"заратили“ Биљана Србљановић и Сергеј Трифуновић

patkar

Primećen član
Banovan
Poruka
918
Преносимо вам обраћање Србљановић у целости:

„Неопрани лажљиви Сергеј. Е то вам је вођа. Увек је био подмукли лажов, увек на исти овај начин на који ме сада увлачи у свој таблоидни смрдљиви живот са којим немам ништа и не желим да имам ништа. Увек ми се улизивао, био златна медаља у увлачењу у д***, увек обигравао около и са оним глупим осмехом и грозним задахом да не знаш где да побегнеш.

Увек је лагао , увек се гребао за новац, оброк, пиће (али оно, види те, седне, поручи и оде кад треба да плати), увек је причао најгнусније лажи, никад се није прао, увек је варао колеге, уништавао представе, остављао пуне позоришне сале да га чекају и не дочекају, док лаже да има срчани удар или се једноставно чак ни не одјави на телефон колегама што не знају шта ће са собом на сцени од срамоте пред публиком.

Сергеј је такође познат и по томе што је Легији плакао као мала п****ца, на Цецином рођендану у Ступици, што су му неки из „Обилића“ лупили шамар јер се баца као урбано по њима, па је онда Легија припуцао, да заштити уплаканог друга, био ухапшен, ражалован и пензионисан. Том приликом се заклео да ће управо због тога Ђинђићу доћи главе, и тако и би само неколико месеци касније, док је овај прошао неоштећен, осим што је годинама с**о најгоре бљувотине по мртвом Ђинђићу, хвалио се пријатељством са Улемеком, док је овај робијао за најгоре злочине и лелекао јавно за њим („Цемо мој, шта уради, Цеееемо“, буквално тако, што ће вам доста сведока потврдити) због чега су га људи увек сматрали апсолутним дегенериком који може још само да прође код диџејуша из Батаје, тамо где има масовна гробница „шиптара“ је ли, што Сергеј каже да је Легија убијао да ослободи Србе.
Сергеј је такође и озбиљан дегенерик и за посао, зато га више ни не видите у позоришту, јер понижава колеге, малтретира их док раде и бежи са проба и представа, док лаже да лежи кући болестан. Тако да, кад вам каже да ће доћи на протест, па не дође, јер је болестан, лаже вас, г****, то му је увек био манир и то су све ситне ствари ситнога човека.

Што се мене лично тиче, већ сам му се једном обратила вајбером да не лаже о мени по интернету, тад је спустио носић и кренуо у причу „ко? ја музичар?“

Сад, пошто се цео дан прећутно напушава са рођеним братом, кинеским Сергејем, око тога ко је главнији у протестима, проширио је причу и на уобичајене мете, па ме уваљује у своја г****. Мени је то навика од таквих људи и није проблем. Проблем је што се десетине и десетине хиљада људи дижу мислећи да им два брата глумца стварно могу понудити нешто. Један је неталентованији али је поштенији, други има месијански комплекс и не може да поднесе да му је брат популарнији од њега, а ви се цео дан расправљате је л’ могу странке или не могу странке, је л’ треба јаја ил’ не треба јаја, уместо да једном овде буду протести људи који ће да отерају СВА г**** и да им више нико не уваљује „лидере“, недовршене људе које Удба није могла да нацрта да је хтела такве.
Лажљиви Сергеј, Легијин ортак, коме је то г**** вођа за било шта, тако му и треба…

И сад ће се ово преливати на уобичајене таблоиде који ме деценијама таргетирају, а њега величају како је баш лепо и с пуно пијетета играо хероја Аркана и како ,маме ми, није знао да је на мајици Дивјак, ја сам ваш браћо, нисам знао, преварили су ме, све док се не нађе неко да му коначно поломи п**** ону малу лажљиву и кукавичку. Зато што људи треба да знају за ким иду…“

Да подсетимо, ово је Трифуновић написао о Биљани Србљановић на друштвеној мрежи Твитер.
„Сећам се Биљане Србљановић која је као студент И године драматургије и члан ‘Белих Орлова’, у кожном мантилу мартинком удара врата мензе на ФДУ и са врата у маниру политикома викне ‘Ви овде једете и пијете док наша браћа у Славонији и Барањи гину!’ Бики, колико још лица имаш?“, написао је Трифуновић.

И завршио расправу са драмском списатељицом и редовном професорком Факултета драмских уметности, Биљана Србљановић, са следећим твитом:
„И да завршим са Биљаном Србљановић: питајте те ви који имате фејсбук, хоће ли јој то што ће ми “поломити п***у”, избрисати овај део историје који је боли? Лаку ноћ, Bixy.”

https://srbin.info/2019/01/20/pukot...tili-biljana-srbljanovic-i-sergej-trifunovic/

Sta se ovde desava?
 
