Jao, bre, mama...

GiovannaD

Primećen član
Poruka
940
Ajde ako neko može da mi objasni ovaj fenomen. :zroll:

Ja kad kupujem poklone, gledam šta se toj osobi kojoj kupujem svidja (sem ako nemam pare pa je neutralna sitnica neka).
Ili povedem nekog u radnju/butik, šta god - i kazem "Biraj", ili dam pare, a moja keva...
Kupila mi i poklon za Božić i za rođendan po svom ukusu i dijametralno suprotno od onoga šta bih ja kupila.
Ja ne mogu da joj ne kazem nešto, ako ja takve stvari ne nosim ili ne koristim.
Stajaće mi negde neiskorišćeno. Drugo bi bilo da ne živimo zajedno, pa otkud ona zna da li ja nešto koristim ili jok.
Mislim se, da l' je slepa? Stalno tvrdi da me niko ne zna kao moja majka tj. ona.
I kad sam joj sad rekla i iskomentarisala, jer ne mogu da verujem da moja keva koja me svaki dan gleda mi kupi tako nešto...
Njen odgovor je bio: "a, dobro pa ja to tako nosim" / "ja to tako volim".
Pa ti kupi sebi onda, mislim se, a ne meni.

Konkretno mi je uzela svilenu pidžamu, usku, na bratele, a ZNA da ja nosim pidžame koje su šljampave, možda broj veće, pamučne, i na rukave, jer ne volim da mi landaraju "oči" kad spavam.
I uzela mi je džemper koji je delimično ok. Zelene je boje, to je kul, ali prištepan zlatnim koncem, a ja nosim sve srebrno, jednom u nikad nosim 2-3 zlatne stvari i ona to zna.
Zlatno nosi ona.
Pritom, dzemper 3x veci od mene, jer ona nosi velike dzempere. Pritom rolka opustene kragne, a ja volim uske, uz vrat i sve dzempere i bluze takve kupujem.
Dobro, dzemper je makar uzela da zameni za manji broj, nije ruzan dzemper, ali na prvu loptu sam bila malo iznenadjena. x'D

Ja sam zaista vrlo blago, blago reagovala, ovo je drugo što pričam ovde, ali nisam mogla skroz da sakrijem, pa mi je kao rekla "i kupiću ti još nešto!".
Ja rekoh "što?", a ni ona nije znala da mi odgovori išta sam "eto, tako". O_o

Ja sam nju za praznike odvela u prodavnicu i rekla joj "Uzmi sta ti se svidja, šta god želiš".
I još kad je uzela sam joj rekla da uzme još nešto ako joj se dopada.
Prošle god sam je zvala da sedne za komp da napravi wishlist-u na jednom sajtu i ja cu joj nesto od toga uzeti.
Ko je kome keva ovde, a ko kome ćerka?

Nemojte me razumeti pogrešno, nije meni do skupih poklona, nego i da je npr. čokolada i uzmeš mi čokoladu sa suvim grozdjem koju mrzim, samo jer je ti jedeš - debilno je.
Na sve to, do mog rodjendana ima još dosta vremena i planirala sam da joj kažem da to što bi potrošila mi da u novcu, jer imam troškove neke bitne (najpre za faks), pa sve i da je 1000 din - značilo bi mi...
A ona se brecnula na mene i rekla "ha, pa nisam ni ja tebi rekla da mi daš pare".
I ja zaista ne znam kakav je to argument i kako da ga shvatim.
Na sve to moja baba je je njoj godinama za rodj samo keš davala, pa nek kupi sebi šta želi ili nek zašteka.
Za mene je ovakav gest egoističan i samoživ jako, i ako je darivanje u pitanju.
To k'o slonu da si dao da se penje uz drvo i po tome da ga procenjuješ.

A pomalo iz razočaravajuće, jer bi mama zaista trebala najbolje da zna. O_o
Da je neka drugarica, bolelo bi me uvo. Dešavalo se. Nasmejem se, zahvalim od srca i ni ne očekujem da ubode šta valja, ali kad je mama u pitanju...
 
