Apokalipsa

moj drugi nalog

Primećen član
Banovan
Poruka
869
U poslednjem poglavlju Svetog Pisma Jovan piše o poslednjim vremenima,
o četiri jahača apokalipse koja će najaviti kraj sveta,
propast i uništenje. Konačan kraj koju će izazvati "gnusoba opustošenja".
Mnogi su, tokom pisane istorije, pokušavali da povežu vreme u kome žive sa prorečenom apokalipsom,
pa su mislili da je to propast Izraela sedamdesete godine, ali je Izrael nastavio da živi u Izraelcima, da bi se u XX veku obnovio.
Mislili su da je to Neronova vladavina, a zatim i pad Rima, ali je Rim preživeo i danas je najuticajnije carstvo,
pominjali su mračni srednji vek, ali i on nije bio kraj, izrodio je renesansu, i sve je procvetalo,
Prvi svetski rat je zaista ličio na apokalipsu, velika carstva su nestala, ali ga je svet preživeo. Zatim i drugi rat.
Danas pričaju o trećem, nuklearnom, zaverama moćnih, i svi su nekako sigurni da se apokalipsa upravo dešava ili samo što nije.

A apokalipsa nije priča čovečanstva, još manje civilizacije. Apokalipsa je proročka priča koja se tiče svakog pojedinca.
I apokalipsa se dešava svakome ko živi po Adamu, u pobuni, u telu umesto u duhu.
Apokalipsa je priča o čoveku. O svakome od nas.
 
U poslednjem poglavlju Svetog Pisma Jovan piše o poslednjim vremenima,
o četiri jahača apokalipse koja će najaviti kraj sveta,
propast i uništenje. Konačan kraj koju će izazvati "gnusoba opustošenja".
Mnogi su, tokom pisane istorije, pokušavali da povežu vreme u kome žive sa prorečenom apokalipsom,
pa su mislili da je to propast Izraela sedamdesete godine, ali je Izrael nastavio da živi u Izraelcima, da bi se u XX veku obnovio.
Mislili su da je to Neronova vladavina, a zatim i pad Rima, ali je Rim preživeo i danas je najuticajnije carstvo,
pominjali su mračni srednji vek, ali i on nije bio kraj, izrodio je renesansu, i sve je procvetalo,
Prvi svetski rat je zaista ličio na apokalipsu, velika carstva su nestala, ali ga je svet preživeo. Zatim i drugi rat.
Danas pričaju o trećem, nuklearnom, zaverama moćnih, i svi su nekako sigurni da se apokalipsa upravo dešava ili samo što nije.

A apokalipsa nije priča čovečanstva, još manje civilizacije. Apokalipsa je proročka priča koja se tiče svakog pojedinca.
I apokalipsa se dešava svakome ko živi po Adamu, u pobuni, u telu umesto u duhu.
Apokalipsa je priča o čoveku. O svakome od nas
.

Ako je to apokalipsa, onda ne bi bila napisana.
O ovome sto pricas, ima koliko hoces u bibliji.
 
U poslednjem poglavlju Svetog Pisma Jovan piše o poslednjim vremenima,
o četiri jahača apokalipse koja će najaviti kraj sveta,
propast i uništenje. Konačan kraj koju će izazvati "gnusoba opustošenja".
Mnogi su, tokom pisane istorije, pokušavali da povežu vreme u kome žive sa prorečenom apokalipsom,
pa su mislili da je to propast Izraela sedamdesete godine, ali je Izrael nastavio da živi u Izraelcima, da bi se u XX veku obnovio.
Mislili su da je to Neronova vladavina, a zatim i pad Rima, ali je Rim preživeo i danas je najuticajnije carstvo,
pominjali su mračni srednji vek, ali i on nije bio kraj, izrodio je renesansu, i sve je procvetalo,
Prvi svetski rat je zaista ličio na apokalipsu, velika carstva su nestala, ali ga je svet preživeo. Zatim i drugi rat.
Danas pričaju o trećem, nuklearnom, zaverama moćnih, i svi su nekako sigurni da se apokalipsa upravo dešava ili samo što nije.

A apokalipsa nije priča čovečanstva, još manje civilizacije. Apokalipsa je proročka priča koja se tiče svakog pojedinca.
I apokalipsa se dešava svakome ko živi po Adamu, u pobuni, u telu umesto u duhu.
Apokalipsa je priča o čoveku. O svakome od nas.