Сергеј Трифуновић је једна ОБИЧНА ПОЛИТИКАНТСКА БУДАЛА........... један ШМИРАНТ........ ЈЕДНА НУЛА ОД ЧОВЕКА......... и свако ко би му дао подршку је у тешкој заблуди...........




Potpisujem.
 
Сергеј Трифуновић је једна ОБИЧНА ПОЛИТИКАНТСКА БУДАЛА........... један ШМИРАНТ........ ЈЕДНА НУЛА ОД ЧОВЕКА......... и свако ко би му дао подршку је у тешкој заблуди...........

Šta znači ŠMIRANT?

- - - - - - - - - -

Ako Biljana nastavi ovako Sergej će joj piškiti na grobu z:)
 
Šta znači ŠMIRANT?

- - - - - - - - - -

Ako Biljana nastavi ovako Sergej će joj piškiti na grobu z:)

ШМИРАНТ у професији глуме значи КРЕТЕН КОЈИ УОПШТЕ НЕ ВЕРУЈЕ У ОНО ШТО ИЗИГРАВА.......
аа ако хоћеш детаљније објашњење изволи_

načenje šmire dobro je poznato pozorišnim ljudima. Ono označava površno izigravanje određene emocije i stanja bez dubinskog pokrića. Efektno pretrčavanje preko suštine lika i igre. Takav glumac pre svega želi da se dopadne publici, a da ga to ne košta ni emocionalno ni zanatski. A podrazumeva se da se on sebi takav kakav je neizmerno dopada. Pri tom, publiku potcenjuje, a sebe precenjuje. Publiku doživljava kao gladnu kokošku koja će ama baš sve pokljucati: i kukuruz, i pesak, i kamen, i prašinu i cvet. Šmira je uvreda i za umetnost glume i za umetnost gledanja. A ipak je tako prisutna i privlačna. Ne treba je izjednačavati s improvizacijom. Majstori umetnosti glume upuste se ponekad u improvizaciju s podjednako majstorskim partnerima, ali se takva improvizacija događa retko i ona je „dar bogova”. Podsetimo se da je ceo svet pozornica, a tek poneko je vrhunski umetnik na njoj, pa je šmirantski sindrom ovladao javnom, medijskom i političkom scenom. Šmira je sve u šesnaest i kad je tema nikl i genetski modifikovana hrana i EU i NATO, borba protiv nasilja i kriminala i korupcije, i kultura…. Evo jednog primera. U Narodnom pozorištu u Beogradu, u toku je izbor za novog upravnika. Po zakonu o kulturi, upravnika po sprovedenom konkursu predlaže Upravni odbor, a predlog UO ministar kulture može da prihvati ili ne, da ga potpisanog ili nepotpisanog prosledi vladi. Na sajtu pozorišta objavljene su biografije i programi kandidata. Aktuelni ministar Ivan Tasovac dao je i preporuku da se o kandidatima izjasne i zaposleni, sprovođenjem glasanja, da rad Upravnog odbora mora biti javan, otvoren za novinare. Javnost Narodnog pozorišta je bezmalo oko 800 zaposlenih! A rezultati ankete nisu obavezujući ni za Upravni odbor ni za ministra. Čemu onda ankete? Čemu paravani, papirići, glasačke kutije? Pa zbog šmire! Zbog podele odgovornosti oko izbora, ili zbog podizanja dramatičnosti tokom izbora, ili što je lepo imati situaciju u kojoj anonimni glasači, kao u komentarima ispod novinskih tekstova, simuliraju samoupravljanje ili demokratiju, svejedno, tamo gde je meritokratska odgovornost neophodna.
Ministar Tasovac, kao niko pre njega, dočekan je s neverovatnom podrškom kulturne javnosti kao „Prometej”, onaj koji će „oteti vatru bogovima” i dati je ljudima, to jest kao onaj koji će imati razboritosti i znanja da kulturnu scenu oporavi ne samo većim budžetom, već i podizanjem svesti o značaju institucija kulture i vrhunske umetnosti, poštovanja specifičnosti raznih kulturnih delatnosti, stvaralaštva. Podršku je dobio zbog svog umeća u vođenju Filharmonije, nesumnjivog ukusa, vrednosti koje je promovisao u radu i javnim istupanjima, odvažnosti, rečju, zato što je Tasovac, Tasovac.
I sad se pitate otkud šmirantska situacija o pitanju konkursa kad imamo Tasovca za ministra?
Ostao je stari Upravni odbor koji je zamutio vodu sa prethodna dva raspisana konkursa, pa sad sprovodi i treći. Ostao je UO koji je jedan od generatora haosa u pozorištu, odbor čiji je sastav problematičan. Umesto da taj UO bude smenjen izmišljeno je glasanje zaposlenih, u igru je ubačena loptica skočica da skakuće po terenu i raspaljuje strasti po pozorišnim hodnicima.
Ansambl Drame ima oko 80 zaposlenih, ansambl Opere 215, Balet oko 90, pa bi kandidat recimo iz Baleta uvek hipotetički mogao da bude preglasan od kandidata iz Opere, osim ako ne lobira kod Drame. Umetnički sektori zajedno imaju manje od polovine zaposlenih (po dostupnim podacima sa sajta) u pozorištu, i uvek bi mogli da budu preglasani od udruženih u neumetničkim sektorima. Oni koji konkurišu iz redova zaposlenih mogu da lobiraju, znaju ljude u pozorištu i u prednosti su u odnosu na druge kandidate. U pozorištu je aktivno i osam sindikata. Pa još kad se ima u vidu da je predsednik UO savetnik za kulturu predsednika Tomislava Nikolića, jasno je da može da se šmira i lirski i dramski i epski.

