Ajmo malo o junackoj crnoj gori

jajare smrdogorske

Cast casnim Srbima u Crnoj Gori koji zive tesko pod smrdogorcima ali ovi smrdogorci su svoj obraz ukaljali za vijeki vijekova

Necemo se vrijedjati
To je isto da ja recem da su svi srbijanci smradovi sto je Djindjic,Tadic,Cedo Jovanovic i drugi drugosrbijanci vladali Srbijom i jos su jako uticajni
Sve najbolje sto je srpstvo imalo to je doslo iz CG Njegos,Pavle Djurisic,Bajo Pivljanin,Radovan Karadzic
 

- - - - - - - - - -

Savo Raspopović, / Саво Распоповић , Martinići - Bjelopavlići, Kneževina Crna Gora 1879. - Šćepan Do, Rubež,Nikšić, 28. prosinca 1923., crnogorski komitski vojvoda, borac Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore.

Vojvoda Raspopović ubijen je u borbama kraj Nikšića 28. prosinca 1923. u kojima je izgunula i cijela njegova pratnja. Njihova su izmasakrirana tijela srpske vojne vlasti izložile na snijegu, pred crkvu Sv. Vasilija Ostroškoga u Nikšiću a okolo njih postrojili postrojbe, te se tako slikali; slika je objavljena u cijelom tisku tadašnje Kraljevine SHS.

Skupa sa Savom Raspopovićem poginuli su:

Milutin Bašović, imao 30 godina, iz Pošćenja, sreza Šavničkog.
Miloš Kovačević, imao 30 godina, iz Žabljaka
Jovo Krivokapić, imao 36 godina, iz Zaljuti, Cetinje
Petar Zvicer, imao 27 godina, iz Rakoča, Cuce
Andrija Pejović, imao 27 godina, iz Pejovića, Cetinje
Krsto Popović, imao 25 godina, iz Lipe, Cuce
Miloš Pejović, nepoznato godište, iz Pejovića, Cetinje
Marko Raspopović, brat Sava Raspopovića, nepoznato godište,živio u Baru
Radovan Bigović, imao 23 godine, iz sela Kobilji Do, Cuce
Mile Miljanić, nepoznato godište, iz Velimlja, selo Miljanići, Nikšić
Majo Vujović, imao 30 godina, iz Ožegovice, Cetinje
Stevo Božović, nepoznato godište, iz Erakovića, Njeguši
Golub Vujović, nepoznato godište, iz Ubala, Cetinje.


Tijela Raspopovića i drugih pobijenih crnogorskih komita


Ubijeni_crnogorski_komiti_1923..jpg


Ubijeni_crnogorski_komiti_2.jpg
 
Ko vas ****, izrodi. Srecan vam put i srecno vam bilo sa vasim novim najboljim prijateljima ustasama i siptarima.

Mozda cete nam, zajedno sa njima i vasim gazdama, u skorijoj buducnosti raskomadati zemlju ali barem nikad vise necete imati kravu muzaru zvanu Srbija... a sledeci put kad vam rokne 8 Rihtera, ****** SE. I zatrazite usput pomoc od ustasa i siptara, da vidite koliku ce vam kurcinu dati umesto pomoci.
 
Crnogorski pakao, crnji od Danteovog

Ustanak je podignut sa namjerom da se Crna Gora oslobodi faktičke vojne okupacije srpske vojske, te da Crna Gora kao punopravan državno-pravni subjekt stupi u jugoslovensku konfederaciju

20190209200252_1421c26e91e7fb868974a66dd157de31a64d322d8e94939ec12b09057790f361.jpg


Mnogo istorije, kod nas i širom globusa, sadržano je i ispričano u literaturi. Kada se to tiče Crne Gore, među onima koji su se bavili fenomenom Božićnog ustanaka (1919) i komitskog pokreta (1919-1934) posebno mjesto zauzima djelo akademika CANU i izvornog crnogorskog suvereniste, književnika Jevrema Brkovića. Njegove “Komitske balade” su literarni, poetski prikaz i emanat istorijskih činjenica o otporu i stradanju Crnogoraca u odbrani Crne Gore od velikosrpske okupacije i aneksije Crne Gore 1918. godine.



“Komitskim baladama” akademik Jevrem Brković pokazao je i potvrdio da je u modernoj književnoj i društevnoj povijesti Crne Gore najznačajniji i nauspjeliji književnik u istoriografiji i istoričar u književnosti, te da njegova djela (primarno “Komitske balade” i “Monigreni”) na književni način prezentiraju, pouzdano, istorijske činjenice i dokaze o surovoj i tragičnoj sudbini Crne Gore, nakon bespravnog uništenja njene državne samostalnosti 1918. godine. Jevrem Brković je ovim djelima potvrdio i ovaplotio težnju i masimu da kako se uspješno može, na osnovu dokumenata i vjerodostojno, a na književno superioran način, ispričati priča o tragediji mnogobrojnih Crnogoraca, koji su svjesno stradali da bi odbranili Crnu Goru.

Božićni ustanak crnogorskog naroda podignut je 6. januara 1919. g. po julijanskom, odnosno, 24. decembra 1918. g. po gregorijanskom kalendaru. Politički imao je konkretan i jasan cilj da se ponište odluke tzv. podgoričke skupštine od 26. novembra 1918. o nelegalnom i nelegitimnom prisajedinjenju Crne Gore Srbiji i detronizaciji kralja Nikole i dinastije Petrović-Njegoš s vladarskog prijestola Crne Gore

6b33505f4e29918c649b95816f610316b9a700c737c4d18c1234a7a5f79a09a6.jpg


Ustanak je podignut sa namjerom da se Crna Gora oslobodi faktičke vojne okupacije srpske vojske, te da se odbrani i afirmiše crnogorska državna nezavisnost i da Crna Gora kao punopravan državno-pravni subjekt stupi u jugoslovensku konfederaciju, u kojoj bi imala ravnopravan status sa ostalim njenim konstituentima i sačuvala svoj individualitet i identitet.

Crnogorski ustanak 1919. godine želio je skrenuti pažnju međunarodne javnosti i velikih sila saveznika, pobjednika u ratu (Antante) uoči i tokom zasijedanja Versajske (Pariske) mirovne konferencije (1919-1920) na crnogorsko pitanje, odnosno, htio je ukazati na to da crnogorski narod ne prihvata sprovedenu nasilnu aneksiju Crne Gore od strane Srbije. Crna Gora je brutalnim nasiljem, a ne svojom slobodnom i suverenom voljom pripojena Srbiji i kao njen sastavni dio uključena je u KSHS.

U pismu crnogorskom komandiru Petru Gvozdenoviću (jednom od glavnih organizatora i učesnika Božićnog ustanka na području Katunske nahije i Cetinja) organizator, ideolog i politički vođa ustanka i kasniji crnogorski premijer u egzilu Jovan Simonov Plamenac je 31. (18) decembra naveo suštinu poliitčke i ustaničke borbe crnogorskih zelenaša, komita i emigranata. U tome pismu Jovan S. Plamenac navodi: “Naša je deviza: Vaspostava Crne Gore sa svim njenim suverenim atributima pa sljedstveno tome i narodno samoopredjeljenje prema postojećem crnogorskom ustavu i parlamentarnim principima”.

Celi Dugacki clanak
https://www.vijesti.me/zabava/kultura/crnogorski-pakao-crnji-od-danteovog


Srbi su tada bili lokalni hegemon i mogli su poklopiti okolne narode. Danas je potpuno drugcaije. Ocito da crnogorci od davnina ne zele pod srpsku kapu.
 

Back
Top