Apoklapitična vremena kreću od vaskresenja Hristovog. Ona nemaju vremensku odrednicu, kada će nastupiti. Ali imaju duhovnu odrednicu. To je borba dobra i zla. Ukoliko zlo nadjača dobo u tolikim razmerama. Rasplet tih dogadjaja odigraće se na način opisan u Svetom pismu u Otkorvenju Jovanovom.

Apokalipsa ne označava kraj života, kraj sveta. Apokalipsa označava pobedu nad zlom. I navodi nastavaak života i tob bez prisustva zla.
 
worst-apocalypse-ever

Kako uopšte možete tako banalizovati stvari kada govorimo o Jovanom otkrovenju.Najpre je prepuno okultne simbolike, uostalom kao i cela Biblija..;)
 
Može li ista borba dobra i zla da se odigra i završi u svakom čoveku?
Unutra,
ne u društvenom sistemu ili civilizaciji?

Seže to pitanje daleko pre hrista, stari zavet ima brojne potvrde.
I stari narodi, recimo Gali, plašili su se da će im nebo pasti na glavu. Apokalipsa pre hrista.
 
Kada je Glaukon rekao Sokratu da ne veruje da igde na zemlji postoji idealan grad, društvo ili život koji je Sokrat opisivao, Sokrat mu je odgovorio: "Nije važno da li takav grad postoji na nebu ili da li će ikada postojati na zemlji, mudar čovek će živeti načinom tog grada, odbijajući da ima bilo Šta s drugim i na taj način ugledajući se na njega dovešće svoju vlastitu kuću u red".
 
Dok je otac sedeo u kancelariji zabrinut zbog situacije u svetu, sin ga je posmatrao i pitao se o čemu to njegov otac tako duboko promišlja.
Otac se okrenuo i rekao: - Vidiš sine, svet je podeljen, pocepan, tužan i teško ga je sastaviti.
- A koliko teško?
- Ne možeš ti to shvatiti, još si premlad.
Međutim, sin je insistirao na odgovoru: - Pokaži mi koliko je to teško.
Na to je otac uzeo kartu sveta iz novina, pocepao je tu kartu na sitne komadiće, dao je svom sinu i rekao:
- Pokušaj da sastaviš ovu kartu i videćeš koliko je to teško.
Sumnjao je da će njegov sin uopšte biti sposoban za ovakav zadatak, a ako i uspe trebaće mu više nedelja.
Na njegovo iznenađenje sin se vratio nakon samo nekoliko minuta, dao mu kartu i rekao: - Uopšte nije bilo teško.
Iznenađeni otac je pitao: - Pa kako si uspeo da sastaviš kartu?
- Pre nego što si pocepao kartu na njenoj poleđini video sam lice nekog čoveka sa trnovom krunom. Dobro sam ga zapamtio. Spojio sam lice tog čoveka i kad sam okrenuo list video sam da je svet opet obnovljen.
 
Može li ista borba dobra i zla da se odigra i završi u svakom čoveku?
Unutra,
ne u društvenom sistemu ili civilizaciji?

Seže to pitanje daleko pre hrista, stari zavet ima brojne potvrde.
I stari narodi, recimo Gali, plašili su se da će im nebo pasti na glavu. Apokalipsa pre hrista.

Naravno da može. U tome je i poneta. U svetom pismu navodi se da će se čoveku suditi po delima svojim. Dakle, svako je odgovoran za svoje postupke...
 
Unutra, u čoveka, dolazi apokalipsa. Ona nije propast nego prelaz. Težak prelaz.
Potrebno je da svaki čovek unese svet(l)ost u sebe i postane svestan i dobrog i lošeg u sebi.
Tada će znati čime može da se bori i od čega treba da se čuva kad dođu teški dani (i odu svi jarani ;) )
 
Može li ista borba dobra i zla da se odigra i završi u svakom čoveku?
Unutra,
ne u društvenom sistemu ili civilizaciji?

Seže to pitanje daleko pre hrista, stari zavet ima brojne potvrde.
I stari narodi, recimo Gali, plašili su se da će im nebo pasti na glavu. Apokalipsa pre hrista.