Priča o Narodnom pozorištu je složena i zbog broja zaposlenih i zbog njegove strukture ne može se porediti s gradskim pozorištima u kojima mišljenje umetnika, po meritokratskom principu, ima težinu.

Narodno pozorište je gigant i postoji zbog umetnosti, ali kako je uvek služilo i za proizvodnju imaginarnog nacionalnog identiteta, priča o umetnosti, estetici, profesionalnim standardima, gubila se u političkim kombinatorikama.

Dilema da li je izuzetni Tasovac ,,majstor improvizacije” ili šmirant na poziciji ministra brzo će se razrešiti kada konačno donese odluku hoće li punog srca i umeća da uđe u lik ministra kulture ili da šmira sa već uvežbanim šmirantima.
 
Отаљавање посла; слаба глумачка уверљивост; неубедљив уметнички наступ, лењ однос глумца према задатку.

Značenje šmire dobro je poznato pozorišnim ljudima. Ono označava površno izigravanje određene emocije i stanja bez dubinskog pokrića
 
ШМИРАНТ у професији глуме значи КРЕТЕН КОЈИ УОПШТЕ НЕ ВЕРУЈЕ У ОНО ШТО ИЗИГРАВА.......
аа ако хоћеш детаљније објашњење изволи_

načenje šmire dobro je poznato pozorišnim ljudima. Ono označava površno izigravanje određene emocije i stanja bez dubinskog pokrića. Efektno pretrčavanje preko suštine lika i igre. Takav glumac pre svega želi da se dopadne publici, a da ga to ne košta ni emocionalno ni zanatski. A podrazumeva se da se on sebi takav kakav je neizmerno dopada. Pri tom, publiku potcenjuje, a sebe precenjuje. Publiku doživljava kao gladnu kokošku koja će ama baš sve pokljucati: i kukuruz, i pesak, i kamen, i prašinu i cvet. Šmira je uvreda i za umetnost glume i za umetnost gledanja. A ipak je tako prisutna i privlačna. Ne treba je izjednačavati s improvizacijom. Majstori umetnosti glume upuste se ponekad u improvizaciju s podjednako majstorskim partnerima, ali se takva improvizacija događa retko i ona je „dar bogova”. Podsetimo se da je ceo svet pozornica, a tek poneko je vrhunski umetnik na njoj, pa je šmirantski sindrom ovladao javnom, medijskom i političkom scenom. Šmira je sve u šesnaest i kad je tema nikl i genetski modifikovana hrana i EU i NATO, borba protiv nasilja i kriminala i korupcije, i kultura…. Evo jednog primera. U Narodnom pozorištu u Beogradu, u toku je izbor za novog upravnika. Po zakonu o kulturi, upravnika po sprovedenom konkursu predlaže Upravni odbor, a predlog UO ministar kulture može da prihvati ili ne, da ga potpisanog ili nepotpisanog prosledi vladi. Na sajtu pozorišta objavljene su biografije i programi kandidata. Aktuelni ministar Ivan Tasovac dao je i preporuku da se o kandidatima izjasne i zaposleni, sprovođenjem glasanja, da rad Upravnog odbora mora biti javan, otvoren za novinare. Javnost Narodnog pozorišta je bezmalo oko 800 zaposlenih! A rezultati ankete nisu obavezujući ni za Upravni odbor ni za ministra. Čemu onda ankete? Čemu paravani, papirići, glasačke kutije? Pa zbog šmire! Zbog podele odgovornosti oko izbora, ili zbog podizanja dramatičnosti tokom izbora, ili što je lepo imati situaciju u kojoj anonimni glasači, kao u komentarima ispod novinskih tekstova, simuliraju samoupravljanje ili demokratiju, svejedno, tamo gde je meritokratska odgovornost neophodna.
