti više uslužni, a manje arhaičan

A što se puteva tiče po Adamu Smitu i to treba privatizovati ako se dobro sećam
 
Neoliberali ne smatraju da je ta kriza sa čilenaskim bankama posledica tržišta već intervencije, ali pustimo to - evo primer srpski IT sektor, država se nije mešala i narastao je do 1 milijarde izvoza godišnje

E sad ako se država umeša teško da može nešto dobro da bude, ali u pravu si da kriminalno društvo i silna korupcija to ne dozvoljava, ali baš nisu uspeli da stave šapu na IT sektor još uvek

Neoliberalizam jeste korišćenje sopstvenih prednosti, a lako je moglo da se desi da Kina ostane siromašna ili siromašnija od Indije na primer, ali nije


Sudovi nisu u sklopu tržišne ekonomije, a porez od 0% je više parola kao idealu kom treba težiti, mada model funkcionisanja sudova pretpostavljam može biti više uslužni, a manje arhaičan

A što se puteva tiče po Adamu Smitu i to treba privatizovati ako se dobro sećam

Neoliberali pate od istog problema kao i komunisti - svaki promasaj se desio zato sto nije idealnije primenjeno. :D

https://preserve.lehigh.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1004&context=perspectives-v17
Ovde imas analizu krize, ako te zanima.

Sudovi, vojska, policija i ostalo se placa iz poreza, ako je porez 0%, onda firme treba da postanu drzave - naivno vidjenje sveta, kao i komunizam.

Neoliberalizam je ukidanje prepreka za protok kapitala i robe. Najjaci je u najboljoj poziciji.
Kina je zastitila sebe uslovljavanjem tehnoloskog transfera, tj, protekcionizmom. SAD su to prihvatile, jer nisu ocekivale da ce ih Kina tako brzo stici.

Drzava treba da naplati porez od IT, druga je stvar sto pohlepni ljudi zele da dobiju % za sebe i zloupotrebe drzavu. Zato su potrebni sudovi, policija i normalnu drustvo.
 
Neoliberali ne smatraju da je ta kriza sa čilenaskim bankama posledica tržišta već intervencije, ali pustimo to - evo primer srpski IT sektor, država se nije mešala i narastao je do 1 milijarde izvoza godišnje

E sad ako se država umeša teško da može nešto dobro da bude, ali u pravu si da kriminalno društvo i silna korupcija to ne dozvoljava, ali baš nisu uspeli da stave šapu na IT sektor još uvek

Neoliberalizam jeste korišćenje sopstvenih prednosti, a lako je moglo da se desi da Kina ostane siromašna ili siromašnija od Indije na primer, ali nije


Sudovi nisu u sklopu tržišne ekonomije, a porez od 0% je više parola kao idealu kom treba težiti, mada model funkcionisanja sudova pretpostavljam može biti više uslužni, a manje arhaičan

A što se puteva tiče po Adamu Smitu i to treba privatizovati ako se dobro sećam

:ortaci3:
 

Back
Top