Kod Gala, apropo druidizma , izraz da će im nebo pasti na glavu, predstavljao je izraz misterijskih učenja po kome čovek ne sme narušiti prirodne tokove Univerzuma, već biti u sinergiji sa njima.Stoga je '' strah '' da će mu nebo pasti na glavu bio usmeren na bojazan da energetske tokove ne naruši.Apokaliptičnih scenarija u bukvalnom smislu u druidizmu nema.
 
Otkrivenje 12

9 I bio je zbačen veliki zmaj, prazmija, koji se zove Ðavo i Satana, koji zavodi ceo svet.*
Bio je zbačen na zemlju, a s njim su bili zbačeni i njegovi anđeli.
10 I čuo sam jak glas na nebu kako govori: „Sada je nastalo spasenje* i moć i kraljevstvo našeg Boga i vlast
njegovog Hrista,*
jer je zbačen tužitelj naše braće, koji ih je dan i noć optuživao pred našim Bogom!
11 I oni su ga pobedili Jagnjetovom krvlju+ i rečju svog svedočenja i nisu marili za svoj život* ni onda kad su se suočili sa smrću.
12 Zato veselite se, nebesa, i vi koji prebivate na njima!
Teško vama, zemljo i more, jer je Ðavo sišao k vama, veoma gnevan, znajući da ima malo vremena!“



Otkrivenje 20
1 I vidio sam jednog anđela kako silazi s neba s ključem od bezdana i velikim lancem u ruci.
2 I uhvatio je zmaja, prazmiju, koji je Đavo i Sotona, i svezao ga na tisuću godina. 3 I bacio ga je u bezdan, koji je nad njim zaključao i zapečatio, da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga treba biti nakratko odvezan.
4 I vidio sam prijestolja. Onima što su sjeli na njih dano je da sude. Vidio sam duše onih koji su pogubljeni zato što su svjedočili za Isusa i zato što su govorili o Bogu, onih koji se nisu poklonili zvijeri ni liku njezinu i koji nisu primili žig na čelo ni na ruku. I oživjeli su i kraljevali s Kristom tisuću godina. 5 (Ostali mrtvi nisu oživjeli dok se nije navršilo tisuću godina.) To je prvo uskrsnuće. 6 Sretan je i svet svatko tko ima udio u prvom uskrsnuću. Nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti svećenici Božji i Kristovi i kraljevat će s Kristom tisuću godina.
7 A kad se navrši tisuću godina, Sotona će biti pušten iz tamnice svoje. 8 I izaći će da zavodi narode na četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih skupi za rat. Bit će ih kao pijeska morskoga. 9 I vidio sam kako su napredovali po širini zemlje i okružili tabor svetih i ljubljeni grad. Ali vatra je sišla s neba i proždrla ih.
10 A Đavo, koji ih je zavodio, bio je bačen u jezero ognjeno i sumporno, gdje se već nalaze i zvijer i lažni prorok. I bit će mučeni dan i noć u svu vječnost.
11 I vidio sam veliko bijelo prijestolje i onoga koji sjedi na njemu. Pred njim su pobjegli zemlja i nebo, i za njih se više nije našlo mjesta. 12 I vidio sam mrtve, velike i male, kako stoje pred prijestoljem, i svici su se otvorili. A otvorio se i jedan drugi svitak — svitak života. I mrtvima se sudilo prema djelima njihovim na temelju onoga što je napisano u svicima. 13 I more je predalo mrtvace koji su bili u njemu i smrt i grob predali su mrtvace koji su bili u njima. I svakome se sudilo prema djelima njegovim. 14 A smrt i grob bili su bačeni u jezero ognjeno. To jezero ognjeno predstavlja drugu smrt.
15 I tko se god nije našao zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno.

jezero ognmjeno i sumporno je simbol unistenja
i sam citat kaze
To jezero ognjeno predstavlja drugu smrt.
druga smrt je konacno unistenje jer iz druge smrti nema vaskrsenja

(Otkrivenje 21:8) A kukavice, bezvjerni, okaljani, ubojice, bludnici, vračari, idolopoklonici i svi lažljivci završit će u jezeru koje gori ognjem i sumporom. Ono predstavlja drugu smrt.”