Ministar Tasovac, kao niko pre njega, dočekan je s neverovatnom podrškom kulturne javnosti kao „Prometej”, onaj koji će „oteti vatru bogovima” i dati je ljudima, to jest kao onaj koji će imati razboritosti i znanja da kulturnu scenu oporavi ne samo većim budžetom, već i podizanjem svesti o značaju institucija kulture i vrhunske umetnosti, poštovanja specifičnosti raznih kulturnih delatnosti, stvaralaštva. Podršku je dobio zbog svog umeća u vođenju Filharmonije, nesumnjivog ukusa, vrednosti koje je promovisao u radu i javnim istupanjima, odvažnosti, rečju, zato što je Tasovac, Tasovac.
I sad se pitate otkud šmirantska situacija o pitanju konkursa kad imamo Tasovca za ministra?
Ostao je stari Upravni odbor koji je zamutio vodu sa prethodna dva raspisana konkursa, pa sad sprovodi i treći. Ostao je UO koji je jedan od generatora haosa u pozorištu, odbor čiji je sastav problematičan. Umesto da taj UO bude smenjen izmišljeno je glasanje zaposlenih, u igru je ubačena loptica skočica da skakuće po terenu i raspaljuje strasti po pozorišnim hodnicima.
Ansambl Drame ima oko 80 zaposlenih, ansambl Opere 215, Balet oko 90, pa bi kandidat recimo iz Baleta uvek hipotetički mogao da bude preglasan od kandidata iz Opere, osim ako ne lobira kod Drame. Umetnički sektori zajedno imaju manje od polovine zaposlenih (po dostupnim podacima sa sajta) u pozorištu, i uvek bi mogli da budu preglasani od udruženih u neumetničkim sektorima. Oni koji konkurišu iz redova zaposlenih mogu da lobiraju, znaju ljude u pozorištu i u prednosti su u odnosu na druge kandidate. U pozorištu je aktivno i osam sindikata. Pa još kad se ima u vidu da je predsednik UO savetnik za kulturu predsednika Tomislava Nikolića, jasno je da može da se šmira i lirski i dramski i epski.

Priča o Narodnom pozorištu je složena i zbog broja zaposlenih i zbog njegove strukture ne može se porediti s gradskim pozorištima u kojima mišljenje umetnika, po meritokratskom principu, ima težinu.

Narodno pozorište je gigant i postoji zbog umetnosti, ali kako je uvek služilo i za proizvodnju imaginarnog nacionalnog identiteta, priča o umetnosti, estetici, profesionalnim standardima, gubila se u političkim kombinatorikama.

Dilema da li je izuzetni Tasovac ,,majstor improvizacije” ili šmirant na poziciji ministra brzo će se razrešiti kada konačno donese odluku hoće li punog srca i umeća da uđe u lik ministra kulture ili da šmira sa već uvežbanim šmirantima.

Отаљавање посла; слаба глумачка уверљивост; неубедљив уметнички наступ, лењ однос глумца према задатку.

Uh, Sergej će definitivno da joj piški na grobu.
 
Biki je jedna osetljiva i po malo šizofrena osoba, a ja volim takve :rumenko:
Čuo sam da i ona voli starije momke, pa nešto razmišljam kad bi se ja i ona ovako malo :heart:
Vidi se d a onaj njen fracuz ne završava poso kako treba a ja bi jojpružio sve ono što joj nedostaje.
Види, само спреми доста лове и пролазиш...:deda:
 
Види, само спреми доста лове и пролазиш...:deda:

Kad bi ona provela jednu noć sa mnom tek tad bi shvatila sa kim je život traćila z:)

1316947_foto-vladimir-sporcic_ls.jpg


Niko je ne razume!
Ona jadnica pokušava da im objasni
z:cry:

JA bi je razumeo i usrećio ... eh, kad bi znala da postojim z:(
 
Па ти пређи у дилере, па ће сазнати...z:mrgreen:

Ona samo travu koristi, to sad ima svuda.

Moraću da se potrudim i da joj na tviteru pošaljem neki tekst podrške kao: "Biljana ti si u pravu predložiću te za predsednicu PSG" ... u potpisu, "obespravljeni rom - homosexualac" z:)

Čuo sam da ona pada na takve.
Mislim ono ... i nacionalna i sexualna manjina.

Možda probudim u njoj onaj zaštitnički duh a posle joj zakažem susret pa onda ću nekako da se vadim ...

Dobar plan?
 

Back
Top