Poslednja izmena:
Istina da je to fenomen majke i cerke i da je razlicit kod mnogih...parova...

ali je jos veca istina, da ces za mali broj godina isto raditi sto i ona,

a mozda se i oblaciti kao ona...makar i tada govorila "jao, bre, mama..."
 
Izgleda da ti majka, na ovaj nacin, namece neki stil drugaciji od tvoga.
Zar je problem kazati da ti vise ne kupuje stvari...ili, da ti kupi tacno odredjen predmet?

Da, ima i tog nametanja stila, jer ni ona ni sestra se baš ne slažu sa mojim izborima. Tipa: kako to da imam 27 godina i ne nosim tašne, nego nosim kožni, crni ranac... Ili: kako to devojka, a ne nosi štikle?

E, pa zato ja ponekad i kažem nekome da bira. Naravno da je lakše tako. A još lakše je kad ti je to član porodice pa ćeš mnogo lakše da pitaš "hej, jel imaš neku želju ove godine za rodjendan?". :zroll:

- - - - - - - - - -

Istina da je to fenomen majke i cerke i da je razlicit kod mnogih...parova...

ali je jos veca istina, da ces za mali broj godina isto raditi sto i ona,

a mozda se i oblaciti kao ona...makar i tada govorila "jao, bre, mama..."

Ja sam karakterno drugačija potpuno od moje keve. I ja uvidjam neke stvari kod nje ili moje sestre koje su meni nelogične, pa to poštujem i ne namećem svoje. Pa tako ja, recimo, nosim vedre boje, a moja sestra je "operisana od boja" i kad joj kupujem nešto svesno tražim crno-belo-krem i svedeno, jer ona to voli i u životu joj ne bih kupila nešto cvetno i 16k boja. :D

Ja mnogo više poštujem koncept slobode i stava sam da nešto nije nužno glupo, samo jer je meni nelogično i bezveze. Što se mene tiče, neko može i gaće na glavi da nosi, nije moja stvar. x'D
 
Ima tako mnogo nacina da se nekome cestita rodjendan!
Ogranicili smo se na "poklone", dakle, neke stvari, a moze i novcani prilog za proslavu sa mladim drustvom, bez roditelja, prilog za planirani put u xxxyyy dio ove lijepe planete...
A samo je potrebna malo bolja komunikacija! :)

Usput receno, svidja mi se stil oblacenja koji se opisala...zvuci poznato, u tvojim godinama! :)
Samo hrabro!
Ako ti dobro stoji! :)
Ipak se moras, kad-tad, "prodati"!
 
a mozda je vreme da prestanes da opterecujes majku sa kupovinom poklona osim cokolade koju volis

Pokušavam da nađem logiku u ovom komentaru i ne ide mi... O_o

Kako mogu ja majku da opterećujem nečim što sama bira da radi? Ja samo govorim o kriterijumima po kojima radi to.
Prostom logikom se pitam: zašto kupiti i bananu nekome ko ih, recimo, ne jede? :lol:

- - - - - - - - - -

Hoću da kažem da ja ne osećam ljutnju i nisam povredjena šta god da mi se pokloni: da li to bila čokolada od 100g, par čarapa od 150din isl... Ali ako mi već majka ode u butik i joće da stuče 2000 din na komad odeće: što onda bira ono što ona nosi, a ne ono što ja nosim, a meni kupuje?

Ma, i da mi kaže "cico, nema majka para ovaj mesec", nebitno, sve je u redu.

Uopšte nije suština u poklonu, nego u principu koji je što se mene tiče pričino ograničen: "kupujem tebi ono što ja volim i što mislim da ti treba da nosiš jer se meni dopada".
 
ako ne može drukčije, uzmeš i kažeš Hvala
ja svojoj ne želim više da dižem pritisak (otkad sam videla da joj se začas povisi), a naročito ne zbog banalnih stvari
Ono što mi je bitno, sedem i rastabirim s njom, ali polako, uz dubok uzdah koji ona ne sme da primeti
 
Ajde ako neko može da mi objasni ovaj fenomen. :zroll:

Ja kad kupujem poklone, gledam šta se toj osobi kojoj kupujem svidja (sem ako nemam pare pa je neutralna sitnica neka).
Ili povedem nekog u radnju/butik, šta god - i kazem "Biraj", ili dam pare, a moja keva...
Kupila mi i poklon za Božić i za rođendan po svom ukusu i dijametralno suprotno od onoga šta bih ja kupila.
Ja ne mogu da joj ne kazem nešto, ako ja takve stvari ne nosim ili ne koristim.
Stajaće mi negde neiskorišćeno. Drugo bi bilo da ne živimo zajedno, pa otkud ona zna da li ja nešto koristim ili jok.
Mislim se, da l' je slepa? Stalno tvrdi da me niko ne zna kao moja majka tj. ona.
I kad sam joj sad rekla i iskomentarisala, jer ne mogu da verujem da moja keva koja me svaki dan gleda mi kupi tako nešto...
Njen odgovor je bio: "a, dobro pa ja to tako nosim" / "ja to tako volim".
Pa ti kupi sebi onda, mislim se, a ne meni.

Konkretno mi je uzela svilenu pidžamu, usku, na bratele, a ZNA da ja nosim pidžame koje su šljampave, možda broj veće, pamučne, i na rukave, jer ne volim da mi landaraju "oči" kad spavam.
I uzela mi je džemper koji je delimično ok. Zelene je boje, to je kul, ali prištepan zlatnim koncem, a ja nosim sve srebrno, jednom u nikad nosim 2-3 zlatne stvari i ona to zna.
Zlatno nosi ona.
Pritom, dzemper 3x veci od mene, jer ona nosi velike dzempere. Pritom rolka opustene kragne, a ja volim uske, uz vrat i sve dzempere i bluze takve kupujem.
Dobro, dzemper je makar uzela da zameni za manji broj, nije ruzan dzemper, ali na prvu loptu sam bila malo iznenadjena. x'D

Ja sam zaista vrlo blago, blago reagovala, ovo je drugo što pričam ovde, ali nisam mogla skroz da sakrijem, pa mi je kao rekla "i kupiću ti još nešto!".
Ja rekoh "što?", a ni ona nije znala da mi odgovori išta sam "eto, tako". O_o

Ja sam nju za praznike odvela u prodavnicu i rekla joj "Uzmi sta ti se svidja, šta god želiš".
I još kad je uzela sam joj rekla da uzme još nešto ako joj se dopada.
Prošle god sam je zvala da sedne za komp da napravi wishlist-u na jednom sajtu i ja cu joj nesto od toga uzeti.
Ko je kome keva ovde, a ko kome ćerka?

Nemojte me razumeti pogrešno, nije meni do skupih poklona, nego i da je npr. čokolada i uzmeš mi čokoladu sa suvim grozdjem koju mrzim, samo jer je ti jedeš - debilno je.
Na sve to, do mog rodjendana ima još dosta vremena i planirala sam da joj kažem da to što bi potrošila mi da u novcu, jer imam troškove neke bitne (najpre za faks), pa sve i da je 1000 din - značilo bi mi...
A ona se brecnula na mene i rekla "ha, pa nisam ni ja tebi rekla da mi daš pare".
I ja zaista ne znam kakav je to argument i kako da ga shvatim.
Na sve to moja baba je je njoj godinama za rodj samo keš davala, pa nek kupi sebi šta želi ili nek zašteka.
Za mene je ovakav gest egoističan i samoživ jako, i ako je darivanje u pitanju.
To k'o slonu da si dao da se penje uz drvo i po tome da ga procenjuješ.

A pomalo iz razočaravajuće, jer bi mama zaista trebala najbolje da zna. O_o
Da je neka drugarica, bolelo bi me uvo. Dešavalo se. Nasmejem se, zahvalim od srca i ni ne očekujem da ubode šta valja, ali kad je mama u pitanju...

Evo da se cika Shime uozbilji...
Ne osluškuje te keva dovoljno...valjda bi trebala znati kakav ukus za oblacenje imas...
A nekom kupovati odjecu kao poklon, uopste nije mudar potez.. cak i neko ko te vrhunski poznaje, moze lako da kiksa...:kolac:
 

Back
Top