Armagedon- Bozji rat u kojem ce Bog unistiti Zlo sa zemlje
predstoji u buducnosti skorijoj
Otkrivenje 16
13 I video sam kako tri nečiste nadahnute izjave koje su izgledale kao žabe izlaze iz usta zmaja
i iz usta zveri i iz usta lažnog proroka.
14 To su izjave nadahnute od demonâ koje čine čuda i odlaze kraljevima celog sveta,*
da ih sakupe za rat koji će se dogoditi na veliki dan Boga Svemoćnog.

15 „Evo, dolazim kao lopov! Srećan je onaj ko bdi i čuva svoje haljine,
da ne bi hodao go i da se ne bi videla njegova sramota.“
16 I sakupili su ih na mesto koje se na hebrejskom zove Har-Magedon.

Otkrivenje 21:3,4
3 I čuh silan glas s neba da govori: Evo šatora Božjeg među ljudima!
On će prebivati s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima.
4 On će otrti svaku suzu od očiju njihovih i smrti neće više biti, ni žalosti ni vike, ni bolesti neće više biti, jer prvih stvari nestade.

Ohrabrujuce je to da ce Bog u buducnosti ZAUVEK unistiti SMRT, zlo i sve uzrocnike zla.
 
Poslednja izmena:
Ohrabrujuce je to da ce Bog u buducnosti ZAUVEK unistiti SMRT, zlo i sve uzrocnike zla.

Da li vidiš o čemu je riječ u onom što si citirala?
Govori se o 'Budućnosti'... o budućnosti koja još nije niti će ikada biti.
Budućnost je kalkulacija na račun sadašnjeg i prošlog vremena.
Budućnost nikada ne dolazi, uvijek ostaje ono što ona jeste: budućnost.

Ali... postoji i ali, onog momentra kad čovjek izabere jednu mogućnost
(kada ona još nije stvarnost dakle) on je postavlja u manifestaciju koja
jedino može postojati u sada.

Dakle, to što je ohrabrujuće ostaje u budućnosti koja još nije i nikada neće biti...

Moje pitanje tebi:

Šta ti činiš u sada da to što je obećano u budućnosti načiniš svojom realnošću?
 
Ne bih se složio sa vama. Rim je tada bio centar sveta i uvek daleko od istoka. Na apokalipsu treba gledati samo na pobedu dobra nad zlom.

Apokalipticna predvidjanja pocinju ranije, sa helenizacijom Jevreja posle osvajanja Aleksandra Makedonskog, a zatim i konstantnim sukobom Seleucida i Ptolomeja u/preko Judeje.

U tom periodu je doslo do skrnavljenja hrama i sukoba helenizovanih i tradicionalnih Jevreja - Mekabejevog ustanka.

Isus se nadovezuje na tu tradiciju, a bog je trebao da unisti Rim i omoguci Jevrejima da vladaju.
 
Apokalipticna predvidjanja pocinju ranije, sa helenizacijom Jevreja posle osvajanja Aleksandra Makedonskog, a zatim i konstantnim sukobom Seleucida i Ptolomeja u/preko Judeje.

U tom periodu je doslo do skrnavljenja hrama i sukoba helenizovanih i tradicionalnih Jevreja - Mekabejevog ustanka.

Isus se nadovezuje na tu tradiciju, a bog je trebao da unisti Rim i omoguci Jevrejima da vladaju.
Verujem da takvo vidjenje imaju oni koji u Hristu ne vide mesiju :)


Od vaskresenja Hristovog do danas, postojalo je nekoliko istorijskih epoha koje su ukazivale na apokaliptično vreme opisanu u otkorvenju Jovanovom. Može se raći da se takva vremena ciklično ponavljaju. Moguće je ciklično ponavljanje jer Apokaliptično vreme je duhovna borba dobra i zla, nije materijalna, tako da kada jača zlo, apokaliptična vremena se pojačavaju, dok kada jača dobro, apokaliptična vremena se udaljavaju. Dobo i zlo, ne poznaju vreme kao mernu jedinicu, dobro i zlo su bezvremeni.


Ovde na ovoj temi bačen je akcenat na to dali čovek sam može da se odupre apokalipsi, onoj sili koja vlada u njemu samom. Što je zapravo i suština pobede nad lošim, zlom. Ukoliko čovek u sebi savlada destruktivne nagone, on jača dobro. Ukoliko većina ljudi krene tim putem i kod sebe savlada destruktivne nagone, onda u čitavom svetu jača dobro i apokalištinčna vremena se odlažu do novog jačanja zla.
 
Poslednja izmena:

Back
Top